NAPAD PANIKE I PANIČNI POREMEĆAJ

Имам девојку коју убијају напади панике...плакање,буђење,гушење,паника,нервоза...ја јој кажем да иде код др.код психолога на терапију а она мени ''Нисам ја луда''
И више стварно не знам шта да радим...жао ми је да је оставим јер је волим и стало ми је од ње а плус то није ни човечно ни људски...желим да јој помогнем али не знам како...
Тешко је започети било какву озбољну тему са њом...јуче сам поменуо бебе и то да бих волео да правимо бебу...а она плаче,кука,рида,гуши се...као да сам јој родитеље убио а не споменуо бебу...

Evo ovako:

1) Njoj je sada najpotrebnija tvoja podrska, nikako nemojd a je ostavljas, a ako bas to moras iz ne znam kakvih razloga (imas pravo na to) onda se bar pretvaraj da si jos uvek sa njom i da je volis, bar dok malo "ne stane na noge" . Uradi to kao sto bi uradio zdr.radnik da pomogne pacijentu. Vec si bio sa njom, budi jos malo. Znaci nikako raskid, jos to joj "treba" pored svega.

2) Ona nije luda. Objasni joj da se psihicke nezgode dele na neuroze i psihoze.....Kada se kaze u narodu da je neko "lud", "ludak" i tako to, misli se da ima neki oblik psihoze (umislja da je Hitler, ne zna gde se nalazi, kako se zove, ne prica, ima strah da ce marsovci da dodju da ga otmu, jer su ga vec jednom otimali itd....Ona ima neurotski poremecaj, znaci neurozu, tu spadaju i fobicni poremecaji, depresija u svim oblicima, panicni napadi...

3) dalje, ona ne samod a ima panicni napad po tvojoj slobodnoj proceni, nego je vec u depresiji i to malo jacoj. Znaci potrebno je da uzima antidepresive ukoliko ne moze sama ili uz pomoc psihologa da se malo sredi. Cim ona toliko place, histerise, gusi se, mislim ono, bas je zaglibila.

Po cemu ti mislis da ona ima panicne napade, kada je to pocelo, koliko traje, kada se desi kako se ona ponasa?

Znaci ili je ovo, ili ona ima histrionski poremecaj licnosti - patoloski trazi previse paznje, pravi drame, scene itd. Mada opet mislim da je zapala u depresiju jer je to ucestalije mnogo od ovoga.

Kakve tvoje bebe covece, zasto to pominjes, to je nova zivotna prekretnica i veliki stresor, trebas da je postedis svih mogucih stresora a ne da je izlazes time, vidis da ona ne mzoe da se nosi sa obicnim zivotnim problemima a kamoli jos sa trudnocom i svime sto trudnoca nosi.

I ono najvaznije, nisi rekao koliko godina imate i jos nesto o tome, to svi preskacu a traze neku pomoc....Da li se radi o detetu od 17 godina, o mladoj devojci od 22 godine, zeni od 28 godina ili zeni od 34 godine? Sve je to bitno. Bitnoje i ko je, sta je, cime se bavi, kakva joj je porodica......Sve je to bitno.

To njeno stanje nije normlano i mora da se javi kod STRUCNJAKA! Vec sam objasnio da pregrmi te stereotipe i predrasude, psihijatar a posebno psiholog i psihoterapeut NE LECE SAMO LUDE VEC I ZDRAVE LJUDE ! Pogotovo psiholog. On i ne sme da daje lekove, kao i psihoterapeut (ukoliko nije i psihijatar ujedno) .

Znaci teraj je da se obrazuje malo, a ne samo da tera po svome, jer mzoe samo gore da joj bude.

Moras imati puno strpljenja kada joj ovo objasnjavas i moras da biras reci koje upotrebljavas. Mora da oseti sigurnost u tvojim recima i iskrenost , tada ce te poslusati, a na silu i vikom , uslovljavanjem nece, imace otpor. Kazi joj nek se registruje bar ovde ako nista ne upali.
 
Тешко је започети било какву озбољну тему са њом...

Za nju i nisu sada nikakve OZBILJNE TEME , ona je sada skroz usredsredjena na svoje stanje i bavi se njime preterano, tako da sve drugo sto ometa to i natura se , za nju je preveliki psihicki umor.

Za nju su sada samo lagane smesne teme, uzivanje u zivotu, zdrav zivot, sport, pravilna ishrana, rano leganje u krevet i rano ustajanje, bavljenje hobijima, kako bi bar prirodno naterala serotonin da se luci i vratila se nesto blize normlanom stanju. Nikakvo izlaganje stresu i stresnim kombinacijama. Konflikte isto da izbegava. TV da se ugasi i lose vesti.
 
