Naša biblioteka

Bila sam u knjizari i spazila na teskom snizenju najdrazu knjigu iz detinjstva u novom, nestvarno lepom ruhu.
Uznemirena sto se nalazi na polici "40% snizeno" zaneseno sam pricala koliko je lepa da sam muzu dodijala, uzeo je knjigu i kazao da je red da je imam.

U pitanju je Sjenkjevicev Quo vadis.

Iscitala sam je ponovo i na polovini knjige zakljucila da sam ipak porasla pa sav taj neobuzdan gnev koji zeli da poseduje, siba i ljubi zenu, sve u isto vreme, svi ti izlivi emocija dodju pomalo naivni za sadasnje vreme. Medjutim, do kraja sam ridala kao da dan nije prosao izmedju male i stare mene.

Sjenkjevic je velemajstor nocne rike izgladnelih lavova, mrlja usirene krvi u pesku arene, hipnotisuce vere prvih hriscana na kolenima, mase koja poveruje u svaku svetlucavu laz, prepunih tamnica i Albanskih gora sa rumenim suncem koje pozdravlja dva ostarela apostola na putu ka njihovoj kazni.

Neke Nobelove nagrade se daju za opus, neke su proganjane politikom, ali ima i onih koje nagradjuju knjigu.
I od male i od stare mene, 10/10.
 
Одлична књига, читао сам је тачно пре двадесет година. Говори о душевности првих хришћана и њихов прогон у доба Нерона, написана је, као што је речено, дивним стилом.
Мислим да сам овај цитат некад негде написао, али није згорег да поновим:

Што се мене тиче, ја сам опазио једну ствар: да човек, када је међу махнитима, постаје сам махнит, и што је још горе, налази и неку драж у махнитању. (Quo vadis, Сјенкјевич)
 
Улази Циганка у дом здравља, одлази право на шалтер и виче:
''Где је доктор за Циганчићи?!''
''Чекај мало, ако имаш болесно дете треба да га доведеш.''
''Ја болесно немам. Оћу доктор да ми гледа за Циганчићи.''
''Хоћеш да те прегледа?''
''Оћу, да. Онај мој ми укро мецу. Много трпа, много. Једанпут је од брата два бакрача укро. Где је доктор да ми каже како да узмем опет мецу...''
(Господинов: И друге приче)
:hahaha:
А ви, је л' читате нешто?
 
Šta sam čitao u posljednje vrijeme, negdje od januara?

Zoran Ferić: Putujuće kazalište - Ferić nije pisac nekog neograničenog talenta i vještine, ali zna da se zadrži u okvirima onoga što dobro radi. Tako je i ovaj porodični/autobiografski roman umjereno interesantan. Kao i u svim sličnim knjigama upadljiva je razlika između porodičnog predanja o kome je samo čuo priče, drevne i bajkovite, i stvari koje je lično doživio, koje djeluju realno, ali oporo i mračno.

John Updike: Rabbit at Rest - Posljednji Apdajkov roman o Rebitu/Zeki Angstromu. Nije tako namjeravao, ali ispalo je da je knjige objavljivao na svakih desetak godina, pa je serijal i priča u Americi od šezdesetih do devedestih godina prošlog vijeka. Volim Apdajka, ali on je više pisac mrtve prirode, minuciozan opisivač soba, kuća i ulica, nego majstor dijaloga i istančan psiholog.

Ivan Bunjin: Selo - Sumorna, čak nihilistička slika ruralne predrevolucionarne Rusije.

Donna Tartt: The Goldfinch - Nasjeo sam na neke priče da je u pitanju remekdjelo i gorko se razočarao. Golema cigla teksta od 700+ strana koja se čita lako i brzo i poslije koje ne ostaje baš ništa, nikakav upečatljiv karakter, situacija, nikakva potreba za refleksijom. U suštini, ovo je infantilno napisan roman prepun klišea i afektacija.

Lav Tolstoj - Krojcerova sonata - Proza je granitna, kako to kod Tolstoja biva, opis razvoja ljubomore do destrukcije odličan, ali teza o štetnosti fizičke ljubavi djeluje naivno.
 
Upravo završila Alijas Grejs, Margaret Atvud. Stvarno mi je super Atvudova. Najviše me oduševljava što su joj sve knjige različite. Raznovrsne teme, različiti stilovi.

Nisam citala tu knjigu. Ranije sam jako volela njene romane. Citala sam nekakav paleontoloski roman pre par godina (Zivot pre zivota valjda bese naziv), o virusima i dinosaurusima. Moj osecaj je bio pomalo neprijatan, kao kada sretnemo nekada ostroumnog profesora u penziji koji je sada deka kao i svaki drugi deka.
Bas mi je milo da je ta knjiga dobra, uzecu je.

Sama imam preporuku za druge, ali ne i za sebe.

Zivot i vremena Majkla K ( Dz. M. Kuci)

Kuci je juznoafricki pisac, dobitnik Nobelove nagrade, lep i pametan covek.
Sto se knjige tice, ona je super napisana i ideja je odlicna.
Medjutim, nije poklon za majke muske dece.
Najpre ta zena ima tuznu sudbinu, a potom njen sin kroz puno trpljenja dolazi do postovanja.
Iako ne delim knjizevnost na musku i zensku, cini mi se da bi tema vise legla muskarcima zainteresovanim za politiku nego zenama.
U svakom slucaju, preporucujem je.

