Najlepsi citati

  • Začetnik teme Začetnik teme Nesi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nesi:
"...cutao sam, glavom su mi promicale neke reci koje sam mogao izgovoriti, ali nista od svega toga mi se nije ucinilo dovoljno snazno, pa sam u jednom trenutku, ne znajuci sta da preduzmem, pokupio vrskom prsta jednu suzu sto je klizila niz njeno lice. To ju je nateralo u jos veci plac. Dodirnuo sam je za rame. Drhtala je. Onda sam se potpuno izgubio. Odjednom me je zahvatila nekakva cudna drhtavica. Ona je, ne znajuci sta cini, naslonila glavu na moje koleno i grcevito mi obujmila nogu svojim obnazenim rukama. Prosaptala je: Zar i mi necemo skoro.
To mlado uzdrhtalo telo koje se uz mene pripijalo, to vlazno lice koje mi je kvasilo kozu na grudima kroz razrez kosulje, potpuno me je osamutilo. Poceo sam da je milujem, u pocetku, bojazljivo i nezno, ali vreme je prolazilo, strah u meni je nestajao. Moja saka je skliznula kroz okovratnik njenog haljetka i u okruglini dlana je pocela da migolji njena velika mekana dojka sa pupecom bradavicom. Njene ruke su se pokrenule, klizile su po meni cas ovlas, cas grcevito, nekad kao dodir maslacka, nekad do bola. Celi dan smo ostali gore, u stali..."

i ti isto, hehe... :twisted:
 
"...ova je noc nasa, moja i Ankina. Dok u srednjem dvoristu tresti pijanka, ja i ona smo najzad sami, na nasem starom mestu u senu, onde gde smo se prvi put sreli. Skaklja me osusenim vlatima trave po licu, stipa me za misice, svaki cas izmislja nove i nove ludorije a ja sam spokojan, nista mi ne nedostaje, sve sto bih hteo od ovoga sveta sada je ovde u mom narucju. Sapuce mi na uvo svakojake budalastine ta nezasita mala kucka, a kad joj ne odgovorim, ujede me za uvo. Trpim, necu da pokazem da me to boli, ali kad bol preraste, okrenem je na trbuh i pocnem da devetam sakom po njenom zgodnom okruglastom dupencetu. Ona se kikoce i bacaka, psuje mi na sav glas i oca i majku, sve dok se ponovo ne zamrsimo u drhtavo klupko. Posle, neko vreme, mirni i spokojni, osluskujemo beskrajno blejanje i neskladnu svirku..."
 
"...pobedu nad razbojnicima proslavljamo i nas dvoje iako joj bas nicim nismo doprineli. To sto sam ja ove noci prekinuo sa pokajanjem i ispastanjem greha, nikako ne znaci da sam svoj dug zaboravio. Sutra cu sve nadoknaditi. Zestoko cu se okomiti na svoje gresno telo, svaki cu delic koze ostaviti u modricama, svojski cu se zaloziti ne bih li iskijao ovu noc, ali molim vas, ljudi, sveci, mocnici, posveceni i priznati, nemojte mi brojati zalogaje bas sada, ne saljite mi veceras neko njuskalo koje ce me pronaci kako bludnicim sa mojom Ancicom, pustite me da jos malo gresim pa onda radite sa mnom sta vam je volja..."
 
"...kazu: Onoj zenskoj je potreban covek. U nje je kipuca krv, a kad je vec tako, onda joj odmah valja naci nekog s kim ce to raditi pod okriljem svete bracne veze, u bracnoj postelji uz blagoslov, a ne po coskovima uz gnusanje cestitih i postenih ljudi. Ako vec mora da se jase :D , neka to cini s muzem, a ne da hara po manastirskoj bratiji i navodi na put srama i greha cestite monahe..."
 
