Nasmesite se...

av79188ru.gif


E MENI JE OVO SMESNO ! :lol: :lol:
 

Baci dinar ili dva,
baci u fontanu sna,
ako isto želiš što i ja,
onda ipak baci dva
u fontanu sna.

Srebrna krila.

Novčiću,hvala ti na poljupcu.Bez obzira što nije uživo,moram priznati da j i ovaj divan.

Nino,tu sam ja.Ne brini se za poljpce i devojke koje mi ih šalju.To su prijateljski poljupci,a to je sasvim normalna stavar,osim ako ne živimo u devetom veku pre nove ere.
Ne,nisam se smirio,jer nisam ni bio nemiran.Tu sam,sedim i pratim svu ovu lakrdiju što napravi svojim kezovima na ovom nekada divnom topiku.
 
JAGGE®™:

Baci dinar ili dva,
baci u fontanu sna,
ako isto želiš što i ja,
onda ipak baci dva
u fontanu sna.

Srebrna krila.

Novčiću,hvala ti na poljupcu.Bez obzira što nije uživo,moram priznati da j i ovaj divan.

Nino,tu sam ja.Ne brini se za poljpce i devojke koje mi ih šalju.To su prijateljski poljupci,a to je sasvim normalna stavar,osim ako ne živimo u devetom veku pre nove ere.
Ne,nisam se smirio,jer nisam ni bio nemiran.Tu sam,sedim i pratim svu ovu lakrdiju što napravi svojim kezovima na ovom nekada divnom topiku.

Mislis na sebe 8) Da li je lakrdija postaviti kezove na temi koja se zove 'nasmesite se' ili je lakrdija napraviti citav haos oko istih i to totalno bespotrebno. 8)
I vidi, ovako mozemo u nedogled ili dok Lilu ne obrise postove, posto vidim nastavljas i dalje i nakon vracanja teme na dobar kolosek.
 
Autobiografija

U obicnom sam sebe uhvatio,
pa nikad nisam to sakrivao.

Bar sam posteno kiriju platio
na ovom svetu sto sam ziveo.

Mozda sam nekome jad iscelio
i nekom u zenice sjaj namamio.

I u komsiluk zvezde doselio.
U prozor svitanja uramio.

Ako mi zivot krila skrati
i sneg u oko pocne da veje,

znam, bar se necu pokajati
sto sam umeo da se smejem.


Mika Antic
 
Znam coveka koji je u nekom trenutku izgubio svoj osmeh.
I dok je bio mlad lako se mirio sa gubitkom voljenog osmeha jer bilo je precih i važnijih stvari.
A onda jednoga dana resio je da ga nadje.
Danima je stajao ispred ogledala i cekao da mu se sam vrati.
Dao je oglas u novinama i obecao nagradu postenom nalazacu.
Bio je i na birou za izgubljene osmehe, raspitivao se kod žene, prijatelja i komsija. I onda je shvatio da osmeh nije izgubljen vec da je sam otisao jer ga covek nije upotrebljavao. :P :D
 
Osmeh iz klikera

Smejala se puno, smejala se često, čini joj se, otkad zna za sebe.
Međutim, nije oduvek bilo tako, mora to sebi da prizna svaki put kada skupi hrabrosti dovoljno da se suoči sa još uvek bolnom usamljenosti koja ju je pratila u najranijem detinjstvu.

Dok su se ostala deca igrala u dvorištu zabavišta, stajala bi po strani.
Bila je nepoverljiva, tiha, povučena i gotovo uplašeno posmatrala svet oko sebe.
Kao da nije ni sama verovala da tu pripada. Želela je da bude deo te razigrane grupe, nasmejane, ali nije znala kako da to postigne. Deca su surova jedni prema drugima, činilo joj se. Nisu je prihvatali zbog te njene povučenosti i svaki pokušaj da im se približi završavao bi se opet njenim osamljivanjem u još daljem kutku dvorišta.

Bila je užasno sama, a okružena vedrinom i smehom. Stoga je razvijala svoj unutrašnji svet i stojeći sa strane zatvorenih okica ponekad bi zamišljala da se igra sa tom istom decom čije je glasove oko sebe čula. Kada nije bilo glasova oko nje, povučena u polutami, nastaloj zbog spuštenih roletni tokom prevrelih letnjih dana, u jednom kutku svoje sobe, sedela bi i crtala lutke od papira, krojila im odeću i davala imena, igrala se šarenim staklenim klikerima ili bi samo mirno sedela i na krilima mašte letela u neke predivne svetove prinčeva i princeza, balskih haljina i čudovišnih aždaja u pećinama iznad dvorca.
Ponekada, kada nije mogla da prizove u svojoj mašti te divne svetove, razmišljala bi o nekim veoma ozbiljnim stvarima, opterećivala svoje malo srce i um. Pokušavala je da shvati život, da shvati ljude. Pitala se odakle je ona došla, odakle je njena mama došla, pa njena mama i zašto...do beskraja...i šta se dešava kada ljudi odu....zauvek. Tipično decije hiljadu puta ponavljano zašto, kako, gde....

