Naša biblioteka

Čaj od šljiva, Lazar Džamić, Laguna, 182 str.
Interesantno poređenje našeg i engleskog mentaliteta, običaja, naravi, objavljivane prvo kao kolumne u časopisu. I da ne bih ja izmišljala toplu vodu, kopiraću ono što su neki drugi ljudi rekli o knjizi, mnogo lepše i jasnije nego što bih ja, a ja se potpuno slažem.

„Lazar Džamić pokazuje tipičnu englesku veštinu: da sa malo reči mnogo kaže. Jezik kojim to čini je jednostavan i otmen, metafore su mu maštovite i pametne, a zapažanja lucidna i duhovita. Uz perfektnu ravnotežu šarma i ozbiljnosti, on poredi uzdržani engleski i pregrejani srpski mentalitet, u isti mah nemilosrdno i sa velikim simpatijama za obe strane.“ Ivan Ivačković

"Istovremeno kritički i blagonaklono, duhovito i ozbiljno, srdačno i rezignirano, Lazar Džamić komentariše, precizno ističe i dobronamerno sugeriše šta to razdvaja, šta spaja Srbe i Engleze, a šta bi to mogli naučiti jedni od drugih. Zahvaljujući svom dugogodišnjem iskustvu života u Velikoj Britaniji, autor je stekao sasvim dovoljno uvida u vrline, mane i osobenosti oba naroda, te ih kroz ove zabavne, poučne i pre svega pitko, inteligentno sročene mini-eseje nesebično deli sa nama.

„Dve države, jedna kraljevina bez krune i druga republika sa krunom na zastavi. Dva naroda, jedan koji se pravi važan i drugi koji se „pravi Englez“. Dve civilizacije, jedna koja ima Vimbldon i druga koja ima šampiona istog..." (ovo mi je naročito simpatično) “ Slavoljub Stanković.

Mnogo detalja i zanimljivih opisa i tumačenja sam htela da zabeležim, da imam da ponekad ponovo pročitam.
Sve u svemu, simpatično, ali daleko od knjige za kojom za čeznem, koju neću moći da ispustim iz ruku.
 
Čitala sam ''Čaj od šljiva'' po nekoj preporuci, simpa je (više mi se svidela od npr. ''Pisama iz Srbije'' Ljubenovićevih). Obe su kao zbirke kolumni, ali mi je Džamić lakše pao.

Inače slabo čitam, počela sam Zolu (''Kod ženskog raja''), ali je nekoliko dana zaredom nisam uzimala u ruke, pa ću možda morati da krenem ispočetka. Još sam zadala sebi Goodreads izazov od 30 knjiga do kraja godine (koji sam ispunila samo ako računam ponovljeno čitanje Martinovog serijala). Kažu da je i ponovljeno čitanje svejedno čitanje, ali ja računam samo nove. Ne znam da li sam ovde javljala da sam promenila posao - ove godine sam dala otkaz na radnom mestu na kome sam mesecima unazad bila nesrećna i posle par meseci počela da radim u školi. Nije ni to idealno, ali se kompenzuje većim brojem slobodnih dana.

Svratiću na Sajam knjiga, možda sutra odem. I možda da pročitam jednu Agatu, ona me obično izvuče kad naiđe čitalačka blokada.
 
Sjetio sam se te Cepterove. Obići ću je sigurno, i vjerovatno još poneku u blizini. Zna li neko da li i dalje funkcioniše onaj bizarni antikvarijat u Zmaj Jovinoj, čini mi se?
Da, radi. Mislim da sam te ja tamo slala - Mala akademija, u ulici Đure Jakšića (sledeća posle Zmaj Jovine, paralelna sa njom, sa te strane Kneza Mihailove). i u Zepter, koji je isti kao što ga pamtiš (sećam se još tvojih utisaka iz obe - slatko si me nasmejao, kako si sve slikovito i tačno opisao).
Imaš i "Zlatno runo" u Svetogorskoj. Proširili su se, ranije su bili u jednom ćumezu 3 stepenika u suterenu preko puta Ateljea 212, a sad su bliže Radio Beogradu i nisu u suterenu :)
Beopolis nije radio mislim kad si ti bio tada, a sada radi, u Domu omladine. Bookastore (Cara Lazara, Bulevar preko puta ETF-a i u Cara Dušana) ima sve žive i nežive male izdavače. Mislim da im je najveća u Cara Dušana na Dorćolu, možeš i tamo. Napisaću još ako se setim još koje zanimljive
 
Čitala sam ''Čaj od šljiva'' po nekoj preporuci, simpa je (više mi se svidela od npr. ''Pisama iz Srbije'' Ljubenovićevih). Obe su kao zbirke kolumni, ali mi je Džamić lakše pao.

