Najmisterioznije knjige u ljudskoj istoriji

Lada

Legenda
Poruka
52.215
najmisterioznije-knjige-sp.jpg


Tokom istorije relativno često izranjaju neke knjige koje od svog izdanja muče naučnike koji ne mogu objasniti njihovo poreklo ili sadržaj.

Misterije i dalje postoje u svetu, čak i u ovo doba nauke i sveprisutnog interneta. Dovoljno je malo zagrebati po površini sa nekih knjiga da bi se shvatilo da su jednako misteriozne kao i kad su se pojavile
 
10. Knjiga Soyga

Poznata i kao Aldaraia, tajanstvena knjga magije kojoj je život posvetio jednako misteriozni John Dee, dvorski mag Elizabete I. Dee je verovao da se radi o praistorijskim magijskim ritualima, ali nikad nije uspeo dešifrovati knjigu koja je bila izgubljena sve do 500 godina nakon njegove smrti kada su 1994. pronađene dve kopije u British Museumu... naravno, i dalje ostaje nerazumljiva.


9. Codex Seraphinianus

Italijanski arhitekta, dizajner i umetnik Luigi Serafini napravio je rukopis izdat 1981. koji je pisan jezikom koji niko ne može probiti, a sam autor kaže da je knjiga nastala kako bi pokazala odraslima kako se deca osećaju pred knjigama... ali teorija zavere ima kao u priči.
 
8. Hypnerotomachia Poliphili

Izdata 1499. u Venecije od strane nepoznatog autora, sjajne tipografije i odličnih ilustracija, ova knjiga je pisana bizarnim jezikom koji koristi latinske i grčke korene i arapske i hebrejske reči za opis Poliphilusovih alegorijskih snova, a neprobojne šifre delova teksta raspiruju maštu teoretičara zavera.

7. Knjiga Oera Linda

Neobični manuskript prvi se put pojavio sredinom 19. veka, pisan starim nemačkim jezikom pokriva oko 4 hiljade godina istorije frizijske civilizacije, a između ostalog opisuje potonuće Atlantide. Došla je na zao glas zbog interesa nacista za nju, pa je prozvana Himmlerovom Biblijom.
 
6. Ripleyevi svici

Dobili su ime po Georgeu Ripleyu, britanskom svešteniku i alhemičaru iz 15. veka i predstavljaju sažetak njegovog 20-godišnjeg putovanja Europom i proučavanjem alhemije. Niz enigmatskih tekstova i slika pokazuje kako napraviti Kamen mudraca.

5. Dekreti iz Smithfielda

Zbirka starih kanona pojavila se 1230. godine i trebala je zameniti stariju verziju po ukazu pape Grgura IX, ali prepuna je vrlo neuobičajenih i nepristojnih ilustracija uz tekstove, čak i bogohulne slike sveštenika kao demona
 
4. Rohonc kodeks

Knjiga koja je godinama čuvana u biblioteci mađarskog velikaša iz Rohonca donirana je mađarskoj Akademiji nauke 1838. godine jedna je od najmisterioznijih na svetu - poreklo i jezik su nepoznati, jezik još nije dešifrovan.


3. Crvena knjiga

Jung je od 1916. počeo dobijati žestoke simptome mentalnih bolesti i započeo je pisati svoj Liber Novus, poznat kao Crvena knjiga. Sam je tih 16 godina opisao kao bitku sa podsvešću. Iz nepoznatih razloga izdata je tek 2009. godine.
 
2. Prodigiourm Ac Ostentorum Chronicon

Francuski humanista Conrad Lycosthenes napisao je ovo delo 1557. godine koje sadrži hronike od Adama i Eve preko Grka i Rimljana do srednjeg veka. Enciklopedija sadrži odlične opise životinja poput nosoroga, ali isto tako i bizarnih bića, kao i opise NLO-a


1. Voynich Manuscript

Čudesna Vojnicheva fantazmagorija i dalje ostaje nerješiva enigma.
 
10. Knjiga Soyga

Poznata i kao Aldaraia, tajanstvena knjga magije kojoj je život posvetio jednako misteriozni John Dee, dvorski mag Elizabete I. Dee je verovao da se radi o praistorijskim magijskim ritualima, ali nikad nije uspeo dešifrovati knjigu koja je bila izgubljena sve do 500 godina nakon njegove smrti kada su 1994. pronađene dve kopije u British Museumu... naravno, i dalje ostaje nerazumljiva.
johnDee.jpg

Kada je pronašao knjigu 1551, Džon Di je otišao toliko daleko da je angažovao medijuma da bi mogao da razgovara sa arhangelom Urijelom o tome šta knjiga znači. Dok se čini da neki delovi knjige napisane na latinskom imaju značenje, postoji preko 40.000 slova čudno raspoređenih u 36 tabela koje izgledaju kao neka vrsta koda.

