NAPAD PANIKE I PANIČNI POREMEĆAJ

Kako pobediti,u svakom komentaru,savetu moze da se nadje za svakoga nesto sto ce pomoci.Panika kada te uhvati ne znas ni kako se zoves,veliki napor je potreban da se pobedi,
ili bar da se malo olaksa.Svestan si svega sta treba uraditi ali u tom trenutku jako je tesko to primeniti.Vremenom pocinjes da se unapred plasis od napada panike,''strah od straha'',
tesko je,ali nije nemoguce da se pobedi,znam dosta njih koji su uspeli,neko samo uspe da drzi pod kontrolom.Upornost,pozitivne misli,zelja za normalnim zivotom dosta pomazu.
Ja sam se bila izvukla ali nazalost ponovo moram da se borim,sada sam vec umorna od svega ali se nadam da necu odustati.Mnogo je lepo biti ''slobodan''.

Bitno je imati strategiju, jasan plan radnji koje trebaš uraditi, kako bi "odbila neprijateljski napad".

Kao i u realnom ratu. Kada imaš dobro osmišljen plan odbrane - neprijatelj te ne može iznenaditi.

Znači nema razloga za strah ! Ni za paniku.

Kada znaš šta ćeš preduzeti kako bi odbila napad, kada imaš plan, strategiju, nema razloga za strah - pola si posla obavila.
 
Vidis nekom traje vecno, pa komorbiditet depresija pa suicid i smrt i vidis da moze da traje vecno.

A i da "ne traje vecno", nekom traje od 20. godine pa ako ne leci trajace do 70.e A u 75. ce da umre, takoreci ceo zivot... Tragedija je muciti se i 3-5 godina bez pomoci a kamoli vise od toga.

Nekada osoba i prihvata i ne bezi i radi na sebi - ali jednostavno ni to nije dovoljno i morace jaca farmakoterapija i bas malo duza psihoterapija, ako ne i 2-3 u isto vreme, kako bi se osoba zaista, ali zaista resila muka, ne samo da se resi prostih napada, a da joj ostanu razne senzacije i npr insomnija, tahikardija, cesta glavobolja itd, sto je sve nedovoljno dobro zalecena depresija/anx/panicni.

Pa dobri imaš li barem jednog kog si to izlečio "jačom farmakoterapijom" ? Ili pak tom "dužom psihoterapijom" ?

Ma do sada bi se ovde pojavila barem jedna izlečena osoba. ? ? ?
 
Ko prica o panicnom napadu? Da li ti uopste ralzikujes panicni napad od panicnog poremejaca? Zasto ucestvujes uopste na ovom pdf-u kada mozes samo napisati besmislice i kada nista ne razumes, a pod obavezano obozavas da trubis ostalima? Eno samo temu vakcinacija i slicno koliko si zagadila svojim pisanjem.

A kad te ja zamolim da odgovoris - nemas vremena, eto ti sad :malav: :lol:

- - - - - - - - - -

Radovane,
ako smem da pitam (a nije sarkasticno) - kako bi ti izlecio osobu koja pati od panicnog poremecaja?
 
Bitno je imati strategiju, jasan plan radnji koje trebaš uraditi, kako bi "odbila neprijateljski napad".

Kao i u realnom ratu. Kada imaš dobro osmišljen plan odbrane - neprijatelj te ne može iznenaditi.

Znači nema razloga za strah ! Ni za paniku.

Kada znaš šta ćeš preduzeti kako bi odbila napad, kada imaš plan, strategiju, nema razloga za strah - pola si posla obavila.

Napad se ne odbija, vec se prima! NEMOJ LJUDIMA SUPROTNO DA PISES, i da ih uvlacis u jos veci poremecaj i jacanje onoga sto ne treba.

Ne mozes deliti ofrlje neke savete bolesnim ljudima, pogotovo sto su oni kontraproduktivni, samo zato sto se to tebi cini racionalno, razumno i dobro.

