Koliko sam ja primetila u prvom postu, tema je analiza ljudi koji agresivno iskazuju svoju odbojnost prema alkoholu, zar ne? Mislim da ne potpadaju svi ljudi koji ne piju u tu grupu, zar ne? Kako je tema odmicala, tako su malo po malo oni koji piju, poceli da sve one koji ne piju trpaju u isti kosh. Isto tako sam i ja sve one koji piju da bi se opustili strpala u isti kosh jer je takvo moje licno misljenje o onima koji konzumiraju alkohol da bi se opustili. Da postoji ijedan valjan argument koji bi mi promenio misljenje, ja bih se zamislila nad tim.
Pravim veliku razliku izmedju onih koji kazu da ne piju (ili ne pushe ili ne rade bilo sta sto je zvanicno porocno) uz normalnu facu i onih koji to isto kazu uz facu koja pokazuje gadjenje prema razlicitima od njih. Ako si htela da nam predocis razliku izmedju te dve vrste antialkoholacara, ideja ti je dobra, ali ti se postupak otrgo kontroli jer nisi uporedila te dve vrste ljudi, nego zastupala odbrambeni stav onih koji piju, a to onda nema veze sa temom o ljudima koji ne piju.
Razliku sam pokušala da stavim u način sklapanja te rečenice. To mi je jako bitno, mislim dal judi spontano sklope rečenicu tako da kažu i ponešto o svojim pravim emocijama spram toga, postoje stvari koje se nikada ne izgovore, ali se misle. I svako ima pravo na to

i da nema ne može se kontrolisati.
Dakle, razlika je u "ne pijem" gde je suprotnost "pijem"

a to zaista zvuči alkoholičarski, zar ne? I, ponuđen: ne mogu, hvala. Gde je suprotnost: mogu, hoću. I u većini slučajeva
onaj ko ne želi ništa drugo da naglasi do toga da ne želi da pije taj alkohol, tada, upotrebi ovu drugu rečenicu, dok onaj koji bi baš specijalno da naglasi nekome kako je on totalni antialkoholičar (odnosno ne pije, ne želi da pije, niti je ikada probao) iskoristi ovu prvu.
"Ne pijem". I neretko posle toga, kada ljudi krenu da piju ili da se zezaju ili kakvo god da je okupljanje u pitanju, kreće poneka velika misao o alkoholu, tj. njegovoj štetnosti.
I pošto sam temu toliko razradila, cenim da u njoj ima mesta i za one kojima su bliži rođaci zaglavili u bolnici zbog toga, i onih koji su se sami prebili nekad pa se distanciraju, i onih koji ne smeju da piju, sve je to savršeno normalno.
Ali eto ti ljudi koje znam, primera radi, zaista imaju svoj stav o alkoholu, koji nikada nisu ni probali, ili su probali pa im se nije svideo ukus

a da se ne lažemo, svi znamo da nije u ukusu stvar, zašto ljudi puše travu uostalom, zašto rade bilo šta? Cigare...
I "ne pijem" se izgovara sasvim pobedonosno, slično kao "ne jedem maasno", "ne jedem to đubre" ili "ne kupujem kod kineza"
Bez obzira na to da li je istina ili ne, htedoh da pričam o ljudskoj potrebi da tako nešto naglašavaju kao svoju veliku vrlinu.
Ako hoćeš da se predstaviš novoj ekipi, baš si bezveze ako si kupila taj šešir kod kineza, je l da?
Gde je spontanost...