Sada citam nastavak trilogije Noe Gordona,
a kako je knjiga iz Hrvatske, prevedena je kod njih kao Iscjelitelj iz Zaragoze.
Meni se dopada.
Radnja je smestena u vreme progona Jevreja iz Spanije pod kraljicom Izabelom. Tu su ubistva, pokrstavanja, inkvizicije i neka sposobna sirocad. Lepo jedno stivo za nedeljno popodne.
 
Прочитао Мрачне пределе Грабињског. Свиђала ми се.

Отворио сам Прву књигу о царевима и спокојним гласом, прожет важношћу тренутка, из првог поглавља прочитао следећи одељак:
''А цар Давид остарје и би временит, и колико га покриваху хаљинама не могаше се загријати. Тада му рекоше слуге његове: нека потраже цару господару нашему младу дјевојку, па она нека стоји пред царем и двори га, и на крилу нека му спава, да се загријева цар господар наш :lol:. И потражише лијепу дјевојку по свијем крајевима израиљским, и нађоше Ависагу Сунамку, те је доведоше цару. А та дјевојка бијаше врло лијепа, и двораше цара и служаше му...''
Мрачни предели, Стефан Грабињски
 
Je li to ovaj ? 🙂
Bas sam se iznenadila kad ga vidjeh u jednoj njemackoj knjizari.
20250512_162027.jpg
 
E. M. Forster: Maurice - Pisac nije želio da knjiga bude objavljena za njegovog života (svi oko njega znali su da je gej, ali on to do smrti nije priznao). Roman se ne uklapa u kanone savremene kvir literature, jer se ne bavi separatnim identitetom i miljeom, nego pokušajima uklapanja u mainstream društvo. OK, može da se pročita.

Selin: Smrt na kredit - Selin piše bez inhibicija, blistavo, lucidno, nekim nemogućim jezikom, povremeno je konfuzan i narativno otegnut, ali nikad dosadan. Idejno, jednostavno ne vjeruje u čovjeka, ne vjeruje da može da se popravi i da će ikad išta biti bolje. Odlično!

Steven Millhouser: Disruptions - Zbirka priča ranije objavljenih po periodici koje se mogu grubo podijeliti na one o odrastanju i nekakve small town grotesque priče, sa fantastičnim ili bar bizarnim elementima. Ove prve mi se dopadaju, drugima izgleda nisam uhvatio metaforički potencijal. OK.

Andrew Porter: The Imagined Life - Nepretenciozan, pomalo prigušen, ali kvalitetan roman o potrazi za ocem, sa prijatnim throwback momentom i atmosferom. Sentimentalnost je teško izbjeći u takvoj priči, ali ne prelazi u patetiku. Preporuka.

Srđan Valjarević: Zimski dnevnik - Nisam neki ljubitelj Valjarevića, ali ipak mi se čini da je ova knjiga prilično dobro ostarila. Čak i uz ogradu da za pun doživljaj čitalac mora imati neko iskustva Beograda sredinom devedesetih. Plus, ovo Lagunino novo izdanje je obogaćeno fotografijama koje se odlično uklapaju.
 
Selin: Smrt na kredit - Selin piše bez inhibicija, blistavo, lucidno, nekim nemogućim jezikom, povremeno je konfuzan i narativno otegnut, ali nikad dosadan. Idejno, jednostavno ne vjeruje u čovjeka, ne vjeruje da može da se popravi i da će ikad išta biti bolje. Odlično!
Drago mi je da ti se dopao, meni je to jedan od najdražih romana, čitao ga više puta. Inače taj i Putovanje nakraj noći su mu definitivno najbolja dela, čitao sam neke od onih poznijih romana, i moram da priznam, ma koliko voleo Selina, da su dosta slabiji, čak pomalo dosadni, što me je iznenadilo.
 
Drago mi je da ti se dopao, meni je to jedan od najdražih romana, čitao ga više puta. Inače taj i Putovanje nakraj noći su mu definitivno najbolja dela, čitao sam neke od onih poznijih romana, i moram da priznam, ma koliko voleo Selina, da su dosta slabiji, čak pomalo dosadni, što me je iznenadilo.
Da, Putovanje nakraj noći meni je i bolji roman od Smrti na kredit, ali oba su odlična, zaista. Nisam čitao kasnije romane, ali imam neke, pa ću nešto pročitati vjerovatno.
Meni je mnogo toga u vezi sa Selinom i dalje misterija. Sad me više interesuju njegova korespondencija, razgovori itd.
 
Da, Putovanje nakraj noći meni je i bolji roman od Smrti na kredit, ali oba su odlična, zaista. Nisam čitao kasnije romane, ali imam neke, pa ću nešto pročitati vjerovatno.
Meni je mnogo toga u vezi sa Selinom i dalje misterija. Sad me više interesuju njegova korespondencija, razgovori itd.
Volim oba romana, mada mi je Smrt na kredit draži. A od tih poznijih romana pročitao sam Sever i Od zamka do zamka, ne mogu da kažem da su loši, ali kad se uporede sa ovim mnogo poznatijim (očigledno s razlogom) prilično su slabiji, takođe čitao sam časopis Gradac, temat posvećen njemu i knjigu Govori Selin, gde su neke beleške, pisma, odlomci iz drugih dela...
Bio je antisemita, pronacistički nastrojen, čak pisao antisemitske i pronacističke pamflete, nakon rata bio je veoma omražen u Francuskoj, i sam kaže kako ga svi mrze, da apotekar neće da mu izda propisane lekove, a poštar baca njegova pisma.
 

Back
Top