Najgore je biti prosečan

to što ti pričaš su i dalje "spoljašnji" pristupi, psihološki pristup običan, ne dotačinješ umetnost, unosiš pojam medijum iako ne navodiš između čega medijum uopšte.
tvoja priča je neka čudna mešavina platonizma i pozitivizma i nema veze s vezom.



evo ti ilustrativno šta je prosek

220px-Gaussian_Filter.svg.png


Ova ostala naklapanja je tvoja ideja projekcija kojoj si pridodao atribute koje smatraš adekvatnim, a ne realno stanje

ako neko ne razume umetnost ja bi pre rekao da si to ti
medijum izmedju spoljashnjeg nadrazaja, inspiracije, ideje...nazovi kako to hocesh I konkretnog dela koje se "proizvede"
govorish o proseku na filozofiji I tezish nekom mehanichko, matematichkom objashnjenu lol
ko da chitam gomilu prdeza sa faxa koji misle da su umniji od platona I aristotela zato sto su 50 puta opsirniji a ne kazu nishta
 
Prosek je kad ja imam platu 150 000 a dvojica drugih kolega po 50 000 u proseku primamo 83 333,3333 din.
I ova druga dvojica bi zelela da im taj prosek bude relanost.
Ali statistika je tu ne da prikaze pojedinacnu relanost zivota nego neku opstu sliku koja u sustini govori sve al ne kaze nista.
 
Prosek je kad ja imam platu 150 000 a dvojica drugih kolega po 50 000 u proseku primamo 83 333,3333 din.
I ova druga dvojica bi zelela da im taj prosek bude relanost.
Ali statistika je tu ne da prikaze pojedinacnu relanost zivota nego neku opstu sliku koja u sustini govori sve al ne kaze nista.

Ako si im rukovodilac tvaja realnost ce biti njihova slaba realizacija prouzrokovana fiktivnim prosekom
ili
Zaista ti tržišno vrediš 3 puta vise I zaista stvaraš 3 puta vise vrednosti, te će sami otići jer rade sa 3 x manjim učinkom od tebe (pitanje da li su vam dozvoljene jednake mogućnosti vrednosnog iskazivanja)
?
itd...?

:manikir:

epilog: pitaćete iznad što su ti ovi dole mrljavi sa slabom realizacijom ili kada prođe kriza i pojavi se više radnih mesta što te tako brzo napuštaju ...

---
Dakle realnost je nešto što pored ostalih drugih komponenti ima I održivost
 
Poslednja izmena:
Najbolje je biti prosečan. Da sam vernik, rekla bih čak da je prosečnost dar od boga - jer život jeste pravljen po meri i za meru prosečnih.
Loše može biti samo kada prosečan, u svojoj težnji ka natprosečnosti, olako odbacuje sve blagodeti kojima ga je njegov prosek obdario pateći istovremeno za vanprosečnim blagodetima koje su mu nedostižne, jer ih on takav, u svom proseku, ne može dosegnuti.

Jedina kvaka u svemu je što "biti prosečan" ne zvuči lepo i ne godi egu.... jer svako bi zbog ega makar želeo da je po nečemu izvan proseka, a samo su retki to zaista (u suprotnom prosečnost ne bi ni postojala).

Ipak, utešno je što svaki taj "prosečan" može biti i jeste iznad svakog proseka u jednoj situaciji - kada postane, u svekolikom svom proseku, nekome drugom jedinstven i sasvim poseban.
Зависи од капацитета доживљаја света.
 
jadna i bedna skupina ništavaca... a u odnosu na koga?
šta je tu standard, sa kim porediš taj prosek?
u odnosu na ajfelov toranj, ja sam sitan, ali sam u odnosu na klicu krupan. a ta većina?

meni se čini da je prosečan čovek jadan i bedan u poređenju sa prosečnim čovekom tvojih očekivanja, što opet ne vodi nigde.
ovo je pitanje jednog koji ne želi odgovor.
imoksmiley.gif
ipak:
jadna, bijedna i ništavna skupina nastaje tek u usporedbi sa slikom, koju ona sama o sebi stvara i meni s visoka prodaje.
jadna, bijedna i ništavna skupina definira se po vlastitom (jadnom, bijednom i ništavnom) vrijednosnom sustavu.
(tu smo već opet kod vjeronauka i naših klasičnih „filozofa“, korisnih idiota, a ne mudraca i mislioca)
 
psihičkom bolesniku gore mi je dosadno više da odgovaram, kad god krene opširno povećava se i broj gluposti koje uvodi u priču.