Dok god se trudis da "odbijes p. napad" i boris se protiv njega, koprcas se i ne das se, on ce jacati, kao i anticipatorni strah.

Kao i u realnom ratu. Kada imaš dobro osmišljen plan odbrane - neprijatelj te ne može iznenaditi.

Koja je tek ovo glupost, stavljati u ekvivalenciju pravi rat i strategije u ratovanju i psihicke poremecaje i bolesti. Mesas babe i zabe.

Cak ti i za rat ovo nije tacno. Pravi mudrac bi rekao - napravi dobru odbranu ali ocekuj svakog trena iznenadjenja, samo tako ces biti pripremljen.
Brus Li je rekao - Umetnost umiranja - tek kada prihvatis umiranje, poraz i od toga napravis umetnost, spreman si da ostanes ziv, da ti se to ne desi.
Majk Tajson - "Svako ima neki plan, A, B, C, dok ne dobije po nosu".

Dakle, svaki "dobro osmisljen plan odbrane" veoma lako moze da padne u vodu, i neprijatelj te uvek MOZE IZNENADITI, jer je to igra bez granica. Ratovanje to i jeste, vecito nadmudrivanje odbrane i napada, na svim zivim poljima koja postoje, i ne mozes nikada napraviti toliko dobru odbranu da mozes reci "Ah, da odahnem sada smo 100% bezbedni", jer dok god si ti pravio tu "savrsenu odbranu", napadaci su pravili takodje "savrsen napad".

Nesto slicno imamo i u svetu kompjutera IT (posto volis fraze kreator, program, programer itd) - Virusi i antivirusi su beskonacna trka - danas su virusi jaci, sutra antivirus kompanije izbace zakrpe i nove definicije virusa, prekosutra opet izadje virus koji je "nevidljiv" za te antiviruse, nakosutra opet izbace jaci antivirus koji ga detektuje i ubiaj i tako u nedogled.

I opet kada se sve sabere i oduzme, ovi sto se brane, NADRLJAVAJU I BIVAJU PROBIJENI.

Tako je i kod panicnog napada - AKO SI SAM, BEZ STRUCNE POMOCI - pitanje je samo trena kada ces kapitulirati.
- - - - - - - - - -

Evo ja sam uspesno "izlecena" od napada panike. Kod mene je pomogla psihoterapija, ali recimo moj drugar je morao da pije lekove. Nismo svi isti, mada se to dosta uspesno resava terapijom, ili je barem to moj utisak.

Mozes biti izlecena samo od panicnog poremecaja, a napad panike sam prodje. Ako ne dodje do recidiva, znaci da se nije ustalio panicni poremecaj pa si uistinu izlecena ili samoizlecena. Do sledeceg puta. Koji ce mozda biti za mesec dana, mozda za 10 godina, a mozda nikada. Tako je i sa zdravim ljudima - mozda ce oboleti nekada od ovog poremecaja, mozda nece nikada.

Zato osobe koje boluju od ovoga pa imaju razne recidive na svakih 2-3 godine ne treba da ocajavaju i da prave klasicnu gresku - da traze od zivota, od sebe, od strucnjaka, da im neko garantuje da su sada dobili napad, i da nikada vise nece do kraja svog zivota. Hej, pa to niko ne moze da garantuje ni svim ostalim zdravim ljudima, koji npr imaju bas nizak skor na skali neuroticnosti.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Predstavnik farmakomafije i lobija? Ahahhaa

Necu ja nista da lecim "pojacanom farmakologijom", ima ko ce da ih leci i propisuje doze koje su potrebne, a to je njegov/njen izabrani lekar koji daje uput za njegovog/njenog psihijatra, a doze ce biti te koje lece, a ne to sto ti mislis.

A da neki pacijenti imaju blage, neki jace, a neki jos jace doze - to je stvarnost i u tome nema nista lose, kako ti vidis. Jednostavno nekom veoma slabe doze ne pomazu (osoba B) kao sto pomazu osobi A npr.

