(NE)POTPISUJEM

POTPISATI ILI NE?

  • DA

  • NE

  • Posle razvoda bih opet potpisala

  • Posle razvoda nikad više ne bih potpisala


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Ti imas lose iskustvo iz prethodnog braka, on takodje, ali bas taj stav 'necemo potpisati, bice nam tesko rastati se', kao da njim vec unaprijed osudjujete vezu na krah.


Baš naprotiv, ja se ne opterećujem sada nekim rastancima niti idealizujem.... živimo zajedno i to je sasvim dovoljno - dok je lepo, lepo - ako nekad ne bude lepo, bez prevelikih peripetija možemo i to rešiti.

Kad ti potpišeš, ne znači da i ti ne osudjuješ svoju vezu u nekom smislu.

To što ja imam brak iza sebe - to je za mene u životu samo jedno iskustvo više. Ja sam taj brak okončala jer se nisam u njemu dobro osećala i nikada se nisam pokajala zbog toga. Nikada nisam bila ucveljena zbog toga što sam se razvela - tako da za mene razvod nije ''loše'' već ''dobro'' iskustvo, jer se moj život u mnogome promenio na bolje.
 
oh, natasa, pa to su novi momenti, ti si se vec udavala! Ja ne bih dva puta potpisivala, nema sanse. Sumnjam i da bih se ozbiljno vezivala. Treba prolaziti kroz razne faze veze, navikavanje, nove kompromise, ma bezi bre, ne bih imala zivaca:-?
 
Potpisala jednom. Zasto? Nemam pojma. Nisam ni razmisljala o tome. Bila sam jako mlada i to je bio logican korak (valjda). On je insistirao. Mislio je da je to jedini nacin da me veze za sebe, jer sam po prirodi prilicno neuhvatljiva. Na kraju je ispalo prilicno BLJAK, kao i 99% brakova. Da li bih potpisala ponovo? Verovatno ne bih. Mada, kada bi se pojavio Mister Right, bila bih spremna da uradim svakakvu glupost, pa i da potpisem ponovo.

Их, бре, претера са бројем од 99%!

Кад се опечемо, склони смо да генерализујемо своју ситуацију и да мислимо ако је нама било лоше - свима је лоше!
 
А кад се растура ''ванбрачна заједница'' после 20 година брака - ништа мање перипетија, бола и патње нема него кад се растура ''брачна заједница''...
Исто су ту зајендички рођаци, пријатељи, ДЕЦА, имовина, емоције...само што нема формалног развода у суду...(а та формалност не траје дуже од 15 минута)....
 
А кад се растура ''ванбрачна заједница'' после 20 година брака - ништа мање перипетија, бола и патње нема него кад се растура ''брачна заједница''...
Исто су ту зајендички рођаци, пријатељи, ДЕЦА, имовина, емоције...само што нема формалног развода у суду...(а та формалност не траје дуже од 15 минута)....

E jes vala, ja duze cekala da udjem u onaj ofis od sudnice, nego sto je samo sudjenje trajalo, bla bla, jel vi sporite nesto, ne sporim, gde treba da potpisem i hvala lepo dovidjenja:)
 
oh, natasa, pa to su novi momenti, ti si se vec udavala! Ja ne bih dva puta potpisivala, nema sanse. Sumnjam i da bih se ozbiljno vezivala. Treba prolaziti kroz razne faze veze, navikavanje, nove kompromise, ma bezi bre, ne bih imala zivaca:-?

Vezivanje je nominovno ... sigurna sam da ne želiš da ostariš sama. Ali potpisivanje je pitanje?

Pošto smatram da je taj čin potpisivanja više idealistički kod ljudi, nego što nešto znači ..... bar iz mog iskustva govoreći i čitajući ovde neke postove.

Primećujem da mnogi od nas ni nisu razmišljali na temu ''za i protiv potpisivanja'' ali su se u većini slučajeva odlučili za potpis ....
 
Vezivanje je nominovno ... sigurna sam da ne želiš da ostariš sama. Ali potpisivanje je pitanje?

