KONTAKTIRAO – e pa dugo nisam čuo jadniji eufemizam .., ali vratiću se na to još kasnije.
A inače prijatelju kolaboraciju zna definisati svaki osrednji gimnazijalac četvrtog razreda.
Drugim riječima siguran sam da ti vrlo dobro znaš šta je kolaboracija .., a i siguran sam da se ne može svesti na “kontaktiranje sa onim s kim je mogao i morao”.
.
Moguce je da to zna svaki osrednji srednjoskolac...ali niti je kvalifikovan niti ima ovlastenja da to uradi.
Bez obzira, iako ti smatras da je to veoma jednostavno, jos uvijek nisam procitao tvoj odgovor....sto bi moglo znaciti, da ti to ne razumijes, pa se pozivas na srednjoskolce da oni razumiju. Nije mi jasno sto ti imas od tog sto to neko drugi razumije....
To što je Nedić dokazani patriota iz prethodnih ratova to nema nikakve veze sa onim šta je radio u WWII.
Peten je sigurno bio veći patriota, Francuzi su ga smatrali herojem, ali ništa mu to nije smetalo da u WWII postane kolaboracionističko gvno.
.
Nije mi jasno koje ti kriterije koristis da bi dokazao da je Peten bio veci patriota...Ko je to jos i kojim naucnim metodama utvrdio.
Sto se Nedica tice, on jeste bio patriota, ako po nicemu drugom, ja kao covjek mogu suditi da je gubitak sina jedinca u slucaju Nedica jedna od najvecih zrtava koju covjek moze dozivjeti.
Nedicevo skolovanje i ucesce u ratu protiv Svaba dva puta i protiv ostalih okupatora, zajedno sa ucescem u proboju Solunskog fronta i u Balkanskim ratovima njega svrstava u heroja srbskog naroda do 1941. Dakle da je Nedic umro/poginuo ili se povukao iz drustvenog zivota do prihvatanja posla Predsjednika Srbske Vlade u okupiranoj Srbiji bio bi po svim mjerilima heroj srbskog naroda.
Dakle, mi njegovu ulogu od 1941. moramo prihvatiti kao ulogu srbskog heroja. Jer to je isto kao i svaki drugi posao za koji ti pises molbu. U toj molbi mora da pise sta si do sada radio i sta si bio da bi dobio taj sljedeci posao.
U "molbi" Nedica za mjesto predsjednika vlade 1941. moralo je stajati da je "heroj".
I nema tu nikakvog neosnovanog etiketiranja u nekakvom “krivom kontekstu” i nema tu “lafo” nejasnog i nevidljivog akta kolaboracije, sam čovjek o kojem govorimo ’44. je rekao u svom pismu od 22.02. nemačkom generalu Felberilu: "Više od dve godine časno i bez rezerve služim Trećem rajhu i njegovom besmrtnom vođi Adolfu Hitleru".
To nije “kontaktiranje” – to je klasični odnos sluge i gospodara.
Nema krivicnog djela bez motiva.
Nedic se na kraju rata nije prikljucio Svabama nego onim koje je smatrao srbskim borcima...e sad da se prikljucio komunistima, koji su syebali srbsku drzavnost i doveli do 4-5 miliona srbskih zrtava od 1941-do danas onda bi ti vjerovatno nasao njegov motiv za pisanje Felberiju.
Ti bi to nasao.
Ja danas nalazim, da je Nedic bio politicar i da je to njegovo pismo u duhu dotadasnjeg rada, izbjegavanja Njemacke odmazde prema srbskom narodu.
Ne bi me valjda ubio zbog mog misljenja? Ili mozda mislis da ja nemam pravo na njega?
I nemoj više sa tim sinom jedincem.
Pitao sam te u prošlom postu koliko ih je još izgubilo sinove jedince i koliko ih je nakon toga “kontaktiralo” sa njihovim ubicama i šta bi ti uradio da si izgubio sina jedinca (ne daj Bože) – da li bi to i ti “kontaktirao” krivca za njegovu pogibiju?
Vidim da si jako povrsan, nisam ti mislio pisati, ali napisacu ti kako covjek postaje zreo.
Ja sam u ratu prosao kroz minsko polje da bi spasao jednu dragu osobu (da ne pisem detalje jer bi bilo suvise pateticno) kada sam dosao do te osobe, ona nije htjela napustiti svoje mjesto...kao tu je toj osobi mjesto da ostane pa ako je sudbina da tu i umre, neka tako bude...Svi moji nagovori su bili bezuspjesni.