Imajući u vidu okultnu prirodu knjige, rešavanje ove misterije obećava otkrovenje, za koje se šuškalo da ima kletvu. Navodno, ako otkriješ šifru, umrećeš u roku od dve i po godine. Možda bi trebalo da pustimo kompjutere da se uhvate u koštac sa ovim.
 
9. Codex Seraphinianus

Italijanski arhitekta, dizajner i umetnik Luigi Serafini napravio je rukopis izdat 1981. koji je pisan jezikom koji niko ne može probiti, a sam autor kaže da je knjiga nastala kako bi pokazala odraslima kako se deca osećaju pred knjigama... ali teorija zavere ima kao u priči.
1602989854408.jpeg
 
Sedam misterioznih knjiga koje su nestale



knjiga
Veliki deo znanja koje je čovečanstvo čuvalo vekovima je izgubljeno bez traga. Velikani ljudske rase su svoja dostignuća i značajne misli ili čuvali i poneli sa sobom u smrt, možda zapisali pa ih je neko u jeku revolucije ili rata spalio, a možda su i negde jako dobro skrivene.

Očigledno, nikada nećemo saznati koja su sva odlična štiva izgubljena kroz vreme, ali o nekima se ponešto i zna, iako su činjenice koje okružuju njihov nestanak, malo je reći, poražavajuće.

Jevanđelje po Evi, nepoznat autor

To je, kako se smatra, najseksualnija i najperverznija apokrifna knjiga. Jasno je i zašto nije preživela – crkva je imala štošta da kaže o njoj i da zabrani koncepte kao što su “slobodna ljubav”, “coitus interruptus” i gutanje semene tečnosti u ritualnom činu, a sve to je lepo objašnjeno u ovoj sjajnoj erotskoj knjizi.



Ova knjiga je bila toliko opasna jer je dovodila u pitanje 2.000 godina star celibat i „čistotu” koju propoveda hrišćanstvo. Nikada je nismo pročitali jer su je crkveni verodostojnici poput Epifanija izbacili iz prometa sa željom da spreče ceo svet da se seksa bez grešnih misli i proguta malo semene tečnosti. I što je najgore, izvukao se.

Ako je ova knjiga delo Boga onda će njeno stvaranje i sudbina biti pitanje broj 1 koje ćemo postaviti Isusu kada se ponovo pojavi.

O stvaranju sfere, Arhimed

Pretpostavlja se da se radi o knjizi u kojoj je objašnjeno stvaranje čuda iz antičke Grčke – planetarijuma, astronomskih satova i svega onoga što su napravili da sebi olakšaju život.

Žao nam je što je nema više jer opisuje Antikitera mehanizam, antički mehanički kalkulator izumljen oko 100. godine pre n.e. koji se nikada više nije pojavio u uređajima sve do nekih 1000 godina kasnije. U njoj se mogao naći plan o stvaranju ovakvog uređaja, tako da smo ga mogli sami napraviti u garaži, a možda i mašinu za putovanje kroz vreme. Ma čak i da svih tih planova nema u njoj, sama činjenica da je tu knjigu napisao Leonardo da Vinči antike, tera jezu niz kičmu. Čak su i najmoderniji standardi bledi u odnosu na grčko poimanje mehanike, i zamislimo samo šta je on sve tu zapisao.



Sve što je ostalo od primeraka je negde zakopano ili više ne postoji jer su Rimljani voleli da pale knjige, pogotovo one neprocenjive iz Aleksandrijske biblioteke.

Retke knjige iz Kuće mudrosti (Bait al-Hikma)

U Velikoj biblioteci u Bagdadu, tadašnjoj Kongresnoj biblioteci, krile su se najređe knjige (one koje nisu do tada već uništene) sa tri kontinenta. Bila je intelektualni centar za vreme islamskog Zlatnog doba (oko 750-1258)

Tu su Persijanci voleli da sklone svoja dostignuća iz nauke, medicine, astronomije i tehnologije, ali i sve ono što su poharali negde usput. Zbog svega toga su oni bili najveće face kroz vekove.

Sam katalog je bio neprocenjiv a biblioteka je bila nalik univerzitetu u koju su svi ulazili da bi nešto naučili. U njoj su napisana i sakrivena najveća dostignuća ikada, a za veliki deo njih naše jadno čovečanstvo nikada neće čuti.



Ko zna gde bismo bili da smo bili samo malo pažljiviji. Mi u stvari kaskamo za starim svetom, ništa veliko mi nismo uradili.

