NAPAD PANIKE I PANIČNI POREMEĆAJ

Bru, izdvajas dosta vremena za postove :ok:, sto je retko (i virtuelno a jos gore - i stvarno)

Hehe, da si rekla puno napora, da, ali puno vremena, hm to je relativno :mrgreen:

Kucam veoma brzo na ustrb pravopisa, provere ima li reda u recenicama, puno reci je lose napisano jer dugmici sa tastature polako otkazuju, a i neki su sitni jer je tastatura na lap topu malko drugacija i manja, zbijenija.... :mrgreen:

I za to sam dobijao kritike, tipa da sam nepismen, ali mene u skoli ucili samo da pisem olovkom i rukom :mrgreen:

Tako da otprilike se trudim da sto vise napisem i kazem za sto krace vreme.

Motiv lezi u tome da zelim da pomognem ljudima u takvom stanju, a i kada vidim da se neko trudi, a nailazi svuda na :dash: zid !

Ljudi obicno nemaju para ili strucnjaka u svom mestu ili prosto bilo koga kome b se bar poverili za najbanalniju stvar bilo koje vrste. Prijatelji mogu zanemarivati nase potrebe i cesto imamo nelagodnost da im kazemo i strahujemo.

Obratiti se nekom preko foruma koga ne znas i ko te ne zna otvara citavu jednu dimenziju pomoci jer covek moze reci 100% sta mu je na dusi bilo kada bez obzira koliko je sati i brinuci pritom da li nekog smara ili mu oduzima vreme - on je rekao sta je imao, a taj glas polako putuje ka osobi koja ce na forumu to procitati....

Nekom je bas bitno da kaze sve sto ga tisti u 4 sata nocu kada svi spavaju i za 2 sata ce ustati da idu na posao....Kome se tada poveriti, kada te napadne osecaj neki, ne mzoe da se ceka...Zelis to da podelis, da izbacis iz sebe....

Bas sam takvu jendu temu i otvorio na pdf psihologija koja se zove "Ipovedaonica" a upravo za to i sluzi - recite i izbacite iz sebe sve sto imate, dobro ili lose, tako da se posle osecate "prazno" i spokojno....Ne istresajte to na porodicu, decka, devojku, zenu, muza, decu, kucnog ljubimca, svoje radnike itd itd....

Mnogo ljudi kritikuje ovakav sistem! Ali i ljudi koji kucaju ovo su zivi ljudi, ne kuca ovo bot umesto mene nego ja , sa svim greskama koje pravi jedno ljudsko bice.

Gledajuci napredak civilizacije, kako tehnoloski tako i naucni, trebamo da prihvatimo stvarnost.....Ali eto, neki i dalje ne veruju u ucenje na daljinu, otvaranje e-mail poste (najbolje je samo kad ti postar donese pismo direktno :D) na pomoc preko foruma, savet itd JER TO JE AUTOMATSKI LOSE I NE VALJA, dok uzivo je sve dobro i tacno 100%.

Ljudi sa ovakvom tematikom osecaju veeeliki vapaj za pomoci i podrskom.....Neki i bez problema svojim ponasanjem pokazuju jasno da ce biti problema u buducnosti pa i njima pisem, bolje sad nego kad dobiju problem - imacu onda vise da pisem, ovako bolje spreciti......

Kad pogledam sta ljudi sve pisu preko facebook-a , pa oni statusi su jedna vid psihoterapije....Kazes nesto da bi svi videli i onda ti je lakse :mrgreen:

ne citiraju ljudi tamo neke razne umotvorine, nego indirektno kazu - ovo mi se sada desava i tesko mi je, i nasao sam jedan citat koji Vam govori koliko mi je tesko sada i sta mi je potrebno...... A onda oni svi lajkovi za kojima osobe gotovo vape, su potvrda koja glasi - nisi lud/a , u pravu si , podrzavam te, tako je....

Nekad su ljudi to resavali preko kafenisanja, a sada preko interneta to ide sasvim brze.

A dobijao sam i kritike kako ljudima smeta da "pisem puno" .... Kao sa jedne strane bi hteo da cita o nekoj izuzetno slozenoj temi koja zahteva intelektualni napor, ali bas i nije sposoban, pa se onda javi frustracija, pa onda ja ispadnem kriv, jer zaboga ne pisem koncizno, da "imas leba bez motike" , da procitas iz 2 recenice a da imas osecaj da si procitao 2 knjige.... E pa ne moze to tako :rtfm:

To je kao da me na pdf bodybuilding gde inace pisem pitaju da im kazem kako da trce da dnevno istrci samo 1 krug ali da smrsa, a ne da trci po 10 onih krugova koje sam ja predlozio i da se hrani kako treba....

Takav sam i kad pricam....Ne pricam brzo ali pricam sa takvom zivopisnoscu da onaj koga zanima uziva a ja bih mogao da pricam 3 dana, i to mi nikada nije tesko.

U svakom slucaju hvala ti na komentaru.
 