Vratio sam se nazad sa mislima, da li da cuvam ovu osobu na ovoj strani i da stradam zajedno sa njom ili da idem ka onim kojim je isto tako pomoc potrebna.
Spasavaj sta se spasti da....Kod velikog gubitka treba pronaci uzviseni cilj...inace je i tvoj zivot uzaludan.
Danas sam beskrajno ponosan, sto nisam zalio svoj zivot, ali nisam mogao uraditi vise. Da sam ga dao dao bi ga uzalud, ali sam nasao uzviseni cilj koji mi je omogucio san.
Prica je imala srecan zavrsetak...i ona osoba tamo nije stradala...kod Nedica nije bio takav slucaj.
Ne, ne predstavljaju kolaboraciju.
Kolaboracija je “časno i bezrezervno služenje” okupatoru, odnosno to je ono što je Nedić radio i ono što je on sam tim terminom (“služenje”) definisao.
Pa ti jos uvijek, osim etiketiranja nisi nista naveo, osim izdaja ili u istom smislu upotrebljene strana rijec "kolaboracija"
Nisi ti kvalifikovan da nekoga etiketiras. Kako bi se ti osjecao da neko za tobom vice "lopov", "lopov" a kada neko upita za sto si lopov, ovaj dalje vice: "thief, lopov, thief, lopov" i tako unedogled?
Ne moramo “hodati” po svijetu, dovoljna je Evropa – u WWII koliko ja znam jedini izuzetak su Poljaci.
Međutim to nije pravo pitanje, pravo pitanje je koliko njih se pokušava rehabilitovati?
Osim polovično uspješnih pokušaja rehabilitacije baltičkih i ukrajinskih nacidupeuvlakačkih smradova i onog psa Antoneskua, ja za druge čuo nisam.
Zamolio bi te da ne hodas po drugim narodima, jer ti to ne poznajes...I danas u svijetu Djokovic mora da odgovori da su Srbi i Hrvati isto. - To je zato sto drugi ljudi ne poznaju ni svoju povijest a kamoli tudju.
Nedic je kvisling koji je to svjesno postao. Iako je kvisling za mene je heroj. Ne pokusavam da ga rehabiliriram jer to ni on sam nije htio.
On se svjesno zrtvovao. I ma sta vi djeca komunista i uzivaoci nezasluzenih privilegija, plitkog znanja i lakog morala kazali, on ce za mene biti heroj.
Ja sam po politickom opredjeljenju gradjansko-socijalne orijentacije...medjutim to ne znaci da trebam krivotvoriti povijesne cinjenice.
Jednom sam vec napisao, pola je moje familije pobijeno u partizanima, i sam sam bio komunista....ali sam uvidio da komunisti najlakse optuzuju etiketiranjem. Komunisti su strasno iskrivili srbsku historiju.
Ovo ne razumijem!
Ja nisam vjerovao, ja sam to znao, kako tada, tako i sada.
Đujić … mogao si navesti i Ljotića ili Jonića.
Imao sam vec prilike od ustasa cuti da su svi Srbi jednaki (naravno u negativnom smislu) - nista neobicno za diktaturu.
Ljudima autoritarnih osobina, tesko je razgovarati ako ne lupaju sakom po stolu.
E nemoj majke ti da se zaebavamo … za to stvarno nemam vremena.
Je l’ ti ovo ozbiljno …?
Izvini, ali ni ovo ne razumijem.
Sta ne razumijes?
Ja volim taj moj nenormalni narod i ponosan sam što sam pripadnik tog naroda.
Ako se ova tvoja recenica odnosi na Nedica...onda nemoj zaboraviti da Nedicu nije sudio narod, vec komunisticka vlast.
Cini mi se da se ti poistovjecujes sa komunistickoj vlasti.
Moj narod su Srbi...koji su imali svoje predstavnike, kakve takve.
Nesto mi nije poznato da su se komunisti busali u prsa da su Srbi.
Sta vam je danas?
Jos bi me interesovalo gdje su to komunisti predstavljali Srbe, na kom KP kongresu, na kojoj KP konferenciji, na kojoj konferenciji ili kongresu CK SKJ? Na kojem medjunarodnom skupu/simpoziju/seminaru/konferenciji? Navedi mjesto i datum i ime licnosti, jedne ili vise...ili delagacije.