Inače slabo čitam, počela sam Zolu (''Kod ženskog raja''), ali je nekoliko dana zaredom nisam uzimala u ruke, pa ću možda morati da krenem ispočetka. Još sam zadala sebi Goodreads izazov od 30 knjiga do kraja godine (koji sam ispunila samo ako računam ponovljeno čitanje Martinovog serijala). Kažu da je i ponovljeno čitanje svejedno čitanje, ali ja računam samo nove. Ne znam da li sam ovde javljala da sam promenila posao - ove godine sam dala otkaz na radnom mestu na kome sam mesecima unazad bila nesrećna i posle par meseci počela da radim u školi. Nije ni to idealno, ali se kompenzuje većim brojem slobodnih dana.

Svratiću na Sajam knjiga, možda sutra odem. I možda da pročitam jednu Agatu, ona me obično izvuče kad naiđe čitalačka blokada.
Pohvalno za promenu posla, pogotovo ako si bila nesrećna i pametno što ističeš dobre strane novog posla, koji nije idealan. A koji jeste!?

Pročitala sam pre neki dan utiske Kanadjanina koji živi u Beogradu i kaže kako, pored stvari koji su njemu super ovde, ima i onih koji ga izluđuju, a to je uglavnom administracija. Ali nije to poenta. Administracija je u mnogim zemljama komplikovana, ali kaže da su ovde ljudi, tj. pretežno žene, koji rade na šalterima užasno nesrećni i duboko mrze svoje poslove. I da je uopšte u Srbiji neki kao trend da ljudi ne vole poslove koje rade.
I baš sam se zamislila oko toga. Volite li vi svoje poslove?
 
Pohvalno za promenu posla, pogotovo ako si bila nesrećna i pametno što ističeš dobre strane novog posla, koji nije idealan. A koji jeste!?

Pročitala sam pre neki dan utiske Kanadjanina koji živi u Beogradu i kaže kako, pored stvari koji su njemu super ovde, ima i onih koji ga izluđuju, a to je uglavnom administracija. Ali nije to poenta. Administracija je u mnogim zemljama komplikovana, ali kaže da su ovde ljudi, tj. pretežno žene, koji rade na šalterima užasno nesrećni i duboko mrze svoje poslove. I da je uopšte u Srbiji neki kao trend da ljudi ne vole poslove koje rade.
I baš sam se zamislila oko toga. Volite li vi svoje poslove?
Ja sam jos sinoc htela da pohvalim nasu koleginicu i drugaricu
i da joj uputim telegram podrshkez:)
Moj je stav da kad dara prevrsi meru onda moraju da se menjaju
recimo tegoviz:lol:
Svako od nas je bio barem 2x u zivotu u siuaciji da ili ide u ludnicu
ili da nekoga ubije, ili da ode na drugo radno mesto koje nikada nije
bas mnogo bolje nego prvo, drugo, ali je neki licni osecaj bolji,
a i covek se sam sebi divi zbog svoje hrabrosti.

Nisam jos zavrsila "raskrsnicu" ( valjda bi tako bio prevod knjige,
mada se ne prevodi) ali kolko sutra napisem nesto.
 
Pahuljica i ja bile danas na Sajmu. I nemam pojma šta smo kupile :zddm6: Malo ljudi ima, ali bar možeš lepo da razgledaš, držiš distancu itd. Koliko vidim, cene su iste kao na prethodnom Sajmu 2019, nisu ih dizali.

Što se (bivšeg) posla tiče, pa da, verujem da mnogo ljudi ne voli da ide na posao (zato nas i plaćaju), samo sam primetila da sve češće nosam laptop kući i uveče radim umesto da provodim vreme s mužem. Ili knjigom, ako on nije tu. I bila sam počela da se brecam kod kuće na decu, pa mi je bilo krivo (jer nisam tip koji se istresa na poslu pred bilo kim; rekla sam samo šefu da nisam zadovoljna i da bih volela da se nešto promeni - da povećaju platu/ukinu radne subote/smanje deo zaduženja, bilo šta). I da ne čekam mesecima/godinama na tu promenu. Tako sam otperjala i ispalo je dobro jer ko zna kad bih imala vremena i energije da tražim novi posao kad celog dana radim, a ostalih par sati se bavim decom.
Imala sam bliski susret s jednom šalterušom/pisarkom kad sam vadila novo uverenje da nisam kažnjavana. Koja količina ničim izazvane nervoze. Umislila je da lažem da mi treba za novi posao (jer tada ne plaćaš 300 din ili koliko već košta to uverenje), pa sam je na kraju pitala u čemu je njen problem. Da, obmanjivaću ljude u MUPu zbog te sume, kako je bistra. Ne dešava mi se često da naiđem na osobu koja tako očigledno mrzi što je tu gde je.