Poslednja izmena:
ej, evo me.
prethodnih dana sam se osecala dobro i bilo mi je super. pozitivnija sam bila, raspolozenija, manje konfliktna, manje strahovala. bila sam okej.
cak sam, sto mi se nije desavalo, na svoju incijativu isla u grad, cega sam se pre plasila, bila zeljna drustva provoda, jesma ja usput mislila i samoanalizirala se, ali je proslo, izgube se misli, pa se cisto s vremena na vreme podsetim, posto je, jel, to normalno stanje za mene, pa kada ispadnem iz njega onda ga vracam.
i kako se blizio rodjendan pocela sam da se plasim pomalo, i sinoc mi je doslo drustvo i ja sam bila pomalo poplasena, povucenija i onda sam usla ovde i videla da si pisao i momentalno me je to podiglo i vratilo u kolotecinu od pre par dana.
izasla sam, narucila pice, igrala, smejala se. i osecala sam se okej.
nisam mislila jao kad cu kuci, ajde, sto pre, smao da odem kuci, nema toga vise, tj. ima u manjim, znatno manjim kolicinama.
i pisacu i kad je dobro i kad ne.
ali kao sto rekoh ima opcija za pracenje neke teme, ja sam pocela da pratim ovu, i stisnula opciju u kojoj pise da mi stizu mejlovi svaki put kad neko nesto napise, i stizalo to dan dva i onda odjednom prestade.. :/ pa sam mislila da ne pise niko i iz tog razloga nisam pisala..
hvala vam na svemu :)
NIKAKVI PSIHOLOZI, (sudeci po tome da sam bila kod jednog od boljih u Beogradu) ni taj kantarion eto koji pijem ni pomoc najblizih nije moglo toliko da pomogne kao ovo.. izvukli ste me zaista.. :)
i ovo me odrzava...
 
Amelija , samo zelim da ti cestitam rodjendan, danas nista necu pisati, jer danas je lep dan , suncan, vedar, pun pozitivne energije!

Srecan rodjendan, neka ti sve ide od ruke, a i hoce jer si ti borac i zelis da bude tako, zelim ti puno srece, zdravlja i uspeha na svakom planu!

Puno pozdrava


:vatromet::vatromet::vatromet::vatromet::vatromet::vatromet:


:rodjendan::rodjendan::rodjendan:
 
Zanima me sta je u osnovi panicnih napada? Zasto se javljaju?
Imala sam u okruzenju tri prijatelja koji su imali panicne napade. Kod svih je prethodio veoma stresan period, bilo je do temelja poljuljano sve u sta su do tada verovali. A kao da su problemi usled nemoci bili zanemareni. Pokusavali da zive kao i pre, kao da se nista nije desilo. Sebe su zanemarili i uoprno su pokusavali da zadovolje tudja ocekivanja.
Meni se cinilo da su napadi panike bili neka vrsta odbrambenog mehanizma, kao vapaj organizma da se pozabavi sobom i problemima, nacin da se natera covek da se usmeri na sebe, a ne vise na druge. Cak mozda i da se zadobije paznja drugih.
Zacudila me je podudarnost kod ova tri prijatelja.
Sta kaze strucan literatura? Sto se javlljaju panicni napadi?
 
Amelija, bas mi je drago da sto ti dobro ide. :)
O panicnim napadima znam samo nesto malo sto je sturo spomenuto u udzbeniku iz psihologije u gimnaziji. Tamo je receno, toga se dobro secam, da je to jedna od najtezih stvari sa kojim covek moze da se susretne, po subjektivnom osecaju.
Ali mislim da je prilika, kada se tome pristupi analiticki, da se dosta toga nauci o sebi. Retka privilegija, mada verovatno onome ko to prezivljava ne izgleda kao privilegija uopste... :)
 
Hehe, da si rekla puno napora, da, ali puno vremena, hm to je relativno :mrgreen:

Kucam veoma brzo na ustrb pravopisa, provere ima li reda u recenicama, puno reci je lose napisano jer dugmici sa tastature polako otkazuju, a i neki su sitni jer je tastatura na lap topu malko drugacija i manja, zbijenija.... :mrgreen:

I za to sam dobijao kritike, tipa da sam nepismen, ali mene u skoli ucili samo da pisem olovkom i rukom :mrgreen:

Tako da otprilike se trudim da sto vise napisem i kazem za sto krace vreme.

Motiv lezi u tome da zelim da pomognem ljudima u takvom stanju, a i kada vidim da se neko trudi, a nailazi svuda na :dash: zid !

Ljudi obicno nemaju para ili strucnjaka u svom mestu ili prosto bilo koga kome b se bar poverili za najbanalniju stvar bilo koje vrste. Prijatelji mogu zanemarivati nase potrebe i cesto imamo nelagodnost da im kazemo i strahujemo.

Obratiti se nekom preko foruma koga ne znas i ko te ne zna otvara citavu jednu dimenziju pomoci jer covek moze reci 100% sta mu je na dusi bilo kada bez obzira koliko je sati i brinuci pritom da li nekog smara ili mu oduzima vreme - on je rekao sta je imao, a taj glas polako putuje ka osobi koja ce na forumu to procitati....

Nekom je bas bitno da kaze sve sto ga tisti u 4 sata nocu kada svi spavaju i za 2 sata ce ustati da idu na posao....Kome se tada poveriti, kada te napadne osecaj neki, ne mzoe da se ceka...Zelis to da podelis, da izbacis iz sebe....