Nema to veze sa prosekom.
Ti u sustini pricas o apatiji pojedinca koji se oseca nemocnim da bilo sta promeni i da usled tog osecaja nemoci se stapa i zadovoljava prosekom u sredini u kojoj zivi.Hvata zlatnu sredinu i bira liniju manjeg otpora kao put.
Ne gubi on sa prosecnoscu svoj individulizam jer i pored nekog sveopsteg stanja u drustvu,ciji je on tipican predstavnik njegova apatija je opet individulalna ali se moze reci da je deo kolektivne svesti socijalne zajednice u kojoj zivi.
Tako da mislim da nije najgore biti prosecan nego biti malodusan i apatican i izgubiti svaku zelju za sopstvenim poboljsanjem i ostvarenjem svojih ciljeva.Ucmali duh.

i dalje se frljamo sa pojmovima individualnost i neindividualnost, svaka individua je tehnički individualna jelda, ovde se radi više o nekakvom amalgamu potencija te individue koja će tu individuu da ostvari na njoj najadekvatniji način
apatija i nemoć su posledice neostvarenja slabe individue, neostvarene individue pseudoindividue koja je formirana uticajima, oblikovana kao glina od strane jačih od nje, na taj način dobijaš prosečnog čoveka. Prosečan čovek je proizvod neprosečnog čoveka i njegove vrednosti su pseudovrednosti. Kao što psihički bolesnik gore kaže da je ego loša stvar, a to je za njega loše jer je sistem u kom funkcioniše takav da je DEMOLIRAO njegov ego, uništio ga, zgazio ga kao vašku, čak ne mora biti ni sistem već druga, jača osoba od njega, a on zbog svoje slabosti da pruži pravi odgovor prebacuje odgovornost tamo gde može da reaguje, a to je njegova sopstvena ravan - njegov ego.
zaključak: prosečan čovek je zapravo slabić - s tim što ideju proseka ovde projektujem i očekujem da bude tako shvaćeno, na ravan vrednosti, principa i ostvarenja, a ne na neku prostu fizičku kao što je NJEGOVA KOBAJA JE PROSEČNE DUŽINE, što je psihički bolesnik naveo u nekom od prethodnih postova.

Ja već sam sebi ovde vidim 10 prigovora i očekujem ih, s tim što prigovor da suviše spekulišem podrazumevam jer takva je tema i otvara tu mogućnost, na kraju krajeva to je samo jedna perspektiva u moru drugih i može biti kritikovana iz druge perspektive naravno. S tim što me klasične, šablonske perspektive nerviraju jer vode u banalizaciju i klišeizaciju.

Ni jedan pravi genijalac tj. natprosječni neće izreći ovu rečenicu koja stoji u naslovu teme. To će izreći samo oni koji su malo iznad prosjeka, a Boga mi možda ni malo, al bi po svaku cijenu htjeli biti pravi genijelci i samoobmanjuju sebe da to zapravo jesu. No, pošto se genijalci vide na djelima, a oni ih još nemaju, frustrirani su, pa sav bijes, eto što u potsvijeti i sami naziru da nikad neće biti neke mooooodonje, iskaljuju na sasvim normalne ljude, one koji su u toj zlatnoj sredini i koji sasvim normalno žive svoje živote saglasno svojoj prirodi i prirodi u opšte. Mizantropski je takve ljude nazvati slinama, retardima, gadovima.... Zato bi mnogo bolje bilo ovim kvazigenijalcima da se i sami predaju čarima zlatne sredine nego što sebe uzaludno satiru sizifovskim poslom, pokušavajući da postignu ono što nikada neće uspjeti i okrivljujući zbog toga druge a ne sebe.

Naravno, ima i ljudskog otpada al oni su daleeeeko ispod prosjeka.