Da li je neko čitao "Ako jedne zimske noći neki putnik..."? Verujem da jeste, pretražiću, ali volim i ovako da pitam. Kupih je na sajmu, pa razmišljam da bude sledeća na listi za čitanje.
 
Da li je neko čitao "Ako jedne zimske noći neki putnik..."? Verujem da jeste, pretražiću, ali volim i ovako da pitam. Kupih je na sajmu, pa razmišljam da bude sledeća na listi za čitanje.
Ја сам је читао. Чудан је писац Калвино, тј. књиге су му чудне. Шта знам, књига је имала ту несрећу да сам је читао одмах после Купринових приповедака (Двобој), а та ме је одушевила. Јеси ли већ читала нешто од Калвина?

Кроз свој дурбин могу да посматрам једну жену која чита на тераси у долини – испричао сам јој. – Питам се да ли су књиге које чита умирујуће или узнемирујуће.
- А како вам она делује? Као смирена или узнемирена особа?
- Смирена.
- Онда чита узнемирујуће књиге.
(Ако једне зимске ноћи неки путник, Калвино)
:lol:
 
Ja se sećam da se ta knjiga ovde pominjala. Mislim, u nekom ranijem nastavku Biblioteke.

Uverenje sad košta 900 dinara !! Često ga prevodim pa znam. Tako da imala si razloga da lažeš. A šta nju briga, ko da joj plata zavisi od učinka. Ako nema način da proveri za šta ti treba mora da ti veruje. Ali, moraju neke od njih da budu bitne. Moja kuma se izvikala na neku u poreskom, koja nikako nije htela lepo da joj objasni šta treba da radi.
"Ja ovo prvi put radim, a Vi ste tu da mi kažete šta treba da radim, gde da idem."
Kad je moj brat išao po tim uredima: poresko, katastar, sud (za ostavinsku), kao kuriozitet je pričao da su na informacijama svi bili ljubazni a jedan tip je čak i znao sve što ga je pitao.

I da, nije baš lako tražiti drugi posao kad si suviše zauzeta postojećim, osim ako direktno ne prelaziš kod nekog s kim si sarađivala. Kao što su novinari odande gde sam radila prelazili u sektore koje su pratili: Privrednu komoru, neko ministarstvo.

A šta radiš u školi? Predaješ nešto ili administraciju?
 
Zavrsila sam Crossroads, ali cu sacekati Quentina pre nego sto iznesem svoje utiske o knjizi
jer sam tek pred kraj knjige ( 825 strana) primetila da se autor ponavlja, da koristi i neki jezik,
"stilske figure" koje su priicno i ofucane i otrcane, u svakom slucaju roman je mogao da bude i barem
100 stranica kraci. Ali sam ga procitala u 1 dahu.

Inace je za moj citalacki ukus ove godine otkrovenje Portugalac ( Madame Biljka , danke:heart:)
Antonio Lobos Antunes i njegove dve knjige Prirucnik za inkvizitore i Kolo ukletih ( ovo drugo jer
moj prevod, na srpski knjiga jos nije prevedena).
MIslim da volimo knjige u kojima pronalazimo ne sebe licno nego svoj neki svet, a tu je situacija
i politicka, ekonomska, socijalna, a narocitio istorisjka pa i verska vrlo slicna sa srpskom.
Autor je beskrajno duhovit, ali ne na vulgaran nacin tipa Basare, nego recimo vise kao sto su to
Koraksove karikature. I nema milosti ni za crkvu, slavnu istoriju, "kulturu" Portugalije.
Na srpski je prevedena ( pored Inkvizitora) njegova knjiga Slava Portugalije ( to je podyebavanje
sa jedinim stihom iz portugalske himne, nesto kao zvezda Porugalije ce uvek sijati), a ja cu je ovih dana
i kupiti jer je nisam citala.
On pise relativno ( ali samo relativno) slicno kao Markez, ali Markez voli svoju ludu zemlju i svoj
jos ludji narod, ovaj ne boluje od prevelike ljubavi prema lopinama, partijama, mafijasima, veleposednicima, ubicama,
nego ih opisuje onakvima kakvi jesu, usput i kao karikature.
 