Pošto smatram da je taj čin potpisivanja više idealistički kod ljudi, nego što nešto znači ..... bar iz mog iskustva govoreći i čitajući ovde neke postove.

Primećujem da mnogi od nas ni nisu razmišljali na temu ''za i protiv potpisivanja'' ali su se u većini slučajeva odlučili za potpis ....
ponekad ne mozzesh da objasnish zashto neshto ne zzelish ili zzelish...

ti si se udavala, potpisala, imash to iskustvo i na osnovu njega, formiran stav...
kada si se ti prvi put potpisala, da li si podjednako razmishljala o za ili protiv?

ja, trenutno, zzelim. kao shto mi se ponekad trazzi neshto slatko, ili bash hocu da prodjem nekom ulicom... e tako, zzelim da potpishem.

mozzda nisam u pravu...
ali takav je moj stav... formiran na chistom htenju. :D
 
ponekad ne mozzesh da objasnish zashto neshto ne zzelish ili zzelish...

ti si se udavala, potpisala, imash to iskustvo i na osnovu njega, formiran stav...
kada si se ti prvi put potpisala, da li si podjednako razmishljala o za ili protiv?

ja, trenutno, zzelim. kao shto mi se ponekad trazzi neshto slatko, ili bash hocu da prodjem nekom ulicom... e tako, zzelim da potpishem.

mozzda nisam u pravu...
ali takav je moj stav... formiran na chistom htenju. :D

tako i ja kad sam prvi put probavao drogu:)
 
Vezivanje je nominovno ... sigurna sam da ne želiš da ostariš sama. Ali potpisivanje je pitanje?

Pošto smatram da je taj čin potpisivanja više idealistički kod ljudi, nego što nešto znači ..... bar iz mog iskustva govoreći i čitajući ovde neke postove.

Primećujem da mnogi od nas ni nisu razmišljali na temu ''za i protiv potpisivanja'' ali su se u većini slučajeva odlučili za potpis ....

pre bih rekla da po postovima vecina smatra da je potpisivanje praktican cin, a ne idealisticki, jer se ostvaruju mnoge prakticne pogodnosti i zaobilazi bespotrebna administracija i birokratija.
 
Uh kvinsi ala si ti to racionalizovala :)

Ja dosta radim sa devojkama koje su pred udajom i koje se spremaju za venčanje.... i ni jedna mi nije rekla da je to samo administrativni potpis i rešavanje takvih pitanja ..... sve su veoma nasmejane i ponosne što će se udati... zato mislim da je ''potpis'' više idealistički, nego praktični čin.
 
Natasa, pa ti na poslu i ne možeš da radiš sa osobama kao ja, odnosno sa nama koji to nisu idealizovali i nisu pravili proslave. Inače ne podnosim svadbena veselja i uopšte skupove tog tipa, a potpisali smo tj. ozvaničili svoju zajednicu kada sam ostala u drugom stanju. Lično ne podnosim gospođe koje vire iz raznih šaltera i postavljaju svakojaka pitanja...
 
Pa jesu .... ali čisto sumnjam da su svi ''potpisivači'' tako racionalno posmatrali stvari kad su trebali da se uzmu ....:D

Imala sam 21 god kad sam se "potpisala",normalno da nisam,pa ko razmislja u te godine:lol:
Ali stvarno imam sretan brak,zadovoljna sam i nista ne bih mjenjala:D
Ja i suprug smo imali srecu da smo se nasli,volimo se,postujemo,razumijemo,dogovaramo...
Ali znam i one koji nisu uspjeli,i samo to gorko iskustvo,promjenilo je njihove stavove u daljem zivotu...kad polemisemo o zivotu,vrlo cesto dolazi do velikog razilazenja u misljenju,ali to je normalno...ne slazem se ali ih razumijem.
Tako dok citam i tvoje postove,stvarno mogu da te razumijem,ali sta cu,ne slazu nam se misljenja.Jednostavno razlicita su nam zivotna iskustva.:)
 
