NAPAD PANIKE I PANIČNI POREMEĆAJ

Cao...Ja sam Marina i imam 25 godina, pre par godina sam imala napade panike i bez lekova sam uspela da ih se resim uz veliki napor i odricanje...zbog te panike sam izgubila svasta u zivotu,pocev od prijatelja,posla,decka itd..
kada sam sve to povratila moj zivot je postao mnogo jasniji...i lepsi naravno...upoznala sam jednog decka do kog mi je mnogo stalo i super nam je...ali ovi prokleti napadi panike su se vratili bez ikakvog razloga,niti sam mislila o njima, niti sam bila u depresiji cak sta vise sam bila mnogo srecna zbog tog decka...
i sada kad opet vodim bitku protiv panike, postala sam drugacija osoba koja ima mnogo kraci fitilj, buknem jako brzo na neke sitnice i to izbacim tako sto se izdrndam na decka i posle mi bude zao...kao da u tom trenutku aksioznosti ne kontrolisem ja moje telo nego neki djavo...
uz to kad pobesnim jer mi ta aksioznost i panike smetaju jednostavno blokiram da ljudi i prijatelji misle da sam ljuta na njih...tako sam izgubila prijatelje prvi put kad sam imala isto to....
sta da radim,jednostavno ne mogu da ponovo prolazim kroz isto...pukla sam i besna sto ne mogu to da oteram...imam sve skoro u zivotu i ova aksioznost mi ne treba u zivotu PONOVO...

hvala unapred...

Koji se racku mucis bez potrebe.
Pij lekove. To su antidepresivi koji ne stvaraju ovisnost.
pijes ih neko vreme dve tri godine, cetiri, dok se ne izlecis i ok.
Uz lekove ce ti zivot biti ok.
Ako u pocetku uzimas neuroleptike, posle mesec , dva se skines i uzimas samo antidepresive.I zivot tece normalno.
Sa sedativa se skines takodje posle mesec , dva i nastavljas samo sa antidepresivima.
Bez ovih lekova zivot ce ti biti tezak i ne vidim razloga cemu toliko mucenje.
Znaci odes kod lekara koji poznaje dobro tu bolest i on ti odredi terapiju:
Antidepresiv
Mozda neuroleptik za mesec dva
mozda sedativ za mesec dva

Po pravilu ova se bolest leci za tri, cetiri godine uz ove antidepresive.Moze biti i krace.

Imas fenomenalnu knjizicu o ovome : Bez straha o strahu, panici i fobiji od Dr Vladana Starcevica koji je jedan od najvecih strucnjaka u svetu za ovu bolest.
Nemoj da oklevas. Sto pre se javi lekaru , pocni sa terapijom i prekini s mucenjem.

I ne brini; Premda je jedna od teskih bolesti, ova bolest se uspesno leci.


Svi koji boluju od ove bolessti ne treba da se boje da ce umreti ili poludeti (to mnogima pada na pamet). To se jednostavno ne dogadja. Potvrdjeno praksom i od najvecih strucnjaka.
Jednostavno treba eliminisati strah.
Nabavi ovu kjnigu u njoj ti je sve lepo objasnjeno.
Pocni sa terapijom sto pre.
Antidepresivi nisu opasni.A oni su glavni lekovi u lecenju.
Ostali su usputni i piju se kratko u prvi mah dok se situacija malo ne smiri.

Posle nekoliko dana terapije ces osetiti ogromnu promenu. Prestaces da se mucis.
 
Poslednja izmena:
Pre dve ipo nedelje sam imao dva napada panike u dva dana (prve u zivotu), prvi je bio zbog ispita, drugi zbog straha da se ne ponovi napad...
Do sada je bilo normalno, ali sam danas ponovo imao napad, a sutra imam ispit. Kako da odem u koliko-toliko normalnom stanju?

Pre ovoga sam napisao ogroman post koji je sve detaljno opisivao, ali sam ga izgubio zbog mobilnog (trenutno nemam pristup kompjuteru), i nije mi se dalo da pono sve pisem tako da je ovo skracena verzija...