Bas sam takvu jendu temu i otvorio na pdf psihologija koja se zove "Ipovedaonica" a upravo za to i sluzi - recite i izbacite iz sebe sve sto imate, dobro ili lose, tako da se posle osecate "prazno" i spokojno....Ne istresajte to na porodicu, decka, devojku, zenu, muza, decu, kucnog ljubimca, svoje radnike itd itd....

Mnogo ljudi kritikuje ovakav sistem! Ali i ljudi koji kucaju ovo su zivi ljudi, ne kuca ovo bot umesto mene nego ja , sa svim greskama koje pravi jedno ljudsko bice.

Gledajuci napredak civilizacije, kako tehnoloski tako i naucni, trebamo da prihvatimo stvarnost.....Ali eto, neki i dalje ne veruju u ucenje na daljinu, otvaranje e-mail poste (najbolje je samo kad ti postar donese pismo direktno :D) na pomoc preko foruma, savet itd JER TO JE AUTOMATSKI LOSE I NE VALJA, dok uzivo je sve dobro i tacno 100%.

Ljudi sa ovakvom tematikom osecaju veeeliki vapaj za pomoci i podrskom.....Neki i bez problema svojim ponasanjem pokazuju jasno da ce biti problema u buducnosti pa i njima pisem, bolje sad nego kad dobiju problem - imacu onda vise da pisem, ovako bolje spreciti......

Kad pogledam sta ljudi sve pisu preko facebook-a , pa oni statusi su jedna vid psihoterapije....Kazes nesto da bi svi videli i onda ti je lakse :mrgreen:

ne citiraju ljudi tamo neke razne umotvorine, nego indirektno kazu - ovo mi se sada desava i tesko mi je, i nasao sam jedan citat koji Vam govori koliko mi je tesko sada i sta mi je potrebno...... A onda oni svi lajkovi za kojima osobe gotovo vape, su potvrda koja glasi - nisi lud/a , u pravu si , podrzavam te, tako je....

Nekad su ljudi to resavali preko kafenisanja, a sada preko interneta to ide sasvim brze.

A dobijao sam i kritike kako ljudima smeta da "pisem puno" .... Kao sa jedne strane bi hteo da cita o nekoj izuzetno slozenoj temi koja zahteva intelektualni napor, ali bas i nije sposoban, pa se onda javi frustracija, pa onda ja ispadnem kriv, jer zaboga ne pisem koncizno, da "imas leba bez motike" , da procitas iz 2 recenice a da imas osecaj da si procitao 2 knjige.... E pa ne moze to tako :rtfm:

To je kao da me na pdf bodybuilding gde inace pisem pitaju da im kazem kako da trce da dnevno istrci samo 1 krug ali da smrsa, a ne da trci po 10 onih krugova koje sam ja predlozio i da se hrani kako treba....

Takav sam i kad pricam....Ne pricam brzo ali pricam sa takvom zivopisnoscu da onaj koga zanima uziva a ja bih mogao da pricam 3 dana, i to mi nikada nije tesko.

U svakom slucaju hvala ti na komentaru.

Kad sam napisala vremena mislila sam i napora :lol: ;)


Moj cilj, naravno, nije da nekome podilazim ili bilo sta sl. Govorim iz iskustva.
Mnogo ljudi danas ima fobije, panicni poremecaj i sl, a da zapravo ne znaju sta im se desava, a i nemaju nekada koga da pitaju.
Opet, ima ljudi koje je blam da idu kod psihijatra jer misle da samo 'ludi' idu tamo pa im je lakse da pitaju ovako.
Nekad kad si face to face sa svojim psihijatrom on ne izdvodiji toliko reci (odn. napora :) da kaze sve ovo sto TI napises.

:)

brankich
ako ne gresim - tacan uzrok panicnih napada se ne zna (koliko sam ja upucena).
Moze biti genet. predisponiran, stres moze biti okidac..itd, ali mislim da se uzrok ne zna (neka me Bru ispravi)
i dodala bih jos - veruj mi da nije nikava privilegija ni onome ko to prezivljava ni njegovoj okoloni.:)
 
Poslednja izmena:
Pa nije uopste iskljuceno da gresim...
Ono sto sam ja videla kod svojih prijatelja je da su nakon pojave panicnih napada poceli da se preispituju. Rekoh, u mnogome su svoj zivot podredili zeljama drugih.
Mislim da nikada nista ne bi promenili da nisu tako drasticno bili prinudjeni da se okrenu sebi i dozvole sebi luksuz da budu malo sebicni.
Cini mi se da su kada se epizoda sa panicnim napadima zavrsila, da su imali iskreniji odnos sa prijateljima i partnerima, razresene neke nedoumice i uopste imali kvalitetniji zivot.
Mnogi od nas prozive zivot potcinjen tudjim ocekivanjima, pa je privilegija u tom smislu. Mada, privilegija koju niko sebi ne bi pozeleo, to da... :)
 