Ristobe, ako hoćeš da me uvrediš, slobodno to možeš direktno da uradiš, neću crći, ovi fazoni "ti nisi genijalac već si prosečan jer pišeš o ovome" su mlaki i smešni.
Ja nigde nisam rekao da sam genijalac. Nisam rekao ni da sam iznad proseka. Tvoje apriori uzimanje da je tema plod mojih frustracija je neosnovana. Takođe ja mogu da tvrdim da je tvoje lupanje gluposti po temama plod tvoje gluposti ZAPRAVO, s tim što će to biti moja projekcija gde ne uzimam u obzir da se ti možda zahebavaš; kapiraš šta hoću da ti kažem?
Ako ti znači išta, tema je inspirisana Dostojevskim, odnosno, njegovom praksom da za svoje glavne junake uzima granične slučajeve. Još jednom da se osvrnem na prigovor apatije: apatija će biti odgovor zasnovan na senzibilitetu subjekta, na psihološkom nivou, tako da neće svi upasti u apatiju, s tim što oni koji ne upadnu u apatiju neće automatski biti izuzeti iz prosečnog skupa. Kao da je bitna emocionalna reakcija, naravno da nije. I ovaj ristobov što živi saglasno sa sobom isti je kao onaj što živi nesaglasno, samo što su prvom okolnosti donele nešto podnošljivo.

ako neko ne razume umetnost ja bi pre rekao da si to ti
medijum izmedju spoljashnjeg nadrazaja, inspiracije, ideje...nazovi kako to hocesh I konkretnog dela koje se "proizvede"
govorish o proseku na filozofiji I tezish nekom mehanichko, matematichkom objashnjenu lol
ko da chitam gomilu prdeza sa faxa koji misle da su umniji od platona I aristotela zato sto su 50 puta opsirniji a ne kazu nishta

ti nisi načisto sam sa sobom, kakav nadražaj, kakva inspiracija, kakav medijum između inspiracije i dela, vrtiš se u krug samo ko na onoj temi o Pou što sam otvorio
 
mystic ti ime, mistic ti riječi

:rotf:

Prijatelju, izvinjavam se na nejasnoćama, kratkoći I brzini....

Svakako da današnji systemi proizvode (čitaj: namernu) zabunu o prosečnosti.
To je namera, falsifikovanje, navođenje I menjanje prosečnosti sa ciljem involucije svođenja jadnih mrvica prvobitnog čoveka u današnjeg ruiniranog, kretenizovanog I kmečećeg jadnika...
Proizvodnja što vise robovskih ruku I nogu bez instikta, intuicije, psihofizičke snage, mudrosti, volje,svesti...bla ,bla...

Dakle, prosečno je ono što ti je dato da pristupiš kroz normativni system vrednosti u "merenjima" I obradi tih merenja iz čega dobijaš prosek I standardnu grešku merenja, a one komponente što nisu izmerene ili se još ne mogu izmeriti (socijalnim aparatićima) jeste predmet intuicije....

Tu se možda krije nada u razbijanju okova (kalupa) koji proizvode (lome ljude I one na granici u) prosečne...
 
Poslednja izmena:
Зависи од капацитета доживљаја света.

Ovo si u pravu.

Velika posuda u koju može svašta raznolikog da stane u nekog, ali može biti lenj da je puni
ili
Mala mu čaša, pa preliva, sipa I prosipa naokolo, ima I takvih suprotnosti

(dupe oće a srce mu klopoće) = (hoće a ne može)
ili
(srce mu veliko I sve može da primi, a dupe mu teško I lenjo) = (može a neće)

:mrgreen:
 
Ako si im rukovodilac tvaja realnost ce biti njihova slaba realizacija prouzrokovana fiktivnim prosekom
ili
Zaista ti tržišno vrediš 3 puta vise I zaista stvaraš 3 puta vise vrednosti, te će sami otići jer rade sa 3 x manjim učinkom od tebe (pitanje da li su vam dozvoljene jednake mogućnosti vrednosnog iskazivanja)
?
itd...?
:manikir:
epilog: pitaćete iznad što su ti ovi dole mrljavi sa slabom realizacijom ili kada prođe kriza i pojavi se više radnih mesta što te tako brzo napuštaju ...Dakle realnost je nešto što pored ostalih drugih komponenti ima I održivost

Pa ja upravo o tome i pricam da taj prosek jeste fikcija i da ne govori nista.
Kao sto je Djindjic rekao jedna polovina jede kupus,druga polovina meso u proseku svi jedemo sarmu.
Nije ovo ekonomska tema tako da ne zelim da skrecem u tom pravcu.
 
