- Poruka
- 54.990
jel isla kod psihologa ili psihijatra?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Имам девојку коју убијају напади панике...плакање,буђење,гушење,паника,нервоза...ја јој кажем да иде код др.код психолога на терапију а она мени ''Нисам ја луда''
И више стварно не знам шта да радим...жао ми је да је оставим јер је волим и стало ми је од ње а плус то није ни човечно ни људски...желим да јој помогнем али не знам како...
Тешко је започети било какву озбољну тему са њом...јуче сам поменуо бебе и то да бих волео да правимо бебу...а она плаче,кука,рида,гуши се...као да сам јој родитеље убио а не споменуо бебу...
Тешко је започети било какву озбољну тему са њом...
Uf, citam ovu temu i toliko se saosecam sa ovim problemom, jer. ga i sama imam. Strahovi, fobije, panicni napadi. Najgrozniji osecaj, koji covek moze da dozivi. Ja pijem ksalol 0.25mg 3X1, bolje je nego pre, ali. daleko od najboljeg. Nazalost otac mi je preminuo, sutra je sahrana, a ja takvu fobiju i strah imam od takvog mesta i dogadjaja da neznam sta da radim. A, ako me uhvati panika, ne mogu pobeci, sto bi najradije uradila:-(
Ceo dan razmisljam sta cu sutra, a zelim da ispratim oca, kako dolikuje.
Pozdrav ljudi
Metoda Život Bez Anksioznosti I Depresije Je Pomogla Stotinama Ljudi, Pomoći Će I Vama. Autor programa i metode pomoći u lečenju Život Bez Anksioznosti I Depresije je Dr Dodić Boban.
Nakon vec 15 godina mucenja sa panikom i anksioznošcu, narucio sam i kupio sav taj materijal od ovog poznatog doktora i posle samo dva meseca ja sam se opet rodio,postao sam opet onaj stari i rešio sam se panicnih napada.Desilo se cudo.Opet šetam I izlazim ko pre gde hocu i ne pomišljajuci na ono najgore,poceo sam opet normalno da živim I funkcionišem.
Svi koji su zainteresovani da dobiju taj materijal,sad I odmah,vrlo lako,nek mi se obrate na moj mail: nunomak@t-home.mk
POZDRAV i necete zažaliti,izlecenje vam je 100%-no
Mislim da je ziva rec mnogo bolja opcija ..Bas je bila emisija R Bgd 1 o stetnosti dr Googl a ..Ljudi olako pronaleze svoje simptome i terapiju i budu "pametniji" od specijalista i cesto zalutaju.Malo sam izguglala o doktoru Dodicu, postoji zaista knjiga i cd. E, sad dali funkcionise...? Ja bih probala, nema sta da izgubim, gore mi ne moze biti:-(
Malo sam izguglala o doktoru Dodicu, postoji zaista knjiga i cd. E, sad dali funkcionise...? Ja bih probala, nema sta da izgubim, gore mi ne moze biti:-(
Nije da verujem svemu, ali u pitanju je knjiga, pa rekoh ne moze da skodi:-)
Već devet meseci se borim sa anksioznošću i napadima panike. Sve je počelo iznenada kad sam mogla da nastradam i usled preživljenog stresa, maltene prestala normalno da hodam i funcionišem. Prvo sam se plašila hladnoće i zime (da se ne smrznem, jer se traumatični događaj desio zimus) da se mišići ne ukoče i dobijem grč. Nisam mogla sama da sedim bez stolice sa naslonom, kad zakoračim zavrti mi se, blokiram, leva noga se ukoči i osetim grč, istog trenutka čučnem i nekako dođem do stolice...Da ne pričam da je sve to praćeno lupanjem srca, vrtoglavicom i osećajem straha...Kad me neko vodi (pošto od onog događaja ne mogu sama) sve bude ok...Čim treba sama, meni leva noga počme da se koči i kraj...Vežbam i dok vežbam sve je normalno, čim prestanem, počinju muke. Nisam nikada imala problem da izađem bilo gde, da odem na mesta gde ima puno ljudi, sad imam...Ako treba da odem kod nekog ja odustanem jer me istog trenutka hvata napad panike, kako ću, ja sama kod njih. Imam osećaj viška leve noge, i čini mi se da mi smeta...Jer ovako ne služi ničemu trenutno...Oslanjam se samo na desnu...Mislim da je psihoza kriva za sve, iskreno nadam se da mi ima pomoći, jer ovakav život ne bih poželela nikome.
