NAPAD PANIKE I PANIČNI POREMEĆAJ

Herc je ok.

Ne mzoes da nemas volje ni za cim. Da li imas volje za izlecenjem? Ako imas za to, moras imati za sve, inace izlecenja nece biti ili ce ici veoma sporo. Toleranciju na frustraciju moras mnoooogo da povecas, moras puuuno da oprastas sebi i da ne iscekujes da ti sto brze bude bolje. Isto tako najgore sto mozes uraditi je bojati se da se napad po neki put ne desi......Na ovaj nacin hranis sam mehanizam poremecaja i napadi nikada nece nestati. Moras da ih prihvatis i pustis da se desavaju kad god hoce a da tebe "bas bude briga" . Tek tada ce poceti slabiti i eventualno nestati ili se javljati bas samo u veoma stresnim situacijama.

Ne smes da nemas volje ni za cim, to dalje vodi veoma lako i u depresiju, a depresija i panicni napadi i idu zajedno i naginju jedno drugom da se spoje, zato im nemoj davati povoda.

Trenutno nemam napade ali mi doktorka bas i nije pomogla znam da ona ne može da reši moje probleme ali ipak mislim

- - - - - - - - - -

da se ne resava sve lekovima


Herc je ok.

Ne mzoes da nemas volje ni za cim. Da li imas volje za izlecenjem? Ako imas za to, moras imati za sve, inace izlecenja nece biti ili ce ici veoma sporo. Toleranciju na frustraciju moras mnoooogo da povecas, moras puuuno da oprastas sebi i da ne iscekujes da ti sto brze bude bolje. Isto tako najgore sto mozes uraditi je bojati se da se napad po neki put ne desi......Na ovaj nacin hranis sam mehanizam poremecaja i napadi nikada nece nestati. Moras da ih prihvatis i pustis da se desavaju kad god hoce a da tebe "bas bude briga" . Tek tada ce poceti slabiti i eventualno nestati ili se javljati bas samo u veoma stresnim situacijama.

Ne smes da nemas volje ni za cim, to dalje vodi veoma lako i u depresiju, a depresija i panicni napadi i idu zajedno i naginju jedno drugom da se spoje, zato im nemoj davati povoda.

Trenutno nemam napade ali mi doktorka bas i nije pomogla znam da ona ne može da reši moje probleme ali ipak mislim
 
Herc je ok.

Ne mzoes da nemas volje ni za cim. Da li imas volje za izlecenjem? Ako imas za to, moras imati za sve, inace izlecenja nece biti ili ce ici veoma sporo. Toleranciju na frustraciju moras mnoooogo da povecas, moras puuuno da oprastas sebi i da ne iscekujes da ti sto brze bude bolje. Isto tako najgore sto mozes uraditi je bojati se da se napad po neki put ne desi......Na ovaj nacin hranis sam mehanizam poremecaja i napadi nikada nece nestati. Moras da ih prihvatis i pustis da se desavaju kad god hoce a da tebe "bas bude briga" . Tek tada ce poceti slabiti i eventualno nestati ili se javljati bas samo u veoma stresnim situacijama.

Ne smes da nemas volje ni za cim, to dalje vodi veoma lako i u depresiju, a depresija i panicni napadi i idu zajedno i naginju jedno drugom da se spoje, zato im nemoj davati povoda.
E ovako sam se ja zajebala ali se trgla u jednom trenutku i pocela da resavam stvari...Jedan od onih momenata kad kazes DOOOSTAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!
 
Herc je ok.

Ne mzoes da nemas volje ni za cim. Da li imas volje za izlecenjem? Ako imas za to, moras imati za sve, inace izlecenja nece biti ili ce ici veoma sporo. Toleranciju na frustraciju moras mnoooogo da povecas, moras puuuno da oprastas sebi i da ne iscekujes da ti sto brze bude bolje. Isto tako najgore sto mozes uraditi je bojati se da se napad po neki put ne desi......Na ovaj nacin hranis sam mehanizam poremecaja i napadi nikada nece nestati. Moras da ih prihvatis i pustis da se desavaju kad god hoce a da tebe "bas bude briga" . Tek tada ce poceti slabiti i eventualno nestati ili se javljati bas samo u veoma stresnim situacijama.