i dalje se frljamo sa pojmovima individualnost i neindividualnost, svaka individua je tehnički individualna jelda, ovde se radi više o nekakvom amalgamu potencija te individue koja će tu individuu da ostvari na njoj najadekvatniji način
apatija i nemoć su posledice neostvarenja slabe individue, neostvarene individue pseudoindividue koja je formirana uticajima, oblikovana kao glina od strane jačih od nje, na taj način dobijaš prosečnog čoveka. Prosečan čovek je proizvod neprosečnog čoveka i njegove vrednosti su pseudovrednosti. Kao što psihički bolesnik gore kaže da je ego loša stvar, a to je za njega loše jer je sistem u kom funkcioniše takav da je DEMOLIRAO njegov ego, uništio ga, zgazio ga kao vašku, čak ne mora biti ni sistem već druga, jača osoba od njega, a on zbog svoje slabosti da pruži pravi odgovor prebacuje odgovornost tamo gde može da reaguje, a to je njegova sopstvena ravan - njegov ego.
zaključak: prosečan čovek je zapravo slabić - s tim što ideju proseka ovde projektujem i očekujem da bude tako shvaćeno, na ravan vrednosti, principa i ostvarenja, a ne na neku prostu fizičku kao što je NJEGOVA KOBAJA JE PROSEČNE DUŽINE, što je psihički bolesnik naveo u nekom od prethodnih postova.

Ja već sam sebi ovde vidim 10 prigovora i očekujem ih, s tim što prigovor da suviše spekulišem podrazumevam jer takva je tema i otvara tu mogućnost, na kraju krajeva to je samo jedna perspektiva u moru drugih i može biti kritikovana iz druge perspektive naravno. S tim što me klasične, šablonske perspektive nerviraju jer vode u banalizaciju i klišeizaciju.

Uticaji su neminovni.Ne postoji individua koja je imuna u potpunosti na uticaje sredine.
Stvar je reakcije na te uticaje.Da li individua misli svojom glavom ili je u potpunosti podlozna uticaju drugih.
Postoji povodljivi ljudi tj ljudi koje ne umeju jednostavno da vode vec traze da budu vodjeni.
Ne znaju sta je ,,dobro,, za njih dok im neko drugi to ne ,,ukaze,,.
Mozda neka potreba za autoriteom u zivotu usled nedostatka sopstvenog sistema vrednosti pa joj je potrebno da postoji neki sistem,ili pojedinac koji ce da mu usadjuje vrednosti koje ce on prihvatati kao svoje.
U svakom slucaju oni koji su jaci ostvaruju dominaciju i namecu svoje vrednosti slabijima kao konvecionalne,drustvene vrednosti.
Ocigledno pricamo o licnostima bez integriteta i izgradjenog stava i cilja ispred sebe.
Individualac je onaj koji prima uticaje ali ih opet usmerava i koristi u pravcu kojem on zeli a ne da im se po automatizmu povinuje.
Samosvest.
 
Ne vidim razloga zašto bi prosječnost sama po sebi bila najgora. Hipotetički, a i u svakodnevici potvrđeno jeste da prosječnost može biti krajnji cilj, a možda i domet jedinke. U takvoj konstalaciji stvari prosječno uspiješna jedinka je ostvarena i zadovoljna svojim dostignućima. Ipak je najbitnije biti zadovoljan sobom, ma gdje se nalazili u shematskom prikazu uspjeha u sustavu i društvu gdje jedinka obitava. Naime ne treba biti znanstvenik da bi se donio zaključak da najviše pate upravo one jedinke koje su sebi postavile visoke ciljeve koje ne mogu doseći. Ako takvi na vrijeme ne shvate da su ništa drugo do prosječni, njihovo stanje vrlo lako može otići u razne patologije.
 
Ne vidim razloga zašto bi prosječnost sama po sebi bila najgora. Hipotetički, a i u svakodnevici potvrđeno jeste da prosječnost može biti krajnji cilj, a možda i domet jedinke. U takvoj konstalaciji stvari prosječno uspiješna jedinka je ostvarena i zadovoljna svojim dostignućima. Ipak je najbitnije biti zadovoljan sobom, ma gdje se nalazili u shematskom prikazu uspjeha u sustavu i društvu gdje jedinka obitava. Naime ne treba biti znanstvenik da bi se donio zaključak da najviše pate upravo one jedinke koje su sebi postavile visoke ciljeve koje ne mogu doseći. Ako takvi na vrijeme ne shvate da su ništa drugo do prosječni, njihovo stanje vrlo lako može otići u razne patologije.

