" Roman" Zene od Bukovskog... cista bljuvotina. A od Vidojkovica sam citala neku zbirku prica... ne znam vise ni kako se zove... procitala tu neku pricu o bubasvabama i bacila knjigu.

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
" Roman" Zene od Bukovskog... cista bljuvotina. A od Vidojkovica sam citala neku zbirku prica... ne znam vise ni kako se zove... procitala tu neku pricu o bubasvabama i bacila knjigu.
" Roman" Zene od Bukovskog... cista bljuvotina. A od Vidojkovica sam citala neku zbirku prica... ne znam vise ni kako se zove... procitala tu neku pricu o bubasvabama i bacila knjigu.
Malo je smeshno, Bukovski ima stvarno par (pa ne odlichnih) dobrih knjiga. Sve sam ih prochitao i jako sam
ga voleo kao mladji. Jedino "Zene' nisam mogao da svarim. Chak ni kao tinejdzer.
A ta knjiga mu je donela svetsku slavu tj. bez nje bi ostao nepoznat. shta to govori o svetu?
Pogledaj recimo njegovu "post office". Ako to ne
nasmeje par puta napravljena si od kamena.![]()
Bludni Sin je dobra knjiga, neshto kao suprotnost Lovcu u zitu. Chak je i naziv takav na engleskom, "Ham on Rye" <>Hunter in the Rye. Nasuprot Holden Kolfildu, Kinaski je luzer koji nishta dobro ne dobija od zivota od samog rodjenja pa do koledza. Tako nekako ide.
Vrlo je depresivna, mada mnogo mnogo bolje napisana nego ona gnusoba od knjige "Zene".
Udri na post office. To je samo komedija.
Nije Hunter in the Rye nego Catcher in the Rye, ali naslov jeste ironična parafraza Selindžera, s tim što aludira i na biljku od koje se pravi viski.
Inače, naslov Bludni sin je, iako različit od originala, sasvim adekvatan i s pravom se ustalio kod nas.
Kasnije je neki prevodilac u Hrvatskoj uradio novi prevod i naslov preveo kao Lovac ispod žita. Lik se očito potrudio oko tog naslova, da bude vickast, da ima veze sa originalom i zadrži aluziju na Selindžera, ali džaba mu. I tamo su svi navikli na Bludnog sina i tako knjigu zovu.
Koji su vaši favoriti?
Ja smatram da bi vrlo teško mogla postojati konkurencija Šešeljevu "Rimokatoličkom projektu umjetnog hrvatskog naroda. " 1031 stranica čistih teških s****. Naravno, moguće je da je katkad napisana neka pozamašna knjiga smiješnih teorija zavjere ili nečijih banalnih savjeta.
Pokusao da citam Vidojkovica u dva navrata nisam uspeo.On mi je primer nekoga ko ima dobar prostor i reklamu a iza toga ne stoji nista osim kvaziurbane i neoliberalne retorike i klasicnog bezobrazluka koji je skoro uvredljiv u njegovoj potrebi da se zove piscem.
Nasuprot njega, Isidora Bjelica, koliko se god bavi trivijalnim stvarima (ili bar na prvi pogled trivijalnim) ima zanimljiv stil i inteligenciju dobre spisateljice lakog stiva, pa se za nju ne bih slozio da ide u tu grupu iako nije visoka knjizevnost.
Inace, iako sam iz struke, nisam prava osoba da kaze koja je knjiga najgluplja iz prostog razloga sto sam odavno rascistio s tim da knjiga mora da se cita do kraja. ako me ne uvuce, ne motivise, ne zaintrigira nakon 30ak strana, na zalost, ostavljam je... Tako da za neke nikad ne saznam koliko su glupe, a za neke pak koliko su mudre)
Život mi je mnogo veseliji otkako sam raščistila s tim, a trebalo mi je mnogo vremena.
za "fenomen" zvani Vidojković, u potpunosti delim tvoje mišljenje.
Ne mogu reći da je najgluplja, ali recimo da je knjiga od koje sam najnevoljnije odustala jer sam pomisao na odustajanje doživljavala kao ličnu kapitulaciju, "Autostoperski vodič kroz galaksiju" -Douglas Adams. Knjiga kojom su neki moji prijatelji oduševljenji i koju sam zaista imala želju da pročitam je moja čitalačka noćna mora. Ne znam da li je problem u tome što nisam dovoljno pametna da je razumem, ali ta knjiga definitivno nije "my cup of tea". Verovatno da je mučan osećaj koji imam na pomen te knjige pojačan upravo silnom željom da istrajem i pročitam je do kraja. Bože dragi, kakvo je to mučenje bilo, nikad doći do kraja stranice...a gde je kraj knjige, ubeđena sam da mi ni 3 života ne bi bila dovoljna da do njega stignem.
U svakom slučaju, trenutak kada sam zatvorila knjigu i konačno rešila da se predam je jedan od onih kada osetite kako vam je ogroman teret pao s grudi i kako ponovo dišete punim plućima.
Različiti čitaoci vole različite knjige.
Različito ih osete.
Ili ih nikako ne osete, ali ih primame određenim segmentom.
Nema glupe knjige.
Pitanje je koliko smo željni i spremni da proniknemo u njenu srž.
A ja je pročitao sa zadovoljstvom, i to 2 puta. Na prvo čitanje i nije nešto, ali kad se uzme drugi put...Inače, definitivno nije za svačiji ukus...
Lepo je to sročeno, ali vidi se da nemaš iskustvasa bljuvotinama na papiru.
Ili možda iskustveno umem da odaberem?![]()