Naša biblioteka

Uostalom, i strucne istorijske knjige n.pr isto se ponekad mogu dovesti u pitanje, sa razlicitih aspekata.
Tako je.
Kad covek cita neku istorisjku raspravu mora prvo da izuci biografiju istoricara i da vidi koji pravac
on zastupa pa tek onda da pokusa da shvati sta taj prica, pise.
To sa knjizevnoscu hvala Bogu nema veze, koga istorija zanima cita istoriju, ovde citamo zbog lepog
jezika , nekada su teme stvarno istorijske, cesto i biblijske, ali ko ce to sve da ralzuci i da odluc i
ko je ili nije u pravu.
 
Ma pusti to herojstvo nego je u Tuli nekada bio rasprostranjen zanat onih koji su se bavili srebrom.
Cajnici, samovari od srebra, uglavnom su iz Tule.
Ovi sto se bave zlatom, zlatari su, kako se zovu ovi srebrenjaci?
У Тули се и дан-данас праве самовари. То им је вишевијековна традиција као и производња оружија и прјаника (медељака) али за сребро нисам чуо. Локалну индустрију прилично добро познајем али о томе не знам ништа.
 
Hvala ti na odgovoru.
Da nisi mozda bio na Vaalamu nekad?
Нисам. Одавно планирам путешествије на сјевер, у Карелију, Виборг, хтио бих прекорачити и у Финску кад ово прође и границе се отворе. Можда том приликом посјетим и Ваалам.
 
Ja jos manje od tebe znam nego su ti samovari od srebra iz Tule stvarno onako na nivou Roleksa( za satove)
ali se radiu o nekim antikvitetima, nije industrija u pitanju nego iuzumrli zanati.
Могуће да су неке самоваре правили и да их још увијек праве од сребра. Не разумијем се у ту техологију. У Тули постоји и музеј самовара у коме су изложени разни уникални примјерци из њихове вишевијековне традиције производње. Модерни самовари су углавном електрични мада се могу наћи и они старински у који се ложио угаљ који је давао специфичан укус чају. Разликују се како по квалитету (материјалу) тако и по цијени. Најјефтинији су можда око 100 евра а горња граница је негдје око пар хиљада ако не и више.
 
Posto smo kod Rusije da se malo nadovezem i kazem rec, dve opk
Могуће да су неке самоваре правили и да их још увијек праве од сребра. Не разумијем се у ту техологију. У Тули постоји и музеј самовара у коме су изложени разни уникални примјерци из њихове вишевијековне традиције производње. Модерни самовари су углавном електрични мада се могу наћи и они старински у који се ложио угаљ који је давао специфичан укус чају. Разликују се како по квалитету (материјалу) тако и по цијени. Најјефтинији су можда око 100 евра а горња граница је негдје око пар хиљада ако не и више.
Ima ovde u Nemckoj neka kao aukcija ( TV) gde ljudi donose neke svoje dragocenosti i tu sam videla
bozanstveno uradjeno srebro ( ali carsko doba), a bili su i neki samovari uiz Tule pa je vrednost isla do
nekoliko hiljada.
 
Džonatan Frenzen: Crossroads

Kao neki narkoman koji vječito traga za neponovljivim osjećajem onog prvog fiksa, tako i ja u svakoj Frenzenovoj knjizi tragam za zadovoljstvom koje mi je pružila Sloboda. Da li su ove kasnije doze bile slabijeg kvaliteta ili se meni podigao prag tolerancije, pa mi njegova proza ne djeluje više tako osvježavajuće, ili su mi možda očekivanja prevelika, ne znam, tek, traganje se nastavlja.
Pri tom, u Crossroads Frenzen je odustao od ambicije da komentariše aktuelne društvene fenomene i nedavnu istoriju, zbog čega je Purity bila solidno razočaranje, i vratio se onome u čemu je najbolji: opisu mehanike bračnih i porodičnih odnosa u svjetlu složenih psihologija i moralnih normi. E sad, činjenica da je glavni junak knjige pastor i da svi članovi njegove porodice imaju individualan razvoj odnosa prema vjeri multiplicira mogućnosti propitivanja moralnosti postupaka likova u knjizi, i to kao da knjigu malo previše opterećuje, i idejno i obimim, i čini je - nedovršenom. Zaista, ovo je prvi dio planirane trilogije i priča se završava skoro pa klifhengerom, prilično neuobičajeno za vrstu proze koju bi Frenzen trebalo da piše.
A možda je u pravu i onaj kritičar koji ne voli Frenzena (ima takvih dosta, zapravo) koji je je rekao da Frenzen piše žanrovsku književnost za određenu vrstu publike.
 