Књиге које су ове године оставиле на мене најјачи утисак:

Водолазкин: Соловјов и Ларионов
Сиоран: Моја земља
Улицка: Људи нашег цара
Водолазкин: Бризбејн
Мерешковски: Наполеон
Куприн: Двобој
Мерешковски: Тајна Запада: Атлантида/Европа
Сафа Пејами: Фатих – Харбије
Корољенко: Слепи музичар
Антологија руске приче xx века, књ. 3.
Антологија руске приче xx века, књ. 4
.
:)
 
Poslednja izmena:
Зулејху нисам читао али сам гледао серију од осам једносатних епизода снимљену по том роману. На први поглед све изгледа реалистично и истинито, док на други поглед схваташ да је та прича дошла до писца из неке десете руке и да он или тематику није довољно проучио или намјерно показује извитоперену слику тога периода о којем пише. Многи патриотски оријентисани људи у Русији сматрају да Гузељ Јахина намјерно шири антисоветску и антируску пропаганду радећи за нечије интересе са стране. Као највећи доказ те своје тврдње наводе да је као донедавно потпуно непозната списатељица и у самој Русији одједном путем рекламе стекла толику популарност да се њене просјечне књиге продају на сваком кораку и да је у року од пар година преведена на многе веропске језике, што је потпуно неприродно за једног писца - почетника.
 
Reklama je presudna, tu uopšte nema dileme. Setimo se samo Moje genijalne prijateljice. Ferante je još prosečnija od Guzelj Jahine. Meni su se Deca Volge dopala. Ne zanima me da li je nešto ovakva ili onakva propaganda, ako je meni interesantno za čitanje, ako me vuče da saznam šta je bilo dalje, meni je to onda dobra knjiga. Odmah pre ili posle sam čitala Jakovljeve lestvice, LJudmile Ulicke. I to mi je bilo isto tako dobro kao i ovo. A i za nju je bilo raznih komentara. Sve je manje knjiga u kojima istinski uživam tako da su mi dragocene i ne želim da se zamaram eventualnim pozadinama. Na kraju krajeva to je lepa književnost - beletristika, ne mora da odgovara istorijskim činjenicama.
 
Ja jako volim da citam beletristiku o Rusiji (ali i druge knjige o toj zemlji, nemam nista protiv), pre svega istorijske romane. Volim kada cinjenice
odgovaraju istini ili budu bar sto pribliznije istini ali to umnogome zavisi od samog pisca, njegovih stavova, opredeljenja, itd.
Ponekad sam skepticna kada zapadnjaci pisu o Rusiji mada volim Montefjoreove romane.
 
Ja jako volim da citam beletristiku o Rusiji (ali i druge knjige o toj zemlji, nemam nista protiv), pre svega istorijske romane. Volim kada cinjenice
odgovaraju istini ili budu bar sto pribliznije istini ali to umnogome zavisi od samog pisca, njegovih stavova, opredeljenja, itd.
Ponekad sam skepticna kada zapadnjaci pisu o Rusiji mada volim Montefjoreove romane.
Када су у питању романи са тематиком руске историје треба бити скептичан не само према западњацима (њих уопште и не треба узимати заозбињно по том питању) него и према самим Русима. Сва та нововијековна историја је толико пута исправана, преправљана, дописивана, редукована да је већ и тешко разабрати се шта је у свему томе истина а шта лаж. Од самог писва и његовог личног политчког става зависи како ће он ту историју показати у свом роману. На примјер Гузељ Јахина је етничка Таттарка чија је породица наводно пострадала прије сто година у том такозваном "раскулачивању" тако да је она због своје личне увреде заузела тај антисовјетски став који она нескирвено показује из романа у роман. У данашње вријеме су популарне ти антсовјетске-антикомунистичке теме, како на западу тако све више и у Русији, тако да њени романи имају добру прођу код публике.
 
Зулејху нисам читао али сам гледао серију од осам једносатних епизода снимљену по том роману. На први поглед све изгледа реалистично и истинито, док на други поглед схваташ да је та прича дошла до писца из неке десете руке и да он или тематику није довољно проучио или намјерно показује извитоперену слику тога периода о којем пише. Многи патриотски оријентисани људи у Русији сматрају да Гузељ Јахина намјерно шири антисоветску и антируску пропаганду радећи за нечије интересе са стране. Као највећи доказ те своје тврдње наводе да је као донедавно потпуно непозната списатељица и у самој Русији одједном путем рекламе стекла толику популарност да се њене просјечне књиге продају на сваком кораку и да је у року од пар година преведена на многе веропске језике, што је потпуно неприродно за једног писца - почетника.
Glavna licnost u tom romanu njena je baba.
Nema bre u knjizovnosti, a i ne bi smelo da bude, patriotizma, jeste bilo tako kako je ona bas u ovom romanu
pisala, a najvazniji deo romana valjda i 1/3 radnje , odigrava se u vagonima ( za stoku takozvanim furgonima
na cistom srpskomI) u koje su smesteni ljudi s konca i konopca koji pojma nemaju ni zasto su tu,
nu kuda idu, a to nazalost ne znaju ni oni koji su ih turili u te vagone pa tako to Dugo putovanje u noc traje
i nekoliko meseci.
Napisala je ona 1 malo remek delo, da li ce ga ponoviti to za sada niko ne zna.
 