Pa nije uopste iskljuceno da gresim...
Ono sto sam ja videla kod svojih prijatelja je da su nakon pojave panicnih napada poceli da se preispituju. Rekoh, u mnogome su svoj zivot podredili zeljama drugih.
Mislim da nikada nista ne bi promenili da nisu tako drasticno bili prinudjeni da se okrenu sebi i dozvole sebi luksuz da budu malo sebicni.
Cini mi se da su kada se epizoda sa panicnim napadima zavrsila, da su imali iskreniji odnos sa prijateljima i partnerima, razresene neke nedoumice i uopste imali kvalitetniji zivot.
Mnogi od nas prozive zivot potcinjen tudjim ocekivanjima, pa je privilegija u tom smislu. Mada, privilegija koju niko sebi ne bi pozeleo, to da... :)


Pazi jeste nesto od toga sto si rekla, stoji, ali to sto je njim a"luxuz" i dobitak jer su "bolje upoznali sebe od ostalih" objektivno i nije nesto vise sto kao imas u odnosu na ostale, jer ti si imao problem i morao da ga resis tim rasvetljavanjem, a neko uopste nema problema i NE MORA NISTA DA RASVETLJAVA, to ne znaci da je taj "neotkriven" jednostavno Vi ste tada u razmeri 1:1, tj jednaki ste, s'tim sto si ti bila u minusu pa si se vratila na nulu kao "normalan" , a normalan covek (da tako kazem) bez problema je i dalje na nuli , i sada ste jednaki....

Ja bih rekao da je gore biti prvi covek, jer je to covek koji SADA NEMA PROBLEM , ALI GA JE IMAO U PROSLOSTI, sto je opet neki vid neke diskriminacije malogradjanstine.
Ali ako ti subjektivno osecas da vise vredis posle tog rasvetljavanja, onda ok, to deluje povoljno na licnost i anti-depresivno, je l tako, jer znamo da ljudi u depresiji , pa i ankx, sebe dozivljavaju kao manje vredne, tuzne, "nista mi ne ide u zivotu", "ne prati me sreca" itd.....

Nije to bas luxuz kopati sebi po glavi, sam ili uz pomoc kopaca zvanog psi-nastavak.....
Za to vreme mogli ste da naucite nov jezik, usavrsite stari, iskresete telo u itnes centru, a Vi ste morali da radite svasta, da bi se samo opet osecali kao i svi ostali.

Ali nazalost muka ne pita, covek ce sve uraditi samo da mu bude bolje i JA TO POZDRAVLJAM I PODRZAVAM, za razliku od onih koji se predaju a kada se covek preda i kaze nema mi spasa, STVARNO MU NEMA SPASA, NE PREUVELICAVAM, NIJE TO NIKAKAVA EZOTERIJA I MISTIKA, JEDNOSTAVNO TAKO FUNKCIONISU OVE PSI NAUKE!
 
Mnogo sam umoran, nemam vremena da citam detaljno, recite mi , ko je od Vas ovde spomenuo da je imao prijatelje koji su se sami izborili sa panicnim napadima, i koliko su se izborili (kada je bio zadnji, koliko je vremena proslo) , jer znate da moze i da recidivira stanje .

jedan je bio ovde na forumu tvrdeci da je sam sebe izlecio, a kada sam ga pitao ko mu je uopste i dao dijagnozu i kako zna da se izlecio, poceo je da izbegava pitanja, a kada je video da sam uporan sa pitanjima okrenuo je argumente svadje i rasprave, klasicne forumse, kako bi 'skrenuli sa teme" i kako bi se ja naljuti na njega i "pustio ga na miru"....

ali ja sam uporan....Uporniji nego panicni napad heheheh....Pomoci cu Vam hteli Vi to ili ne :-DDDDDD (imam ja svoje metode heheheheheh, nisam dzabe zLi :mrgreen: )
 
Kad sam napisala vremena mislila sam i napora :lol: ;)


Moj cilj, naravno, nije da nekome podilazim ili bilo sta sl. Govorim iz iskustva.
Mnogo ljudi danas ima fobije, panicni poremecaj i sl, a da zapravo ne znaju sta im se desava, a i nemaju nekada koga da pitaju.
Opet, ima ljudi koje je blam da idu kod psihijatra jer misle da samo 'ludi' idu tamo pa im je lakse da pitaju ovako.
Nekad kad si face to face sa svojim psihijatrom on ne izdvodiji toliko reci (odn. napora :) da kaze sve ovo sto TI napises.

:)

brankich
ako ne gresim - tacan uzrok panicnih napada se ne zna (koliko sam ja upucena).
Moze biti genet. predisponiran, stres moze biti okidac..itd, ali mislim da se uzrok ne zna (neka me Bru ispravi)
i dodala bih jos - veruj mi da nije nikava privilegija ni onome ko to prezivljava ni njegovoj okoloni.:)


E zato smo mi tu.... Svako mzoe dati doprinos koji mu dolikuje i koliko moze......
Od ovolike price na forumima i ostalim servisima interneta doci ce dan kada ce covek doziveti "infarkt" ali ce se veoma brzo olaksati i reci sebi - JAO BRE PA OVO LICI NA ONAJ PANICNI NAPAD, NE MORA DA ZNACI DA JE SRCE, PROCITAH TO SLUCAJNO NEGDE NA NEKOM FORUMU TJ NA INTERNETU..... I bice mu lakse , znace da nece da umre, ali treba 'samo" da izdrzi panicni napad...