Ja Rusiju i još više narod, gotivim baš... zemlju, prostranstvo, geografiju, energetski potencijal itd., ali ne onako kako je gotive kobajagi nacionalisti kojima je rečeno da moraju da mrze amere a vole ruse. Imam dobre prijatelje otuda, i uvek se rado druzim i cujem sa njima.

Ali je činjenica da, poput nas i još nekih slovenskih naroda, vole da grade i veruju u kult vodje. Posledica toga su zlotvori koji su sprovodili diktaturu i strahovladu (i dan danas je tako) i koji su doveli do stradanja nacije, verovatno vise nego igde u svetu. Procena je da je, tokom i u godinama nakon wwII, polovina žrtava stradalo bas od strane rusa.

Ne može se svako ko se ne svidi Moskvi i Kremlju, obeležiti kao izdajnik i neko ko namerno laže. Suviše je mnogo autora koji pišu o, manje više istim temama i patnjama u Rusiji u poslednjih 100ak godina, da bi bile slučajnost i posledica namerne lažne propagande.

Zulejha je fantastična knjiga, nevažno da li je istinita priča ili fikcija. Činjenica je da su progoni, gulazi i solhozi postojali, paa nije ni bitno da li je bas azulejhin slučaj izmišljen.
 
Džonatan Frenzen: Crossroads

Kao neki narkoman koji vječito traga za neponovljivim osjećajem onog prvog fiksa, tako i ja u svakoj Frenzenovoj knjizi tragam za zadovoljstvom koje mi je pružila Sloboda. Da li su ove kasnije doze bile slabijeg kvaliteta ili se meni podigao prag tolerancije, pa mi njegova proza ne djeluje više tako osvježavajuće, ili su mi možda očekivanja prevelika, ne znam, tek, traganje se nastavlja.
Pri tom, u Crossroads Frenzen je odustao od ambicije da komentariše aktuelne društvene fenomene i nedavnu istoriju, zbog čega je Purity bila solidno razočaranje, i vratio se onome u čemu je najbolji: opisu mehanike bračnih i porodičnih odnosa u svjetlu složenih psihologija i moralnih normi. E sad, činjenica da je glavni junak knjige pastor i da svi članovi njegove porodice imaju individualan razvoj odnosa prema vjeri multiplicira mogućnosti propitivanja moralnosti postupaka likova u knjizi, i to kao da knjigu malo previše opterećuje, i idejno i obimim, i čini je - nedovršenom. Zaista, ovo je prvi dio planirane trilogije i priča se završava skoro pa klifhengerom, prilično neuobičajeno za vrstu proze koju bi Frenzen trebalo da piše.
A možda je u pravu i onaj kritičar koji ne voli Frenzena (ima takvih dosta, zapravo) koji je je rekao da Frenzen piše žanrovsku književnost za određenu vrstu publike.
Ti trazis Slobodu, a ja Korekcijez:)
Meni se knjiga dopala i cenim sto je radnju ubacio u vreme pre socijalnih medija ( 1971),
ne znam da li si primetio ali se nigde ne pominje ni televizija.
Nisu mi se dopali delovi gde se pominje seks, nekako je to sve vestacki ili suvise vulgarno,
ne znam sto je morao da u detalje opisuje neke seksualne radnje. Ima tu i tamo i dijaloga koji
kao da su iz nekog petparackog ljubavnog romana.

