Naša biblioteka

Frederik Bakman, Brit Mari je bila tu

Kao i kad sam čitala Bakmanovo Mi protiv vas, ne znajuću da je to nastavak knjige Medvedgrad, ni ovog puta nisam znala da je Brit Mari nastavak Moja baka vam se izvinjava. No, kao i tada, ništa to nije smetalo, knjiga ima svoj početak i nema greške.

Glavni lik je Brit Mari, koja rešava da promeni svoj život u 63-oj godini. Izlazi iz udobnosti svog života, prilično skučene i prilično neudobne udobnosti, ali ona nije znala za bolju. U tom novom životu upoznaje nove situacije, nove ljude, živi potpuno drugačiji život u nekom polubajkovitom svetu. Knjiga je simpatična i kao i uvek kod Bakmana sa puno vere u ljude. Napisana je njegovim prepoznatljivim stilom, prijamčiva, prijatna i laka za čitanje. Ništa specijalno, ali svakako preporuka.

Doduše, mnoge situacije, događaji i atmosfera su veoma slični onima u Mi protiv vas, odnosno obratno, obzirom da je Brit Mari ranije pisana. To šta sam ja čitala "naopakim" redom je uslovilo moj utisak. Kako god, pripisaću to stilu, a ne recikliranju.
 
Crnogorski roman – Đuro Radosavović, Samizdat, 200 str, 8/10
https://www.delfi.rs/knjige/83549_crnogorski_roman_knjiga_delfi_knjizare.html

Odavno nisam čitala nekog savremenog crnogorca pa me već ovaj naslov privukao u biblioteci. Ništa posebno ni spektakularno, ali ipak neki osvrt na podgorički život danas (2015 godina je u pitanju).
Priča često sa puno suvišnih, na momente i patetičnih digresija, a na momente su te digresije interesantne. Uglavnom se njima pisac vraća u prošlost.
Priča sve vreme ima neki lagan ležeran ritam, da bi na samom kraju došlo do krimi zapleta sa neočekivanim krajem.
 
Otkako je umro Dragoslav Mihajlović svakog dana pogledavam na njegov kompet u majčinoj biblioteci. Inače, baš je lep, vrlo pažljivo dizajniran, tvrdi povez kao nekada što su povezivali knjige, sa sve papirnim omotom. Izdanje 1984., Bizg, Srpska književna zadruga i Prosveta, svi skupa, i to je drugačije nego danas.

Ono nekada, kada su moji roditelji kupili te knjige, svih šest sam pročitala, lako i u dahu. Sećam se da mi je najveći utisak, iz nejasnog razloga ostavila Frede, laku noć, njegovo kako sam shvatila prvo delo, iako je tada bila aktuela pre svega Petrija. Čini mi se da su Kad su cvetale tikve postale aktuelne malo kasnije, iako su napisane desetak godina ranije, ali su iz budžaka izašle tek u to neko doba, možda grešim. Dosta kasnije i Čizmaši.

I odlučim se danas da ponovo prodjem kroz Freda, da vidim da li ću, kao što to obično biva imati neki drugi utisak nakon tako ozbiljne vremenske distance. Inače, i po Fredu je snimljen film, daleke 1981., sam Mihajlović je napisao scenario, nedavno sam tek pročitala, nisam znala.

Dakle, knjiga ima 6 pripovedaka, ja sam upravo pročitala dve. Već sam pomerena onoliko, potresla sam se baš. Teme te dve priče su bez ikakve poveznice, čak je i način pisanja drugačiji, ali je osećaj sličan. Do pripovetke koja mi je ostavila najjači utisak, upravo Frede, laku noć, još nisam stigla, čini mi se da bi mi bilo previše za jedno veče. I sutra je dan...
 
Коначно прочитао прву књигу Ничеовог Заратустре К. Г. Јунга. Обимно дело од 650 страна где је изнесена од речи до речи стенографски записана дискусија на семинару одржаног тридесетих година у Цириху. Иако не спада у лепу књижевност, право је уживање читати је: осећао сам се као да и сам присуствујем семинару. Међутим, Јунг као човек ме је разочарао, нисам очекивао неке његове погледе на које сам, местимично, наилазио.