Jednom je, seća se toga i dan danas, držeći u ruci veliki plavi kliker koji je najviše volela, zamislila da u njemu žive mali, maleni ljudi koje ona ne vidi. Ali, možda oni nju mogu da vide, pade joj na pamet, te zagledana u kliker nasmeši im se. Možda je...možda je i planeta Zemlja jedan veliki stakleni kliker, baš poput onoga koji je najviše volela, ogroman, plavi...Videla je planetu Zemlju na slikama, u enciklopedijama za decu koje joj je majka kupovala. Ličila joj je na tim slikama na ovaj glatki šareni staklenac koji je držala u svojim malenim ručicama. Možda sada neko džinovsko, kao i ona usamljeno dete, drži našu planetu – kliker u svojoj ruci i sa istim mislima kao što su njene, začuđeno gleda u sve nas.... Nasmešila se opet svom klikeru, prišla je prozoru, isturila svoju glavicu kroz njega i podižući svoj nevini dečiji pogled ka plavim visinama, nasmešila se opet. Stajala je tako smešeći se dugo, dugo....

Mnogo je godina od tada prošlo, a ona se i sada, dok prolazi pored dece koja se klikeraju, nasmeši i njima i klikerima. I uvek, odmah potom, pokloni još jedan široki topli osmeh plavim visinama, za slučaj da neko veliko, lepo, dobroćudno oko gleda u sve nas. Za svaki slučaj....
 
Što je to na licima ljudi
Što im daje hrabrosti
To ste vi, to ste vi
Divni osmijesi
Divni osmijesi
Hrabri, ponosni.

Zapalio sam se nasred ulice
Gorim kao prskalice
Nestale su jučerašnje kiše
Znaš li tko ih smiješkom briše
To si ti, to si ti
Moja radosti
Radosti, to si ti
Moja radosti.

Nemoj reći ne, reci volim te
I pašću na koljena
Al' neću prestati da se smijem
Skakaću do oblaka
Do tvojih prozora
Moja lijepa dragana
Evo ti umjesto poklona
Milion osmijeha.

Čuješ li kako dolazi vjetar
Juri sto na sat
Da bi znali koliko je sati
Ne moramo gledati na sat.

Što je to na licima ljudi
Što im daje hrabrosti
To ste vi, to ste vi
Divni osmijesi
Divni osmijesi
Široki, prkosni.
:D
 
Da mi je do nje

prošao sam ljudi kažu mnogo
ma kakva pamet ludost čista
naučit' toliko sam mog'o
al' tek sad ne znam ništa

probao sam rajsko voće
i pune džepove para
al' malo ko da hoće
slušat' tugu sanjara

da mi je do nje, do nje
još dok je mila i snena
ja pamtim samo, ej, od sveg
pogled s njenih ramena

putovao sam dugo
zvijezde su crtale put
te što dale su je drugom
i na njih bio sam ljut

i vidjeh, vidjeh sve
ma kakva pamet,
ludost teška
al' ne postoji ništa
ljepše od njenog smješka :)


Crvena Jabuka
 
Poznala sam te kad sneg se topi
topi,i duva vetar mlak
blizina proleca dusu mi opi,
opi, pa zudno udisah zrak.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom,
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom.
Poznala sam te u zvonak dan
dan pijan,svez i mek.
cinja mi se vec davno znan,
znan kad te poznadoh tek
S neznoscu gledah stopa ti trag
trag na snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom
Poznala sam te kad kopni led
led,dok se budi proletnji dah
kad dan je cas rumen,cas setan, bled,
kad sretno se i tuzno u isti mah.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag,
drag u zivotu celom.
 
Osmijeh nas ništa ne košta,
a djeluje cudesno.
Obogacuje onoga kome je namijenjen,
a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja.
Nitko nije tako bogat niti tako siromašan
da si ga ne bi mogao priuštiti.
S njim svatko samo dobiva.
Osmijeh unosi srecu u dom,
pozdrav je prijatelju,
pomoc pri sklapanju poslova.
Osmijeh je kao odmor za umornoga,
putokaz izgubljenom,
suncana zraka za žalosnog
i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ne može ga se kupiti,
posuditi ili ukrasti,
jer ima pravu vrijednost
samo kad se poklanja.


:) :) :) :wink:
 

Back
Top