Uf, citam ovu temu i toliko se saosecam sa ovim problemom, jer. ga i sama imam. Strahovi, fobije, panicni napadi. Najgrozniji osecaj, koji covek moze da dozivi. Ja pijem ksalol 0.25mg 3X1, bolje je nego pre, ali. daleko od najboljeg. Nazalost otac mi je preminuo, sutra je sahrana, a ja takvu fobiju i strah imam od takvog mesta i dogadjaja da neznam sta da radim. A, ako me uhvati panika, ne mogu pobeci, sto bi najradije uradila:-(
Ceo dan razmisljam sta cu sutra, a zelim da ispratim oca, kako dolikuje.
 
Uf, citam ovu temu i toliko se saosecam sa ovim problemom, jer. ga i sama imam. Strahovi, fobije, panicni napadi. Najgrozniji osecaj, koji covek moze da dozivi. Ja pijem ksalol 0.25mg 3X1, bolje je nego pre, ali. daleko od najboljeg. Nazalost otac mi je preminuo, sutra je sahrana, a ja takvu fobiju i strah imam od takvog mesta i dogadjaja da neznam sta da radim. A, ako me uhvati panika, ne mogu pobeci, sto bi najradije uradila:-(
Ceo dan razmisljam sta cu sutra, a zelim da ispratim oca, kako dolikuje.

Sanja, pozdrav i dobrodosla na forum. Primi moje saucesce, zao mi je tvog tate. Ako imas zelju da ga ispratis, idi, samo uzmi lekove da ti malo pomognu ako ista i mogu, jer ovo je bas teska situacija.

Kakvu ti fobiju imas i kakav strah? Zasto sada imas strah, najgore se dogodilo, tako da sada ne moras vise strahovati, vec trebas zaliti (to je neki prirodniji osecaj kada su ovakve situacije u pitanju).

Idi , probaj pa ako ti bude lose, slkonices se sa nekim odatle, i ne brini se sta ce ostali reci, ovo su teske situacije i normlano je da ljudima tamo pozli, da se onesveste,da se tresu, plase, izgledaju potpuno van sebe i van kontrole. Ne brini se za to, imas prava na to, pa na to ima prava i svaki covek bez problema, a kamoli neko ko jos ima neurotske smetnje u vidu p.napada ili nekog fobicnog poremecaja.

Ne razmisljaj sada kako ce ti biti sutra, sutra ce doci htela ti ili ne, tako da samo sada dzabe trosis vreme na to. Bolje pokusaj nekako sebe malo da uzdignes koliko god mozes kako bi sutra sto lakse podnela sahranu.

Nazalost ovo sve ce uticati na tvoje stanje ali moj savet je da ipak odes da ne bi posle imala grizu savesti kako ga nisi ispratila ili sta vec.
 
kako da se ne jave napadi panike kada je to ono najblaže što može snaći čovjeka koji je u svom životu do tridesete godine napravio grešaka koliko nije neko ni za osamdeset godina???kada god sam sama birala izabrala sam pogrešno i to me prati godinama. Kao učenik prvog razre srednje školeušla sam u vezu sa patološki ljubomornim čovjekom. proganjao me je na svakom koraku, pratio me je, zabranjivao mi je da se oblačim i šminkam , a tada sam spadala u niži prosjek po fizičkom izgledu. kada bi se vratili iz grada naveče, ja bih se popela u stan, a on bi još satima stajao ispred zgrade da čeka hoću li se izvući i otići ko zna skim. povezivao me je sa ljudima sa kojima se nisam ni pozdravljala, a koji su fino izgledali i bili faca našeg "sela". mislio je o meni da sam *****, da se izazovno oblačim i namjerno provociram muški rod. kada bih se fino obukla za večernji izlazak , tada bi me odveo u svoj stan, kao da me neko ne bi vidio sredjenu (bolesti) i tu bi gledali film i obično posvadjali. redovno mi je pregledao telefon i pamtio nepoznate brojeve kao bi ih zvao da čuje da li će se javiti muški ili ženski glas. jednom me je istukao da mi je noga bila ljubičasta i to sam jedva krila od majke jer otac je daleko i razvedeni su. trajalo je to sedam godina. bio je to jedan od krugova pakla. kada više nisam imala snage za dalje-javno sam ga prevarila i zauvijek raskinula. nastavak sutra
 