Edit - sad sam popio demetrin, a ispit je posle podne


Brate, javi se lekaru i pocni sa terapijom: neki antidepresivi za napad panike.
Sto pre , to bolje.
Ne uzimaj bilo kakve lekove.
 
evo i mene. citav dan mislim na forum :) pa reko da vas udavim malo :)
cisto da ne ispadnem iz kolotecine :)
od rodjendana, kada sam se jos jednom uverila da mogu i da niej nista, super funkcionisem. srecna sam jer sma krenula na fax, imam predavanja, zanimam se necim. sad i polazem za kola. i bas mi je dan onako ispunjen. kad sam slobodna, prosetam, odem do drugarice, do bake i deke. pomislim ja par puta na ustaljen osecaj koji se zove 'bice mi lose', ali prodje, jer nemam vremena prakticno da mislim o tome. :)
sad sam cak nasla i nekog momcica i okej mi je, ispunim to vreme koje bih nakon svih obaveza posvetila razmisljanju o napadu i na sam napad... osecma se prijatno sa njim :) I lepo mi u zadnje vreme. napredovala sma dosta. cak i kad me spopadne, nema vise posustajanja, sad dodje, ali se izborim, i idem ka njemu, kad kazem ka njemu mislim na napad, kojeg duze vreme nije bilo. ustajem zadovoljna.
kapiram da je meni u trenucima dosadjivanja najteze, jer od kad imam obaveze, funkcionisem mnogo bolje i bolje mi je.
zaista, nikakvi saveti, pa ni taj psiholog, ni kantarion ni nista osim ovog foruma mi nije pomoglo.l zaista bolje mi je od kada znam da imam nekoga kome direktno mogu da se obratim i udjem u srz problema i gde ce neko da me bodri i prokomentarise svaku moju mukicu. jer kada pricas ljudima iz okoline nece se oni baviti mojim problemom i produbljivati moj problem. pomogao si mi Bru :) Mnogo! I zahvalna sam ti!
striktno i jedino ti :)

Sa antidepresivima je to daleko lakse i jednostavnije.
Oni ne stvaraju zavisnost.
Nisam pristalica hemije , ali u ovom slucaju antidepresivi su jako korisni i oslobadjaju muke i napada kao i vrtoglavice, glavobolje kao i ostalih propratnih simptoma.
Ne stvaraju ovisnost. To znaci kad se izlecis , bez problema prestajes da ih pijes.
Javi se psihijatru koji ce ti naci najbolji antidepresiv.
 
Poslednja izmena:
Sa antidepresivima je to daleko lakse i jednostavnije.
Oni ne stvaraju zavisnost.
Nisam pristalica hemije , ali u ovom slucaju antidepresivi su jako korisni i oslobadjaju muke i napada kao i vrtoglavice, glavobolje kao i ostalih propratnih simptoma.
Ne stvaraju ovisnost. To znaci kad se izlecis , bez problema prestajes da ih pijes.
Javi se psihijatru koji ce ti naci najbolji antidepresiv.

Nema potrebe mi smo to vec resili i bez tableta i psihijatara koji ne zele da te slusaju u 95% slucajeva :D

Ti kao da si autorizovani diler svih antidepresiva za Srbiju.....

Pricas ima da ce im biti za nekoliko dana bolje, a da li znas da se tek oseti nesto posle 2 nedelje uzimanja??? A do tada se stanje mzoe naglo pogorsati, svako razlicito reaguje na lek...Moze postati uznemireniji, moze ovo, moze ono.....Moze da dobije napad panike....

Nije gutanje gumenih problema resenje za PROBLEM KOJI IMAMO! Kazes lecenje traje 3-4 godine? E pa ima ljudi koji se lece i po 20 godina, a to samo zato sto ne lece uzrok nego samo posledice....

Lekovi ne lece, oni ti maskiraju problem da ih ne vidis, kao kada bi te neko vodio kroz pakao i drzao ruke na oci, ti bi reako - pa dobro pakao i nije toliko strasan, sad tek "vidim" ....Ali kada mu sklonis ruke, on opet vidi sto je video i ranije....

a i dok se ne pogodi pravi lek za svakog ..... Ljudi se nakljukaju sa 1001-om supstancom....
 