A do sad aje bilo , promeni covek jedno 10 lekara i sve je ok, svi rezultati najbolji, a on se cudi sta mu je, oseca kao da umire, najjaci strah koji je ikada doziveo....I sad ako se seti lekar da ga uputi kod psihijatra....Ako ne, covek se muci....

Kako vreme ide, valjda ce se svest i informisanost ljudi promeniti , pa ce znati da bar sebi ne odmognu , i bar da ono malo pomognu sebi sto mogu, svaka pomoc u takvim stanjima puno znaci, pa makar bila ona i saznanje "STA IMAS, STA TI SE DESAVA" .

Zato neka i dalje kriticari nas kritikuju sto pisemo preko foruma, ali postoje pacijenti koji ne smeju da izadju iz kuce i ne smeju da pozovu psihijatra da im cak i dodje kuci..... Pa kako onda njemu pomoci...... A krije od svojih da ima problem..... Sta je l' treba da ceka psihotican da postane pa da njegovi vide da nesto nije u redu debelo????

TAKAV COVEK CE SE NAMA OBRATITI OVDE!!!! JER SE OSECA BEZBEDNO, NEOSRAMOCENO, ANONIMNO!
DA LI ONDA RAZUMETE KOLIKA JE NASA ODGOVORNOST I VAZNOST ????? MI SMO PRVI ONI KOJI SKACU U VATRU DA POMOGNU. I OD NAS ZAVISI DA LI CE SE NEKO OPUSTITI I ZATRAZITI POMOC ILI PAK POCETI DA RADI NA SEBI DA MU BUDE BOLJE DO JEDNOG NIVOA, A POSLE JE SVE LAKSE NEGO STO JE BILO!

Zato apelujem na sve ljude koji citaju ovakve teme da paze kako nekom nesto pisu, jer na pdf psihologija pogotovo ima puno LJUDI, KLINACA, KOJI ISMEJAVAJU OVE LJUDE, PODJEBAVAJU NA SEXUALNOJ OSNOVI , SPRDAJU SE SA NJIHOVIM PROBLEMIMA MISLECI DA SE OVI LJUDI ZEZAJU I DA JE TO SAMO HIR A NE PROBLEM, I MISLE DA CE TO SA 2 SETNJE I 3 SEXA I 5 RAZMISLJANJA KAKO JE ZIVOT LEP DA SE IZLECI.....

Hej budimo iskreni, pa i 100% zdrav covek nece moci sa time da se izleci tj da postane 1% srecniji nego sto je bio..... Treba mnogo toga raditi, ali najgore je sprdati se sa necijim problemom....

Posle se cudimo zasto ljudi imaju otpor , pa traze pomoc preko foruma....

Pozdrav svima !

Idemo dalje, nov dan, stari problem, ali novo resenje, novi korak kojim koracamo prema nasem zacrtanom cilju.
 
za rodjendan je bilo super. hvaatalo me malo, na manje od pola sata i onda kad sam izasla, bilo je super..
danas mi je bio prvi dan na faxu i super se osecam... mislim da je gore navedeno tacno... da te to ustvari preusmeri da se posvetis sebi i da manje gledas na druge... :)

Amelija, ispustio sam da ti kazem, nesto mnogo vazno!

Ne znam mozda si to i uradila tj setila se....
uzmi razmisljaj o tom dogadjaju na rodjendanu i pohvali sebe...

Kazi znam, ja sam svesna, nije bilo lako, nije bilo sve 100% idealno, tu je bio strah, ali ja to prihvatam,i ne trazim previse od sebe! Bitno je da sam napravila korak....Dva, tri...Da koracam napred...

Ja sam srecna!
Meni je bolje!
Eto uspela sam, znaci DA MOZE, SADA MI JE JASNO DA MOZE, bru zli je rekao, a eto i ja sam dokazala sama sebi, znaci da moze.

Ako si planirala nesto sebi da kupis duze vreme i vazno ti je - kupi sada - kada kupujes kazi - ovo mi je nagrada jer sam bila uporna i trudila sam se i uspela sam. Sada sebe nagradjujem jer sam to zasluzila , jer ja vredim. Strah je i dalje tu, ali je manji, manje ga se plasim sada, Ne ignorisem ga, ali sam videla da on i ne mora da izgleda tako strasno kao sto mi se nekada cinio....

Pozdrav, pa pisi kako napredujes, drago mi je stvanro ako sam ti ja pomogao i to preko foruma, a ne npr cajevi i taj jedan od boljih psihologa gde si bila, nebitno, on je mozda stvarno dobar, ali ne odgovaramo svi svima isto.....Neko nekom bolje neko nekom gore.

Da, odjavi se od te opcije koja te upozorava da li ima novih poruka ovde preko maila......Memorisi forum krstarice tab na web pretrazivacu, stavi shortcut u web browser , i svakog dana odredi sebi zadatak da kliknes po 1-2-3 puta u zavisnoti od potrebe....

