Naša biblioteka

Jeste preobimna. Da je smanjila na trećinu od toga bilo bi bolje. I ne može da se poredi s Kevinom, po originalnosti teme.
Malo sam zaboravila, da li tu ima dve moguće radnje: da je ostala s njim i da je otišla sa snukeristom. Ili je samo jedna, otišla je, a onda razmišlja kako bi iblo da je ostala. Ili nisi stigle dotle.
Meni je bilo zanimljivo jer se pominju stvarni igrači snukera, a mm to gleda, a neka imena su godinama aktuelna.

Po onom što si ti pisala, Šrajver ima daleko zanimljivije knjige od ove. Stvarno, pitanje je što su baš tu prevodili.
 
Jeste preobimna. Da je smanjila na trećinu od toga bilo bi bolje. I ne može da se poredi s Kevinom, po originalnosti teme.
Malo sam zaboravila, da li tu ima dve moguće radnje: da je ostala s njim i da je otišla sa snukeristom. Ili je samo jedna, otišla je, a onda razmišlja kako bi iblo da je ostala. Ili nisi stigle dotle.
Meni je bilo zanimljivo jer se pominju stvarni igrači snukera, a mm to gleda, a neka imena su godinama aktuelna.
)
Po onom što si ti pisala, Šrajver ima daleko zanimljivije knjige od ove. Stvarno, pitanje je što su baš tu prevodili.
Da, jedna radnja samo je u njenoj glavi, nikada se nije ni odigrala, moj muz inace obozava ta
svetska prvenstva snukera, da nije njega ne bih ni znala da to uopste i postoji. To je zapravo
jedina zanimljivost iz knjige.
Ma ovakva, kakva sam, procitala sam i kraj knjige da bih se uverila da Irina svira qrtzu ( soprostenjem:rumenko:
Ova njena knjiga koja nije kod nas prevedena zapravo za mene jedna od najboljih koje sam ove godine
i citala jer su likovi obicni ljudi, zanatlije ( konkretno vodoinstalateri), a i kod njih ima i problema, trauma pa i negovanja
clanova porodice koji umiru jer ja mogu da se identifikujem sa takvim ljudima, sa Irinom koja ismejava Balkan,
sa njenim muzem koji kaze da je to marva ( Sarajevo) kojoj na silu treba uterivati demokratiju ( americku)
ja nemam stvarno niceg zajednickog, mada je ovo o Balkanu samo 1-2 recenice u romanu, ali cim to vidim
meni padne mrak na oci.
 
Poslednja izmena:
Pocela sam sinoc Crossroad, citacu to detaljno i sa ljubavlju i stalno cu vas gnjaviti nekim sitnicama
iz knjige, a sve u nadi da vam to ne smeta:)
Naziv knjige ima veze sa nekom bluz pesmom/ muzikom iz sezdesetih i na desetak
stranica ( sam pocetak knjige) glavni lik prica kako je taj bluz bio prava muzika, a ne ovo sto
sad neki "belci" iz UK kopiraju:D
 
Pocela sam sinoc Crossroad, citacu to detaljno i sa ljubavlju i stalno cu vas gnjaviti nekim sitnicama
iz knjige, a sve u nadi da vam to ne smeta:)
Naziv knjige ima veze sa nekom bluz pesmom/ muzikom iz sezdesetih i na desetak
stranica ( sam pocetak knjige) glavni lik prica kako je taj bluz bio prava muzika, a ne ovo sto
sad neki "belci" iz UK kopiraju:D
Kakva slučajnost, i ja počeo knjigu sinoć.
Podsjeća me početak na bolje Frenzenove romane (Sloboda, Korekcije), ali vidjećemo.
To oko Crossroads, prvo priča kako je samo originalni Crossroads Roberta Džonsona iz dvadesetih prava muzika, a ne ove "moderne" obrade iz sedamdesetih (Erik Klepton).
Svakako je zanimljivo što je vremenski izmjestio radnju u sedamdesete. Do sada se bavio savremenim američkim društvom. Sad uvodi malo dublju vremensku perspektivu.
 