Glavni je lik pastor neke cudne sekte ( menoniti) i onda sam ja satima ronjala da malo vise saznam
o njima jer mi je nalepsi i najupectljiviji deo knjige detinjstvo i mladost pastora u nekom malom selu
u strogo religioznoj porodici. Menoniti su ustvari isto sto i Amischi, svi poticu sa Severa Nemacke
i Holandije, bili su gadno proganjani i od katolika i protestanata pa su morali da se iseljavaju.
Mnogo se njih iselilo u tadasnju carsku Rusiju, ima ih i dan danas oko 200.000 u Rusiji, ali ih
ima sirom sveta.

Autor voili svoje protagoniste, oprasta im sve, a to radi i citalac.
Cini mi se da je u liku najstarijeg sina autor opisao samog sebe, ali videcemo.
 
Zapravo, spominje se TV, bar dva puta. Pred kraj kad spominje Watergate aferu i prije toga, kod one zabave na kojoj Perry napravi ršum, ali nije to tako bitno. Svakako je zanimljivo čitati o svijetu prije društvenih mreža, za mene je to normalan svijet, ovo danas što imamo ne znam kako da nazovem. Uplašio sam se malo kad sam vidio da su sedamdesete u pitanju da će knjiga biti neki nostalgia trip, ali nije. Nema periodske ikonografije više nego što je potrebno da se stvore kulise.
Što se seksa tiče, Frenzen tu zna biti dosta plastičan, ali mislim da više ismijava ljudsku animalnost nego što želi stvoriti neki erotičan ugođaj.
Inače, Russ je rođen u porodici menonita, ali ih napusti, ili ga oni izbace, kad odluči da se oženi Marion koja nije djevica, i rođena je kao katolikinja. Poslije toga oboje priđu nekoj mnogo liberalnijoj protestantskoj denominaciji.
 
Ja Rusiju i još više narod, gotivim baš... zemlju, prostranstvo, geografiju, energetski potencijal itd., ali ne onako kako je gotive kobajagi nacionalisti kojima je rečeno da moraju da mrze amere a vole ruse. Imam dobre prijatelje otuda, i uvek se rado druzim i cujem sa njima.

Ali je činjenica da, poput nas i još nekih slovenskih naroda, vole da grade i veruju u kult vodje. Posledica toga su zlotvori koji su sprovodili diktaturu i strahovladu (i dan danas je tako) i koji su doveli do stradanja nacije, verovatno vise nego igde u svetu. Procena je da je, tokom i u godinama nakon wwII, polovina žrtava stradalo bas od strane rusa.

Ne može se svako ko se ne svidi Moskvi i Kremlju, obeležiti kao izdajnik i neko ko namerno laže. Suviše je mnogo autora koji pišu o, manje više istim temama i patnjama u Rusiji u poslednjih 100ak godina, da bi bile slučajnost i posledica namerne lažne propagande.

Zulejha je fantastična knjiga, nevažno da li je istinita priča ili fikcija. Činjenica je da su progoni, gulazi i solhozi postojali, paa nije ni bitno da li je bas azulejhin slučaj izmišljen.
Нико не пориче да су колхози, гулази и прогони постојали али овдје се ради о тумачењу сврхе и смисла свега тога. Јахина има право на своје виђење и то поштујем имала она некакве скривене циљеве иза тога или не. Али не поштујем и не читам све не-руске писце, новинаре, публицисте, историчаре који пишу о руској историји а нарочито о руској историји двадесетог вијека и то из два разлога. Прво зато штз је то скоро обавезно обојено дневном политиком и има пропагандну сврху, а као друго, због удаљености од центра збивања и неразумијевања тематике до дна. Читам само руске изворе ма какав политички став имали. На примјер било би глупо читати о српској историји из пера неког савременог данског публицисте. Не бих га узео за озбиљно. Прво што бих помислио је да га је неко платио да пише о тој теми у нпр.негативном својетлу. Он је збрда-здола сакупио некакве информације и склепао квази-историјски бестселер, лако читљив широким народним масама чија слика о конкретном догађају је већ формирана таквим и сличним дјелима. Зато о Русији нећу да читам ништа што није дошло из саме Русије. Вањда најбоље они знају шта је било и како им је било. Сигурно им није потребан никакав Мериканац да им отвори очи.