Pozdrav ljudi
Metoda Život Bez Anksioznosti I Depresije Je Pomogla Stotinama Ljudi, Pomoći Će I Vama. Autor programa i metode pomoći u lečenju Život Bez Anksioznosti I Depresije je Dr Dodić Boban.
Nakon vec 15 godina mucenja sa panikom i anksioznošcu, narucio sam i kupio sav taj materijal od ovog poznatog doktora i posle samo dva meseca ja sam se opet rodio,postao sam opet onaj stari i rešio sam se panicnih napada.Desilo se cudo.Opet šetam I izlazim ko pre gde hocu i ne pomišljajuci na ono najgore,poceo sam opet normalno da živim I funkcionišem.
Svi koji su zainteresovani da dobiju taj materijal,sad I odmah,vrlo lako,nek mi se obrate na moj mail: nunomak@t-home.mk
POZDRAV i necete zažaliti,izlecenje vam je 100%-no
 
Pozdrav ljudi
Metoda Život Bez Anksioznosti I Depresije Je Pomogla Stotinama Ljudi, Pomoći Će I Vama. Autor programa i metode pomoći u lečenju Život Bez Anksioznosti I Depresije je Dr Dodić Boban.
Nakon vec 15 godina mucenja sa panikom i anksioznošcu, narucio sam i kupio sav taj materijal od ovog poznatog doktora i posle samo dva meseca ja sam se opet rodio,postao sam opet onaj stari i rešio sam se panicnih napada.Desilo se cudo.Opet šetam I izlazim ko pre gde hocu i ne pomišljajuci na ono najgore,poceo sam opet normalno da živim I funkcionišem.
Svi koji su zainteresovani da dobiju taj materijal,sad I odmah,vrlo lako,nek mi se obrate na moj mail: nunomak@t-home.mk
POZDRAV i necete zažaliti,izlecenje vam je 100%-no

Glupost.....Pazi bogati prvi post pa bas ovde, pa bas reklama, navlacenje i nudjenje tople vode i nekog tajnog misticnog resenja.......

15 godina kao neko se lecio a onda samo procita jednu knjizicu sam i sve je gotovo..... Hahaha ah bas me nasmeja..... Ovo kao one reklame sa telesopa..... Na tom nivou....

Ako bas nudis tu knjigu za dz, uzmi okaci je na net pa stavi ovde link i da je mi skinemo proucimo pa tek onda pisemo a ne da ostavljas mail adrese preko kojih ces posle da vrbujes i nateras ljude da kupe ili daju neki novac, a covek u problemu ce sve uraditi i svima poverovati.

100% - no ne postoji puno toga pa tako i ovo, niko ne moze tvrditi procanat 100 i nema na osnovu cega da tvrdi. Otkud ti znas da mzoda nece biti recediva, koji su veoma cesti?
 
Moram da vam kazem, da sam danas jako srecna. Isla sam do grada da zavrsavam neke poslove, posle na posao, i to bez i malo straha, panike. Znaci kao da me to nikada nije zadesilo.Kako je to super osecaj, vozim se autobusom i gledam kroz prozor, tako opusteno.
Obicno igram igrice na mob. pa tako skrecem misli.
To danas nisam morala:-)
E, kada bi svaki odlazak na posao bio bas kao ovaj danas, nema vece srece za mene.
 