"...treci pomenuse Jelenu. Imala je vremena, rekose, da obrlati svoga matorog muza. Uvalila mu je dupe u krilo, provrtela se na njegovim uvelim jajcima, poturila mu vockicu, draskala ga dlacicama po otomboljenoj labusini, srkutala od toboznjeg milja, nadnosila mi sisice nad nos i dodirivala ga bradavicama po ocnim kapcima. Iako nije mogla da vaskrsne njegovu usahlu zelju, postigla je da starac otkravi mrzovolju. A onda je ta lepa vestica prinela svoje punacke usne tik uz njegovo uvo, zagolicala ga svezim, mladim dahom i rekla u pravom trenutku dve-tri reci..."
 
'... No...da te ne potrisam.Kako si mi ti.Gladna nisi,nicu polako prvi vesnici proleca ,stize korenje do tebe.Zedna ne verujem da si.Nocas je padao i sneg i kisa.Propustila je crnica koju kap i na tvoja ustasca.Tek da se ovlaze. A ,da...umalo da zaboravim,zvala je tvoja majka danas.Da mi cestita....koje li ironije.No,zbog tebe sam je saslusao,zahvalio joj se.Necu da mi se ti nerviras.
Cujes li poj pticica,vidis li bar malo ovo plavetnilo nadamnom? Sunce je,a hladno.Ko da ovo vreme oslikava dusu moju.Nasmejan vazda,a tuzan unutra.No ,ne dam ja da se to vidi.Znam ja,a i ti si mi govorila:"Pazi kome se otvaras,ljudi su zli...iskoristice to." Upravo je ova zadnja i pokusala,no nije uspela.Neka je,nek misli da me povredila.Nek zivi u sopstvenoj lazi dok moze. 14 sati i 10 minuta! Tacno 20 godina! Izvini ljubavi moja,za ovu suzu,izvini ako je crnica propusti do tebe.Ne bih voleo da ti mutnom suzom kaljam tvoj beli obraz.Ne bih voleo,ljubavi moja...'
 
"Snovi koje je sanjao petnaestogodišnji dečak su se ostvarili. Bila je njegova. Ljubio je njene usne gladno kao da nije mogao da ih se zasiti. Njeno telo je bilo onakvo kakvo je zamišljao kada bi zatvorio oči u mraku sobe, bilo to na Jezeru, u Prijedoru ili ovde u Beogradu. Zidovi koje su godine čekanja stvorile izmedju njih padali su kao domine. Najzad je mogao da oseti toplinu Leninog tela dok mu se predavala bez rezerve. Zagrlila ga je i na njenim usnama se pojavio osmeh. Znao je da želi da provede ostatak života u tom zagrljaju. Lice mu se zgrčilo. Spustio je usne na Lenine grudi da ona ne primeti bol koji se mešao sa jakim naletima strasti. Ove noći voleće ženu koja mu je pripadala od dana kada su se upoznali. Ova žena je bila njemu sudjena."
 
"Mirisala je na proleće. Njeno telo, njena kosa… Sad je bio siguran da ni nakon svih ovih godina nije zaboravio ni jedan delić nje. Nije je se mogao nagledati.
Svaka sledeća igra bila je kao prva – kao ona od pre četiri godine. Svaki naredni put želeo je još više. Mislio je da je ljubav nestala, ali se prešao. U vrtlogu vremena i prostora postojali su samo njih dvoje. Tog avgustovskog popodneva ništa drugo nije bilo važno. Nešto ga je steglo u grudima, ali je njen sledeći poljubac odneo bol. Zaboravio je na sva data obećanja drugoj ženi – pred Bogom i narodom. Ponovo je bio petnaestogodišnji dečak do ušiju zaljubljen u svoju Saru Kej."
 
"Plamen Julijaninog života se polako gasio. Ostao je samo duh nekada vedre i od svih voljene Jule, odjek njenog smeha u Domu garde i zanosni ples u ritmu valcera. Bez Nikole više ništa nije imalo smisla. Preživela je rat misleći na dan kada će ga ponovo sresti. Sada će, u miru, da umre. Ostala je sama. Izgubila je obojicu. Kao hipnotisana polako je krenula ka kapiji. Još jednom se okrenula ka kući u kojoj je provela lepe trenutke. Njen svet je srušen. Svesna je da nema više gde da traži potrebnu snagu koja bi je podigla iznad ruševina.
Jesenja kiša je spirala krv sa ulica. Julijana je hodala kao u snu, bez misli. Hladan vetar joj zamrsi kosu i velike kapljice natopiše mrki kaput. Ona više nije bila u tom svetu."
 