Ne razumes sustinu. Jedini pravi nacin za borbu protiv panike i tog poremecaja je u razvijanju sopstvene spiritualnosti. Razvijanje i ovladavanje psihom i duhovnim kapacitetima. To najbolje znam na sopstvenom primeru. Neverovatno mi je pomoglo. A vi "naucnici", vama ne verujem nista. Kompromitovali se ste mnogo i postali ste sluga zapadnih farmakoloskih giganata.
 
Poslednja izmena od moderatora:
donja granica brige za mentalno zdravlje je ono koje sebi mozes da priustis, vreme koje mozes da posvetis resavanju tog problema i najbitnije - odnos izmedju tebe i terapeuta koga odaberes...mani se internet strucnjaka

Ako se ovaj post odnosio licno na mene - ne znam za kakve sam se ja to internet strucnjake uhvatila?!

To sto sam o coveku rekla sta mislim je moje misljenje, nije on za mene nikakav internet strucnjak niti da se ja oslanjam na njega.
Jednostavno imam pravo da ga nekad nesto priupitam.
Njegova je greska, po mom misljenju, sto mu je veci izazov da odgovara na razne prozivke nego na konkretna pitanja.
 
Ako se ovaj post odnosio licno na mene - ne znam za kakve sam se ja to internet strucnjake uhvatila?!

To sto sam o coveku rekla sta mislim je moje misljenje, nije on za mene nikakav internet strucnjak niti da se ja oslanjam na njega.
Jednostavno imam pravo da ga nekad nesto priupitam.
Njegova je greska, po mom misljenju, sto mu je veci izazov da odgovara na razne prozivke nego na konkretna pitanja.

U pravu si makar donekle,ne skroz,odlichno pishe,volim prochitati njegove ali recimo isto takodje i Radovanove postove,mislim da bi ovdje shto vishe pozitive pomoglo svima nama,nekom pomaze psiholog ako naravno ima para za placat svaku seansu po 25 eura ali takodje i oni zahtijevaju da se uzimaju medikamenti,neko pomogne sam sebi kad skonta da je to ipak bezopasan strah koji ne smije biti jachi od nas i da moze snaci svakog u raznim zivotnim situacijama koje nam zivot nazalost po prirodi stvari donosi,neko je manje osjetljiv na sve pa eto ne registruje ono shto nas izgleda senzibilnije omete u nekom normalnijem funkcionisanju,uglavnom ajmo shto vishe pozitive jer nas prepucavanja na temama o zdravlju nikud ne vode,pa bio neko medicinski radnik ili obichno net lupetalo.
 
U pravu si makar donekle,ne skroz,odlichno pishe,volim prochitati njegove ali recimo isto takodje i Radovanove postove,mislim da bi ovdje shto vishe pozitive pomoglo svima nama,nekom pomaze psiholog ako naravno ima para za placat svaku seansu po 25 eura ali takodje i oni zahtijevaju da se uzimaju medikamenti,neko pomogne sam sebi kad skonta da je to ipak bezopasan strah koji ne smije biti jachi od nas i da moze snaci svakog u raznim zivotnim situacijama koje nam zivot nazalost po prirodi stvari donosi,neko je manje osjetljiv na sve pa eto ne registruje ono shto nas izgleda senzibilnije omete u nekom normalnijem funkcionisanju,uglavnom ajmo shto vishe pozitive jer nas prepucavanja na temama o zdravlju nikud ne vode,pa bio neko medicinski radnik ili obichno net lupetalo.

Samo mala ispravka - psiholozi i psihoterapeuti (psihoterapeuti koji ujedno nisu i psihijatri) ne mogu prepisivati lekove, po zakonu, niti znaju mnogo o tome, kao recimo psihijatar, koji jedini moze da prepisuje. E sad, psihoterapeut moze postati i psihijatar i onda imate objedinjeno sve - dobijete i psihoterapiju a i farmakoterapiju od iste osobe, dok ove prve osobe nabrojane, mogu vam dati samo pomoc u vidu psihoterapije.