То што се култ личности који помиљеш увријежио управо код Руса није случајно. Баш о томе пише филозоф Берђајев кога сада читам и никако да завршим. То је нус-појава руског менталитета као и комунизам. Није комунитам тако дубико заживио баш у Русији. Било би глупо оптужити једног човјека или један ограничен број људи у томе да су силом држали власт 70 година и читаво вријеме терорисали народ. Све је много сложеније.
 
Ja Rusiju i još više narod, gotivim baš... zemlju, prostranstvo, geografiju, energetski potencijal itd., ali ne onako kako je gotive kobajagi nacionalisti kojima je rečeno da moraju da mrze amere a vole ruse. Imam dobre prijatelje otuda, i uvek se rado druzim i cujem sa njima.

Ali je činjenica da, poput nas i još nekih slovenskih naroda, vole da grade i veruju u kult vodje. Posledica toga su zlotvori koji su sprovodili diktaturu i strahovladu (i dan danas je tako) i koji su doveli do stradanja nacije, verovatno vise nego igde u svetu. Procena je da je, tokom i u godinama nakon wwII, polovina žrtava stradalo bas od strane rusa.

Ne može se svako ko se ne svidi Moskvi i Kremlju, obeležiti kao izdajnik i neko ko namerno laže. Suviše je mnogo autora koji pišu o, manje više istim temama i patnjama u Rusiji u poslednjih 100ak godina, da bi bile slučajnost i posledica namerne lažne propagande.

Zulejha je fantastična knjiga, nevažno da li je istinita priča ili fikcija. Činjenica je da su progoni, gulazi i solhozi postojali, paa nije ni bitno da li je bas azulejhin slučaj izmišljen.
Ja takodje volim Rusiju, beskrajno draga zemlja, volim njenu kulturu, tradiciju, energetske ali i druge potencijale koje ona svakako ima....Iako sebe smatram umerenim srpskim nacionalistom (mozda nije trebalo ovo da kazem :lol:), niko mi nije rekao to sto kazes - mada ne iskljucujem da ima i takvih slucajeva.

Meni se cini da je na zapadu vise prisutno anti rusko raspolozenje nego sto je u samoj Rusiji anti zapadno, a sve i da jeste toliko izrazeno
mislim da je vecim delom i razumljivo, krenuvsi od politickih razloga pa na dalje. Dobar deo zapada, ako gledamo politicki, dozivljava Rusiju kao pretnju (?!)
posebno od kada je Putin na vlasti, pa na dalje - kao nesto nazadno, nedovoljno razvijeno i ''civilizovano''.
U pojedinim zapadnim zemljama imamo ono sto ja nazivam anti ruskom paranojom tipa da putem crtaca Masa i medved Putin siri svoju propagandu
i razne druge tripove koji se n.pr cesto mogu cuti u Velikoj Britaniji i SAD.
 
. Зато о Русији нећу да читам ништа што није дошло из саме Русије. Вањда најбоље они знају шта је било и како им је било. Сигурно им није потребан никакав Мериканац да им отвори очи.
Ova zena jeste Ruskinja, rodjena u Kazanu. U jednom intervjuu Frankfurter Rundschau kaze da je napadana
uglavnom od Tatara ( svog naroda i narodnosti) jer zena iz romana zaboravlja svog muza, svoje obicaje,
ne postuje sharija zakon, udaje se za Rusa, nije dovoiljno cvrsto i strogo opisivala Staljinovu torturu
i patnju Tatara, i aj ugodi svetu?


Meni se cini da je na zapadu vise prisutno anti rusko raspolozenje nego sto je u samoj Rusiji anti zapadno, a sve i da jeste toliko izrazeno
mislim da je vecim delom i razumljivo, krenuvsi od politickih razloga pa na dalje. Dobar deo zapada, ako gledamo politicki, dozivljava Rusiju kao pretnju (?!)
Prisutno je ima tome i 200 godina, nema to veze sa strahom nego ceo taj Zapad sve nas od reda smatra
primitivnim svetom. I tu nema nikakve ispravke.
 