"...jer sam tog trenitka pomislio na Ancicu.
Eto dakle Ancice gde mi cupka dlacice na trbuhu i zabavlja se s njim kao mace s misom. Nakrivila glavicu na jednu stranu, stisla zube, rasirila nozdrve kao zdrebica i sapicom ga luluska levo-desno, dok ne bukne, dok se ne ustobolci kao gladna ala. Tada Ancica uzdise kao da je neko tera uzbrdo, rumenilo joj popadne po jagodicama a nausnicu joj orosi znoj..."
 
"...tu odmah u blizini je Vampirski zub, gola ostra stena. Vampiri na nju dovlace devojcice sto su tek napupile. Izvlace ih iz toplih postelja, omamljene i usnule, pa im sapucu reci pune miloste i ljubavnih draganja dok im san ne ocvrsne. Posle ih odnesu u svojim ledenim narucjima na stenu, zariju im crne zube ispod neznih sisica, piju krv i okuze svojom otrovnom pljuvackom. Vrate ih pre petlova blede i premorene, rashladjene za celi zivot..."
 
"...video sam sta je ucinio od Jelene. Ona je i ranije bila cudna sa svim onim haljincinama i salovima u koje se zamotavala usred leta, ali je barem u svakom drugom pogledu izgledala sasvim po meri kao i sve ostale zene. No kad je ugledala toga mekusca, najednom se preobrazila, pocela naglo da se kindjurise i njise kukovima pri hodu, napadno i bestidno. Onaj otuzni sanjarski izraz sto joj ne silazi sa lica, ono svetlucanje ociju, ona tiha tuga, oni besmisleni ispadi.
Razumem kad covek muski i domacinski zaklipaci zeni te mu ona zarije nokte u ledja od milja i srece, stotine sam ih propustio kroz sake i znam sve njihove blesave saptaje, ne, nemoj, joj, to, tako, sreco moja, tako, ali sta posle, nista, otrese prasinu sa dupeta, pogleda te mazno, ovo ti bas nije trebalo, i dovidjenja, zdravo, zurim. Ovaj je nije ni dotakao, kunem se u sve sto vidim i ne vidim, taj je prstom nije takao, ni pogledao je nije ravno u oci, muski i krvolocno kako zenu valja gledati, nego se ustezao i snebivao, smeran kao mladica prvo vece, milovao je krisom iz daljine svojim pitomim okom, zanet, zanet i zanet. Zanet u svojoj bolesti, zanet u svom strahu, siromasak jedan koji se ne usudjuje da posegne rukom za nabubrelom kruskom koja mu se njise nad glavom, i ono sto ce on uciniti to je da klisne odatle jer mu moze opasti sama u saku, a on nece, nece locika, jer zaboga pa ona ne pripada njemu i zabranjeno mu je da je zagrize socnu i slatku, a usta mu okorela od zedji. Ono sto je mogao da ucini, ucinio je. Okruzio je sanjarijama i maglama. Razboleo je mutnom ceznjom..."
 
"...nece vile morati vise da brbaju oko Saborista, prozracne za danjeg svetla, vidljive za noci punoga meseca, primetne za coveka kojeg nisu odabrale za svoje zadovoljstvo jedino kroz otuzni miris lipe ili gustu raspinjucu ceznju.
Lovina ima je dosla na noge.
Nas smo trojica ovde i jednoga ce sigurno odabrati kad smo im vec pri ruci.
Koga?

...Matiju? Matija je odista lep, mlad i jak. Stasao je Matija za noc pod vsetlima izmucenog, iscedjenog meseca u sumoru vilinskih kosa i zar da ga ne zaoce, zar da ga ne odvedu na svoje gumno?
Imao je sve osim jednoga. Imao je stas, lepotu, snagu. Ali nije imao strpljenja. Nije hteo da ceka. Svoju dragocenu cednost izgubio je onog trenutka kad mu se prva prilika ukazala. Zurio je da se otarasi tog teskobnog osecanja i to je ucinio ne birajuci ni mesto, ni vreme, ni zenu...