Nemoj da cekas da te "drugi obavestava" i da se "oslanjas na nekog nepouzdanog" , je l vidis da je sistem zakazao i da te nije obavestavao hahahhaha! :mrgreen::mrgreen::mrgreen::rumenko:

Moras da se oslonis sama na sebe, i da se boris, tako sto ces ti da ulazis i proveravas da li ima neceg novog......To ce ti stvoriti i naviku i ljubav prema forumima a ne samo da citas ako ima nesto za tebe bas ....

Neka ti to kao bude neka dnevna rutina, znaci zamisljas kao neki ritual uz pomoc kog ti pomazes sebi.

Kazem ti, nemoj da odes sa foruma zauvek, bilo sta da se desi...Ne moras pisati ali dodji s'vremena na vreme cisto da kazes kako ti je......PA i kad ti bude sve dobro....

Svrati ako treba Boze zdravlje i posle 3 godine pa kazi - Hej ljudi evo 3 godine proslo ja sam ok, jao a secam se kako mi je tesko bilo, pa samo da se javnem :D

Mozda tebi ovo nista ne znaci, i predstavlja napor, ali to mnogo znaci nama, nama je to nagrada jer mi sada ostvarujemo napor, a i ovo ce MNOOOGO ZNACITI DRUGIM LJUDIMA KOJI CE MOZDA TADA BITI U PROBLEMU U NAJGOROJ FAZI, gde ces bolju motivaciju nego kada neko vidi na zivom primeru da se neko "izvukao" i pomogao sebi i kako osetis u njegovom pisanju, srecu , zadovoljstvo, zivotnu radost........Odmah ce ljudi sa poteskocama i problemima dobiti nadu..... projektovace ta osecanja te osobe na sebe, i zamislice sebe na njenom mestu, i to je vec jedan korak unapred ka razresenju problema....

Aj odoh ja sad da se ne uspavam za posao sutra , pozz :bye:
 
Nisam citao sta ste sve ovde ispisali, mozda ponovim ono sto je vec receno, ali podelicu svoje iskustvo sa vama; mozda nekome pomogne :)

Pre par godina poceo sam da dobijam panicne napade. Manifestovali su se drhtavicom i osecanjem teskobe. Istovremeno sam se osecao lose i bezvoljno. Kada me strefilo prvi put, mislio sam da je srcani udar ili tako nesto. Sutradan sam bio pod jakim utiskom svega i jako sam se lose osecao. Otisao sam da prosetam, ali sam sve vreme razmisljao o tome sto mi se dogodilo i ujednom momentu mi se toliko slosilo da sam mislio da cu se unesvestiti ili povratiti. Nekako sam se iskontrolisao i uspeo da se vratim kuci.

Posle nekoliko meseci drhtavica se ponovila. Jako sam se uplasio i naravno zavrsio na hitnoj ovaj put. Tamo su mi izmerili pritisak 150/80. Rekli su mi da odem kuci i da iskuliram.

Sada sam vec shvatio da se nesto dogadja samnom i to me jako opteretilo. Sve cese sam mislio da imam neku bolest, a nisam smeo kod doktora jer sam se plasio mogucih losih vesti.

Povremeno bih dobijao manje drhtavice ali sam vec znao kako to izgleda, pa nije bilo toliko strasno. Tada sam pomisljao da dobijam drhtavice zbog pada secera ili nesto slicno.

Poceo sam da rovim po internetu i prvi put sam naisao na informacije o panicnim napadima. Brzo sam shvatio sta mi se dogadja i bilo mi je lakse jer sam shvatio da necu umreti zbog toga sto mi se dogadja.

Shvatio sam da su to panicni napadi ali mi jos nije bilo jasno zasto ih dobijam. To sam ukapirao pre oko godinu dana kada sam imao poslednji panicni napad. Uzrok mojih panicnih napada bila je moja hipohodrija. Svaki put kada bih se jako uplasio za svoje zdravlje dogadjao mi se panicni napad. Kockice su se slozile i najzad sam odgonetnuo sta je uzrok napada panike. Nakon tog saznanja napada vise nije bilo, iako su moje prave muke sa hipohondrijom tek predstojale.

Kod mene je to upalilo - kada sam saznao uzrok mojih panicnih napada, oni su prestali. Ne znam kako to funkcionise kod drugih, ali veoma moguce da i vama ista stvar moze pomoci. Pokusajte nekako da shvatite zasto vam se to dogadja, sta je pravi uzrok i kada dodjete do njega, mozda se resite napada panike.
 
Pazi jeste nesto od toga sto si rekla, stoji, ali to sto je njim a"luxuz" i dobitak jer su "bolje upoznali sebe od ostalih" objektivno i nije nesto vise sto kao imas u odnosu na ostale, jer ti si imao problem i morao da ga resis tim rasvetljavanjem, a neko uopste nema problema i NE MORA NISTA DA RASVETLJAVA, to ne znaci da je taj "neotkriven" jednostavno Vi ste tada u razmeri 1:1, tj jednaki ste, s'tim sto si ti bila u minusu pa si se vratila na nulu kao "normalan" , a normalan covek (da tako kazem) bez problema je i dalje na nuli , i sada ste jednaki....

