Ne volim izlaske, problem sa ljudima koji izlaze

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Ne znam za vas, ali ja ne volim izlaske, i iz petnih zila se trudim da ne posecujem klubove, kafice i slicna mesta, uglavnom zbog problema anksioznosti.
Mogu da ih posetim, ako moram poslom, ali se ovako svim silama trudim da ih izbegnem.
I nije samo sa kaficima, vec i sa svim drugim lokacijama, bazeni, letovanja, odmori. Sve to izbegavam, ali najgore od svega je sto sam razvio neki vid averzije prema ljudima koji u tome ucestvuju. :think:
Recimo da upoznam neku osobu sa kojom zelim da ostvarim neku prisnost, cinjenice da ta osoba bez problema uziva u letovanjima, bazenima, kaficima i izlascima me neopisivo odbija, jer jednostavno osecam da sa takvom osobom ne mogu da se poredim, druzim, odrzim neki poseban kontakt kao da smo dva potpuno razlicita i nespojiva sveta, kao da bi ja tu osobu ugusio, oterao od sebe svojim neizlazenjem (a cesto se oko toga svadjam sa prijateljima). Mozda prezirem ono sto potajno zelim da budem i usmeravam mrznju na druge zbog svojih propusta i slabosti.
Imam prijatelje i drugare koje izlaze i to su ljudi koje znam ceo zivot ili par godina i sa razlogom ih smatram prijateljima/drugarima i prema njima ne gajim odbojnost, ali kada su novi ljudi i nova poznanstva u pitanju, ta doza prezira postoji.
Ima neko slican problem ili zna nekog sa slicnim problemom?
 
@georgejune
Lako je reci ne volim pusace ili ljude koji piju, smatram da je to losa navika i odbojno mi je. Kako ces proci sa pricom ne volim ljude koji izlaze po klubovima/svirkama/kaficima/letovanjima i ostalom? Ne mogu da kazem da im je to losa navika.

Pa ybg mozda bi ti se dopali neki drugacijeg mentaliteta i ponasanja..ja odem na selo par dana pa malo vidim prave vrednosti napunim baterije..ono probaj negde otici iebes klubove i nase vip licnosti to nije vredno pomena i da se misli o njima..kad nadjes posao u drugom si filmu totalno
 
Pa ybg mozda bi ti se dopali neki drugacijeg mentaliteta i ponasanja..ja odem na selo par dana pa malo vidim prave vrednosti napunim baterije..ono probaj negde otici iebes klubove i nase vip licnosti to nije vredno pomena i da se misli o njima..kad nadjes posao u drugom si filmu totalno

I ja obozovam selo, inace pokusavam par kolega nagovoriti da idemo na planinarenje cak ima i prevoz svake nedelje ali njima se neda.
 
Pa i ja 21 god zivim na selu, ali znas kako urbanizacija je uzela maha, ima i kafica po selima, osim ako ne odes negde bogu iza nogu, tada se opustis malo, ali opet ne mozes da zivis na brdu bez struje i vode i da cuvas ovce po ceo dan.
Inace sto se drugacijeg mentaliteta i ponasanja tice, malo je ljudi takvih u ovoj sredini. Nadji bilo koju osobu do 25 godina i pitaj je kada i gde je poslednji put izasla/otisla na more i videces odgovor. Nekako sticem utisak da neki ljudi "zive" samo za to, vikend, izlazak, leto more i to je to. Mozda tako razbijaju monotoniju, mozda im je to neki fiks, mozda to zaista vole, mada meni to deluje kao nepisana drustvena norma a sve van toga je devijacija.
 
Poslednja izmena:
Da li je tebi dosadno kad si u kaficu ili na bazenu, ili ti je problem samo zbog toga sto mislis kako ce svi bas tebe da gledaju, da ti se smeju, da misle kako ti nisi dorastao njima itd? Veruj mi Lollol ljude nije briga, ljudi samo na sebe obracaju paznju, niko nece tebe skenirati, odmeravati, smejati se. Ovo moras uvek da imas u vidu. Ne treba da usmeravas toliko paznje na druge ljude, skoncentrisi se na muziku, na predmete oko sebe.
 