...Mozda Dorotej? Visok, mrsav kao hrt, bezazlen. Ali, ne. Zena je na njemu ostavila svoj zig. Doduse, nikakvih dodira nije bilo izmedju njega i Jelene, nicega osim onih oklevajucih pogleda, napola izgovorenih reci, sramezljivih uzdaha. Pa ipak, zar bi vilinski rod mogao otrpeti ponizenje da, sred uspaljenog kola, najlepsa medju nima strasno steze butinama njegove kukove, da izbezumljeno podrhtava na prostirci rasute kose u travi, da jeca, skrguce zubicima, srkuce, a da on sve vreme misli na neku drugu...

...tako ostajem ja. Sta kazete, kceri mesecevih proplanaka? Slutim da mrzovoljno odmahujete svojim krasnim glavicama. Necete?! Necete Dimitrija?! :D :D :D
 
"...obnavlja se Dadara kao prolece posle dugih zimskih mecava i lapavica. Evo ga gde cuci drzeci konja za uzdu. Lisce opalo sa zbunja a on lista. Lista od uzbudjenja kao nekad, u ona stara vremena kad je pust i mlad lutao po selima za zenskim mirisom, jarac Dadara, jarcina.
Sad ce glasnik prominuti mimo njega, noseci poruku. Oseca Dadara u mirisu te poruke svoju gospodaricu Jelenu, vlastelinku, gospu visokog roda i vidi kako i ona mirise na isti nacin kao one priproste zene koje je Dadara voleo, kao cobanice, pralje, vezilje, pletilje, mlekarice, devojcurci i stare izmuzle zenetine. U nozdrvama mu gusti smolasti, lepljivi miomiris, malo otuzan no lepsi od svih miomirisa svog cveca i svog drveca na zemlji..."
 
"...izmedju nabreklih kravljih bokova provlaci se vitko, mlado devojce, u lanenoj kosulji, dugih nogu i pristala stasa. Dolazi do jasala, zakoraci jednom nogom, bosim malenim stopalom, suska u senu kao misic. Onda i drugom. Podigne mi glavu i stavi u svoje krilo. Dugo pramenje moje umascene kose raspreda pazljivo na svaku dlaku obaska i ispravlja ih gledajuci ih preko svojih mrsavih butina..."
 
"...vidim jasno i razgovetno kako se lice devojcice, ona nevina njuskica sa koje jos kaplje mleko, pretapa u Jelenino. Kako bezazlene okice dobijaju onu sanjalacku senku, kako njena siljata ramena odjednom postaju obla a dva jedva naznacena cvorica na grudima bujaju do raskosnih Jeleninih dojki, duge pikljave nozice se zaokruzuju urastajuci u meke butine sto se uzbudljivo susrecu u okrugloj zadnjici. Pod temenom mi je meko, sve mi uranja u mekotu njene koze, jer vise nema ni one lanene tkanine, vec mi kosa i vrat leze na njenom golom bedru. Odozgo se nad mene nadnose njene debele vlazne usne i vec mi se mokar poljubac susi na celu, zatim na jagodici, na levoj sisi-tu gde srce uznemireno tumbara. Osecam na uvetu njen dah koji se ubrzava i ko bi sad ustao protiv te slike, zar je mogu oterati zamahom ruke. Ne, makar mi se njeni poljupci razleteli po krvi kao otrov od koga cu svakog trena zadrhtati u samrtnom ropcu. Vidim njene zube dok mi odsecaju vrh brka i njene beonjace vidim kako svetle, ali me slatka obamrlost prikiva tu, teme mi srasta sa njenom glatkom kozom, kosa mi se mesa i zavezuje sa dlacicama pod njenim trbuhom, kao da je hiljade malih demona i djavolaka hiljadu noci bez sna i pocinka zavezivalo sicusne cvorice da bi nas spojili za vijeki vjekov..."
 