Kad upoznas "srodnu dusu" i shvatis da s njim mozes provesti ostatak zivota, taj potpis je samo formalnost...
Ja sam potpisala sa 19 godina i kad bi trebalo potpisala bih opet, sa istim covekom, naravno,;):D
 
NE za sad ne potpisujem, nije mi potrebno, stvarno to dozivljavam kao overeno parce papira. jedino sto sam suocena sa nekim krajnje nepredvidivim zivotnim situacijama u poslednje vreme krenula da razmisljam o tome kolike su i da li postoje "papirne" zavrzlame za nas bez papira. skroz nepotrebno za nekog na maltene pocetku zivota ali bracni drug odlucuje o gomili stvari tipa u bolnici si potrebno je da da saglasnost ili sl. za operaciju ili da mozda cak odluci o nacinu lecenja ako ti nisi u stanju, da ispostuje nacin na koji zelis da budes sahranjena (vb zajednicu moras da dokazes pa je to u vanrednim situacijam stvarno nepotrebno cimanje). sad ce ljudi da prevrcu ocima ali i to je zivot jb.g. nije ni cudno sto se zbog gomile stvari koje su lakse u braku gejevi&lezbejke bore za to pravo na papir. ok kod njih se ni vanbracna zajednica ne priznaje, pa nije isto...

ipak razmisljam, ali za sada jos uvek NE.

a sto se dece tice i gomilanja prezimena: sto da ne kako latinosi spanci imaju obavezno prezime i od oca i od majke a kako prenose dalje ne znam, znam da portugalci valjda mogu i do 6 imena i prezimena sve ukupno da imaju.
tipa ako se Rosa María Pérez Mártinez uda za Juan Martín De La Cruz Gómez, zvace se Rosa María Pérez Mártinez de De La Cruz sjajno zar ne:):)-prvo prezime je uvek ocevo
 
Potpisala sam, nista dobro i nista lose iz toga nisam izvukla. Mozda manje peripetija kad smo dobili bebu, i to je sve. Ne mislim da je moranje, bar u mom slucaju nije bilo. Ustvari potpuno je nebitno. U tom trenutku mi je delovalo romanticno, a sada ne verujem da bih se ponovo cimala oko izvoda, drzavljanstva, zakazivala termin, slusala polupijanog maticara, koji je negde uz put izgubio govor, pa u pola "ceremonije" odlazi da ga trazi... Gubljenje vremena
 
Jbte, ja bi se udala jos 10 puta bez problema :D Uvek su mi se dopadale te ekscentricne bakute koje su se udavale jovo nanovo, pa se od 5 muzeva razvela, drugih 5 sahranila, a trenutno je pred udajom za dekicu iz kraja :lol: Dobro, malo sam preterala, vishe bih volela da se ponovo udam i da mi se taj brak odrzi, ali stvarno nemam nikakav problem sa cinom udaje, ni malo, zashto? Zbog jednog losheg iskustva? Jok ja... Pa josh kad pomislim na lep i suncan dan, ja blistava u svojoj lepoj vencanici... meni to bash lepo. Jedino bih volela da izbegnem tradicionalnu srpsku svadbu sa gomilom rodbine, svinjskim pecenjem i narodnjacima, volela bih da bude skroz romanticno i lepo, negde u prirodi, sa najuzom familjom i prijateljima...Romantika :D
 
Ha ha ha ... pa koja su to pitanja?


Na primer, jedno koje mi se redovno iznervira je - prijavljeni smo na različitim adersama - kada vadimo nešto za decu, lepo doneseš i venčani list, a ona onako proviri da te bolje osmotri i pita : " Jeste li vi u braku?"
Dok smo još živeli zajedno bez potpisa i ja otišla u MUP da se prijavim na novu adresu, morao je moj dragi da da izjavu u pisanom obliku da živimo zajedni i da je saglasan sa tim:lol:
Bog zna po policijskim arhivama kakvih sve bisera literature ima;-)
 

Back
Top