Lollol
Poznat
- Poruka
- 9.450
Ne znam za vas, ali ja ne volim izlaske, i iz petnih zila se trudim da ne posecujem klubove, kafice i slicna mesta, uglavnom zbog problema anksioznosti.
Mogu da ih posetim, ako moram poslom, ali se ovako svim silama trudim da ih izbegnem.
I nije samo sa kaficima, vec i sa svim drugim lokacijama, bazeni, letovanja, odmori. Sve to izbegavam, ali najgore od svega je sto sam razvio neki vid averzije prema ljudima koji u tome ucestvuju.
Recimo da upoznam neku osobu sa kojom zelim da ostvarim neku prisnost, cinjenice da ta osoba bez problema uziva u letovanjima, bazenima, kaficima i izlascima me neopisivo odbija, jer jednostavno osecam da sa takvom osobom ne mogu da se poredim, druzim, odrzim neki poseban kontakt kao da smo dva potpuno razlicita i nespojiva sveta, kao da bi ja tu osobu ugusio, oterao od sebe svojim neizlazenjem (a cesto se oko toga svadjam sa prijateljima). Mozda prezirem ono sto potajno zelim da budem i usmeravam mrznju na druge zbog svojih propusta i slabosti.
Imam prijatelje i drugare koje izlaze i to su ljudi koje znam ceo zivot ili par godina i sa razlogom ih smatram prijateljima/drugarima i prema njima ne gajim odbojnost, ali kada su novi ljudi i nova poznanstva u pitanju, ta doza prezira postoji.
Ima neko slican problem ili zna nekog sa slicnim problemom?
Mogu da ih posetim, ako moram poslom, ali se ovako svim silama trudim da ih izbegnem.
I nije samo sa kaficima, vec i sa svim drugim lokacijama, bazeni, letovanja, odmori. Sve to izbegavam, ali najgore od svega je sto sam razvio neki vid averzije prema ljudima koji u tome ucestvuju.

Recimo da upoznam neku osobu sa kojom zelim da ostvarim neku prisnost, cinjenice da ta osoba bez problema uziva u letovanjima, bazenima, kaficima i izlascima me neopisivo odbija, jer jednostavno osecam da sa takvom osobom ne mogu da se poredim, druzim, odrzim neki poseban kontakt kao da smo dva potpuno razlicita i nespojiva sveta, kao da bi ja tu osobu ugusio, oterao od sebe svojim neizlazenjem (a cesto se oko toga svadjam sa prijateljima). Mozda prezirem ono sto potajno zelim da budem i usmeravam mrznju na druge zbog svojih propusta i slabosti.
Imam prijatelje i drugare koje izlaze i to su ljudi koje znam ceo zivot ili par godina i sa razlogom ih smatram prijateljima/drugarima i prema njima ne gajim odbojnost, ali kada su novi ljudi i nova poznanstva u pitanju, ta doza prezira postoji.
Ima neko slican problem ili zna nekog sa slicnim problemom?