Ne odustajem...

Kakva tema...sva sam se naježila...

Teško je znati i proceniti...
Kad sam bila mlađa, bila sam u fazonu ove rečenice (koja mi se i dan danas jaaako sviđa):
А знаш да си жив кад погледаш у нечије очи и видиш себе у њима.

Ali sad kad imam muža i dete... Ne mogu da zamislim da to prokockam...
Nema te ljubavi i tih očiju...
Sada tako mislim... i sada mi se čini da ako drugačije budem razmišljala, treba me ukokati...

Nemam pojma...
 
Zivot je cudo.
A cesto donesemo neke odluke i pokajemo se,isto tako cesto ne donesemo neke odluke pa se kajemo:(
Najgore je kada nesto izgubi svoju draz,tu neku crvenu nit,i onda se trudimo da ''to nesto''odrzimo u zivotu,jer eto nekada bilo lepo.
Dok traje traje....naravno najgore je povrediti druge.osecaj krivice je gadna stvar,ali drzati nekoga u stanju iluzije i na kraju kada ti postane tesko odrzavati to stanje otici i srusiti sve onako iznenadno....E,to je tek gadno:thumbdown:
 
Ali sad kad imam muža i dete... Ne mogu da zamislim da to prokockam...
Nema te ljubavi i tih očiju...
Sada tako mislim... i sada mi se čini da ako drugačije budem razmišljala, treba me ukokati...

Nemam pojma...

Slazem se. Ali nemamo svi iste vrednosne sisteme. Nekome nije san porodica, al' se zene i prave decu jer tako treba, onda im cela situacija izadje smor, pa jedva cekaju da se zaljube i imaju izgovor da pobegnu! Umesto od pocetka da prate svoj vrednosni sistem i jebavaju se do 50-60 dok god ih drzi snaga.
Naravno, isto vazi i za zene.
 
Slazem se. Ali nemamo svi iste vrednosne sisteme. Nekome nije san porodica, al' se zene i prave decu jer tako treba, onda im cela situacija izadje smor, pa jedva cekaju da se zaljube i imaju izgovor da pobegnu! Umesto od pocetka da prate svoj vrednosni sistem i jebavaju se do 50-60 dok god ih drzi snaga.
Naravno, isto vazi i za zene.

U pravu si i to je osnovni problem. Dete i porodica su ozbiljna stvar. Bolje je nikad ne zasnivati nego je odraditi... Zato se i dešavaju tolike tužne priče...
Mada verujem da neko može da se zaljubi i da ne može da rasuđuje... I da mu život nema smisao bez te druge osobe...
Ali opet, dovesti se u situaciju da se tako zaljubiš... To se može kontrolisati... Čini mi se...
Nemam pojma, stvarno...
Nemoguće je suditi dok se ne nađeš u konkretnoj situaciji...

Iz ove perspektive mi je to suludo... Iako sam ja večiti borac za ljubav i bez ljubavi ne mogu...

Mislim da tu ipak veliku ulogu igra i supružnik. Ako je on isti kao na početku onda niko tu ne može da se umeša. Mislim, ako je korektan...

Spetljala sam se, priznajem...

Pokušavam da razumem svakog...
 
u zivotu ne postoje garancije..
ni za sta..
koliko ce neke stvari da traju zavisi od sirine i izdrzljivosti ledja..
znaju o cemu pricam oni koji su u braku..ili su bili..

pocetna ocaranost nekim prodje..samo postanemo svesni toga jednog jutra..ne vidimo svoju idealnu polovinu, vec nekog krmeljivog,cupavog,neobrijanog, nedepiliranog..
ni traga od energije kojom je isijavao-la kad smo ga upoznali..

podocnjaci do kolena posle ``prospavane`` mirne noci, koju je samo na svakih pola sata remetila vriska iz decijeg kreveca..
ocaravajuci miris przenica uvucen u kucnu trenerku, zamenio je nekada miris trendy parfema..
ili jos gore - sendvici vec treci dan za rucak..``kako ne stizes da kuvas, kad je moja mama sve to uspevala i podizala sama troje dece u isto vreme?``

i vreme prolazi..mi se udaljismo..

i jednog dana......bup..naletimo OPET na svoju idealnu polovinu:)..novu
al ovaj put smo sigurni da je bas ON-A ta prava..

i tako dalje..

ne osudjujem..
zivot je kratak..caskom prodje..sto bi samo odbrojavali dane do kraja, ako mozemo svako jutro da se budimo puni nade i elana..
svako treba da se bori za svoju srecu..

a da li je to bas on-a..

niko ne moze da da odgovor unapred..
 

Back
Top