Kakva slučajnost, i ja počeo knjigu sinoć.
Podsjeća me početak na bolje Frenzenove romane (Sloboda, Korekcije), ali vidjećemo.
To oko Crossroads, prvo priča kako je samo originalni Crossroads Roberta Džonsona iz dvadesetih prava muzika, a ne ove "moderne" obrade iz sedamdesetih (Erik Klepton).
Svakako je zanimljivo što je vremenski izmjestio radnju u sedamdesete. Do sada se bavio savremenim američkim društvom. Sad uvodi malo dublju vremensku perspektivu.
:heart:

I mene ja zacudilo pisanje iz sedamtestih pa jos i ova muzika i gramofonske ploce, objasnjavanje
bluza, a sve u nadi da ce se dodvoriti 1 zeni.;)
 
:heart:

I mene ja zacudilo pisanje iz sedamtestih pa jos i ova muzika i gramofonske ploce, objasnjavanje
bluza, a sve u nadi da ce se dodvoriti 1 zeni.;)
Ma taj Ras meni izgleda kao jedan pravi frenzenovski naivko. Lik koji vozi u autu tri žene srednjih godina i smara ih bluzom i rokenrolom.

Inače, pročitao sam i Pisanje ili nostalgija, eseje Mirka Kovača o književnim prijateljima, ili bivšim prijateljima. Nemam sad vremena, ali mogao bih svašta o knjizi da napišem. Možda večeras.
 
Ma taj Ras meni izgleda kao jedan pravi frenzenovski naivko. Lik koji vozi u autu tri žene srednjih godina i smara ih bluzom i rokenrolom.

Inače, pročitao sam i Pisanje ili nostalgija, eseje Mirka Kovača o književnim prijateljima, ili bivšim prijateljima. Nemam sad vremena, ali mogao bih svašta o knjizi da napišem. Možda večeras.
Aj ,ne bilo ti zapovedjeno, napisi. To je valjda neka sublimacija knjige Vreme koje se udaljava.
Ja njega mnogo volim, nekako mi je iz danasnje ( moje, svoje) prespektive , najdrazi knjizevnik.
 
Aj ,ne bilo ti zapovedjeno, napisi. To je valjda neka sublimacija knjige Vreme koje se udaljava.
Ja njega mnogo volim, nekako mi je iz danasnje ( moje, svoje) prespektive , najdrazi knjizevnik.

Osim što se stilski vidljivo radi o novinskim tekstovima, a ne književnoj prozi, možda mi je najviše smetalo odsustvo bilo kakve samokritike. Svakome Kovač zna naći manu, ali on sam je uvijek činio prave izbore, i u književnosti, i u politici, i u banalnim svakodnevnim stvarima. Prosto da se čitalac upita kako je takav etički gigant decenije proveo u Beogradu družeći se s ljudima koji su, skoro bez izuzetka, na kraju ispali srpski nacionalisti. A u tom pogledu, Kovač ne prašta, svakome će nešto pronaći. Desanka Maksimović (u dubokoj starosti) potpisala je nekakav predgovor Miloševićevoj knjizi, takođe prastari Oskar Davičo je sjedio u prvom redu na nekoj akademiji, Žika Pavlović je, snimajući antiratni film, ušao u Vukovar iz istog pravca kao i oni koji su grad rušili. Valjda je Žika trebalo da u Vukovar 92. godine sleti na raketi iz svemira. Elem, zaboravio je Kovač da po odlasku iz Beograda nije odmah otišao u rovinjsku izolaciju, nego se ukazao na sred Hrvatske televizije, glavne Tuđmanove propagandne trube, i bez blama gostovao u vrlo gledanoj informativnoj emisiji. Ne sjećam se šta je govorio, ali sigurno nije održao predavanje o štetnosti hrvatskog nacionalizma.