Ne smes da nemas volje ni za cim, to dalje vodi veoma lako i u depresiju, a depresija i panicni napadi i idu zajedno i naginju jedno drugom da se spoje, zato im nemoj davati povoda.

Bru,
pa nije to stvar hteti, smeti ili ne..Mozda je devojka u blagoj depresiji, posebno sto svi anks. poremecaji cesti idu zajedno, manje i/ili vise.
To je isto ili sl. kao kad bi nekom depresivnom rekao - ne smes da budes bezvoljan, nije to bas stvar izbora
ili kad bi rekao panicaru - ne smes da se plasis.

Sa ostalim savetima se slazem, mada mislim da bi medabrundo trebalo da napomene dr. da je bezvoljna.

Btw, mislim da imas strah od straha, medobrundo, odn. strah od ponovnog javljanja napada. To bi trebalo da resis na nekoj psihoterapiji ili ako ti je psihijatar i terapeut onda sa njim.
Inace, strah od straha je po meni jedan od najvecih problema jer ljudi i kada se izlece ostaje im taj strah od ponovnih napada.
Ako si dobro i ako nemas napade, ostavi to iza sebe, i gledaj napred. Niko ti ne moze garantovati da se napad nikad vise nece ponoviti,
ali na tebi je da kazes sebi - ok, jeste neprijatno, ali ja cu to naravno izdrzati - ako se desi.Pokusaj potpuno da ignorises tu mogucnost
tipa bas me briga ako se i ponove, jer u suprotnom ces stalno biti u brizi.

Mala preporuka, kupi knjigu Bez straha o strahu, panici i fobiji, dr Vladan Starcevic.
 
Ja imam blazi oblik epilepsije sem depresije i svega,depr. i ostalo je doslo zbog bolesti,verovatno znate pratite me po forumu vas dosta,pa iako se "izlecim" postoji neka sansa ono mozda a i ne mora da tamo za 20-30g me udari napad pa zivim svoj zivot i jeboga sta cu.Mislim da bi ova devojka trebala da povede vise razmisljanja o drugima a ne samo ja pa ja.
 
Pa nije to sindrom ja pa ja, ja se ne bih slozila sa tim..razumem tebe Malenano, ali nisu svi ljudi istog ment. sklopa, ne podnosimo svi na isti nacin
iste bolesti i simtpome..
Ti si hrabra ali to ne znaci da je svako hrabar, neko je manje neko vise..
ima tu mnogo faktora.

Medobrundo
gde ides kod lekara?

Imas i jeftinije varijante psihoterapije, a i cini mi se da negde imaju i besplatne..
 
Pa nije to sindrom ja pa ja, ja se ne bih slozila sa tim..razumem tebe Malenano, ali nisu svi ljudi istog ment. sklopa, ne podnosimo svi na isti nacin
iste bolesti i simtpome..
Ti si hrabra ali to ne znaci da je svako hrabar, neko je manje neko vise..
ima tu mnogo faktora.

Medobrundo
gde ides kod lekara?

Imas i jeftinije varijante psihoterapije, a i cini mi se da negde imaju i besplatne..
Nisam ja htela da ponizavam niti sta negativno vec znam kroz sta je prosla,i treba je trgnuti a ne uljuljkavati u lekare i bolest.
 
Pa guram napred uz malo histerisanja i plakanja ali namerno se stavim u pozicije gde bih se uplasila da pobedim to.Eto trenutno se raspitujem za smene zubara da odem,a do sada mi je bila misaona imenica samo da se raspitujem o zubaru a ne da odem.Cak i da ne uspem sad,jednom cu uspeti. :)
 
Pa guram napred uz malo histerisanja i plakanja ali namerno se stavim u pozicije gde bih se uplasila da pobedim to.Eto trenutno se raspitujem za smene zubara da odem,a do sada mi je bila misaona imenica samo da se raspitujem o zubaru a ne da odem.Cak i da ne uspem sad,jednom cu uspeti. :)

Svaka čast samo napred

- - - - - - - - - -

Pa guram napred uz malo histerisanja i plakanja ali namerno se stavim u pozicije gde bih se uplasila da pobedim to.Eto trenutno se raspitujem za smene zubara da odem,a do sada mi je bila misaona imenica samo da se raspitujem o zubaru a ne da odem.Cak i da ne uspem sad,jednom cu uspeti. :)

Svaka čast samo napred
 
Ćao svima,

nova sam i mislim da bi svi trebali na jednu dobru terapiju i kolektivni odmor na rabac kod našeg su-forumaša viribusa :zper: .....

ja tek sada poćinjem da tragam za psihičkom pomoću, do sada sam samo trčala od doktora do doktora, što ne znači da to opet
neću uraditi, jer nikako sebe ne mogu ubjediti da svi ovi čudni simptomi nemaju fizički uzork...i sve je teže i teže....
 