Pozdrav svima...
Nadam se da sam na pravom mestu... moj problem ce nekome mozda ce zvucati jednostavan ili komplokovan, ne znam dal' je neko od vas imao slicne probleme il' tegobe i zelim da vam se izvinem sto cu biti preopsirna...
Prosla sam kroz haotican razvod braka, bespotrebno mlacenje po sudu oko starateljstva i takodje bespotrebna i bezobzirana borba imovine koja je trajala skoro deceniju, stres na poslu u ogromnim kolicinama verovatno su dovele do ovoga...
Sve je krenulo sredinom avgusta kada sam po vrelom danu upala u ledenu prodavnicu s' namerom da kupim nesto na brzinu i da idem kuci, posle par minuta u toj prodavnici pocelo je da mi bude muka, da se znojim, srce je pocelo da mi ludo bije, imala osecaj kao da mi je neko stegao za kicmeni deo vrata ka glavi i kao da tu imam neki problem i da cu zbog toga da izgubim svetst (osecaj kao kada vam padne secer), al' posto nisam kupila to sto sam planirala ja sam sa sve tim haosom zavrsila kupovinu izasla iz prodavnice i pozvala brata da dodje po mene... dok sam cekala brata (nekih 15 minuta) ja sam se polivala vodom, jela cokoladu i nekako sam se sabrala, tog dana sve je bilo kao da se nista nije desilo i sve je bilo OK dok nisam sredinom septembra krenula na godisnji odmor... posto me je grlo bolelo i nisam mogla da gutam otisla sam kod dr u dom zdravlja, koja mi je rekla da imam jaku upalu grla i prepisala mi panklav, vec posle dva dana od primene terapije opet mi se javilo lupanje srca i malaksalost - naravno otisla kod kardiologa odradila sve preglede i sve je OK... nastavila sam i dalje da pijem terapiju za grlo al' imala sam utisak da mi se stomak naduo i da mi gura pluca i da ne mogu da disem, dobila sam dijareju i imala sam utisak da cu da se onesvestim... pozvala sam jednu dr i ispricala joj svoj problem ona mi je rekla da prestanem da pijem panklav jer on ne odgovara ljudima sa hijatus hernijom (tj meni) i da odem kod drugog lekara... naravno drugi lekar mi prepisao drugi antibiotik jer mi je grlo i dalje crveno, suvo i imala sam osecaj kao da sam cetke jela i da se javim na kontrolu... narednih sedam dana sam provela u krevetu jer sam bila mrtvosana, nisam mogla da jedem i nisam imala snage da ustanem i bojala sam se da ostanem sama u kuci jer sam se plasila da ce nesto da mi se desi a da nikoga nema da mi pomogne, postala sam jako osetljiva - pocela sam da slinim za svakakve gluposti... kada sam se podigla na noge otisla sam kod ORL lekara koji mi je rekao da moje stanje ne lici na bilo kakvu upalu grla vec problem sa zeludacnom kiseinom i da bi bio 100% siguran trazio mi je da uradim bris grla i nosa i kompletne biohemijske analize (bris je bio OK kao i nalazi)... u medjuvremnu sam pocela da radim (atmosfera na poslu ravna logoru) i svako jutro kada sam dolazila na posao imala sam utisak kao da mi se stomak cepa kao da mi ga neko uvija i zavija i nenormalni bolovi... bila sam kod gastro lekara koji mi je dao da pijem Controloc (od kojeg sam dobila gusenje) al' ti bolovi sa dolaskom na posao su postajali sve jaci i jaci i na kraju sam zavrsila na gastroskopiji... imala sam povisenu zeludacnu kiselinu al' za terapiju sam morala da sacekam Helikobakter nalaz i dr mi je savetovao da uzmem godisnji odmor jer je smatrao da sam pod ogromnim stresom i da mi se zbog toga stvara kiselina... na godisnjem odmoru pocela sam da se ujutru osecam uplaseno i uznemireno do nekih 8-9 casova ujutru i posle toga sve ok kao da se nista ne desava... preko preporukue otsila sam kod jednog psihijatra na razgovor i sa njom sam pricala skoro 1h i ona mi je rekla da sam emotivno istrosena i pod stresom i da nadjem psihoterapeuta jer ja nisam slucaj za psihijatra... pokusavala sam da nadjem proverenog psihoterapeuta i onda mi je jedna moja poznanica mi je kada sam joj sve ovo ispricala rekla da je ovo panicni strah i savetovala me da nadjem drugog psihijatra... naravno poslusala sam prijateljicu i otisla kod drzavnog psihijatra koja mi je posvetila 5 minuta vremena napisala dijagnozu F410 Panični poremećaj, epizodna paroksizimalna anksioznost i dala da pijem eliceu... kada sam pocela da pijem eliceu prvog dana sam 3 sata bia u nekoj ludackoj happy euforiji, da bi posle toga postala troma i mrtva, nisam mogla da jedem, bilo mi je muka, poceo je zaludac da me boli, dobila sam nenormalnu glavobolju (ceoni deo mi se raspadao i zadnji deo glave vrata mi je pucao) , posto imam urodjeno nizak pritisak - poceo je da mi skace i da seta i naravno poremetila san (imala sam normalan san do pocetka primene ad), ajd da ne bi bila nezahvalni pacijent resim da popijem i sutra i naravno odlicno sam se osecala sve dok nisam popila eliceu onda sam postajala mrtva osoba sa istim problemima od prethodnog dana... sledeceg jutra odem kod nje i krenem da joj pricam problem a ona meni hmmm imam utisak da si ti preosetljiva na lekove al' ajde da probamo sa seroxatom i rekla mi je da sacekam 3 dana pa da krenem njega da pijem, znaci od sledece nedelje... ja se sada osecm OK, pomalo se osetim uznemireno al' me to brzo prodje... Izvinite jos jednom sto sam bila preopsirna ali zelela bih da cujem vase misljenje...
Hvala
 