Tema broja

MARKS I MARKSIZAM U ISTORIJSKOJ VIZURI​

MARKS I ENGELS O SLOVENIMA​

no_avatar-71x71.png

Zoran Milošević

Sažetak​



O Marksovoj i Engelsovoj mržnji prema Slovenima postojalo je mnoštvo podataka i to od ljudi koji su lično poznavali tvorce marksizma, ali su tokom postojanja SSSR-a i SFR Jugoslavije skrivani od javnosti. Radi se, uglavnom, o iskustvima ruskih revolucionara koji su se skrivali od progona carske vlade na teritoriji Zapadne Evrope i istovremeno bili sledbenci Marksa i Engelsa. Takav je bio, na primer, Aleksandar Hercen, ali i lider i teoretičar svetskog anarhističkog pokreta, Mihail Bakunjin koji je u više navrata hteo „da počupa bradu Marksu“, kada je ovaj na susretima, posebno na različitim socijalističkim kongresima, nastojao, ne samo da ospori njegove stavove, nego da ga i omalovaži kao čoveka zbog njegovog nacionalnog porekla (nazivao ga je „prezrenim i prokletim Slovenom“).
Brojni istoričari smatraju da se izvori rasizma Marksa prema Rusima i Slovenima nalaze u njegovom poreklu. Naime, pravo ime Marksa, koji se rodio u bogatoj porodici jevrejskog advokata Henriha Marksa, koji je živeo u Rajnskoj oblasti Nemačke jeste Mordehaj Levi. Njegovi preci su u Nemačku došli «negde iz Rusije» i imali su hazarsko poreklo. Hazarima je Rusija uništila državu (Hazarski kaganat), zbog njihove agresivnosti i stalnih napada radi pljačke i odvođenja Rusa u roblje, koje su prodavali na pijacama robova u Centralnoj Aziji i na Bliskom istoku. Hazari su se razbežali po Rusiji, ali od tada gaje neverovatnu i sistematsku mržnju prema Rusima. Mržnju su održavali i širili rabini među Hazarima-Jevrejima, a nemački istoričari su došli do dokaza da je Marksova porodica takođe bila „nosilac hazarskih mitova o Rusiji“, kao zlobnoj antisemitskoj državi, gde se pogromi nad Jevrejima događaju skoro svaki dan. Prema tim shvatanjima, Rusi i Rusija nisu imali pravo na postojanje.
Najviše zlobe prema Rusima Marks je skoncentrisao u svom poznatom radu „Tajna diplomatska istorija XVIII veka“, koji je u Rusiji objavljen tek u vreme perestrojke 1989. godine. Knjiga je utemeljena na mitu da postoji tajni plan Petra Velikog (koga je ovaj dobio od Džingis-kana) da Rusija osvoji svet. Nauka je dokazala da takav plan ne postoji, kao i to da je ovaj mit izgradio Napoleon da bi opravdao svoj napad na Rusiju. U vreme pisanja pomenute antiruske knjige, Marks je ovo znao, ali je ipak koristio ovu propagandu za svoj rad.
U tom kontekstu, Marks je pružio doprinos razvoju rasizma teorijom o «kontrarevolucionarnim i neistorijskim narodima» koja je postala kao deo ideologije «marksističke revolucionarne netrpeljivosti», a koja je bila usmerena i prema Južnim Slovenima, a naročito Srbima, zbog doprinosa u spasavanju Austro-Ugarske imperije, revolucionarne 1848. godine.
https://www.ips.ac.rs/publications/marks-i-engels-o-slovenima/

I onda se cudimo od kud Hitler.
 
Ja takodje volim Rusiju, beskrajno draga zemlja, volim njenu kulturu, tradiciju, energetske ali i druge potencijale koje ona svakako ima....Iako sebe smatram umerenim srpskim nacionalistom (mozda nije trebalo ovo da kazem :lol:), niko mi nije rekao to sto kazes - mada ne iskljucujem da ima i takvih slucajeva.