Tako da, ne plasite se da ce vam psiholog-psihoterapeut mozda dati neke lekove pa zbog toga da se neckate da odete.
 
Panika je prijemciva osobama koje su odvise sklone strahu, kao sto je depresija prijemciva osobama koje su previse sklone patetici, samosazaljevanju...ili nervoza osobama koje su sklone nerviranju...melanholija osobama koje su sklone dosadkivanju...histerija osobama koje su sklone besu...

Sve zavisi od inteziteta, koji je promenljiv, zavisno od toga da li ga suzbijamo ili rasplamsavamo...sto opet zavisi od nasih sklonosti.

Paradoksalno zvuci ali bolesne osobe uzivaju u toj perverziji : panicari u strahu; depresivci u samosazaljevanju;manijaci u besu...

Da bi se izlecili, moramo se ODRECI te perverzne naklonosti...Kad ti nagoni navaljuju da udju, da ih ne prihvatimo nego odbacimo. Odreknemo ih se - zauvek.Dakle, nikad ih ne koristimo kao dusevnu hranu.

Primer:
Kada sam pitao jednu devojku zasto gleda horor, odgovorila mi je - zato sto voli da se plasi;

Kod vecine obolelih ta sklonost nije transparentna. Mnogi je nisu svesni.

Mnogi cak ni sebi nece da priznaju da vole da sazaljevaju sebe i sl. A to rade svakodnevno i neumorno.






dakle da utvrdimo : Kada napad panike nagtne da izadje iz vas, ne uzbudjujte se ,kao sto se ne uzbudjujete kad vrsite veliku ili malu nuzdu.Ako ste dovoljno hladnokrvni; mozete i da posmatrate taj proces kako se odvija, bez ikakvij bojazni.

...I prestanite da unosite strah i brigu, kao dusevnu hranu.

Jer napad panike je isto sto i gowno koje navali da izadje van.

Ako ne konzumirate strah i brigu, nece ih ni biti u vama.
na to mesto je bolje postaviti razum.On ce vam vec objasniti da ne treba brinuti nego paziti.



PS:Ceste zrtve panike mogu biti osobe koje strepe : da nisu ostale trudne,koje cekaju menstruaciju...dakle osobe u kojima je strepnja i briga redovno prisutna.
Nemarnost nije vredna te muke.
 
Poslednja izmena:
Panika je prijemciva osobama koje su odvise sklone strahu, kao sto je depresija prijemciva osobama koje su previse sklone patetici, samosazaljevanju...ili nervoza osobama koje su sklone nerviranju...melanholija osobama koje su sklone dosadkivanju...histerija osobama koje su sklone besu...

Sve zavisi od inteziteta, koji je promenljiv, zavisno od toga da li ga suzbijamo ili rasplamsavamo...sto opet zavisi od nasih sklonosti.

Paradoksalno zvuci ali bolesne osobe uzivaju u toj perverziji : panicari u strahu; depresivci u samosazaljevanju;manijaci u besu...

Da bi se izlecili, moramo se ODRECI te perverzne naklonosti...Kad ti nagoni navaljuju da udju, da ih ne prihvatimo nego odbacimo. Odreknemo ih se - zauvek.Dakle, nikad ih ne koristimo kao dusevnu hranu.