Poslednja izmena:
Već devet meseci se borim sa anksioznošću i napadima panike. Sve je počelo iznenada kad sam mogla da nastradam i usled preživljenog stresa, maltene prestala normalno da hodam i funcionišem. Prvo sam se plašila hladnoće i zime (da se ne smrznem, jer se traumatični događaj desio zimus) da se mišići ne ukoče i dobijem grč. Nisam mogla sama da sedim bez stolice sa naslonom, kad zakoračim zavrti mi se, blokiram, leva noga se ukoči i osetim grč, istog trenutka čučnem i nekako dođem do stolice...Da ne pričam da je sve to praćeno lupanjem srca, vrtoglavicom i osećajem straha...Kad me neko vodi (pošto od onog događaja ne mogu sama) sve bude ok...Čim treba sama, meni leva noga počme da se koči i kraj...Vežbam i dok vežbam sve je normalno, čim prestanem, počinju muke. Nisam nikada imala problem da izađem bilo gde, da odem na mesta gde ima puno ljudi, sad imam...Ako treba da odem kod nekog ja odustanem jer me istog trenutka hvata napad panike, kako ću, ja sama kod njih. Imam osećaj viška leve noge, i čini mi se da mi smeta...Jer ovako ne služi ničemu trenutno...Oslanjam se samo na desnu...Mislim da je psihoza kriva za sve, iskreno nadam se da mi ima pomoći, jer ovakav život ne bih poželela nikome.
 
Već devet meseci se borim sa anksioznošću i napadima panike. Sve je počelo iznenada kad sam mogla da nastradam i usled preživljenog stresa, maltene prestala normalno da hodam i funcionišem. Prvo sam se plašila hladnoće i zime (da se ne smrznem, jer se traumatični događaj desio zimus) da se mišići ne ukoče i dobijem grč. Nisam mogla sama da sedim bez stolice sa naslonom, kad zakoračim zavrti mi se, blokiram, leva noga se ukoči i osetim grč, istog trenutka čučnem i nekako dođem do stolice...Da ne pričam da je sve to praćeno lupanjem srca, vrtoglavicom i osećajem straha...Kad me neko vodi (pošto od onog događaja ne mogu sama) sve bude ok...Čim treba sama, meni leva noga počme da se koči i kraj...Vežbam i dok vežbam sve je normalno, čim prestanem, počinju muke. Nisam nikada imala problem da izađem bilo gde, da odem na mesta gde ima puno ljudi, sad imam...Ako treba da odem kod nekog ja odustanem jer me istog trenutka hvata napad panike, kako ću, ja sama kod njih. Imam osećaj viška leve noge, i čini mi se da mi smeta...Jer ovako ne služi ničemu trenutno...Oslanjam se samo na desnu...Mislim da je psihoza kriva za sve, iskreno nadam se da mi ima pomoći, jer ovakav život ne bih poželela nikome.

Kakva psihoza tvoja crna, ne preuvelicavaj, to ti je panicni poremecaj sa agorafobijom.
Moras postepeno da se oslobadjas straha, i ne smes da vuces druge ljude sa tobom da ti "drze strah" ako ti se nesto desi.... Moras da sama odes i da kazes neka umrem bas me briga, ne zelim vise ovako da zivim, i bice tesko u pocetku, mislices da ces umreti ali moras tako korak po korak da se oslobodis straha. Kada se oslobodis agorafobije, ostace desavanje panicnih napada s' vremena na vreme, bez ikakvih uzrocnika, i na to se moras navici, i prepoznati kada dodje napad, da ga izdrzis a da to niko ne primeti id a se previse ne koncentrises na to nego pustis da telo izrazi telesne funkcije takve kakve su bez ikakvih misli, jao a sta mis e sad desava, jao sta ako ovo, ono. Posle toga ce se ti napadi prorediti i videces vremenom ce nestati. Samo im ne daj paznju.

I naravno zna se - promena zivota, sto manje stresa, sto vise smeha i zadovoljstava. Sve sto uradis pozitivno zapamti i nagradi sebe, ako treba pohvali sebe naglas 5 puta, kako si to i to uspela da uradis. Ne smes da zameras sebi , jer to je sledeci korak koji vodi u depresiju, Zato se uostalom za lecenje panicnih napada i agorafobije i daju antidepresivi.

