Најлепша љубавна песма свих времена

  • Začetnik teme Začetnik teme Лилит
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Mi smo se sreli na zvezdi sto se zove zemlja.
Nas put kroz vreme u ovaj cas (cas svetli kao cilj)
Stoji za nama dalek, gotovo beskrajan
da smo vec zaboravili, nas pocetak, odakle smo posli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz nase ruke i kroz nase poglede
zagrlile su se nase duse.

A kada se ponovo rastanemo i podjemo na nase
tamne puteve, kroz beskraj, na kojoj cemo se opet
sresti zvezdi???

I hoce li pri tom susretu opet nase duse zadrhtati
u tamnom sjecanju, da bijasmo nekad ljudi
koji su se ljubili na nekoj zvezdi sto se zove Zemlja?

Simic

PS. sorry na eventualnim greskama, pisala sam ove stihove po secanju.
 
Ako govorimo o zenskim piscima neizosatvna je Desanka Maksimovic sa "srecom" primarno,pored nje je naravno jedan i jedini Jovan Ducic sa nivoom savrsenstva knjizevnog stvaralastva u mnogobrojnim pesmama o zeni.
Od stranih pisaca titulu osvaja R.Tagore i zbirka gradinar.
"Velike zvezde vide se samo u sutonu dana,a velike ljubavi samo u sutonu srece"J.Ducic
Tu su i Vasko Popa(nas dan je zelena jabuka na dvoje presecena...,Zak Prever (sa posebno interesantnom "ptica" pesmom),Pushkin,Jesenjin...kao i mnogi mnogi drugi koji su mi zbrisali iz glave trenutno...
 
meni te pesme stalno variraju u zavisnosti od emotivne situacije. kad sam bila deriste i bila zaljubljena u jednog muzicara najljubavnija mi je bila "svetkovina" sime pandurovica. posle kad sam nasla jednog deckica sa kojim sam jutro docekala u parku volela sam "dobrodoslica i rastanak" od getea, a trenutno mi je naj naj pesma "senka" od miroslava antica.
usput, onoga ko je napisao da mu je najljubavnija pesma "Bosonoga pesma" od antica, jel bi mogao da mi je napise, pliiiiiiiiiiz?
 
Ух! Па ја не могу да се определим ни за најомиљенијег песника, а камоли за једну песму... Читам шта су до сада споменули... Santa Maria della Salute, Можда спава, Љубавна песма, Мизера, Узалуд је будим... Заиста сјајне песме, у сваком случају, песме које волим, мада од Дучића и Црњанског имам неке које су ми драже, али да ли су то “најљубавније” песме за мене... Падају ми на памет неки стихови М. Настасијевића, В. Попе, С. Раичковића, М. Ракића, М. Бећковића...
Хехехе, тражећи “најљубавнију” песму изгледа да сам због немогућности доживљаја атмосфере песме, ритма и музике стиха, потпуно потиснула стране ауторе, али добри препеви су јако ретки, па се морамо задовољити преводима... Али, то је већ нека друга тема...
Љубавна поезија... Eros - Hypnos - Thanatos
Сновиђење, стрепња, нада, невино, грешно, наивно, сензуално, еротско, реторичко, плотско, платонско, смех, бол, игра, сусрети и растанци...
Ових дана мој доживљај љубави је Антићевски... и то Антићевски из збирке Концерт за 1001 бубањ, посебно у циклусу Мали камерни ноктурно... да ли ће и сутра бити, не знам.
 
MIZERA-M.Crnjanski


Kao oko mrtvaca jednog,
sjaje oko naseg vrta bednog,
fenjeri.

Da l' noc na tebe svile prospe?
Jesi li se digla medju gospe?
Gde si sada ti?

Volis li jos nocu ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima k'o u mrtvackom sanduku sto skripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana...gde smeh vri?
O,nemoj da si topla,cvetna,
o ne budi,ne budi sretna,
bar Ti mi,Ti.

O,ne voli,ne voli nista,
ni knjige ni pozorista,k'o uceni.
Kazes li nekad, iznenada,
u dobrom drustvu,jos i sada,
na cijoj strani si?

O, da l' se secas kako smo isli,
sve ulice nocu obisli,po kisi?
Secas li se,nocne su nam tice i lopovi,
i bludnice,bili nevini.

Stid nas bese domova cvetnih,zarekli smo se ostat nesretni,bar ja i Ti.
U srcu cujem grizu misa,
a pada hladna,sitna kisa.
Gde si sad Ti?

