Zapravo, ova priča može da bude uvod u to zašto između ostalog žene padnu u ruke nasilniku- zato što im nije bitno kako se ponaša prema drugima ženama (i muškarcima, ali ovde se radi o ponašanju prema ženama, kad se ona upoređuje, misleći da je bolja, pa je zato pošteđena uvreda ili mizoginije), bitno im je samo šta njima kaže.
Ali...da ne idemo tako daleko jer će se tema pretvoriti u osudu žrtava nasilja, koje su svojim lošim izborom sebi već nanele štetu. Dakle da se zaustavimo na koketiranju, komlimentima, pohvalama, posebno na tome da nisu uvek u pitanju nezrele devojke koje zaista ne vide i ne kapiraju stvari i njihovu pozadinu i posledice.
Reč je o ljudskoj, u ovom slučaju ženskoj slabosti na komplinente, taman i od siledžije, kad su one ipak svesne od koga dolazi (nemaju nameru da se upuštaju u vezu, čak ni seks) ali ih ne sprečava da koketiraju s njim.
Ali kad to radi u prisustvu mete mizoginije (ili još gore nasilništva), onda je to neetički, antisolidarno, ruganje zarad par pohvala njene seksualnosti, kuvanja, duhovitosti ili šta joj je već bitno.