Bru, u principu sa slazem sa tobom
ali bih dodala par stvari - ima situacija kad je panicni poremacaj i/ili agorafobija toliko izrazen da je prakticno nemoguce a ne piti ad (to je moje misljenje)
Lekovi, po mom skromnom misljenju, ne lece ali do izvesnog stepena pomazu u izlecenju, opet govorim - u zavisnosti od izrazenosti problema

Uz izvinjenje posvecenim psihijatrima,
vecina njih leci samo posledice (nazalost) ali ne i uzrok.Mislim da su zato, izmedju ostalog, cesti recidivi.
+ slazem se i sa tim da se neki ljudi lece i po 10ak godina, ili taman se ''skinu'' sa lekova posle izvesnog vremena se vrati.
Mislim da je sustina naci uzrok (ako se moze) i nauciti pacijenta kako da se izbori sa problemom odn. simptomima i onda kad prestane sa lekovima.
Za osobe sa ovim poremecajem, svaki veci stres moze da bude okidac za vracanje simptoma.
Zato mislim da je jako bitno nauciti ga tehnikama za savladjivanje raznih stvari - :mrgreen: -da tako kazem ukratko.
 
Nema potrebe mi smo to vec resili i bez tableta i psihijatara koji ne zele da te slusaju u 95% slucajeva :D

Ti kao da si autorizovani diler svih antidepresiva za Srbiju.....

Pricas ima da ce im biti za nekoliko dana bolje, a da li znas da se tek oseti nesto posle 2 nedelje uzimanja??? A do tada se stanje mzoe naglo pogorsati, svako razlicito reaguje na lek...Moze postati uznemireniji, moze ovo, moze ono.....Moze da dobije napad panike....

Nije gutanje gumenih problema resenje za PROBLEM KOJI IMAMO! Kazes lecenje traje 3-4 godine? E pa ima ljudi koji se lece i po 20 godina, a to samo zato sto ne lece uzrok nego samo posledice....

Lekovi ne lece, oni ti maskiraju problem da ih ne vidis, kao kada bi te neko vodio kroz pakao i drzao ruke na oci, ti bi reako - pa dobro pakao i nije toliko strasan, sad tek "vidim" ....Ali kada mu sklonis ruke, on opet vidi sto je video i ranije....

a i dok se ne pogodi pravi lek za svakog ..... Ljudi se nakljukaju sa 1001-om supstancom....

Isto toliko sam i sam bio protiv lekova kao ti, tako da te potpuno razumem;
Ipak gresis;
Jesi li uopste bolovao od napada panike?
Koliko se razumes u farmaciju?Ne mozes sve lekove generalizovati. Postoji ogromna razlika.
Bolest je ozbiljna, pre svega zbog strasne muke koju bolesnik trpi, i ne leci se predrasudama , a priori.
Ako to ne mozes da shvatis, tesko da mozes pomoci;To ipak treba prepustiti strucnjacima. Onima koji su kvalifikovani i kompetentni.
Vise generacija je radilo na ovoj bolesti, sa uspehom. Ko to nipodastava, nema ozbiljnog udela.

Ponavljam, antidepresivi ne stvaraju ovisnost.



Uzrok je strah.
Ljudi su nafilovani strahom, pa u tezim stresnim trenutcima" pucaju".
Samo ti ime bolesti kaze: Panika.
Znaci ljudi su razvili paniku u sebi i ona se otela kontroli.
Treba je unistiti. Prestati paniciti, prestati se bojati.
Suociti se upravo s onim sto te najvise plasi i pobediti ga.
Osloboditi se straha i poceti razumno razmisljati.
Zivotinjama pomaze strah, razumnim bicima - razum.

Shvativsi da strah ne moze biti ni od kakve pomoci nego samo od stete, covek ga se odrice i prihvata razum.
Tako se iskorenjuje ova bolest.

Lekovi ti pomazu da se npr ne gusis sve vreme(kad ne spavas).
Zamisli kako je coveku koji se gusi po ceo dan svaki dan. Danima, mesecima...
O cemu pisem znaju oni koji su to doziveli.
U takvoj situaciji, nije se lako boriti s panikom koja je uzela maha u coveku.
Sa ovim loekovima, gusenje prestaje i covek pocinje o svemu u miru da razmislja i analizira.
Tako pribraniji i odmorniji mnogo ce se lakse izboriti s bolescu.
U suprotnom, covek se silno iscrpljuje i teze mu je da se bori s bolescu.
 