Pretpostavlja se da su Rimljani imali u svojim baštama biljku koja je bila najbolje sredstvo zaštite od trudnoće, ali su je istrebili. Kako je Bagdad bio prestonica matematike i nauke, verovatno su uništena i dela “Putovanje kroz prostor” od Muhameda ili “Kako sam izlečio sidu” od Hipokrata. Nikada nećemo znati.

A za sve su krivi Mongoli. Sve što su zatekli u gradu kada su ga zarobili 1258. bacili su u Tigar. Oni koji su preživeli pričali su da je reka bila crna od mastila pa, skoro godinu dana.

Ostatak Epskog ciklusa, razni autori

To je ostatak epske sage o Troji gde su i “Ilijada” i “Odiseja”. Cela ova spektakularna saga ima zapravo osam delova, a Homer je potpisao navedena dva. Ciklus govori o kompletnoj Odisejevoj avanturi za koju Aristotel u svojoj “Poetici” kaže da su Homerova opisivanja samo isečci i najzanimljiviji delovi.


Neverovatan je uticaj ovih priča na književnost i muziku, pozorište, film, ples, ljude… Čak je “Ilijada” možda i najpoznatija nereligijska priča na svetu (ako nauka ne dokaže da je Zevs zaista na Olimpu), a mi znamo samo jedan smešni delić.

Hermokrat, Platon

Prva dva dela Platonove trilogije su bila “Kritija” i “Timaj” za koje se sumnja da su transkripti najvećih mislilaca. Ako je “Hermokrat” imalo blizu prva dva dela savršene trilogije, onda se u njemu spominju koncepti kao što su molekuli ili zlatni presek, i ova knjiga bi sigurno uticala na potonje mislioce. Pošto se druga knjiga završava nekako “nedovršeno”, u pola rečenice, očekuje se da treća, izgubljena, pokrije sudbinu Atlantide koja se, inače, dosta spominje u prve dve.

Sada niko više nema ni najmanju predstavu gde bi knjiga mogla biti. Čak se spekuliše da je Platon nikada nije ni završio.

Ab urbe condita libri (O stvaranju grada), Tit Livije

Detaljna istorija Rima od trojanskih predaka do vladavine cezara Avgusta 800 godina kasnije, što dalje implicira da je tu zapisano sve što nije nigde drugde. Knjiga ima tačno 142 toma i svi koji su je ikada dodirnuli i bacili radoznali pogled na nju slažu se da je spektakularna. Kada je Zapadno Rimsko carstvo palo, Livijevo delo je jedino ostalo da posvedoči o svemu što se tu dešavalo. Sada nema ni njega.


Zamislite da nađete nešto nalik “Egipatskoj arhitekturi” i rešite misteriju kako su izgrađene piramide. E, ova knjiga bi napravila sličnu stvar. Cela istorija Rima iz tog perioda bi bila razrešena.

Samo jedan deo Livijevih istorijskih studija je pomogao Italiji da stvori ono što danas zovemo renesansom, a sva njegova poznata dela i sada su dostojna divljenja.

Evropi je bilo potrebno 1.000 godina da shvati da će joj stare knjige biti potrebne nakon pada Rima, pa kad su Italijani počeli da prebiraju po pepelu i starim kovčezima, našli su 35 knjiga iz ove serije. I čitava istorija Starog Rima bazirana je na ovim podacima.

Knjiga o ratovima Boga, napisao Bog glavom i bradom (?)

Izgubljena knjiga navodno govori o ratovima Mojsija, Isusa Navina i Izraelaca koji su hodili Svetom zemljom. Da je preživela, bila bi isto popularna koliko i Biblija danas, jer se kaže da ju je napisao sam Bog (posredno ili neposredno).
 
Egipatska knjiga mrtvih


Knjiga mrtvih je uobičajeno ime za drevni egipatski pogrebni tekst poznat kao Knjiga dolaska (ili Odlaska ) kroz dan. Knjiga mrtvih predstavlja opis drevnog egipatskog koncepta zagrobnog života, odnosno zbirku himni, čarolija i uputa pomoću kojih su pokojnici mogli da prolaze kroz poteškoće u zagrobnom životu. Knjiga mrtvih se najčešće pisala na svicima papirusa i smeštala se u mrtvačke sanduke ili grobnice pokojnika.