Ako zanemarimo nemoralnost zanovijetanja, knjiga sadrži neke odlične pasaže o prozama Kiša, Pekića, Pavlovića, Bulatovića... i šteta je što toga nema više, ali šta da se radi kad čitaoce novina više interesuju tračevi i priče iz beogradskih kafana. Uzgred, čudi da istinski superioran stilista kao što je Kovač misli da su "kavana" i "kafana" ista stvar. A ni ti tračevi nisu ne znam kako interesantni. Valjda su kasnije mnogo prepričavani, pa su nam svima već poznati. Opet, naišao sam i na nepoznate i zanimljive stvari. Prvi put sam malo više čitao o Miru Glavurtiću, grafičaru i piscu, kotorskom Hrvatu, vodećoj ličnosti beogradske Medijale, katoličkom mistiku i demonologu, koji danas živi u Zagrebu, sasvim skrajnut i zaboravljen od svih. Ima takvih zanimljivih dijelova, svakako, ali ipak bode oči tendencioznost, povremeno čak osvetoljubivost.
 
Ako zanemarimo nemoralnost zanovijetanja, knjiga sadrži neke odlične pasaže o prozama Kiša, Pekića, Pavlovića, Bulatovića... i šteta je što toga nema više, ali šta da se radi kad čitaoce novina više interesuju tračevi i priče iz beogradskih kafana. Uzgred, čudi da istinski superioran stilista kao što je Kovač misli da su "kavana" i "kafana" ista stvar. A ni ti tračevi nisu ne znam kako interesantni. Valjda su kasnije mnogo prepričavani, pa su nam svima već poznati. Opet, naišao sam i na nepoznate i zanimljive stvari. Prvi put sam malo više čitao o Miru Glavurtiću, grafičaru i piscu, kotorskom Hrvatu, vodećoj ličnosti beogradske Medijale, katoličkom mistiku i demonologu, koji danas živi u Zagrebu, sasvim skrajnut i zaboravljen od svih. Ima takvih zanimljivih dijelova, svakako, ali ipak bode oči tendencioznost, povremeno čak osvetoljubivost.

O Glavurticu pise i u ovoj svojoj oprostajnoj knjizi, pise mnogo i o Davicu, Kishu, Pekicu, i o mnogim drugim
ljudima, pise i duhovito, ali kod njega zaista i u njegovim najlepsim romanima uvek provejava , necu reci mrznja
ili prezir nego neka vrsta srama sto mu je tata bio pravoslavac ( citaj Srbin). Uvek se oseti neka ceznja
da se bude cist katolik pa tako u svojim ( odlicnim romanima) uvek su baba, deda, majka fini i obrazovani,
kultivisani ljudi, a otac i njegovi roditelji neki nepismeni seljaci, usput i krezubi, ruzni, zatucani.

A pri tome svi su ti ljudi bili barem agnostici. Zato su Bernhard, Handke, ali i svi ostali veliki evropski
knjizevnici veliki jer ih je bolela ona stvar za poreklo roditelja ili baba. deda.
Mi smo svi sa Balkana nekako veliki palancani i provincijalci, nikako da izadjemo iz tih okvira koje
nam nase suludo i nenormalno drustvo diktira, a nismo prinudjeni da to radimo, ali eto, to nam je
neki genetski kod.
 
Kovač je majstor jezika. Meni možda najomiljeniji stilista poslije Crnjanskog. Međutim, kad počne da morališe, dosta licemjerja tu probija.

Iako za sebe kaže da je protiv svakog nacionalizma, uglavnom pište o srpskom. Hrvatski možda malo okrzne, a bošnjački i crnogorski kao da ne postoje. Isto tako, prema vjeri je, kaže, ravnodušan, ali mu mira nije dalo to što je Kiš tražio da bude pokopan po pravoslavnom obredu. Stalno je tražio neka objašnjenja, opravdanja, kao da takav sasvim lični čin treba uopšte komentarisati. Zašto mrtvog čovjeka, koji mu je bio prijatelj, uznemiravati na takav način? Zar za pisca, posebno takvog kao Kiš, ne govore dovoljno njegove knjige?

A i ta mitologizacija Rovinja i Istre kao neke oaze mira i tolerancije je, uostalom, netačna. Rade Konstantinović do kraja života nije vratio kuću u Rovinju koju mu je okupirao neki vojnik, izbacio iz nje smeće u vidu privatne arhive pisca Filosofije palanke, uključujući prepisku sa Semjuelom Beketom. U takav Rovinj, netom očišćen od Konstantinovića i svih sličnih prezimena, sklonio se Kovač.
 