Poslednja izmena:
Isto toliko sam i sam bio protiv lekova kao ti, tako da te potpuno razumem;
Ipak gresis;
Jesi li uopste bolovao od napada panike?
Koliko se razumes u farmaciju?Ne mozes sve lekove generalizovati. Postoji ogromna razlika.
Bolest je ozbiljna, pre svega zbog strasne muke koju bolesnik trpi, i ne leci se predrasudama , a priori.
Ako to ne mozes da shvatis, tesko da mozes pomoci;To ipak treba prepustiti strucnjacima. Onima koji su kvalifikovani i kompetentni.
Vise generacija je radilo na ovoj bolesti, sa uspehom. Ko to nipodastava, nema ozbiljnog udela.

Ponavljam, antidepresivi ne stvaraju ovisnost.



Uzrok je strah.
Ljudi su nafilovani strahom, pa u tezim stresnim trenutcima" pucaju".
Samo ti ime bolesti kaze: Panika.
Znaci ljudi su razvili paniku u sebi i ona se otela kontroli.
Treba je unistiti. Prestati paniciti, prestati se bojati.
Suociti se upravo s onim sto te najvise plasi i pobediti ga.
Osloboditi se straha i poceti razumno razmisljati.
Zivotinjama pomaze strah, razumnim bicima - razum.

Shvativsi da strah ne moze biti ni od kakve pomoci nego samo od stete, covek ga se odrice i prihvata razum.
Tako se iskorenjuje ova bolest.

Lekovi ti pomazu da se npr ne gusis sve vreme(kad ne spavas).
Zamisli kako je coveku koji se gusi po ceo dan svaki dan. Danima, mesecima...
O cemu pisem znaju oni koji su to doziveli.
U takvoj situaciji, nije se lako boriti s panikom koja je uzela maha u coveku.
Sa ovim loekovima, gusenje prestaje i covek pocinje o svemu u miru da razmislja i analizira.
Tako pribraniji i odmorniji mnogo ce se lakse izboriti s bolescu.
U suprotnom, covek se silno iscrpljuje i teze mu je da se bori s bolescu.

Znam ja sve o ovome, nema potrebe da me/nas "ubedjujes" da odmah odemo i kupimo gumene bombonice....

Nije to bas tako kao sto ti pricas, ljudi previse uzimaju tablete, psihijatri previse olako prepisuju tablete za sve i svasta.....

Kada se covek oslanja na sebe i time smanjuje svoje probleme, posle se mnogo samouverenije oseca nego kada zna da mu je tableta napravila napredak....Jeste teze i mucnije tako, ali rezultat je mnogo sladji i bolji, kao i za sve u zivotu....

Postoje teeeski slucajevi koji ne mogu bez tableta, ali zaobidji me sa tom tvojom pricom, sve zive si iscitirao sa ove teme koji imaju problem i SVIMA PREPORUCIO TABLETE ODMAH ISPRVKE A OCI IM NISI VIDEO, niti si razmenio 1 post sa njima licno i pitao ih osnovne stvari.....

Smiri se malo sa tim promovisanjem tableta..... NISU POTREBNE SVIMA.

Plus sto mnogima i ne pomazu ! Neki su se izlecili tek kada su bacili odredjene tablete i od silnog besa i inata smogli snagu! Najbolja tableta je placebo.

Ja to kazem kao strucnjak.
 
Bru, u principu sa slazem sa tobom
ali bih dodala par stvari - ima situacija kad je panicni poremacaj i/ili agorafobija toliko izrazen da je prakticno nemoguce a ne piti ad (to je moje misljenje)
Lekovi, po mom skromnom misljenju, ne lece ali do izvesnog stepena pomazu u izlecenju, opet govorim - u zavisnosti od izrazenosti problema

Uz izvinjenje posvecenim psihijatrima,
vecina njih leci samo posledice (nazalost) ali ne i uzrok.Mislim da su zato, izmedju ostalog, cesti recidivi.
+ slazem se i sa tim da se neki ljudi lece i po 10ak godina, ili taman se ''skinu'' sa lekova posle izvesnog vremena se vrati.
Mislim da je sustina naci uzrok (ako se moze) i nauciti pacijenta kako da se izbori sa problemom odn. simptomima i onda kad prestane sa lekovima.
Za osobe sa ovim poremecajem, svaki veci stres moze da bude okidac za vracanje simptoma.
Zato mislim da je jako bitno nauciti ga tehnikama za savladjivanje raznih stvari - :mrgreen: -da tako kazem ukratko.