Uopste nije tacan prvi red. Ne radi se tu o sklonosti o tome i tome, vec je za sve to kriv veci skor na skali neuroticnosti.
Neuroticizam je crta ličnosti
Neuroticizam se smatra crtom ličnosti , to je karakteristika koja je kod osobe u velikoj meri biološki određena i relativno trajna. Generalno, osobe sa visokim neuroticizmom su zapravo manje tolerantne na stres. Kada su u stresnim situcijama one se destabilišu reaguju anksiozno, depresivno, razdražljivo, impulsivno, čak i agresivno (ako se visok neuroticiza javi sa visokom ekstraverzijom). Glavna odlika zbirno uzeto je emocionalna nestabilnost, suprotno njima emocionalno stabilne osobe reaguju sporije, blaže i brže se vraćaju u emocionalnu ravnotežu. Ono što je karakteristično za neuroticizam jeste da stepen izraženosti ove crte ličnosti ima udela u razvoju psihičkih poremećaja a pre svega anksioznih poremećaja i depresije.

http://www.vaspsiholog.com/2015/06/sta-je-zapravo-neuroticnost/

Paradoksalno zvuci ali bolesne osobe uzivaju u toj perverziji : panicari u strahu; depresivci u samosazaljevanju;manijaci u besu...

Ne uzivaju, kakva je to glupost? Da, panicar bas "uziva u strahu", a depresivci se ne samosazaljevaju jer su eto - neki elitni snobovi kojima je dosadno, vec je poremecena homeostaza neurotransmitera i za to je uvek i postojala odlican genetska predispozicija, tako da nekada neki odredjen dogadjaj pokrene svu tu psihopatologiju a nekada je gotovo nista ne pokrene vec se sama pokrene jer je covek - jednostavno ziv, sa takvom genetikom i to je sasvim dovoljno, kao sto ce auto sa losim motorom pre ili kasnije ispoljiti problem, pogotovo posle predjenih npr 200 000km.

Da bi se izlecili, moramo se ODRECI te perverzne naklonosti...Kad ti nagoni navaljuju da udju, da ih ne prihvatimo nego odbacimo. Odreknemo ih se - zauvek.Dakle, nikad ih ne koristimo kao dusevnu hranu.

Da bi se izlecili, moras da budes strucan pa da kazes a ne ovako "Sta Muji prvo padne na um i sta mu se ucini logicnim".
I kakva "perverzna sklonost", posto ti sve zakljucke izvlacis iz ove pocetne netacne premise, svi zakljucci su netacni koji su izvuceni odatle.

Nisu to nikakvi nagoni, niti panicar uziva u strahu niti depresivac se namerno samosazaljeva jer mu je dosadno a inace mogu oni veoma lako da se odreknu svega toga, al nije im onda zanimljiv zivot... Koja besmislica i gomila nebuloza. :roll:

I jos nesto mesas babe i zabe - panicni poremecaj je psihicki poremecaj bolest, kao i depresija a "melanholija" je zapravo vrsta temperamenta.
 
Panika je prijemciva osobama koje su odvise sklone strahu, kao sto je depresija prijemciva osobama koje su previse sklone patetici, samosazaljevanju...ili nervoza osobama koje su sklone nerviranju...melanholija osobama koje su sklone dosadkivanju...histerija osobama koje su sklone besu...

Sve zavisi od inteziteta, koji je promenljiv, zavisno od toga da li ga suzbijamo ili rasplamsavamo...sto opet zavisi od nasih sklonosti.

Paradoksalno zvuci ali bolesne osobe uzivaju u toj perverziji : panicari u strahu; depresivci u samosazaljevanju;manijaci u besu...

Da bi se izlecili, moramo se ODRECI te perverzne naklonosti...Kad ti nagoni navaljuju da udju, da ih ne prihvatimo nego odbacimo. Odreknemo ih se - zauvek.Dakle, nikad ih ne koristimo kao dusevnu hranu.

Primer:
Kada sam pitao jednu devojku zasto gleda horor, odgovorila mi je - zato sto voli da se plasi;

Kod vecine obolelih ta sklonost nije transparentna. Mnogi je nisu svesni.

Mnogi cak ni sebi nece da priznaju da vole da sazaljevaju sebe i sl. A to rade svakodnevno i neumorno.






dakle da utvrdimo : Kada napad panike nagtne da izadje iz vas, ne uzbudjujte se ,kao sto se ne uzbudjujete kad vrsite veliku ili malu nuzdu.Ako ste dovoljno hladnokrvni; mozete i da posmatrate taj proces kako se odvija, bez ikakvij bojazni.