Овде не бисте могли да верујете у ислам зато што он никако не одговара нашој клими, али доле, на Црвеном мору и у околини, разумете зашто ти људи могу да верују у ислам, зашто је он толико бољи од хришћанства: хришћанство је тамо апсолутно дегенерисано. Када сам посетио џамије и упоредио их с православним црквама, све ми је било јасно: на сваки начин бих изабрао ислам, ако ни због чега другог а оно да би се рашчистила сва та Lampisterie. Хришћанске цркве на Истоку крцате су дрангулијама, а они тако прљави свештеници су грозни; бар када би имали умиваоник да се оперу! А тек хипокризија и нечасно и варварско клањање светим сликама! Осећаш се као Христос када је истерао све мењаче новца. У поређењу с тим, ислам је достојанствена религија. Ми примећујемо само његову негативну страну јер су теолози, који се једини интересују за религије, наравно, против свих религија које нису њихова властита, па их зато боје најцрњим тоновима. Био сам запрепашћен када сам открио да је ислам заправо далеко духовнији од источног хршћанства, које је само дегенерисани остатак хришћанског гностицизма.
(Јунг: Ничеов Заратустра, књ. 1)

Каква мржња, и то од неког од кога се најмање очекује!
Ипак су светитељи много изнад свих такозваних великана.
 
Природна интелигенција жене углавном се састоји од испредања сплетки. Није шала: то је чињеница. Није клеветање жена. Тако уистину стоје ствари: њихов ум сасвим природно плете паукове мреже, преплиће нити које воде с једног места на друго и повезују их. У те мреже на крају упадне и сама жена: то је веома озбиљна ствар.
(Ничеов Заратустра)

:hahaha:
 
Dakle, završila Frede, laku noć. Kao što sam i mislila, utisak jeste značajno drugačiji nego kad sam je čitala prvi put, ono nekada davno. Razlika je pre svega u utisku prema pripovetki po kojoj je cela knjiga dobila ime.

Ta "glavna" priča je ispričana kroz dijalog dve osobe. Kao, da kažem epizodisti, pojavljuju se još dve osobe. U pripovetki nema naracije, sve je dijalog. Cela atmosfera liči na neku crno belu dramu TV Beograd iz sedamdesetih godina, povremeno sa dugim i opširnim monolozoma. Da ne otkrivam previše, glavni lik je jedna veoma usamljena osoba, gospođica Olga, zapravo gospodja u zrelim i pomalo prezelim godinama i uz nju, njen Fred.

Danima razmišljam zašto je ova priča na mene tada ostavila tako jak utisak. I smislila sam da su sve ostale priče iz knjige, koje obrađuju mnogo mučnije teme, kao što su zlostavljanje dece, ubistva, ratnu nesreću i slično tome, za mene bile nešto imaginarno, nešto vezano sa ratom, sa nekim tamo nesrećnim ljudima i sl. Sve su to zapravo priče koje su se dešavale negde tamo i nekim drugima. Jedina priča koja je mogla meni da se desi, sudbina koja je mogla mene da zadesi je vezana za radnju Frede, laku noć.

Srećom nije, tako da je ovoga puta ta prica ostala tamo negde. U ovom čitanju glavni utisak su mi ostavile pripovetke Lilika, koja daje nesrećnu sudbinu jedne devojčice i Putnik, teška i užasna sudbina mladog čoveka, kojeg je živog rat pojeo.
 
Још увек сам под снажним утиском антихриста Јунга (у међувремену прочитао Шлинкову Жену на степеницама).

Увек заборављамо да је Христос био незаконито дете и да је Марија била иморална жена: ми све бијимо златним бојама.
(Ничеов Заратустра, Јунг)

:Чудим се што нико од присутних (ово је било на семинару) није протестовао.
 
Још увек сам под снажним утиском антихриста Јунга (у међувремену прочитао Шлинкову Жену на степеницама).