Ja volim njegove knjige, ali su uvek i svuda teme o tim primitivnim i krezubim babama i dedama ( po ocu),
ja sam to uvek nekako projektovala na svog dedu i babu ( babu i dedu sa niske strane po ocu nisam ni poznavala),
a mnogo sam ih volela i onda mi je to sve nekako i tuzno i strasno.
Sve babe i dede vole svoje unuke, ali je on njih prezirao.
 
Ja citam Crossroads, genijalna knjiga, Korekcije su samo bile uvod u ovu knjigu.
Procitala sam ni cetvrtinu knjige ( 200 strana), a radnja je jedna porodica, otac, majka,
cetvoro dece, svako dete kao da je od nekih drugih roditelja, udarno dete je Beki, jedina
kcer u porodici, ali je mene odusevio sam koncept, ideja da o svakome od njih pise
ukljucujuci i mladjeg sina ( ne i najmladjeg jer je on za sada malo dete), a pise citave price
i o ocu, majci, fatalnoj Beki i starijem i mladjem bratu.
Beki, napunila je 18 godina, jednom prilikom kaze da je strava i uzas biti kcer pastora
jer jednom kcer uvek si parohova kcer.
Na prvu loptu to mi je bilo i smeshno, ali recimo bivsu nemacku kancelorku svi malo i posprdno
nazivaju cerkom pastora kao da je to nesto mnogo vazno, ali izgleda da jeste.
 
Poslednja izmena:
I meni se dopada Crossroads. Knjiga me za sada dosta podsjeća i na Korekcije i na Slobodu, ali si je ovdje dao pisac više vremena i prostora (planirana je trilogija).
Frenzen zna o ozbiljnim stvarima da piše na zabavan način, a da to ne izgleda neozbiljno ili forsirano.
 
Рахела ме је недавно питала шта подразумевам под изразом женски роман. Нисам био начисто, али ми је, ево, помогла Дубравка Угрешић:

Изразивши на почетку намјеру да напише ''женску'' прозу, ауторка је узела у обзир и неке од опћих карактеристика тзв. женске прозе. набројимо их: главни (женски) лик у потрази за особном срећом, осјећај усамљености, љубав као доминанта, снажан доживљај тјелесности, сензуалност, пасивност, баналитет, немогућност доживљавања свијета у тоталитету. Ауторица je [Дубравка се у роману поиграва са углом гледања] избјегла аутобиографичност и опћи, исповједни тон. Ауторица напомиње да је ове одреднице више-мање преписала из живота и текуће критике.
(Штефица Цвек у раљама живота, Дубравка Угрешић)
Истакао бих овде оно љубав као доминанта.
z:)
 
Недавно сам на фесјбуку имао дијалог са човјеком који ме убијеђивао како је "Ана Карењина" чисто женски роман и како би требало да је испод части сваком мушкарцу да чита такво сладуњаво, јефтино-емоционално штиво. Заплет и радња као из најјефтинијих љубавних, викенд романа. Брачна превара, увријеђени муж, нестални љубавник, разочарана жена и предвидљив крај. :zroll:
 
Inspektor Bronštajn (i slučaj ubijenog naciste) – Andreas Pitler, Laguna 240 str 7/10
https://www.laguna.rs/n2341_knjiga_inspektor_bronstajn_i_slucaj_ubijenog_naciste_laguna.html

Krimi roman kreiran u ambijentu pred anšlus Austrije.
U središtu radnje je ubistvo jednog naciste a glavni inspektor ima jevrejsko poreklo što je u tim okolnostima posebno škakljivo.
Lagani krimić.