...I prestanite da unosite strah i brigu, kao dusevnu hranu.

Jer napad panike je isto sto i gowno koje navali da izadje van.

Ako ne konzumirate strah i brigu, nece ih ni biti u vama.
na to mesto je bolje postaviti razum.On ce vam vec objasniti da ne treba brinuti nego paziti.



Ceste zrtve panike mogu biti osobe koje strepe : da nisu ostale trudne,koje cekaju menstruaciju...dakle osobe u kojima je strepnja i briga redovno prisutna.
Nemarnost nije vredna te muke.

imam drugaricu kojoj neprestano ponavljam da nikad za sebe ne treba da kaze da je depresivna nego da je tuzna ali ne vredi - izraz depresija joj se vise svidja ...ima istine u ovome sto pises:ok:
 
Uopste nije tacan prvi red. Ne radi se tu o sklonosti o tome i tome, vec je za sve to kriv veci skor na skali neuroticnosti.
Neuroticizam je crta ličnosti
Neuroticizam se smatra crtom ličnosti , to je karakteristika koja je kod osobe u velikoj meri biološki određena i relativno trajna. Generalno, osobe sa visokim neuroticizmom su zapravo manje tolerantne na stres. Kada su u stresnim situcijama one se destabilišu reaguju anksiozno, depresivno, razdražljivo, impulsivno, čak i agresivno (ako se visok neuroticiza javi sa visokom ekstraverzijom). Glavna odlika zbirno uzeto je emocionalna nestabilnost, suprotno njima emocionalno stabilne osobe reaguju sporije, blaže i brže se vraćaju u emocionalnu ravnotežu. Ono što je karakteristično za neuroticizam jeste da stepen izraženosti ove crte ličnosti ima udela u razvoju psihičkih poremećaja a pre svega anksioznih poremećaja i depresije.

http://www.vaspsiholog.com/2015/06/sta-je-zapravo-neuroticnost/



Ne uzivaju, kakva je to glupost? Da, panicar bas "uziva u strahu", a depresivci se ne samosazaljevaju jer su eto - neki elitni snobovi kojima je dosadno, vec je poremecena homeostaza neurotransmitera i za to je uvek i postojala odlican genetska predispozicija, tako da nekada neki odredjen dogadjaj pokrene svu tu psihopatologiju a nekada je gotovo nista ne pokrene vec se sama pokrene jer je covek - jednostavno ziv, sa takvom genetikom i to je sasvim dovoljno, kao sto ce auto sa losim motorom pre ili kasnije ispoljiti problem, pogotovo posle predjenih npr 200 000km.



Da bi se izlecili, moras da budes strucan pa da kazes a ne ovako "Sta Muji prvo padne na um i sta mu se ucini logicnim".
I kakva "perverzna sklonost", posto ti sve zakljucke izvlacis iz ove pocetne netacne premise, svi zakljucci su netacni koji su izvuceni odatle.

Nisu to nikakvi nagoni, niti panicar uziva u strahu niti depresivac se namerno samosazaljeva jer mu je dosadno a inace mogu oni veoma lako da se odreknu svega toga, al nije im onda zanimljiv zivot... Koja besmislica i gomila nebuloza. :roll:

I jos nesto mesas babe i zabe - panicni poremecaj je psihicki poremecaj bolest, kao i depresija a "melanholija" je zapravo vrsta temperamenta.

Blage ti veze nemas. Tvoj problem je u tome sto si sebe uzeo kao merilo...a druge ni ne polusavas da razumes; vec sve brbljas napamet...umesto da pitas sta ti nije jasno.
Temperament je u granicama zdravog. Kada se predje granica zdravog , stanje je u sveri bolesti.