Када су у питању романи са тематиком руске историје треба бити скептичан не само према западњацима (њих уопште и не треба узимати заозбињно по том питању) него и према самим Русима. Сва та нововијековна историја је толико пута исправана, преправљана, дописивана, редукована да је већ и тешко разабрати се шта је у свему томе истина а шта лаж. Од самог писва и његовог личног политчког става зависи како ће он ту историју показати у свом роману. На примјер Гузељ Јахина је етничка Таттарка чија је породица наводно пострадала прије сто година у том такозваном "раскулачивању" тако да је она због своје личне увреде заузела тај антисовјетски став који она нескирвено показује из романа у роман. У данашње вријеме су популарне ти антсовјетске-антикомунистичке теме, како на западу тако све више и у Русији, тако да њени романи имају добру прођу код публике.
To sam i htela da napisem nego mi promaklo... Apsolutno se slazem sa svime sto si rekao Isuse33, kao sto sam gore i napisala - sve zavisi od piscevog stava i opredeljenja. Ali sto kaze Mrs.Bi zelim, na kraju krajeva, da uzivam u knjizi a manje da se bavim (ne)istinotoscu same pozadine...
Meni se du dopale Montefjoreove knjige o Rusiji, one koje sam procitala, a koliko je istine ili ne u njima, trudim se da se time manje bavim.
Uostalom, i strucne istorijske knjige n.pr isto se ponekad mogu dovesti u pitanje, sa razlicitih aspekata.
 
Glavna licnost u tom romanu njena je baba.
Nema bre u knjizovnosti, a i ne bi smelo da bude, patriotizma, jeste bilo tako kako je ona bas u ovom romanu
pisala, a najvazniji deo romana valjda i 1/3 radnje , odigrava se u vagonima ( za stoku takozvanim furgonima
na cistom srpskomI) u koje su smesteni ljudi s konca i konopca koji pojma nemaju ni zasto su tu,
nu kuda idu, a to nazalost ne znaju ni oni koji su ih turili u te vagone pa tako to Dugo putovanje u noc traje
i nekoliko meseci.
Napisala je ona 1 malo remek delo, da li ce ga ponoviti to za sada niko ne zna.
Управо сам и говорио о тој моћи пропаганде која се кроз квази-историјске романе потура неупућеном читаоцу. Тако си и ти у улози западног читаоца на ријеч повјеровала Јахиној )то је и био циљ) не улазећи дубље у тематику него се сосредоточујући на сљедећој књизи са списка за читање. Она ти је показала своју верзију приче и ти си повјеровала да је то стварно тако. А ја сам прочитао мало више о тим догађајима па ти могу рећи да су сви они знали зашто их депортују као што су то знали и они који су их депортовали. Али да не ширим причу на те теме. Могао бих о томе много писати. Као што рече Ватерфол ни "озбиљним" историјском дјелима не можеш вјеровати а камоли савременим комерцијалним, отворено - пропагандистичким романчићима.
 
Управо сам и говорио о тој моћи пропаганде која се кроз квази-историјске романе потура неупућеном читаоцу. Тако си и ти у улози западног читаоца на ријеч повјеровала Јахиној )то је и био циљ) не улазећи дубље у тематику него се сосредоточујући на сљедећој књизи са списка за читање. Она ти је показала своју верзију приче и ти си повјеровала да је то стварно тако. А ја сам прочитао мало више о тим догађајима па ти могу рећи да су сви они знали зашто их депортују као што су то знали и они који су их депортовали. Али да не ширим причу на те теме. Могао бих о томе много писати. Као што рече Ватерфол ни "озбиљним" историјском дјелима не можеш вјеровати а камоли савременим комерцијалним, отворено - пропагандистичким романчићима.
Ako su ( a jesu ) stvarno bili nekoliko meseci zatvoreni u furgonu onda mi je tu sve jasno.
Kako bre nepismen covek ( pa nisu znali ni vrlo pismeni Jevreji) da zna zasto ga nekuda transportuju?
Uostalom ta nepismena zena ( iz romana) dozivljava neku svoju metamorfozu, zahvalna je i Staljinu
i druzini da su joj otvorili oci.
 

Back
Top