PA dobro , postoje takvi slucajevi, postoje i neobrazovani ljudi kojim ane mozes nista ni da objasnis, ali to nije sad izgovor da dodjemo na forum i da svima ispisemo - obavezno odi i juri da ti daju AD-e.... Mislim, stvarno deluje pomahnitalo, kao diler AD-a za Srbiju....
 
Znam ja sve o ovome, nema potrebe da me/nas "ubedjujes" da odmah odemo i kupimo gumene bombonice....

Nije to bas tako kao sto ti pricas, ljudi previse uzimaju tablete, psihijatri previse olako prepisuju tablete za sve i svasta.....

Kada se covek oslanja na sebe i time smanjuje svoje probleme, posle se mnogo samouverenije oseca nego kada zna da mu je tableta napravila napredak....Jeste teze i mucnije tako, ali rezultat je mnogo sladji i bolji, kao i za sve u zivotu....

Postoje teeeski slucajevi koji ne mogu bez tableta, ali zaobidji me sa tom tvojom pricom, sve zive si iscitirao sa ove teme koji imaju problem i SVIMA PREPORUCIO TABLETE ODMAH ISPRVKE A OCI IM NISI VIDEO, niti si razmenio 1 post sa njima licno i pitao ih osnovne stvari.....

Smiri se malo sa tim promovisanjem tableta..... NISU POTREBNE SVIMA.

Plus sto mnogima i ne pomazu ! Neki su se izlecili tek kada su bacili odredjene tablete i od silnog besa i inata smogli snagu! Najbolja tableta je placebo.

Ja to kazem kao strucnjak.

Voleo bih da imas uspeha bez tableta.
Ipak mi se cini da si previse samouveren.
Znas kako se kaze: lako je tudjom rukom za vrelo gvozdje hvatati.
Video bi sebe kada bi prolazio kroz sve to.

Koliko vidim sklon si preterivanju i uobrazavanju.Prilicno iskljuciv.
Prilicno sujetan.
To te nece dovesti ka uspehu.
Iskreno ,tebe ne bih preporucio nikome.
Previse si jednostran i umisljen.

Moguce da sebi i svoje neuspehe prikazujes kao uspeh.

Jos jednom podvlacim da sam za varijantu sto manje tableta.
Ali svaki put treba dobro odvagati.
I sa tabletama treba znati leciti.


Ti kako vidim bi i operaciju radio bez anestezije.
Sklon si preterivanju i to ti nevalja za posao.
Zao mi je ljudi koji se kod tebe lece po dvadeset godina.

Ako ti inatom zelis da isteras neku svoju tvrdoglavu nameru, zaista mi je zao tih pacijenata.
 
Poslednja izmena:
ovih dana sam super. ali mi je pocelo delimicno opet kad hodam da analiziram sebe, ali na kratko. i na primer opet sam pocela da skracujem vreme provodjenja sa drustvom i deckom, i da mi je draze da lezim u krevetu. ali na primer, izadjem i zaboravim na to... i u crvenim danima sam i ukapirala sam da je to mozda u vezi sa hormonima... :)
Bruz, javi se :)
malo da me razmrdas... mnogo mi lakse kad si tu :)
 
Pisacu, samo da nadjem vremena....