Pa Lollol...ja sam malo stariji od tebe...imam 29 i retko izlazim...imas takve ljude... Ali s obzirom sta si sve napisao, moj ti je predlog da se posvetis necemu. Tebi nedostaje sigurnost i samopouzdanje, pa izbegavas mesta gde mozes biti povredjen na bilo koji nacin. Najbolje je da nadjes neki posao ili odes u inostranstvo. Pobeci od sebe ne mozes, to si sto si...ali materijalna sigurnost u mnogome menja covekovu predstavu o samom sebi...zato se i zove sigurnost. Znaci posvetis se poslu, zarads dosta love, kupis dobra kola, nov kompjuter, telefon, i druge zanimljive stvari koje te ispunjavaju, videces kako ces biti srecniji i nece ti biti vazno ko sta misli o tebi. Jer dokle god zavisis o drugih, dotle i postoji nesigurnost. Kad si nezavisan, mozes da se zajebavas kako hoces. Izadjes u kafic, sednes negde sam, citas novine, slusas muziku na flash playeru, mozes i da se napijes kao stoka...sve dokle mozes da kontrolises. Mozda ces cuti da te neko ogovara ili ces pomisliti to...ali duboko u sebi ti to nece biti vazno jer mozes i sam...tu pare najvise pomazu. Veruj mi.
 
@Hetfield girl
Velikim delom je to problem, strah od ismejavanja i sl, mada sto kazes, realno nikog nije briga o tome sta cu ja da uradim, osim mozda ljudi sa kojima sam trenutno, a tu je i jedan problem paranoje koji imam, jer uvek mislim da ako skrenem previse paznje na sebe (pricam glasno, mlatim rukama, smejem se nekotrolisano) da ce moje ponasanje kao potrebu da se dokazem i da ce nekog takvo ponasanje nervirati pa bi se zbog toga verbalno a i fizicki taj neko sa mnom obracunao. Tako da uvek je tu i taj strah, pored anksioznosti, da ce neko ukoliko se ja budem ponasao slobodnije i glasnije i budem skretao previse paznje na sebe da ce neko moje ponasanje videti kao "pretece" i da ce se upustiti u sukob zbog toga.

@Rotflajver
Ideja je odlicna, jer finansijska i stambena samostalnost su kljuc za gradjenje samopouzdanja, samo malo mi sve to zvuci nekako egoisticki, jer mogu da se ponasam kako hocu cisto jer imam novca, mada to opet zavisi od pojedinca do pojedinca i nece se svako ko ima dosta para ponasati bahato i kao da je ceo svet njegov.
 
Pa Lolol ti mnogo razmisljas o sebi. Potrudi se da nesto radis...ozbiljno. Mani se psihologije i procenjivanja sebe i drugih. Sta god radio, ponasao se bahato, kulturno, dobro, lose...uvek ce to nekome smetati, uvek ce te neko ogovarati, neko mrzeti, neko voleti. Ako zelis da pronadjes sveti gral :) onda nastavi da razmisljas o svemu, a ako zelis nesto da promenis, baci se na posao i budi ono sto jesi. cao.
 
Исти проблем код мене, ако се може назвати проблемом. Једноставно, превише сам нервозан, кад изађем, зверам око себе као да тражим снајперисте, не могу да седим опуштено с миром на једном месту. Опет, више ме привлаче места попут позоришта, балета, историјског налазишта, и сл. Нисам тип коме је забавно да слуша прегласну музику, вришти, скаче, и опија се. Једно кратко време док сам могао да приуштим ишао сам у плесну школу и то је било баш супер, волео бих да могу поново једног дана.
 
Pa snajperista nema, realno, osim mozda nekog celavog i namrgodjenog dzibera koji bi te prosuo po podu da ga pogledas. Ja bi najradije skakao, lupao i vikao kada negde izadjem, zato sto se tako cesto ponasam, zato sto tako pokazujem sebi da drzim situaciju (u glavi) pod kontrolom, ali nekom celavom i namrgodjenom bi to smetalo pa bi mi udario dva dlana preko face da se pusim, mada u najboljem slucaju radnici bi me pozvali da se pristojnije ponasam, a onda bi se osecao kao idiot.
 