Jeste tesko, ali neko ima ovu bolest neko onu, a neko neurotski poremecaj. Nije to nista ni sramota, ni ludo, ni ovo ni ono. Tebi se cini da je najteze na svetu ali ima i mnogo gorih stvari.

Prihvati svoje stanje, nemoj da jadikujes zbog njega kako i zasto je doslo i kada ce proci. nemoj pozuravati bolest da sto pre prodje...ne broj koliko traje i kada ce da dodje kraj tome.....Kraj ce doci kada ne budes pridavala paznju strahovima. To je kao kada juris svoju senku - sve sto je brze juris ona brze bezi i tu nema pobede, nikada se ne mzoe pobediti na silu. Samo smisleno i polako. Ne pridavajuci znacaj tome i laganom desenzitizacijom dok se sve ne vrati na normalu.

Dobro spavaj, na vreme jedi i bavi se sto vise sportom. Zaposli se raznim stvarima da na njih najvise mislis, naravno pod uslovom da nisu stresne.
 
Pozdrav svima...
Nadam se da sam na pravom mestu... moj problem ce nekome mozda ce zvucati jednostavan ili komplokovan, ne znam dal' je neko od vas imao slicne probleme il' tegobe i zelim da vam se izvinem sto cu biti preopsirna...
Prosla sam kroz haotican razvod braka, bespotrebno mlacenje po sudu oko starateljstva i takodje bespotrebna i bezobzirana borba imovine koja je trajala skoro deceniju, stres na poslu u ogromnim kolicinama verovatno su dovele do ovoga...
Sve je krenulo sredinom avgusta kada sam po vrelom danu upala u ledenu prodavnicu s' namerom da kupim nesto na brzinu i da idem kuci, posle par minuta u toj prodavnici pocelo je da mi bude muka, da se znojim, srce je pocelo da mi ludo bije, imala osecaj kao da mi je neko stegao za kicmeni deo vrata ka glavi i kao da tu imam neki problem i da cu zbog toga da izgubim svetst (osecaj kao kada vam padne secer), al' posto nisam kupila to sto sam planirala ja sam sa sve tim haosom zavrsila kupovinu izasla iz prodavnice i pozvala brata da dodje po mene... dok sam cekala brata (nekih 15 minuta) ja sam se polivala vodom, jela cokoladu i nekako sam se sabrala, tog dana sve je bilo kao da se nista nije desilo i sve je bilo OK dok nisam sredinom septembra krenula na godisnji odmor... posto me je grlo bolelo i nisam mogla da gutam otisla sam kod dr u dom zdravlja, koja mi je rekla da imam jaku upalu grla i prepisala mi panklav, vec posle dva dana od primene terapije opet mi se javilo lupanje srca i malaksalost - naravno otisla kod kardiologa odradila sve preglede i sve je OK... nastavila sam i dalje da pijem terapiju za grlo al' imala sam utisak da mi se stomak naduo i da mi gura pluca i da ne mogu da disem, dobila sam dijareju i imala sam utisak da cu da se onesvestim... pozvala sam jednu dr i ispricala joj svoj problem ona mi je rekla da prestanem da pijem panklav jer on ne odgovara ljudima sa hijatus hernijom (tj meni) i da odem kod drugog lekara... naravno drugi lekar mi prepisao drugi antibiotik jer mi je grlo i dalje crveno, suvo i imala sam osecaj kao da sam cetke jela i da se javim na kontrolu... narednih sedam dana sam provela u krevetu jer sam bila mrtvosana, nisam mogla da jedem i nisam imala snage da ustanem i bojala sam se da ostanem sama u kuci jer sam se plasila da ce nesto da mi se desi a da nikoga nema da mi pomogne, postala sam jako osetljiva - pocela sam da slinim za svakakve gluposti... kada sam se podigla na noge otisla sam kod ORL lekara koji mi je rekao da moje stanje ne lici na bilo kakvu upalu grla vec problem sa zeludacnom kiseinom i da bi bio 100% siguran trazio mi je da uradim bris grla i nosa i kompletne biohemijske analize (bris je bio OK kao i nalazi)... u medjuvremnu sam pocela da radim (atmosfera na poslu ravna logoru) i svako jutro kada sam dolazila na posao imala sam utisak kao da mi se stomak cepa kao da mi ga neko uvija i zavija i nenormalni bolovi... bila sam kod gastro lekara koji mi je dao da pijem Controloc (od kojeg sam dobila gusenje) al' ti bolovi sa dolaskom na posao su postajali sve jaci i jaci i na kraju sam zavrsila na gastroskopiji... imala sam povisenu zeludacnu kiselinu al' za terapiju sam morala da sacekam Helikobakter nalaz i dr mi je savetovao da uzmem godisnji odmor jer je smatrao da sam pod ogromnim stresom i da mi se zbog toga stvara kiselina... na godisnjem odmoru pocela sam da se ujutru osecam uplaseno i uznemireno do nekih 8-9 casova ujutru i posle toga sve ok kao da se nista ne desava... preko preporukue otsila sam kod jednog psihijatra na razgovor i sa njom sam pricala skoro 1h i ona mi je rekla da sam emotivno istrosena i pod stresom i da nadjem psihoterapeuta jer ja nisam slucaj za psihijatra... pokusavala sam da nadjem proverenog psihoterapeuta i onda mi je jedna moja poznanica mi je kada sam joj sve ovo ispricala rekla da je ovo panicni strah i savetovala me da nadjem drugog psihijatra... naravno poslusala sam prijateljicu i otisla kod drzavnog psihijatra koja mi je posvetila 5 minuta vremena napisala dijagnozu F410 Panični poremećaj, epizodna paroksizimalna anksioznost i dala da pijem eliceu... kada sam pocela da pijem eliceu prvog dana sam 3 sata bia u nekoj ludackoj happy euforiji, da bi posle toga postala troma i mrtva, nisam mogla da jedem, bilo mi je muka, poceo je zaludac da me boli, dobila sam nenormalnu glavobolju (ceoni deo mi se raspadao i zadnji deo glave vrata mi je pucao) , posto imam urodjeno nizak pritisak - poceo je da mi skace i da seta i naravno poremetila san (imala sam normalan san do pocetka primene ad), ajd da ne bi bila nezahvalni pacijent resim da popijem i sutra i naravno odlicno sam se osecala sve dok nisam popila eliceu onda sam postajala mrtva osoba sa istim problemima od prethodnog dana... sledeceg jutra odem kod nje i krenem da joj pricam problem a ona meni hmmm imam utisak da si ti preosetljiva na lekove al' ajde da probamo sa seroxatom i rekla mi je da sacekam 3 dana pa da krenem njega da pijem, znaci od sledece nedelje... ja se sada osecm OK, pomalo se osetim uznemireno al' me to brzo prodje... Izvinite jos jednom sto sam bila preopsirna ali zelela bih da cujem vase misljenje...
Hvala