Ja bih rekao da je gore biti prvi covek, jer je to covek koji SADA NEMA PROBLEM , ALI GA JE IMAO U PROSLOSTI, sto je opet neki vid neke diskriminacije malogradjanstine.
Ali ako ti subjektivno osecas da vise vredis posle tog rasvetljavanja, onda ok, to deluje povoljno na licnost i anti-depresivno, je l tako, jer znamo da ljudi u depresiji , pa i ankx, sebe dozivljavaju kao manje vredne, tuzne, "nista mi ne ide u zivotu", "ne prati me sreca" itd.....

Nije to bas luxuz kopati sebi po glavi, sam ili uz pomoc kopaca zvanog psi-nastavak.....
Za to vreme mogli ste da naucite nov jezik, usavrsite stari, iskresete telo u itnes centru, a Vi ste morali da radite svasta, da bi se samo opet osecali kao i svi ostali.

Ali nazalost muka ne pita, covek ce sve uraditi samo da mu bude bolje i JA TO POZDRAVLJAM I PODRZAVAM, za razliku od onih koji se predaju a kada se covek preda i kaze nema mi spasa, STVARNO MU NEMA SPASA, NE PREUVELICAVAM, NIJE TO NIKAKAVA EZOTERIJA I MISTIKA, JEDNOSTAVNO TAKO FUNKCIONISU OVE PSI NAUKE!

Ja to mozda malo previse pojednostavljujem i banalizujem. I lako mi je da pricam kad ja nikad nisam imala panicne napade...
Nisam nigde rekla da neko vredi vise posle rasvetljavanja, narocito zato sto se to meni nije desilo. :)
Ja ne znam nikog ko nema probleme, bilo da je u pitanju losa veza ili brak, ili nemogucnost da se uspostavi trajna veza, problemi sa seksualnoscu, u profesiji kojom se bavimo, los odnos sa roditeljima, da li nam je neko blizak ozbiljno bolestan, razni kompleksi, neuroze, razni poremecaji ponasanja...Ali se zatrpavamo raznim sadrzajima. Neke probleme resimo usput, neke ne... I godine prolaze... Mi zadovoljni, imamo osecaj da zivimo normalno... Problemi, malte ne svi na broju...
Tu mene fascinira taj mehanizam organizma koji se javi kod nekih ljudi. Prakticno ti onemoguci da ides u teretanu, ucenje jezika, saha, izlaske.... Nagoni te da resavas bitne stvari i vidis gde si. Nikad nisam imala panicne napade, pa znam samo iz prica koliko je to strasno i koliko je opterecenje za coveka koji se sa njima bori, koliko posustaje sa obavezama i na koliko razumevanja nailazi u svom okruzenju.
Ali na duze staze, ako nekog to iskustvo prakticno primora da se pozabavi sobom bilo kroz introspekciju, bilo kroz psihoterapiju, taj neko ce biti u dobitku u odnosu na mene koja sa punim elanom ucim da igram sah, a za ostalo cemo lako... :)
 
Poslednja izmena:
ne nego sam povezala strah i nestabilnost sa panikom,a sve to me teralo da budem neraspolozena i sve ostalo...al danas sam bas happy....lepo je biti happy...

Pogledajte svi koliko samo jedna misao moze da prouzrokuje odredjeno stanje, moze da razvije citavu depresiju i poremecaj anksioznosti ! Samo to jedno lose povezivanje, i losa autosugestija tipa - JAO IMAM TO I TO , JAO LOSE MI JE , JAO OVO JE UZASNO ITD.....

A cim je saznala da ima poremecaj ravnoteze, ODJEDNOM JE HAPPY..... hehe, kao da je popila neke cudne tablete.

Je l vidite koliko je snaga ljudskog uma velika, i da se izbori i da zakopa sam sebe.
 
evo i mene. citav dan mislim na forum :) pa reko da vas udavim malo :)
cisto da ne ispadnem iz kolotecine :)
od rodjendana, kada sam se jos jednom uverila da mogu i da niej nista, super funkcionisem. srecna sam jer sma krenula na fax, imam predavanja, zanimam se necim. sad i polazem za kola. i bas mi je dan onako ispunjen. kad sam slobodna, prosetam, odem do drugarice, do bake i deke. pomislim ja par puta na ustaljen osecaj koji se zove 'bice mi lose', ali prodje, jer nemam vremena prakticno da mislim o tome. :)
sad sam cak nasla i nekog momcica i okej mi je, ispunim to vreme koje bih nakon svih obaveza posvetila razmisljanju o napadu i na sam napad... osecma se prijatno sa njim :) I lepo mi u zadnje vreme. napredovala sma dosta. cak i kad me spopadne, nema vise posustajanja, sad dodje, ali se izborim, i idem ka njemu, kad kazem ka njemu mislim na napad, kojeg duze vreme nije bilo. ustajem zadovoljna.
kapiram da je meni u trenucima dosadjivanja najteze, jer od kad imam obaveze, funkcionisem mnogo bolje i bolje mi je.
zaista, nikakvi saveti, pa ni taj psiholog, ni kantarion ni nista osim ovog foruma mi nije pomoglo.l zaista bolje mi je od kada znam da imam nekoga kome direktno mogu da se obratim i udjem u srz problema i gde ce neko da me bodri i prokomentarise svaku moju mukicu. jer kada pricas ljudima iz okoline nece se oni baviti mojim problemom i produbljivati moj problem. pomogao si mi Bru :) Mnogo! I zahvalna sam ti!
striktno i jedino ti :)
 