Tu sam inace :-D

ne brini se, jedan period je dobar, jedan period i nije bas, sve je to zivot i borba....Ne ocajavaj tj ne vracas se na nizi nivo nego sto si sada.... Najbitnije je ne ocajavati i ne reci - Ih evo ga opet, ih sto me sad to nervira.... Ih a taman mi lepo bilo.... Nego kazi - ok, desava se, znam ja da to ne moze otici kada puknemo prstom, ali ja znam da ce mi biti jos bolje, jer sam probala i uspela, prema tome nema razloga da ne uspem opet, ovo je samo trenutna faza. Svakim danom sam sve jaca i imam vise znanja kako da se nosim sa svojim problemom. Shvatam da izbegavanje i skracivanje vremena napolju mi cine kontrauslugu, tako da cu pokusati da dam sve od sebe da ostanem napolju koliko hocu.... Nemoj da razmisljas da je negde smor i dosadno - to priziva uznemirenost a uznemirenost paniku. Kazi - nije smor iako se cini, ja sada uzivam, kakav crni smor, neki ljudi rade po 11 sati dnevnod a prezive, eeee sta bi oni dali za ovakav "smor" . Gde god da se nalazis, iskoristi taj trenutak i nadji nesto zanimljio u tome, divi se malim stvarima. Mozda nekada nemas ovo vreme , pa bi ti to bilo "godisnji odmor"


Kada setas koncentrisi se na izloge (zenska poslastica :-D ) , gledaj raspolozene ljude, hvataj ovo malo sunca sto je ostalo, razmisljaj sta danas treba da uradis, zasto si izasla, i videces neces ni primetiti sebe....

Kazi decku da bi zelela da vodite nke smesne dijaloge, gledajte zajedno komedije, pricajte viceve, gledajte smesne emisije.

Sto dalje od vesti, zdrv. bolesti, politike, svega sto moze da deprimira.
 
Poslednja izmena:
ej, a bas to radim. bude mi super neko vreme i onda kao da me neki djavo natera da pomislim a sto sad meni nije lose? i onda krene to. a neeeee, taman sam bila dobro.. ne opet.. sto me izludjuje to i tacno sve te recenice koje si nabrojao... nekako me ovo sa tobom izvuce, pomognes.. i cini mi se da je prica najosnovnije nesto i najpotrebnije bar meni u ovim trenucima
 
meni je najgore sto bih ja da to nestane, da ne pomislim na to u toku dana. da ne analiziram sebe.. da mogu normalno da fukcionisem kao pre.. i uspela sam u tome sad u zadnje vreme ali bih to da dovedem do savrsenstva i da skroz zaboravim.. hocu moci to ikad?

Mocices, samo polako.... Ovo su uporne nezgode, ali zato prvo sto moramo nauciti kako da se izborimo sa njim a i kako da ih kontrolisemo. Ne smemo ocekivati odmah da sve nestane i bude kao pre...Nema toga u zivotu...Nije ovo kijavica... Sama biras kako ce ti biti delimicno, da li ces olaksati sebi ili puuuuno otezati.

Daj sebi sansu, u smislu da ne moras da tezis da budes perfektna, kazi pa i ja imam slabost neku kaoi svi, pa sta, i videces osecaces se rasterecenije.

Ako od sebe uporno zahtevas da ti bude sve 100% , da ti sve lepo ide, da budes savrsena, izazvaces frustraciju, puno nepotrebnog stresa i bices nezadovoljna svojim zivotom, a to je sve put ka depresiji. Kada se na anksiozne poremecaje nakaci i depresija, onda je sve teze.

Ja razumem da takvo stanje izaziva nezadovoljstvo, i da to sve vuce jednu depresivnu fazu, ali bas zato moras da budes jaca od toga.....

Ne razmisljaj kada ce proci, ne broji dane, ne zacrtavaj dokle sme da ti traje.....Pusti neka traje, a ti se prilagodjavaj zivotu, radi sve sto mozes, gledaj da ti ne trpi socijalni zivot, i kada dovoljno ne budes obracala paznju na to, to ce otici samo od sebe.....Samo ces odjednom osetiti neku snagu, neko samopouzdanje, mozda ces se cak i nasmejati sebi i reci - Cccc da li je moguce da sam ono sve zamisljala i "tripovala" se da ce mi biti ovo ono i tako dalje hahahah! E kada dodjes u to stanje, to je veoma dobar znak napredovanja. Tada ces ti vladati situacijom i bices veoma jaka.

Kao sto vidis puno si mucila telo i na kraju je sve to kulminiralo panicnim napadom....Sta ti on kaze - to je zapravo odbramben mehanizam tela (nekad bio koristan kada smo bili lovci i ziveli u sumi) , on ti kaze da moras promeniti nesto u svom zivotu, kaze ti da si preterala, da moras zdravije ziveti, zivot shvatiti ozbiljnije, da iskoristis svaki dan maksimalno i na pravi nacin i da budes srecna sto si ga prozivela, jer proslost ne mozemo vratiti, mozemo samo 1 proziveti svaki dan, a mi biramo kako cemo.