Ih to kad te slusaju 5 min pa lupnu dijagnozu i lek, pa ako ne valja, "ajde onda da probamo sa ovim", a sta je sa onim starim lekom? Sta mi je sve on uradio po mozgu? Cim mine odgovara znaci da je napravio rsum po mozgu, a sad ovaj sledeci treba sve to da sredi....I poremecaj i rsum koji je napravio prvi lek......

Mnogo si se istrosila kao sto i sama znas.... Putovanje , odmor, novi partner i puno smeha bi 7 puta vise pomoglo nego lek. Naravno i blagovremena psihoterapija uz sve to.

Od stresa ti je pao imunitet i malo malo pa te zakaci nesto.... Ne znam kojim se poslom bavis i da li mozes da menjas taj posao, jer ocito je da je i previse stresan za tebe.

Ili ga menjaj, ili udri brigu na veselje tipa bas me briga i ako me otpustite ( i onda ides mrtva hladna na posao bez ikakvih trzavica) .
Ako si savesna osoba koja brine za svaku sitnicu na poslu i da odradi najbolje sto moze - to nije dobro.... Mzoda je dobro za poslodavca i posao, stranke ali za tvoj psihicki zivot nije.

Zato i nikada ne obole lenji nesavesni ljudi koji se zajebavaju na poslu, a oni najradniji imaju raznorazne psihicke ili psihosomatske probleme.
 
Hvala!!! Vežbam idem redovno u teretanu a imam i traku za trčanje kući...Trudim se da ne mislim, da radim stvari koje me ne opterećuju. U početku sam bila toliko depresivna da nisam slušala muziku niti gledala bilo šta na tvu. Sad povremeno gledam...Ta leva noga me najviše nervira sa desnom je sve ok, nit se grči nit imam neki bzvz osećaj kao sa levom, pretpostavljam da je i to iz glave...Iskreno se nadam da ću opet jednog dana biti ona stara vesela, nasmejana bez strahova...
 