Ovo mogu da razumem, ni ja ne volim ljude koji slusaju Bobana Rajovica i kompaniju i ne komuniciram sa njima. Takodje ni svadbarsko kafanske tipove ni grandovce ni glupe fenseruse sa french manikirom, kvarcovane, sa napucenim ustima i prevelikim naocarima...ima dosta ljudi koji su mi ekstremno odbojni zato sto rade nesto sto ja ne radim, ne volim...ej ni gastarbajtere ne volim narocito one iz Austrije sa pirsingom na nosu/obrvi. Takvi ljudi su mi ne odbojni nego ne mogu ni da ih posmatram kao ljudska bica vec kao neki oblik zivota, kao pecurke...
 
Poslednja izmena:
Ovo mogu da razumem, ni ja ne volim ljude koji slusaju Bobana Rajovica i kompaniju i ne komuniciram sa njima. Takodje ni svadbarsko kafanske tipove ni grandovce ni glupe fenseruse sa french manikirom, kvarcovane, sa napucenim ustima i prevelikim naocarima...ima dosta ljudi koji su mi ekstremno odbojni zato sto rade nesto sto ja ne radim, ne volim...ej ni gastarbajtere ne volim narocito one iz Austrije sa pirsingom na nosu/obrvi. Takvi ljudi su mi ne odbojni nego ne mogu ni da ih posmatram kao ljudska bica vec kao neki oblik zivota, kao pecurke...

Nikako ne treba biti tako isključiv i konzervativan. Ja, lično ne mogu da budem bliska sa svakim, tj. retko sa kim i jesam, ali to ne znači da ne mogu da budem u društvu i razgovaram s nekim ko je različit od mene. To što mnogi nisu poprimili urbanu kulturu (a većina nije), ne znači da su loši ljudi i da sa njima nema o čemu da se razgovara. Na pimer, srela sam nekog ko ostavlja katastrofa prvi utisak što se tiče oblačenja, misliš da je idiot, a u stvari je mnogo inteligentan, samo nema baš osećaj za estetiku.
Ostavljate jako loš utisak kad ste tako ograničeni prema ljudima.
 
Pa snajperista nema, realno, osim mozda nekog celavog i namrgodjenog dzibera koji bi te prosuo po podu da ga pogledas. Ja bi najradije skakao, lupao i vikao kada negde izadjem, zato sto se tako cesto ponasam, zato sto tako pokazujem sebi da drzim situaciju (u glavi) pod kontrolom, ali nekom celavom i namrgodjenom bi to smetalo pa bi mi udario dva dlana preko face da se pusim, mada u najboljem slucaju radnici bi me pozvali da se pristojnije ponasam, a onda bi se osecao kao idiot.

A sta mislis koje su sanse da ce te neko fizicki napasti? :) Realno, vrlo male. Sto se tice verbalnog, mozda bi neko krenuo u neku raspravu sa tobom i sta mislis sta bi onda bilo...Realno, kao sto je neko ovde napisao, ne mozes ti svima da se svidis, uvek ce biti neko ko se nece slagati sa tvojim stavovima ali to je normalno. Ti se ogradis npr. "ja tako mislim i kraj" sto bi te uznemiravalo ako je nekom to bzvz. I tebi je nekad bezveze sta neko drugi misli ali neces odmah poceti da ga mrzis i nece ti biti glup. Ili zamisli da je neko drugi u tvojoj situaciji i to pomaze.
E sad, zamislis da si ti usao u verbalnu raspravu sa nekim, i nemas dovoljno argumenata da pobedis. Pa sta, i to je za coveka. Krene recimo drustvo da ti se smeje i ti malo pocrvenis. I sta je tu strasno, svakom se desava. Svi ce ionako zaboraviti za 5 minuta :)
 

Back
Top