Znam da ti je tesko, a da meni sve ovo izgleda lako ali veruj mi posedujem veeeliki stepen empatije sa ljudima, i mogu dosta toga da zamislim kako ti je i kako se osecas.

Npr tvoj anelagodnost i razmisljanje kada ces otici kuci i sto pre napustiti kafic je slican osecaj coveka kome se ide u wc , ima neki stomacni virus, i nikada ne zna "kada ce da ga potera" pa jedva ceka da se sto pre vrati kuci, da "bude siguran" , a taj osecaj, "ide mi se po malo u wc, sta ako me pritera sad" kod njega stvara napetost, nervozu, nemogucnost koncentrisanja na druge stvari, dok se ta ne razresi.

E sad razlika izmedju tebe i njega je sto se njemu stvarno moze desiti nesto i da se obruka, a tebi ne moze nista, strah ti je NEREALAN TJ IRACIONALAN.
najgore sto mzoe da ti se desi je panicni, a to niko nece znati da je panicni, 97% ljudi ce pomisliti da ti je pozlilo, a to se non stop desava raznoraznim ljudima u banci, hipermarketima, posti, na ulici, u autobusu, i ljudi su toliko oguglali na to, da to niko i ne primecuje osim ovih sto pridju da pomognu.

Tako da nemas da brines, i ne moras iscekivati kada ces se sto pre vratiti kuci :-D
 
meni je najgore sto bih ja da to nestane, da ne pomislim na to u toku dana. da ne analiziram sebe.. da mogu normalno da fukcionisem kao pre.. i uspela sam u tome sad u zadnje vreme ali bih to da dovedem do savrsenstva i da skroz zaboravim.. hocu moci to ikad?

Kako to analiziras sebe, bas me zanima?

Znas mene, detalji, kad imas vremena ili osecaj da pises, pa pisi, ne moras odmah . . ..
 
Dobro sto se ljutis,koji strucnjaci resavaju panicni poremecaj?

Ne ljutim se, otkud ti to? Je l to onaj argument argumentum ad hominem, svaki put kada hocete nekog da diskreditujete Vi projektujete na njega da je emocionalno nestabilna licnost.....U prevodu - "sta se ljutis", "sta si pobesneo " itd.... Da bi taj drugi ispao emocionalno neinteligentan i neuravnotezen....

Ko kaze da se ljutim, i kako se to moze videti? Kao da postoji na forumu neki detektor emocija, pa pritisnete dugme i vidite ko je u kakvom emotivnom stanju.

Jos sam na kraju recenice stavio LOL, .....

Od 3 strucnjaka (psiholog, psihoterapeut, psihijatar) po mom skromnom misljenju, najmanje ce da je slusa i da se njome bavi psihijatar. On ce da slusa da cuje ono najosnovnije - posledice i fizicke nezgodacije, da bi znao koje ce tablete da krkne, a i to rade sablonski, i to je to, ajde sledeci, kao da lecimo glavobolju a ne psihicki zivot coveka koji je veeeoma kompleksna stvar.

Saradnja sa psihijatrom se svede na davanje lekova i - kako je jel niste umrli od ovih lekova? jeste? E probajte sad 2 meseca ove.... I nema tu mnogo zive reci, tu ima samo ziva tableta.

E sad druga stvar je ako se neki psihijatar specijalizovao i zavrsio kompletnu obuku za neki vid psihiterapije (TA, KBT, REBT) ali to veeeeoomaaaa reeeetko.
Pazi, zavrsio medicinu 6 godina (+ako je obnavljao), pa specijalizacija, i jos ce da specijalizira psihoterapiju koja traje minimum 4 godine.
 
meni je najgore sto bih ja da to nestane, da ne pomislim na to u toku dana. da ne analiziram sebe.. da mogu normalno da fukcionisem kao pre.. i uspela sam u tome sad u zadnje vreme ali bih to da dovedem do savrsenstva i da skroz zaboravim.. hocu moci to ikad?