Pozdrav svima...
Nadam se da sam na pravom mestu... moj problem ce nekome mozda ce zvucati jednostavan ili komplokovan, ne znam dal' je neko od vas imao slicne probleme il' tegobe i zelim da vam se izvinem sto cu biti preopsirna...
Prosla sam kroz haotican razvod braka, bespotrebno mlacenje po sudu oko starateljstva i takodje bespotrebna i bezobzirana borba imovine koja je trajala skoro deceniju, stres na poslu u ogromnim kolicinama verovatno su dovele do ovoga...
Sve je krenulo sredinom avgusta kada sam po vrelom danu upala u ledenu prodavnicu s' namerom da kupim nesto na brzinu i da idem kuci, posle par minuta u toj prodavnici pocelo je da mi bude muka, da se znojim, srce je pocelo da mi ludo bije, imala osecaj kao da mi je neko stegao za kicmeni deo vrata ka glavi i kao da tu imam neki problem i da cu zbog toga da izgubim svetst (osecaj kao kada vam padne secer), al' posto nisam kupila to sto sam planirala ja sam sa sve tim haosom zavrsila kupovinu izasla iz prodavnice i pozvala brata da dodje po mene... dok sam cekala brata (nekih 15 minuta) ja sam se polivala vodom, jela cokoladu i nekako sam se sabrala, tog dana sve je bilo kao da se nista nije desilo i sve je bilo OK dok nisam sredinom septembra krenula na godisnji odmor... posto me je grlo bolelo i nisam mogla da gutam otisla sam kod dr u dom zdravlja, koja mi je rekla da imam jaku upalu grla i prepisala mi panklav, vec posle dva dana od primene terapije opet mi se javilo lupanje srca i malaksalost - naravno otisla kod kardiologa odradila sve preglede i sve je OK... nastavila sam i dalje da pijem terapiju za grlo al' imala sam utisak da mi se stomak naduo i da mi gura pluca i da ne mogu da disem, dobila sam dijareju i imala sam utisak da cu da se onesvestim... pozvala sam jednu dr i ispricala joj svoj problem ona mi je rekla da prestanem da pijem panklav jer on ne odgovara ljudima sa hijatus hernijom (tj meni) i da odem kod drugog lekara... naravno drugi lekar mi prepisao drugi antibiotik jer mi je grlo i dalje crveno, suvo i imala sam osecaj kao da sam cetke jela i da se javim na kontrolu... narednih sedam dana sam provela u krevetu jer sam bila mrtvosana, nisam mogla da jedem i nisam imala snage da ustanem i bojala sam se da ostanem sama u kuci jer sam se plasila da ce nesto da mi se desi a da nikoga nema da mi pomogne, postala sam jako osetljiva - pocela sam da slinim za svakakve gluposti... kada sam se podigla na noge otisla sam kod ORL lekara koji mi je rekao da moje stanje ne lici na bilo kakvu upalu grla vec problem sa zeludacnom kiseinom i da bi bio 100% siguran trazio mi je da uradim bris grla i nosa i kompletne biohemijske analize (bris je bio OK kao i nalazi)... u medjuvremnu sam pocela da radim (atmosfera na poslu ravna logoru) i svako jutro kada sam dolazila na posao imala sam utisak kao da mi se stomak cepa kao da mi ga neko uvija i zavija i nenormalni bolovi... bila sam kod gastro lekara koji mi je dao da pijem Controloc (od kojeg sam dobila gusenje) al' ti bolovi sa dolaskom na posao su postajali sve jaci i jaci i na kraju sam zavrsila na gastroskopiji... imala sam povisenu zeludacnu kiselinu al' za terapiju sam morala da sacekam Helikobakter nalaz i dr mi je savetovao da uzmem godisnji odmor jer je smatrao da sam pod ogromnim stresom i da mi se zbog toga stvara kiselina... na godisnjem odmoru pocela sam da se ujutru osecam uplaseno