:ok:

i tu prosecnost treba dostici. imati posao, muza/zenu, dete.. ici svakodnevno na posao, vikendom odmarati, druziti se i setati. gde ces bolje?
 
zašto žene uvek odu u banalizaciju svega
mogle biste se potruditi da iščitate sve što sam napisao, pa i da sam napisao sve same gluposti to je minimum koji treba ispoštovati pa me nagaziti na tome
al ono, napisati nešto tek onako, neambiciozno, opšte mesto, to mi je totalno u pdf žene stajlu
 
zašto žene uvek odu u banalizaciju svega
mogle biste se potruditi da iščitate sve što sam napisao, pa i da sam napisao sve same gluposti to je minimum koji treba ispoštovati pa me nagaziti na tome
al ono, napisati nešto tek onako, neambiciozno, opšte mesto, to mi je totalno u pdf žene stajlu

vi sirite do besmislenosti, mi suzavamo i svodimo na prakticno.
 
  • Podržavam
Reactions: Nez
Ristobe, ako hoćeš da me uvrediš, slobodno to možeš direktno da uradiš, neću crći, ovi fazoni "ti nisi genijalac već si prosečan jer pišeš o ovome" su mlaki i smešni.
Ja nigde nisam rekao da sam genijalac. Nisam rekao ni da sam iznad proseka. Tvoje apriori uzimanje da je tema plod mojih frustracija je neosnovana. Takođe ja mogu da tvrdim da je tvoje lupanje gluposti po temama plod tvoje gluposti ZAPRAVO, s tim što će to biti moja projekcija gde ne uzimam u obzir da se ti možda zahebavaš; kapiraš šta hoću da ti kažem?
Ako ti znači išta, tema je inspirisana Dostojevskim, odnosno, njegovom praksom da za svoje glavne junake uzima granične slučajeve. Još jednom da se osvrnem na prigovor apatije: apatija će biti odgovor zasnovan na senzibilitetu subjekta, na psihološkom nivou, tako da neće svi upasti u apatiju, s tim što oni koji ne upadnu u apatiju neće automatski biti izuzeti iz prosečnog skupa. Kao da je bitna emocionalna reakcija, naravno da nije. I ovaj ristobov što živi saglasno sa sobom isti je kao onaj što živi nesaglasno, samo što su prvom okolnosti donele nešto podnošljivo.
Ej, bre, nije mi namjera da vrijađam nikog, pa ni tebe! (Fishia samo zaebavam al se on ne ljuti jer zna ta istovremeno zaebavam i samog sebe :mrgreen:). Ovo je javni forum i samo iznosim (iskreno) svoje mišljenje o temama i postovima koje pročitam tu.

Pazi, ozbiljno smatram da, odkad postoje ljudi pa sve do danas, sav rad i svi poslovi pali su na pleća ovih sasvim običnih i prosječnih ljudi. Ne treba da nabrajam gdje su i šta radili a i dan danas rade. Eto, praktično oni su snosili skoro sav teret civilizacije! Takvih je, po mojoj nekoj procjeni, uvijek oko 70%.
Ostalih 25% je bilo neproizvodno, neproduktivno i nijesu u pozitivnosm smislu doprinosili razvoju civilizacije i padali su na teret ovih 70%. Tu su bolesnici po svim osnovama, kriminalci, šteočinje... i da ih ne nabrajam dalje. No, i među njima je bilo svih kategorija pa i natprosječnih, možda i genijalaca. (Duka od Meduna, lažni grof, sredinom 19-og vijeka, bogovski se provodio po evropskim dvorovima a bio je, eto, genijalni prevarant!)

Sad ono 5%. To su natprosječni. 2% su genijalci i njihove su ogromne zasluge (mahom intelektualne) za razvoj i napredak čovječanstva! Dakle bar 3% od ovih što spadaju u natprosječne su malo ili ni malo pozitivnog uradili za napredak civilizacije.

To je moje mišljenje i podložno je svakoj kritici pa i osudi.
 

Back
Top