Meni se cini da je na zapadu vise prisutno anti rusko raspolozenje nego sto je u samoj Rusiji anti zapadno, a sve i da jeste toliko izrazeno
mislim da je vecim delom i razumljivo, krenuvsi od politickih razloga pa na dalje. Dobar deo zapada, ako gledamo politicki, dozivljava Rusiju kao pretnju (?!)
posebno od kada je Putin na vlasti, pa na dalje - kao nesto nazadno, nedovoljno razvijeno i ''civilizovano''.
U pojedinim zapadnim zemljama imamo ono sto ja nazivam anti ruskom paranojom tipa da putem crtaca Masa i medved Putin siri svoju propagandu
i razne druge tripove koji se n.pr cesto mogu cuti u Velikoj Britaniji i SAD.

Naravno da zapadnjaci vide kao pretnju. To se servira, tako se predstavlja... zli rusi žele rat i nemir, a nato zemlje ih opkolile sa svih strana, sem sa istoka.
Zato ja navijam da im sovjeti zavrnu gas već jednom, da izmrznu načisto :D

Нико не пориче да су колхози, гулази и прогони постојали али овдје се ради о тумачењу сврхе и смисла свега тога. Јахина има право на своје виђење и то поштујем имала она некакве скривене циљеве иза тога или не. Али не поштујем и не читам све не-руске писце, новинаре, публицисте, историчаре који пишу о руској историји а нарочито о руској историји двадесетог вијека и то из два разлога. Прво зато штз је то скоро обавезно обојено дневном политиком и има пропагандну сврху, а као друго, због удаљености од центра збивања и неразумијевања тематике до дна. Читам само руске изворе ма какав политички став имали. На примјер било би глупо читати о српској историји из пера неког савременог данског публицисте. Не бих га узео за озбиљно. Прво што бих помислио је да га је неко платио да пише о тој теми у нпр.негативном својетлу. Он је збрда-здола сакупио некакве информације и склепао квази-историјски бестселер, лако читљив широким народним масама чија слика о конкретном догађају је већ формирана таквим и сличним дјелима. Зато о Русији нећу да читам ништа што није дошло из саме Русије. Вањда најбоље они знају шта је било и како им је било. Сигурно им није потребан никакав Мериканац да им отвори очи.

То што се култ личности који помиљеш увријежио управо код Руса није случајно. Баш о томе пише филозоф Берђајев кога сада читам и никако да завршим. То је нус-појава руског менталитета као и комунизам. Није комунитам тако дубико заживио баш у Русији. Било би глупо оптужити једног човјека или један ограничен број људи у томе да су силом држали власт 70 година и читаво вријеме терорисали народ. Све је много сложеније.

Onda je objektivnost potpuno u drugom planu i vrlo upitna! Jer kao što možda neko ko živi i radi van Rusije, iz interesa piše loše o Rusiji, isto tako domaci autori iz ko zna kojih pobuda pišu samo u superlativu,naročito ako se uzme u obzir činjenica da je na delu strahovlada i od stava i raspoloženja samo jednog čoveka zavisi sve,i svi gledaju da mu se dodvore i nikako ne zamere i na sebe navuko bes.
 
Poslednja izmena:
Ova zena jeste Ruskinja, rodjena u Kazanu. U jednom intervjuu Frankfurter Rundschau kaze da je napadana
uglavnom od Tatara ( svog naroda i narodnosti) jer zena iz romana zaboravlja svog muza, svoje obicaje,
ne postuje sharija zakon, udaje se za Rusa, nije dovoiljno cvrsto i strogo opisivala Staljinovu torturu
i patnju Tatara, i aj ugodi svetu?


Prisutno je ima tome i 200 godina, nema to veze sa strahom nego ceo taj Zapad sve nas od reda smatra
primitivnim svetom. I tu nema nikakve ispravke.
Исправио бих те, Гузељ ипак није Рускиња. Она је Татарка. То ти је као да си Бошњакињу назвала Српкињом. Очи би ти ископала за те ријечи. Али добро,Јахина ипак долази из Русије, зато сам и рекао да њен став поштујем јер је ближе извору него неки "западни" колега. Татари имају своје разлоге зашто не воле Русе, као и Украјинци или неки други народи, и сви су у праву са своје тачке гледишта. Руси су империјалистички народ, били и остали, у свако доба, под сваким владаром и сваким режимом, до дан данас. И та подјела на исток и запад затрована страхом и неповјерењем није настала са Путином. Она постоји буквално вијековима.
 

Back
Top