i uznemireno do nekih 8-9 casova ujutru i posle toga sve ok kao da se nista ne desava... preko preporukue otsila sam kod jednog psihijatra na razgovor i sa njom sam pricala skoro 1h i ona mi je rekla da sam emotivno istrosena i pod stresom i da nadjem psihoterapeuta jer ja nisam slucaj za psihijatra... pokusavala sam da nadjem proverenog psihoterapeuta i onda mi je jedna moja poznanica mi je kada sam joj sve ovo ispricala rekla da je ovo panicni strah i savetovala me da nadjem drugog psihijatra... naravno poslusala sam prijateljicu i otisla kod drzavnog psihijatra koja mi je posvetila 5 minuta vremena napisala dijagnozu F410 Panični poremećaj, epizodna paroksizimalna anksioznost i dala da pijem eliceu... kada sam pocela da pijem eliceu prvog dana sam 3 sata bia u nekoj ludackoj happy euforiji, da bi posle toga postala troma i mrtva, nisam mogla da jedem, bilo mi je muka, poceo je zaludac da me boli, dobila sam nenormalnu glavobolju (ceoni deo mi se raspadao i zadnji deo glave vrata mi je pucao) , posto imam urodjeno nizak pritisak - poceo je da mi skace i da seta i naravno poremetila san (imala sam normalan san do pocetka primene ad), ajd da ne bi bila nezahvalni pacijent resim da popijem i sutra i naravno odlicno sam se osecala sve dok nisam popila eliceu onda sam postajala mrtva osoba sa istim problemima od prethodnog dana... sledeceg jutra odem kod nje i krenem da joj pricam problem a ona meni hmmm imam utisak da si ti preosetljiva na lekove al' ajde da probamo sa seroxatom i rekla mi je da sacekam 3 dana pa da krenem njega da pijem, znaci od sledece nedelje... ja se sada osecm OK, pomalo se osetim uznemireno al' me to brzo prodje... Izvinite jos jednom sto sam bila preopsirna ali zelela bih da cujem vase misljenje...
Hvala
Hvala!!! Vežbam idem redovno u teretanu a imam i traku za trčanje kući...Trudim se da ne mislim, da radim stvari koje me ne opterećuju. U početku sam bila toliko depresivna da nisam slušala muziku niti gledala bilo šta na tvu. Sad povremeno gledam...Ta leva noga me najviše nervira sa desnom je sve ok, nit se grči nit imam neki bzvz osećaj kao sa levom, pretpostavljam da je i to iz glave...Iskreno se nadam da ću opet jednog dana biti ona stara vesela, nasmejana bez strahova...
Ih to kad te slusaju 5 min pa lupnu dijagnozu i lek, pa ako ne valja, "ajde onda da probamo sa ovim", a sta je sa onim starim lekom? Sta mi je sve on uradio po mozgu? Cim mine odgovara znaci da je napravio rsum po mozgu, a sad ovaj sledeci treba sve to da sredi....I poremecaj i rsum koji je napravio prvi lek......
Mnogo si se istrosila kao sto i sama znas.... Putovanje , odmor, novi partner i puno smeha bi 7 puta vise pomoglo nego lek. Naravno i blagovremena psihoterapija uz sve to.
Od stresa ti je pao imunitet i malo malo pa te zakaci nesto.... Ne znam kojim se poslom bavis i da li mozes da menjas taj posao, jer ocito je da je i previse stresan za tebe.
Ili ga menjaj, ili udri brigu na veselje tipa bas me briga i ako me otpustite ( i onda ides mrtva hladna na posao bez ikakvih trzavica) .
Ako si savesna osoba koja brine za svaku sitnicu na poslu i da odradi najbolje sto moze - to nije dobro.... Mzoda je dobro za poslodavca i posao, stranke ali za tvoj psihicki zivot nije.
Zato i nikada ne obole lenji nesavesni ljudi koji se zajebavaju na poslu, a oni najradniji imaju raznorazne psihicke ili psihosomatske probleme.