"... Druga se ponovo pojavila bez najave. Još uvek je pokušavala da promeni pravac vetra, da pronalazi nedostatke, da kaže "ne, to je nemoguće". Ali znala je da je već suviše kasno.
Onda sam ustala, odagnala Drugu iz svojih misli, ponovo otvorila prozor i pustila sunce da uđe. Sunce koje je preplavljivalo sve: planine pod snegom, zemlju pokrivenu uvelim lišćem, reku koju nisam videla, ali sam čula kako žubori.
Sunce mi je udaralo u grudi, obasjalo moje nago telo... a ja nisam osećala hladnoću, jer sam sva gorela od toplote jedne iskre koja se rasplamsala u plamen, plamena koji se razbuktao u oganj, ognja koji se proširio u požar koji se ne može više obuzdati. Znala sam to.
I želela.
Znala sam da ću, počev od tog trenutka, upoznati i nebo i pakao, radost i bol, san i beznađe, i da neću više moći da zadržim vetrove koji su duvali iz skrovitih kutova moje duše. Znala sam da će toga jutra ljubav postati moj jedini vođa, iako me je njegovo prisustvo pratilo još od detinjstva, od časa kad sam ga prvi put ugledala. Jer ja ga nikad nisam zaboravila, iako sam smatrala da sam nedostojna da se borim za njega. Bila je to jedna teška ljubav, čije granice nisam želela da prekoračim.
On je spadao u onu vrstu mladića koji jednog lepog dana jednostavno odlaze, u potragu za novcem, pustolovinama ili snovima. Meni je međutim bila potrebna jedna moguća ljubav; moje srce i telo bili su nevini i neki začarani princ morao je da se pojavi odnekud i da me pronađe..."
 
Incognito:
'... No...da te ne potrisam.Kako si mi ti.Gladna nisi,nicu polako prvi vesnici proleca ,stize korenje do tebe.Zedna ne verujem da si.Nocas je padao i sneg i kisa.Propustila je crnica koju kap i na tvoja ustasca.Tek da se ovlaze. A ,da...umalo da zaboravim,zvala je tvoja majka danas.Da mi cestita....koje li ironije.No,zbog tebe sam je saslusao,zahvalio joj se.Necu da mi se ti nerviras.
Cujes li poj pticica,vidis li bar malo ovo plavetnilo nadamnom? Sunce je,a hladno.Ko da ovo vreme oslikava dusu moju.Nasmejan vazda,a tuzan unutra.No ,ne dam ja da se to vidi.Znam ja,a i ti si mi govorila:"Pazi kome se otvaras,ljudi su zli...iskoristice to." Upravo je ova zadnja i pokusala,no nije uspela.Neka je,nek misli da me povredila.Nek zivi u sopstvenoj lazi dok moze. 14 sati i 10 minuta! Tacno 20 godina! Izvini ljubavi moja,za ovu suzu,izvini ako je crnica propusti do tebe.Ne bih voleo da ti mutnom suzom kaljam tvoj beli obraz.Ne bih voleo,ljubavi moja...'

Ovo mi je poznato... ali dosta "mutno" se prisecam...
Odakle je citat?
 
"Ljubav je uvek nova. Nije važno da li volimo jednom, deset puta u životu - jer se stalno suočavamo sa situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvek nas nekud odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je osnovna hrana našeg postojanja. Ako je uskratimo sebi, umrećemo od gladi gledajući žudno u drvo života, a nećemo imati smelost da pružimo ruku i uberemo plodove. Treba tražiti ljubav, ma gde ona bila, čak i onda kada to podrazumeva sate, dane, nedelje razočarenja i tuge.
Jer onog časa kada krenemo u potragu za ljubavlju, i ljubav takođe polazi nama u susret.
I spasava nas.
Kad me je Druga ostavila, moje srce mi se opet obratilo. Reklo mi je da je pukotina u nasipu podlegla stihiji, da su vetrovi počeli da duvaju u svim pravcima, a ono je bilo srećno što sam ga ja ponovo slušala.
Srce mi je govorilo da sam zaljubljena. I ja sam zaspala blažena, s osmehom na usnama."
 