PS: Svaka bolest je (trenutna ili trajna ) crta njegove licnosti.

Bubacis bez razumevanja.
 
Poslednja izmena od moderatora:

imam drugaricu kojoj neprestano ponavljam da nikad za sebe ne treba da kaze da je depresivna nego da je tuzna ali ne vredi - izraz depresija joj se vise svidja ...ima istine u ovome sto pises:ok:

Konstantna tuga jeste depresija (u manjem ili vecem obliku).

Ono sto treba da radi jeste - da prestane da se hrani tugom, brigom, strepnjom...a za to treba naci jake protivargumente ,koje ona treba da prihvati.


Npr: Obolela zena od depresije koja krivi sebe za smrt njenog sina.Kaznila ga je nesto, sto nije bio odlican, a on se ubio.
Pala je u tesku depresiju jer ne moze sebi da oprosti sto je to ucinila.U njenom slucaju ta depresija je stanje ocaja.

Da bi se izlecila, treba da se pokaje i oprosti sebi.Takodje posle svega naci dobar motiv za zivot.

Treba naci uzrok (klicu) i otkloniti ga.Nesto sto proizvodi tu tugu kao i njen apetit da se njome hrani.

Jer osoba koja sebi ne moze da oprosti - uziva u kaznjavanju sebe.Kad prestane da uziva u kaznjavanju (pa i sebe), smoci ce snage da oprosti.

Cesto puta osobe toga nisu svesne, vec se ponasaju instiktivno...a instikt daje samo naloge ali ne i objasnjenja.

Cest oblik ambivalentnog ponasanja u psihopatologiji.
 
Poslednja izmena:
Samo mala ispravka - psiholozi i psihoterapeuti (psihoterapeuti koji ujedno nisu i psihijatri) ne mogu prepisivati lekove, po zakonu, niti znaju mnogo o tome, kao recimo psihijatar, koji jedini moze da prepisuje. E sad, psihoterapeut moze postati i psihijatar i onda imate objedinjeno sve - dobijete i psihoterapiju a i farmakoterapiju od iste osobe, dok ove prve osobe nabrojane, mogu vam dati samo pomoc u vidu psihoterapije.

Tako da, ne plasite se da ce vam psiholog-psihoterapeut mozda dati neke lekove pa zbog toga da se neckate da odete.


Mislio sam naravno da ovdje vec svako zna ko smije a ko ne prepisati ljekove,tj. ko moze :)
 
Mislio sam naravno da ovdje vec svako zna ko smije a ko ne prepisati ljekove,tj. ko moze :)

Naravno da znamo, ali vidis i sam kuda je sve otislo..:roll:

- - - - - - - - - -

Adriana, depresija nije osećanje (kao tuga) nego poremećaj.

Upravo tako. I iz nje se ne moze izaci tzv snagom volje jer ona (depresija) i jeste bolest volje (izmedju ostalog)
 
Šta joj kažeš, da je tužna a ne depresivna?
Ako guta antidepresive onda nije (samo) tužna nego je klinički depresivna (depresija ima mnogo simptoma a konstantno ili često osećanje tuge je samo jedan od njih) i na terapiji zbog toga, nemam ja problem s tim nego je problem ako se te dve stvari poistovećuju.
 
Šta joj kažeš, da je tužna a ne depresivna?
Ako guta antidepresive onda nije (samo) tužna nego je klinički depresivna (depresija ima mnogo simptoma a konstantno ili često osećanje tuge je samo jedan od njih) i na terapiji zbog toga, nemam ja problem s tim nego je problem ako se te dve stvari poistovećuju.

(skoro) Niko ovde ne razume tu razliku.
Cisto sumnjam da bi neko ko je tuzan pio ad, ja prva ne bih.

Verovatno da ima onih ljudi koji to rade jer tako misle da je najbolje (da piju lekove) ali ja licno bih bila vrlo obazriva u davanju kvalifikacija,
posebno ako nisam strucna.
 

Back
Top