Svakako. Samo to je malo drugačiji tip teme. Ova bi trebala da bude malo više približena ljudima i njihovom razmišljanju. Jer, sve, ali baš sve je danas i navlaka i pristupačno, prodaje se sve, ne samo od hrane, nego i cipele, i haljine, i kola, "gedžeti", sve je to navlaka i sve se nastoji prodati što bolje, tako funkcioniše ovaj čarobni sistem kome se vraćamo jer smo jadni pa ne znamo za bolji. Moraš se reklamirati i ako ti je dozvoljeno (a sve se lako podmaže da bude, pričao mi drugar čija majka radi u laboratoriji, zapanjujuće je šta konzumiramo i koliko se toga pušta u prodaju potpuno otrovnog), moraš se vrlo agresivno reklamirati, jer će se pojaviti novi, bolji i jeftiniji.
Elem, ljudi ipak i dalje stavljaju akcenat na alkohol. Koji u umerenim količinama, u meri u kojoj ga većina ljudi s vremena na vreme konzumira, nije ništa veći otrov od onog praška kojim peremo veš, a koji ide direktno na kožu.
Zato me je zanimalo čemu tako strašno ograđivanje od njega, i da li ono staro koliko i sam alkohol - ne pijem, pa sam stoga normalan; da li to i dalje radi ljude, da li se iza "ne pijem" rečenice krije "bolji sam, nisam jadni gmaz kome treba nešto da se opusti, samodovoljan sam..."
Jer, potpuno drugi ton ima "ne mogu, imaš li neki sok?" ili "vozim, a i ne pije mi se i sl." od... "ne pijem". Ne pijem - nisam alkoholičar?!