Hvala!!! Vežbam idem redovno u teretanu a imam i traku za trčanje kući...Trudim se da ne mislim, da radim stvari koje me ne opterećuju. U početku sam bila toliko depresivna da nisam slušala muziku niti gledala bilo šta na tvu. Sad povremeno gledam...Ta leva noga me najviše nervira sa desnom je sve ok, nit se grči nit imam neki bzvz osećaj kao sa levom, pretpostavljam da je i to iz glave...Iskreno se nadam da ću opet jednog dana biti ona stara vesela, nasmejana bez strahova...


Imas traku kuci i ides u teretanu??? Hej pa ti si neki moj tip :-p

E super, moras da se trudis, jeste tesko ali bice bolje. Noge mogu da budu trope kada ce se desiti panicni napad, ali malo mi cudno da ti se samo leva grci....Da li si proverila da utvrdis da li nije neki fizicki razlog? Kakvu si to imala situaciju opasnu po zivot? Da li je mozda tu bilo nekih povreda na levoj nozi?
 
Ih to kad te slusaju 5 min pa lupnu dijagnozu i lek, pa ako ne valja, "ajde onda da probamo sa ovim", a sta je sa onim starim lekom? Sta mi je sve on uradio po mozgu? Cim mine odgovara znaci da je napravio rsum po mozgu, a sad ovaj sledeci treba sve to da sredi....I poremecaj i rsum koji je napravio prvi lek......

Mnogo si se istrosila kao sto i sama znas.... Putovanje , odmor, novi partner i puno smeha bi 7 puta vise pomoglo nego lek. Naravno i blagovremena psihoterapija uz sve to.

Od stresa ti je pao imunitet i malo malo pa te zakaci nesto.... Ne znam kojim se poslom bavis i da li mozes da menjas taj posao, jer ocito je da je i previse stresan za tebe.

Ili ga menjaj, ili udri brigu na veselje tipa bas me briga i ako me otpustite ( i onda ides mrtva hladna na posao bez ikakvih trzavica) .
Ako si savesna osoba koja brine za svaku sitnicu na poslu i da odradi najbolje sto moze - to nije dobro.... Mzoda je dobro za poslodavca i posao, stranke ali za tvoj psihicki zivot nije.

Zato i nikada ne obole lenji nesavesni ljudi koji se zajebavaju na poslu, a oni najradniji imaju raznorazne psihicke ili psihosomatske probleme.

Hvala ti na odgovoru :cvet:

Ja sam mozda imala velika ocekivanja kada sam otisla kod psihijatra, ocekivala sam da ce ona prvo da prica sa mnom, da prvo proba psihoterapijom i da ce kroz pricu doneti neki zakljucak i iskrena da budem nisam ocekivala da ce da me saslusa povrsno i da mi odmah uvali ad...
Radim u bolnici i na zalost ne mogu da promenim posao... moj posao nije bio stresan sve dok se bivsa garnitura rukovodilaca nije pojavila koja je imala manir da urla, lupa, preti kao da su vas kupili na pijaci robova... sada je dosla nova gartnitura rukovodilaca koja je normalna i ima normalan pristup ljudima pa sada konacno idem na posao bez ikakvih tenzija jer znam da me tamo ne cekaju ale i azdaje... dok nisam pukla ko prskalica bila sam ludi perfekcionista koji je svakog trenutka znao gde je sta i etc. sada sam pocela da se povlacim i da pustam i druge saradnike da se malo potrude...
Meni je ova godina bila veoma stresna proletos sam imala smrtni slucaj u porodici koji me je veoma potresao, posle toga dete mi se upisivalo u srednju skolu, pa renoviranje stana, pa sam morala da menjam svog sefa dok je bio na go (bez ikakvih ovlascenja a odgovornost do nebesa) i sem ispada u prodavnici letos (ako se to moze nazvati panicnim napadom) nemam te napade... al' imam neki nemir i nelagododnost kada treba da idem sama na posao ili da budem sama (verovatno je ovo posledica sto mi je ujna proletos krenula rano ujutru na posao i pozlilo joj je u busu i posle toga preminula) al' ja kazem sebi ajde smiri se nije to nista i krenem da se bodrim i pevam svoju omiljenu pesmu i to me popusti...
Sada pokusavam na sve moguce nacine da se vratim u ono stanje kada sam bila osoba koja je bez straha smela da ide negde i nadam se da ti mozda imas neki predlog ili sugestiju...
 
Poslednja izmena:

Back
Top