Nece nikad nestati ako ostanemo u okviru egzistencijalnog i razumnog dozivljavanja anksioznosti (the fight or flight syndrome) zato sto se radi o praiskonskom osjecanju i moras imati na umu da su neki ljudi jednostavno pljasljiviji ili neuroticniji od drugih zahvaljujuci psihickoj konstituciji. Strah nam je potreban koliko i zrak. Njegova duznost je da te cuva cijeloga zivota, bezuslovno, isto kao tjelohranitelj Tim McCarthy kad je popio metak jer se bacio i tijelom nesebicno zastitio Reagana 1981. godine u Washingtonu.

Treba uz pomoc psihoterapeuta da promijenis nacin razmisljanja i zavrnes labave sarafice u glavi. Tek onda predstoji dugacak i trnovit put na kojem ces morati dosta da radis na sebi. Dugorocno jeste isplativo, ali ces na unutrasnjem planu eventualno postati mnogo bogatija i kvalitetnija osoba.

Procitaj u slobodno vrijeme sto su o strahu i anksioznosti pisali Aristotel, Pascal (stress i nepovoljan zivot), Kierkegaard (Furcht i Angst, prvi je odredjen, a drugi bespredmetan), Karen Horney (uticaj kulturne sredine), Harry Stack Sullivan (opasnost u interpersonalnim odnosima), J. Bowlby (posljedica vezivanja za druge osobe, nesto slicno ima i kod Charlesa Odiera), Jaspers (strah i cudjenje, glasnici univerzalne prolaznosti i nestajanja), Eysenck (nauceno u kombinaciji sa socijalnim cinocima, tj. reakcija da se smanji osjecanje nelagodnosti i tenzije uslovljeno razlicitim socijalnim pritiscima, doduse, kontroverzan autor), Freud (gubljenje voljenog objekta, Angstneuroza), egzistencijalni psiholozi kao Rollo May (osnovna reakcija na opasnost) i Viktor Frankl, francuski pisac Mauriac (konstitucionalno ljudsko stanje), hriscanski filozof G. Marcel (covjekova neodoljiva predanost vremenu), bosanski psihijatar Zijo Catovic (koristio je svoje bogato znanje iz oblasti muzike i filozofije na polju psihijatrije) ili nasi strucnjaci poput Ljubomira Erica (Strah, anksioznost i anksiozna stanja, 1971), Dusana Kecmanovica, itd.

Strah se najvise plasi cika Razuma.
 
Poslednja izmena:
Ne ljutim se, otkud ti to? Je l to onaj argument argumentum ad hominem, svaki put kada hocete nekog da diskreditujete Vi projektujete na njega da je emocionalno nestabilna licnost.....U prevodu - "sta se ljutis", "sta si pobesneo " itd.... Da bi taj drugi ispao emocionalno neinteligentan i neuravnotezen....

Ko kaze da se ljutim, i kako se to moze videti? Kao da postoji na forumu neki detektor emocija, pa pritisnete dugme i vidite ko je u kakvom emotivnom stanju.

Jos sam na kraju recenice stavio LOL, .....

Od 3 strucnjaka (psiholog, psihoterapeut, psihijatar) po mom skromnom misljenju, najmanje ce da je slusa i da se njome bavi psihijatar. On ce da slusa da cuje ono najosnovnije - posledice i fizicke nezgodacije, da bi znao koje ce tablete da krkne, a i to rade sablonski, i to je to, ajde sledeci, kao da lecimo glavobolju a ne psihicki zivot coveka koji je veeeoma kompleksna stvar.

Saradnja sa psihijatrom se svede na davanje lekova i - kako je jel niste umrli od ovih lekova? jeste? E probajte sad 2 meseca ove.... I nema tu mnogo zive reci, tu ima samo ziva tableta.

E sad druga stvar je ako se neki psihijatar specijalizovao i zavrsio kompletnu obuku za neki vid psihiterapije (TA, KBT, REBT) ali to veeeeoomaaaa reeeetko.
Pazi, zavrsio medicinu 6 godina (+ako je obnavljao), pa specijalizacija, i jos ce da specijalizira psihoterapiju koja traje minimum 4 godine.

Ok ,ovako je mnogo jasnije. najvaznije je da resnja ima i da se ne treba predavati u svakom slucaju dobri su komentari.
 

Back
Top