Lista za 2021 :rumenko:
  1. Lovački psi – Jern Lir Horst, Laguna 380 str. 9/10
  2. Nezemaljski izraz njegovih ruku – Miljenko Jergović, Booka 180 str. 9/10
  3. Ne osvrći se – Karin Fosum, Laguna 290 str 8/10
  4. Gradonačelnikova kći – Andrea Vitali, Laguna 330 str 8/10
  5. Veličanstveni Poskokovi – Ante Tomić,Rende 310 str 7/10
  6. Ništa lakše od umiranja – Elvedin Nezirović,Laguna 230 str 7/10
  7. Sandale – Bekim Sejranović, VBZ 170 str 9/10
  8. Danijel Štajn, prevodilac – Ljudmila ulicka, Paidea 360 str 7/10
  9. Margerita Dolčevita – Stefano Beni, Nova knjiga 180 str 10/10
  10. Inspektor Bronštajn (i slučaj ubijenog naciste) – Andreas Pitler,Laguna 240 str 7/10
Kakav mršav bilans :zstidljivko:

Što je najgore, ni jedna od tih malobrojnih knjiga nije mi ostala u nekom naročitom sećanju.
Definitivno sam upala u neku vremensku rupu u kojoj sam u raskoraku sa knjigama.
Pokušaću u sledećoj godini da vratim onaj stari odnos prema čitanju.
A možda će mi baš vaši predstojeći spiskovi pomoći u tome :D
 
Poslednja izmena:
Inspektor Bronštajn (i slučaj ubijenog naciste) – Andreas Pitler, Laguna 240 str 7/10
https://www.laguna.rs/n2341_knjiga_inspektor_bronstajn_i_slucaj_ubijenog_naciste_laguna.html

Krimi roman kreiran u ambijentu pred anšlus Austrije.
U središtu radnje je ubistvo jednog naciste a glavni inspektor ima jevrejsko poreklo što je u tim okolnostima posebno škakljivo.
Lagani krimić.

Lista za 2021 :rumenko:
  1. Lovački psi – Jern Lir Horst, Laguna 380 str. 9/10
  2. Nezemaljski izraz njegovih ruku – Miljenko Jergović, Booka 180 str. 9/10
  3. Ne osvrći se – Karin Fosum, Laguna 290 str 8/10
  4. Gradonačelnikova kći – Andrea Vitali, Laguna 330 str 8/10
  5. Veličanstveni Poskokovi – Ante Tomić,Rende 310 str 7/10
  6. Ništa lakše od umiranja – Elvedin Nezirović,Laguna 230 str 7/10
  7. Sandale – Bekim Sejranović, VBZ 170 str 9/10
  8. Danijel Štajn, prevodilac – Ljudmila ulicka, Paidea 360 str 7/10
  9. Margerita Dolčevita – Stefano Beni, Nova knjiga 180 str 10/10
  10. Inspektor Bronštajn (i slučaj ubijenog naciste) – Andreas Pitler,Laguna 240 str 7/10
Kakav mršav bilans :zstidljivko:

Što je najgore, ni jedna od tih malobrojnih knjiga nije mi ostala u nekom naročitom sećanju.
Definitivno sam upala u neku vremensku rupu u kojoj sam u raskoraku sa knjigama.
Pokušaću u sledećoj godini da vratim onaj stari odnos prema čitanju.
A možda će mi baš vaši predstojeći spiskovi pomoći u tome
Mrsava ti lista:heart:

Ja cu sutra, ali samo 1 knjigu u duetu sa Quentinom. Ako on ceka Srpsku Novu Godinu onda ce
biti singl.

Недавно сам на фесјбуку имао дијалог са човјеком који ме убијеђивао како је "Ана Карењина" чисто женски роман и како би требало да је испод части сваком мушкарцу да чита такво сладуњаво, јефтино-емоционално штиво. Заплет и радња као из најјефтинијих љубавних, викенд романа. Брачна превара, увријеђени муж, нестални љубавник, разочарана жена и предвидљив крај. :zroll:
Kod Geteovog mladjahnog Vertera takodje je kraj bio predvidljivz:lol:
Najbolje zenske romane ( a narocito poeziju i drame) pisali su muskarci.
 