evo i mene. citav dan mislim na forum :) pa reko da vas udavim malo :)
cisto da ne ispadnem iz kolotecine :)
od rodjendana, kada sam se jos jednom uverila da mogu i da niej nista, super funkcionisem. srecna sam jer sma krenula na fax, imam predavanja, zanimam se necim. sad i polazem za kola. i bas mi je dan onako ispunjen. kad sam slobodna, prosetam, odem do drugarice, do bake i deke. pomislim ja par puta na ustaljen osecaj koji se zove 'bice mi lose', ali prodje, jer nemam vremena prakticno da mislim o tome. :)
sad sam cak nasla i nekog momcica i okej mi je, ispunim to vreme koje bih nakon svih obaveza posvetila razmisljanju o napadu i na sam napad... osecma se prijatno sa njim :) I lepo mi u zadnje vreme. napredovala sma dosta. cak i kad me spopadne, nema vise posustajanja, sad dodje, ali se izborim, i idem ka njemu, kad kazem ka njemu mislim na napad, kojeg duze vreme nije bilo. ustajem zadovoljna.
kapiram da je meni u trenucima dosadjivanja najteze, jer od kad imam obaveze, funkcionisem mnogo bolje i bolje mi je.
zaista, nikakvi saveti, pa ni taj psiholog, ni kantarion ni nista osim ovog foruma mi nije pomoglo.l zaista bolje mi je od kada znam da imam nekoga kome direktno mogu da se obratim i udjem u srz problema i gde ce neko da me bodri i prokomentarise svaku moju mukicu. jer kada pricas ljudima iz okoline nece se oni baviti mojim problemom i produbljivati moj problem. pomogao si mi Bru :) Mnogo! I zahvalna sam ti!
striktno i jedino ti :)


Super odlicno! Ovo su odlicne vesti....Pogotovo sto imas milion obaveza a one ne deluju na tebe kao stresori, nego kao pokretaci , daju ti elan, energiju!
Veoma dobro, samo tako nastavi, da udjes u tu kolotecinu i videces spontano ces i zaboraviti da mislis o zdravlju od silnih obaveza.....

Kao sto i sama kazes, od silnih obaveza nemas kada da ostanes sama i da se dosadjujes, a gde je dosada tu su i crne misli.....Posle toliko obaveza i kada legnes da spavas, verujem da se lakse uspavas jer se izmoris preko dana, pa ce i san biti kvalitetniji i cvrsci.

hvala ti puno sto si me ishvalila :mrgreen::mrgreen::mrgreen: i meni to puno znaci, kada znam da mogu nekom da pomognem, i to jos preko foruma a da mu nisam video lice :hahaha::lol::lol::lol:

A pricali su mi da se to ne mzoe uraditi :ok::mrgreen:

Ko zna mozda razvijem novi sistem psihoterapije - forumsku psihoterapiju - gde terapeut ne vidi coveka sa problemom, i gde covek ne vidi terapeuta :mrgreen:

Tebe bih zamolio da dolazis ovde na temu, npr 2 puta mesecno, i cisto da nas obavestis kako ti je.......Kao neka rutina neka ti bude...... I iako ti bude sve dobro i ok, cisto eto onako da se druzimo, i da otklonimo svaku sumnju da problemi ne recidiviraju.

Jos vise mi je draze da sam sprecio da ne pijes ko zna kakve tablete :super::super::super: , ako smo vec mi postigli isti rezultat i bez njih :D
 
Cao...Ja sam Marina i imam 25 godina, pre par godina sam imala napade panike i bez lekova sam uspela da ih se resim uz veliki napor i odricanje...zbog te panike sam izgubila svasta u zivotu,pocev od prijatelja,posla,decka itd..
kada sam sve to povratila moj zivot je postao mnogo jasniji...i lepsi naravno...upoznala sam jednog decka do kog mi je mnogo stalo i super nam je...ali ovi prokleti napadi panike su se vratili bez ikakvog razloga,niti sam mislila o njima, niti sam bila u depresiji cak sta vise sam bila mnogo srecna zbog tog decka...
i sada kad opet vodim bitku protiv panike, postala sam drugacija osoba koja ima mnogo kraci fitilj, buknem jako brzo na neke sitnice i to izbacim tako sto se izdrndam na decka i posle mi bude zao...kao da u tom trenutku aksioznosti ne kontrolisem ja moje telo nego neki djavo...
uz to kad pobesnim jer mi ta aksioznost i panike smetaju jednostavno blokiram da ljudi i prijatelji misle da sam ljuta na njih...tako sam izgubila prijatelje prvi put kad sam imala isto to....
sta da radim,jednostavno ne mogu da ponovo prolazim kroz isto...pukla sam i besna sto ne mogu to da oteram...imam sve skoro u zivotu i ova aksioznost mi ne treba u zivotu PONOVO...

hvala unapred...
Pijte redovno čaj od nane, on smiruje.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top