(za sudentessu,Idu Lotringer)

P.S....eto ,mala,narucila si pesmu,a veceras sam raspolozena,da glumim dobru vilu:)))
[/b]
 
malecka, posto si trazila ovu pesmu, evo je...

Ovo je pesma
za tvoja usta od visanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun
i nemam obicne srece
i nemam obicne grehove.

Moja je sreca srneca.
A gresno mi je smesno
ako me neko cacne
u ove oci placne
nije to neutesno:

Ja umem od suza da pravim,
klikere lepe, prozracne.

Podelicu sa tobom
sva moja sasava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja
ludo moja zar ne znas:
divno je nemati plan!

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.

Mika Antic :))
 
Ludilo

Seni moja prolazi jos jedan dan
sunce ne dolazi da zarumeni san
sreca bi zablistala kao iskra decjeg peva
srce bi kucalo kao tupez stetnog stava
cemer bi peko reci ko struna
i amper bi suze na uzdah natako
sve bi seni praktikovale
leto u zver da prikazu
i jecam da struzu sa pola stupca
svaku rec da dodam i kad prodam
da zablista mi korak na uzglavlju covekovom
sve bih dala, kad ne bih krala
tudje reci kao svoje
da prikazem pad kao tudj
osama mi cesto zatvara put
i zdravi me uzdah sveca
kao svica sto zora budi

Glavo moja, daj poludi
i iznedri jednom veselu pesmu
i opi ih sve sa njenim svodom
pospi ih sve sa njenom vodom

Autor

Marija Stojiljkovic - Marstoj

buduca pesnikinja
 
Kad opet pohrli k meni
nemi prikaz majcine seni
tad dani, tad noci
bice ko led ledeni
a sve zelje, htenja, misli,
sasvim umrtvljeni

Kad opet dodje meni
sena majcine seni...

Kad opet cujem kako uplaseno grca
predposlednji otkucaj ocevoga srca
tad casovi, tad minuti
bice ko krv crveni
a svi dodiri, pokreti, stremljenja
sasvim zaustavljeni

Kad opet dodje meni
sena oceve seni...

Kad opet vidim uplakano
to predivno lice njeno
tad sva doba i bas sva vremena
bice ko kam kamena
a sva znanja, ubedjenja, verovanja
sasvim odbacena

Kad opet dodje meni
sena sestrine seni...

Kad opet pridje meni
mudro pitanje bratovljeve seni
tad reci, tad iskazi
bice ko nem nemeni
a sva mudrost, gordost, poletnost
sasvim pokoseni

Kad opet dodje meni
sena bratovljeve seni...

I kad sve seni njinih seni
sneno opet pridju meni
tad put putanje patnje, ocaja i suza
krenut ce sva vremena sadasnja
od nazad ka napred
rasplinut sva secanja ondasnja

Kad opet pohrle k meni
sve te mile, mile seni
tad ni sene moje seni
nece vise bit u meni.

MS-Marstoj

Da li ima nekih utisaka povodom ove pesme?
Autor.
 
LEP DOPRINOS MUDROSTI, DOBROTI, LEPOTI I LJUBAVI.

SUSRET

SRELI SMO SE NEKAD, A NISMO SE ZNALI.
SLIČNE SU BILE REČI,
SVAKO NA SVOM IZDISAJU.
PLOVILI SMO, PADALI, HTELI.
USPON JE BIO NA KORMILU BESKRAJA.
NISI REKAO NIŠTA,
A ĆUTNJU SAM IZREKLA JA.
SADA KADA IME MI ZNAŠ,
I IME TVOJE SPOZNAH JA,
DUŠE NAM DRUGAČIJE PLOVE,
NITI SMO MI,
NITI SMO TI,
NITI SMO JA.

NENA
 
Rasklapa zora

Rasklapa zora trepavice sane
i budi danak sa svojega krila
Ustani, dragi, noc je vece bila
i danak slusa i pokorno svane

i krvav istok svom silinom plane.
U sobi tama. Maloga kandila
poslednji zraci, meki kao svila..
Umiru. Nema ko ulja da kane..

Kandilo moje mi smo srece jedne
i moje grudi za zivotom zedne
ko ti za uljem..moj duh, svake noci,

i svakoga dana, i svakoga caska
puckara, pisti - ali toga glaska
nit cuju, niti mogu mu pomoci....