Ja cu sutra, ali samo 1 knjigu u duetu sa Quentinom. Ako on ceka Srpsku Novu Godinu onda ce
biti singl.
Nadam se da ću Crossroads dočitati prije kraja godine.
Ti ako si završila piši o knjizi, ali stavi u spojler, da mi ne pokvariš ostatak čitanja. z:lol:

Inače, ni ja nisam mnogo knjiga pročitao ove godine, mada me malo iskupljuje činjenica da sam čitao i dvije goleme, svaka 1000+ strana.
 
Nadam se da ću Crossroads dočitati prije kraja godine.
Ti ako si završila piši o knjizi, ali stavi u spojler, da mi ne pokvariš ostatak čitanja. z:lol:

Inače, ni ja nisam mnogo knjiga pročitao ove godine, mada me malo iskupljuje činjenica da sam čitao i dvije goleme, svaka 1000+ strana.
Ma nemoj se sikriras, necu prepricavati knjiguz:lol:
 
Ma nemoj se sikriras, necu prepricavati knjiguz:lol:
:hahaha:
Није важно ко сам! Имате ли Цвек? Баш добро! Креек! (Штефица Цвек)

Били сте неопрезни па сте у свијетлој одјећи сјели у траву? Мрље од траве скидају се дестилираном водом у којој је отопљено мало алкохола. (Штефица Цвек)
 
E, da vas pitam nešto. Pošto ću u januaru vjerovatno navratiti do Beograda na par dana, ako možete da mi kažete koje su knjižare sad aktuelne u gradu. Nisam bio oko 4 godine, a ne bih da gubim vrijeme ako su se neke pozatvarale, pošto se po čitavom svijetu zatvaraju knjižare.
Više volim one manje koje ne forsiraju toliko bestseler podukciju, a u obzir dolaze i antikvarijati.
 
E, da vas pitam nešto. Pošto ću u januaru vjerovatno navratiti do Beograda na par dana, ako možete da mi kažete koje su knjižare sad aktuelne u gradu. Nisam bio oko 4 godine, a ne bih da gubim vrijeme ako su se neke pozatvarale, pošto se po čitavom svijetu zatvaraju knjižare.
Više volim one manje koje ne forsiraju toliko bestseler podukciju, a u obzir dolaze i antikvarijati.
Tek one moraju da forsiraju te bestselere.
Ja odlazim samo u jednu, najvecu i za moj ukus najbolju.

Delfi knjižara SKC
Kralja Milana 48, Beograd
 
Lista za 2021 :rumenko:
Kakav mršav bilans :zstidljivko:

Što je najgore, ni jedna od tih malobrojnih knjiga nije mi ostala u nekom naročitom sećanju.
Što si ti toliko požurila sa spiskom? Ja se nadam da ću bar još jednu, a možda i dve dočitati do kraja godine i da će možda izvaditi prosek jer ni kod mene nije bilo nekih koje su me oduševile, a biće ih nešto preko 30, što mi je višegodišnji prosek.
A spisak početkom januara kad završim sa kolačima, pečenjima, ruskim salatama...

Danas sam bila u biblioteci pa sam tražila nešto zanimljivo, što neću moći da ostavim. Naravno, znam da to nije isto za svakog. Bibliotekarka, ona moja, koja me zna, mi ponudi Restauricaju Olafa Olafsona. To sam čitala i mnogo mi se svidelo, znači tako nešto. I dade mi neke dve, nije baš da sam čula za njih: Ana Houp, Pomen, najprodavaniji roman u Velikoj Britaniji 2014. i Junas Hasen Kemiri, Sve čega se ne sećam, knjiga godine u Švedskoj 2015., piše na koricama.

E, da vas pitam nešto. Pošto ću u januaru vjerovatno navratiti do Beograda na par dana, ako možete da mi kažete koje su knjižare sad aktuelne u gradu. Nisam bio oko 4 godine, a ne bih da gubim vrijeme ako su se neke pozatvarale, pošto se po čitavom svijetu zatvaraju knjižare.
Više volim one manje koje ne forsiraju toliko bestseler podukciju, a u obzir dolaze i antikvarijati.
Sećam se da ti se prošli put kad si bio svidela Cepterova knjižara u Knez Mihailovoj. Ja baš i nisam neki kupac da bih umela da preporučim.
 

Back
Top