Mislim da je glavni uzrok panike pad u ocajanje i histeriju.Znaci beznadje i strah.

Nevolju valja izdrzati hrabro i s nadom. S verom. Strpljivo.

Jednostavno treba izbaciti iz sebe ocajanje i strah i nadoknaditi to verom, voljom, i hrabroscu.

Umesto straha , treba reagovati pribrano i hrabro, trazeci resenje.

Treba biti strpljiv,jak u trpljenju nevolje. Nikada ne ocajavati niti sazaljevati sebe.

Znaci eliminisati ocajanje i paniku sasvim tj ne pristajati na to da te savladaju.

Na napad panike reagovati jos jacom hrabroscu i verom i voljom .
Vremenom ce napadi slabiti i na kraju sasvim nestati porazeni.
 
Poslednja izmena:
Mislim da je glavni uzrok panike pad u ocajanje i histeriju.Znaci beznadje i strah.

Nevolju valja izdrzati hrabro i s nadom. S verom. Strpljivo.

Jednostavno treba izbaciti iz sebe ocajanje i strah i nadoknaditi to verom, voljom, i hrabroscu.

Umesto straha , treba reagovati pribrano i hrabro, trazeci resenje.

Treba biti strpljiv,jak u trpljenju nevolje. Nikada ne ocajavati niti sazaljevati sebe.

Znaci eliminisati ocajanje i paniku sasvim tj ne pristajati na to da te savladaju.

Na napad panike reagovati jos jacom hrabroscu i verom i voljom .
Vremenom ce napadi slabiti i na kraju sasvim nestati porazeni.

Tesko da ljudi sa tim smetnjama mogu sami to da kontrolisu.Potrebna je podrska sa strane nekoga ko to vidi iz drugog ugla ,vrlo cesto i terapija.
 
Tesko da ljudi sa tim smetnjama mogu sami to da kontrolisu.Potrebna je podrska sa strane nekoga ko to vidi iz drugog ugla ,vrlo cesto i terapija.

Slazem se . Pokusavam da nadjem uzrok, jer to je onda skoro resen problem.
Taj uzrok je nedostatak samopuzdanja - obeshrabrenost - ocaj ,koji vodi u depresiju. Pomesan sa panikom izaziva panicni poremecaj.

Ocaj i panika su glavni problem koji se istiskuje verom i voljom (u kojoj je hrabrost).

Treba se suociti upravo s onim sto te plasi i pobediti strah.Eliminisati ga.

Panika nastupa kada te savlada strah. Zato mu nikada ne treba dopustiti da te savlada.
Treba reagovati razumno, smireno , strpljivo, hrabro a ne sa strahom.Sa nadom,verom i voljom u pobedu.
 
Poslednja izmena:
E ljudi da vas nesto pitam! Da li neko ima osecaj depersonalizacije i kad nema panicni napad?Da li se neko onesvestio usled panicnog napada?Ja patim od anksioznosti, panicnih napada,agorafobije i depresije.Nekako se nosim sa tim,pijem lekove,idem na psihoterapije i ima pomaka na bolje ali me ponekad drma ta depersonalizacija i strah da se ne srucim kad imam panicni napad.Doktorka mi je rekla da je malo verovatno da dodje do pada u nesvest za vreme panike ali me to bas i nije umirilo pa me zanimaju vasa iskustva.
 
Ok,hvala na odgovoru!Bas me plasi ova depersonalizacija,mnogo gadan osecaj a padanja u nesvest me strah kad ostanem sama sa detetom!Strah me je da tad ne dobijem panicni i srucim se ispred deteta koje bi se traumiralo.Znam ja ono-strah se strahom hrani-ali taj scenario nikako ne mogu da izbacim iz glave.A da li neko ima iskustva sa EMDR terapijom?
 

Back
Top