Увек заборављамо да је Христос био незаконито дете и да је Марија била иморална жена: ми све бијимо златним бојама.
(Ничеов Заратустра, Јунг)

:Чудим се што нико од присутних (ово је било на семинару) није протестовао.
Каква је "Жена на степеницама"?
То ми је на листи жеља :)
 
Каква је "Жена на степеницама"?
То ми је на листи жеља :)
Nisam prozvana, ali ipak ću da kažem: ništa naročito, nemoj da gubiš vreme, ima mnogo boljih knjiga. Ostalo mi još malo, čitam je za "Čitalački klub", ali neću da učestvujem tamo. Mnogo su neozbiljni. Nije im se svidela, pa biraju drugu. Usput su je pretvorili u kafanu.
 
Nisam prozvana, ali ipak ću da kažem: ništa naročito, nemoj da gubiš vreme, ima mnogo boljih knjiga. Ostalo mi još malo, čitam je za "Čitalački klub", ali neću da učestvujem tamo. Mnogo su neozbiljni. Nije im se svidela, pa biraju drugu. Usput su je pretvorili u kafanu.
I meni se ne sviđa što se tema pretvorila u kafanu. Ali neću da odustajem, ajde da vidimo šta je naredna knjiga.
 
Nisam prozvana, ali ipak ću da kažem: ništa naročito, nemoj da gubiš vreme, ima mnogo boljih knjiga. Ostalo mi još malo, čitam je za "Čitalački klub", ali neću da učestvujem tamo. Mnogo su neozbiljni. Nije im se svidela, pa biraju drugu. Usput su je pretvorili u kafanu.

Ovo mi je zao sto cujem.
Slinka sam pre desetak godina volela zato sto je pravnik.
Nekada sam i ja bila zaljubljenik u knjige koji je slucajno bio pravnik.
Volela sam njegovu jasnocu a kao najsnazniji roman pamtim Letnje lazi.

Cesto mi se desavala situacija da mi lepse legne roman koji nije proslavio pisca.
Recimo, omiljeni Gorderov roman mi je Devojka sa pomorandzama a ne Sofijin svet. Toliko sam se pomela da sam zaboravila gde sam. Tako je i sa Slinkom, pored uspeha Citaca i Vikenda, moje srce pamti Letnje lazi.

Da ne duzim, citam detetu Petra Pana...naglas, poglavlje po poglavlje.
Moram priznati da uzivam.
I sve je drugacije u romanu nego u Diznijevoj bajci koja dodje suvise lahorasta. Roman nije lahorast, na momente je cak i strasan!
 
Ja sam od Šlinka ranije čitala samo Letnje laže i sad sam pretraživala forum da nađem svoje utiske i odlični su. Ali ja se knjige ne sećam.

Mene je dirnula jer sam imala takvu situaciju u porodici. Bas u tom momentu.

Sa druge strane, pominjale ste Moju genijalnu prijateljicu i nisam zelela na mah da komentarisem...
Ne sporim kvalitet pisanja, osoba je fakat darovita ali meni Ferante deluje kao ljut pisac koji uvek trazi patolosko u likovima a onda to patolosko toliko izostri da na kraju ispadne karikatura.
Ja sam prosecna osoba, puna sivih nijansi i meni je tesko da se pronadjem na tim listovima jer sam od svih junaka miljama udaljena i stalno sam se pitala "a sta joj sve ovo treba".
Bez nijansi, ko je los on je los. Nategnuti odnosi, odvratni muskarci, mutne prijateljice...previse je, ko god je Ferante, preterano je izostreno i svet je jedno ruzno mesto sa oteklim obrazima od samara i prijateljima koji to nisu.

I tako sam procitala sve knjige i odgledala sam seriju koja je nesporno estetski sjajna...ali mene tu nema.
 