"...imao je telo ratnika, telo rutavih grudi, sa spletovima nagucenih misica, sirokim saketinama, i bio je ratnik. Imao je stas priplodnjaka, muzjaka, o njemu su zene sanjarile i on je to i bio, strasnik i bludnik. Prosto, radio je ono za sta je bio predodredjen, mlatio je buzdovanom i macem kad je trebalo i krotio uspaljenice, zasejavajuci im njivice svojim zdravim krepkim semenom..."
 
"...provlacila bi se cesto , kao zacin, poneka od golicavih zgoda.
Ona, recimo, o Mari, zeni sebra Milorada Simovica zvanog Bukara, koju je Dadara cesto posecivao u gluvo doba noci. Mara je bila stasita, bokata i sisata, pucala je od krepkog zdravlja i bilo je sasvim prirodno sto je Dadara naisao na nju a ona na Dadaru. Izvlacila bi se , tako, Mara nocu iz postelje, pazeci da ne probudi cetvoro sitne decice i muza Bukaru, izlazila napolje gde bi je cekao Dadara pod raskrosnjenim dudom i bacala mu se u narucje.
Ujutru se Dadara vracao u Kulu sav crven od dudinja i, bogme, onome ko nije bio upucen kuda je to celnik tumarao po noci, izgledalo je da se vraca iz teskog ratnog okrsaja. Okrsaj je doduse bio, mozda cak i tezak okrsaj. Ali nije bio ratni. Mara, to divno halapljivo cudoviste, protiv njega nije vodila nikakav rat, kako bi neko mogao zakljuciti po njegovom izgledu. Bled, iscedjen, pospan, nesigurnog koraka ulazio je junosa na kapiju, ali ko je malo pazljivije pogledao njegovo lice video bi da se medju tragovima umora rasplinuo nejasan i rasejan smesak..."
 
"...ni ono sto se dogodilo Jovanki, kcerki manastirskog meropha Radise Markovica, nije bilo mnogo drugacije.
Na sam dan njene svadbe nasao se Dadara, valjda po nekom poslu, u Sircu i slucajno svratio na veselje.
Izveli su mladu. Dok je, gledajuci smireno preda se sedela u celo svadbenog stola kraj mladozenje, Dadara ju je pazljivo posmatrao. Imala je okruglo, preterano crveno lice i sitne, zive oci, ali su zato njezine grudi bile divotne a kukovi bogomdani za uzivanje. A sta je on drugo trazio? Zar je bio balavac koji se obeuti kad pred njim blesne neko blago lisce sa mekanim tamnim ocicama? Jedan takav vestak i znalac, kao sto je on bio, nije propustao priliku, niti je ista odlagao. Mlada je bila tu, on takodje, a to sto ovaj trenutak za vecinu ljudi nije bio pogodan, za njega ne bese nikakva smetnja.
Bacio je dva duga pogleda na stidljivu mladu. Ona ih je spazila. Njena zenska priroda, dakle kurvinska priroda, smesta je pocela da truje strogi a cestiti nauk kojim ju je siromasni otac opremio kao jedinim mirazom. Njene misije oci su kolale od metiljavog mladozenje sto je kraj nje sedeo, preko pijanih svatova do lepog, krsnog Dadare ciji su je pogledi cas milovali, cas skidali do gole koze, cas ljubili, cas ujedali do krvi. Zmijski otrov joj se setao po telu. Osecala ga je u bradavicama dojki, na kozi zapaljenoj svrabljivim osipom, u svakom prevoju..."
 
"...da kazem da je noc bila julska, zaparna, drhtava od gustih mirisa pokosene trave, bludna od zabljeg kreketa i mnogoglasnog brujanja cvrcaka sa velikim zutim mesecom na sljemenu krova od razene slame. Noc opijena promuklim glasovima..."
 
"...ali zar ima lepseg cvrkuta i pomamnije slasti nego slusati svoje srce kako panicno tumbara, sumor svoje krvi u usima koja zudno tece pod kozom kao da hoce samo jos malo, samo jos casak, pa onda sta bude neka bude..."
 

Back
Top