Naziv "Knjiga mrtvih" je izmislio nemački egiptolog Karl Richard Lepsius kada je izdao zbirku tekstova godine 1842. Kada je prvi put otkrivena, za Knjigu mrtvih je smatrano da predstavljala drevni egipatski ekvivalent Biblije. Međutim, za razliku od Biblije, Knjiga mrtvih ne postavlja verska načela, a drevni Egipćani je nisu smatrali proizvodom božanske objave, pa se zato njen sadržaj menjao vremenom. Knjiga mrtvih bila je proizvod dugog procesa evolucije od Piramidskih tekstova Starog kraljevstva do Srednjeg egipatskog kraljevstva. Knjiga mrtvih je u kasnijem periodu prerađena u Knjigu disanja, ali je ostala popularna sve do rimskog doba.

Egipatska Knjiga mrtvih, čiji se naziv izvorno može prevesti kao Knjiga izlaska duše na svetlo dana ili kao Knjiga izlaska duše na svetlost Ra, nije magijsko - praznoverni pogrebni tekst kako je to navedeno u većini priručnika o drevnom Egiptu. Knjiga mrtvih je deo zbirke tekstova zajednice egipatskih mudraca koji su je čuvali kroz čitavu istoriju Egipta, a služila je kao inspiracija za celokupni obrazovni sistem egipatskog društva. Ima mistično religijski sadržaj namenjen najobrazovanijim sveštenicima i predstavlja inicijalni tekst sastavljen od profinjenih misli i metafizičkih pojmova. Prvenstveno se koristila u misterijskim školama, a najverovatnije se prenosila usmenom predajom hiljadama godina. U njoj se, jezikom simbola, daju odgovori na najdublja filozofska pitanja: o životu i smrti, o večnom i prolaznom, o čoveku i smislu njegovog postojanja.



Tajne egipatske 'Knjige mrtvih'

Tekstovi su podeljeni u odvojena poglavlja kojih ima gotovo dvesta. Svako zainteresovan mogao je dati da mu se na papirus napiše vlastiti tekst ili da platiti tekst-obrazac u koji će biti upisano njegovo ime.

Bogatiji naručioci po pravilu su iznajmljivali pisara da za njih obavi posao, naravno, ukoliko ih prerana smrt nije pretekla u toj nameri.

Najranija 'Knjiga mrtvih' datira iz 15. v.pr.n.e., a neki raniji tekstovi potiču iz 5. i 6. dinastije i isklesani su u grobnicama i hiljadama godina ranije.

Iako naslov upućuje na morbidan sadržaj negativnog predznaka, 'Knjiga mrtvih' sve je samo ne to.

Vrlo religiozni, Egipćani su mnogo pažnje posvećivali zagrobnom životu, a tekstovi 'Knjige mrtvih' samo su trebali da pomognu da se do tog života uspešno dođe.

Oni zapravo pomažu pokojniku da pobedi sve opasnosti drugog sveta, prođe kroz iskušenja i testove poslednjeg suda i da se vrati obnovljen u sunčanoj barci boga Ra.

Smrt je neprijatelj, ali je uvek pokorena, zato 'Knjiga mrtvih' zapravo pripoveda o pobedi nad smrću!

Prošlo je mnogo vremena otkad su Evropljani počeli da gledaju veliku egipatsku civilizaciju kao civilizaciju mrtvih u kojoj je jedina svrha života pripremiti se što bolje za smrt.

Ta je moderna obmana prisutna i u modernoj masovnoj kulturi (dovoljno je prisetiti se filma Mumija), a delimično se može objasniti izvorima putem kojih je istraživana egipatska kultura.

Zaista, svakom istraživaču je verovatno bilo teško da zamisli pozitivnu civilizaciju punu života s obzirom na to da 95 posto egipatskih spomenika čine grobnice, a svi artefakti sa kojima se raspolaže također su pronađeni u grobnicama.

Spomenika koji bi svedočili o svakodnevnom životu gotovo uopšte nema jer materijali od kojih su ti spomenici i predmeti rađeni nisu odoleli zubu vremena.

Egipćani nisu bili ljudi koji se nisu smejali. Upravo suprotno, mnogi tekstovi 'Knjige mrtvih' koji potiču iz Novog Carstva nose naglašeno humorističnu notu.

Primer, Bitka Horusa i Setha je priča koja o najznačajnijim bogovima govori vrlo ponižavajuće, a prate je i slike naglašeno erotskog karaktera. U svakom slučaju, bogovi nisu bili toliko velika dogma kako se uglavnom čini, a 'Knjiga mrtvih', uprkos naslovu, nije imala nikakve veze sa pogrebnim običajima, niti je bila molitvenik ili zbirka mitova.

Zato je teško naći pravi naziv za ovo čudesno remek-delo jer literatura koja se povezuje sa hršćanstvom, budizmom ili islamom nema u svom katalogu nijedan tekst koji bi se mogao uporediti sa onim što je pronađeno u egipatskoj knjizi.
 

Back
Top