Velimir Rajic

veliki srpski pesnik
 
Toliko bih pjesama mogla izdvojiti, ali neka bude "Ekstaza" od Jovana Ducica, u kojoj, izmedju ostalog, kaze jednu veliku istinu o ljubavi, koju mislim da je vecina nas bar jednom dozivjela:
"...I kraj druge zene ja cu da se nadam,
i da svoje srce rasipam i gubim,
i opet misleci da prvi put stradam,
i prvi put zelim i prvi put ljubim.
"
Ili jedna osjecajna od Vesna Parun "Ti koja imas nevinije ruke od mojih" - hrabra, puna ljubavi, pozrtvovanja, i bola.
 
MOZDA NIJE NAJLJUBAVNIJA, ALI JE ZASIGURNO NAJINPRESIVNIJA, BAR ZA MENE.

NIRVANA

NOCAS SU ME POHODILI MRTVI
NOVA GROBLJA I VEKOVI STARI
PRILAZILI K MENI KAO ZRTVI
KAO BOJI PROLAZNOSTI STVARI

NOCAS SU ME POHODILA MORA
SVA USAHLA, BEZ VALA I PENE
MRTAV VETAR DUVAO JE S GORA
TRUDIO SE SVEMIR DA POKRENE

NOCAS ME JE POHODILA SRECA
MRTVIH DUSA I SAN MRTVE RUZE
NOCAS BILA SVA MRTVA PROLECA
I MIRISI MRTVI SVUDA KRUZE

NOCAS LJUBAV DOLAZILA K MENI
MRTVA LJUBAV IZ SVIJU VREMENA
ZALJUBLJENI, SMRCU ZAGRLJENI
POD POLJUPCEM MRTVIH USPOMENA

I SVE STO JE POSTOJALO IKAD
SVOJU SENKU SVE STO IMADJASE
SVE STO VISE JAVITI SE NIKAD
NIKAD NECE - K MENI DOHODJASE

TU SU BILI UMRLI OBLACI
MRTVO VREME S ISTORIJOM DANA
TU SU BILI POGINULI ZRACI
SVU SELENU PRITISNU NIRVANA

I NIRVANA IMALA JE TADA
POGLED KOJI NEMA LJUDSKO OKO
BEZ OBLIKA, BEZ SRECE, BEZ JADA
POGLED MRTAV I PRAZAN DUBOKO

I TAJ POGLED KO KAM DA JE NEKI
PADAO JE NA MENE I SNOVE
NA BUDUCNOST, NA PROSTOR DALEKI
NA IDEJE I SVE MISLI NOVE

NOCAS SU ME POHODILI MRTVI
NOVA GROBLJA I VEKOVI STARI
PRILAZILI K MENI KAO ZRTVI
KAO BOJI PROLAZNOSTI STVARI

VLADISLAV PETKOVIC - DIS

VELIKI SRPSKI PESNIK
 
Ispovest

Na trosnom cunu, bez krme i nade,
u meni vera gubi se i mre.
Ja nista vise ne verujem, nista.
Il bolje reci, ja verujem sve...

Na moru burnom ljudskoga zivota,
Prerano ja sam upoznao svet.
Za mene zivot nistavna je senka.
Za mene zivot otrovan je cvet.

Trpi i zivi..prijatelju stari
o mnogom cemu mislio sam ja.
O blago onom ko ne misli nista.
Taj manje tuzi, manje jada zna.

Veselo cedo Arkadije cvetne,
On ne zna sta je trnje, sta je kam.
Za krsne klance on je sluso mozda
al po njima nije iso sam.

Za njega svet je perivoj od ruza
po cvecu sece kao paun mlad,
njegova dusa jezero je mirno,
njegov se nikad ne koleba nad.

Istina gde je? ..Idi svojom stazom...
Al poznaj sebe, pa da poznas nju.
Koracaj mirno po uskome putu,
i budi skroman istina je tu.

Al sta me goni, te se umom krecem
Medj sjajne zvezde, u pucine dno?
Kakve me tamo ocekuju tajne?
Ima li kraja tumaranje to?

Tavnim se vecnost zaogrce plastom,
Al slab je razum da ga digne s nje.
Pogledaj napred - ne vidi se nista,
Pogledaj natrag - nistavno je sve.

Ko smoren putnik u dubokoj noci
Sto zaman baca mutni pogled svoj,
i razum ljudski tako isto luta
i strasno klice u nevolji toj.

Al nigde glasa..nigde stanka nema,
Umornu svoju da okrepi moc.
Odjek se gubi, sustaje i pada,
I svud se siri noc, duboka noc.

Vojislav Ilic

veliki srpski pesnik
 

Back
Top