Deca zla – Miodrag Majić, Vulkan 350 str, 9/10
https://www.vulkani.rs/domaci-autori/3634-deca-zla-tp

Odlična knjiga. Ja obično imam puno toga da zamerim kriminalističkim romanima a uporno hoću neki da pročitam.
E, ovom nemam šta da zamerim. Tamo gde sam se najmanje nadala tu sam pronašla ono što se meni dopalo. Kod domaćeg autora.
Sve vreme mi je držao pažnju, čitala sam i ujutru čim ustanem što mi se nikada ne dešava. Jutro meni nije vreme za čitanje, ali...
I nisam znala ko je ubica :mafijas:
Ma super. Uživancija za sve one koji vole krimi zaplet.
I mnogo mi se dopalo ovo izdanje, tvrd povez, crne korice...
Ma lepo za oko.
 
Иначе Шлинк напомиње да слика у роману није у вези са сликом Герхарда Рихтера Ема. Гола на степеницама и да је сликар у роману измишљен лик.

5310.jpg
 
Metlo, imam 3 od ove 4 knjige koje si pozajmila, i nijednu još nisam pročitala. Mislim da ću krenuti od Kosmosa (nedavno sam na Vikipediji videla da je to jedna od najprodavanijih knjiga svih vremena, što me je iznenadilo). Nisam je zato uzela već volim povremeno da pročitam nešto od te 'popularne nauke'.

Lamar, Decu zla su toliki ljudi pominjali i smarali s tom knjigom (ja sam od onih koje odbija kad je nešto mnogo popularno jer sam se nekoliko puta razočarala), i nijednom mi nije palo na pamet da je uzmem, ali ti si me sad navela da razmislim. Imam problema s koncentracijom poslednjih meseci, pa mi baš treba štivo kom se lako vratiš. Imam neke bolove (vrat&ramena), doktorka kaže da je od potezanja dece, pa sam džangrizava i nemam živaca za filozofiju i ''okolo naokolo'' knjige.

Trenutno čitam ''Male žene'' L. M. Alkot (2. put, ali prvi put je bilo baš davno, pa sam većinu pozaboravljala).
 
Metlo, imam 3 od ove 4 knjige koje si pozajmila, i nijednu još nisam pročitala. Mislim da ću krenuti od Kosmosa (nedavno sam na Vikipediji videla da je to jedna od najprodavanijih knjiga svih vremena, što me je iznenadilo). Nisam je zato uzela već volim povremeno da pročitam nešto od te 'popularne nauke'.

Lamar, Decu zla su toliki ljudi pominjali i smarali s tom knjigom (ja sam od onih koje odbija kad je nešto mnogo popularno jer sam se nekoliko puta razočarala), i nijednom mi nije palo na pamet da je uzmem, ali ti si me sad navela da razmislim. Imam problema s koncentracijom poslednjih meseci, pa mi baš treba štivo kom se lako vratiš. Imam neke bolove (vrat&ramena), doktorka kaže da je od potezanja dece, pa sam džangrizava i nemam živaca za filozofiju i ''okolo naokolo'' knjige.

Trenutno čitam ''Male žene'' L. M. Alkot (2. put, ali prvi put je bilo baš davno, pa sam većinu pozaboravljala).
Ja sam krenula od apotekara, odlicna je, ako imas stomak za takve teme
Kad zavrsim citanje kupicu sebi primerak za licnu biblioteku

E kosmos nisam do sad citala, gledala dokumentarac cuveni... Ako volis popularnu nauku obavrzno probaj bil brajson-a
 
Danima merkam kućnu biblioteku i ruka mi podje ka knjizi koju imam barem milion godina, dobila nekad davno u školi. Reč je o Remizovu, zapravo imam dve knjige, Ribnjak i još jednu koja sadrži dva dela, Sestre po krstu i Sat. Nikad nisam ni pokušala da čitam, nmp zašto.

Dakle, pitanje za Nautilusa, čini mi se da će mi najpre on dati odgovor. Je li čemu, jesi li čitao? Osim da je Remizov bio jako plodan i napisao gomilu toga, ne znam nista više.

Molim, ako iko ima iskustva da mi ih isporuci.
 

Back
Top