- Poruka
- 397.569
Pesma o čamcu – Ana Todorović Radetić
Ne pamtim kada sam prestala da hodam bosa
Da stopalima upijam toplotu i vlagu zemlje
Kad sam zaboravila
Da crpim životni sok
Iz samih žila kucavica
Ne znam više da odlutam sama
U divlju tamnu noć
Vođena pesmom lutalica
Al’ možda me čeka još jedan čamac
Od bronzane obale daleko što pluta
U suncu okupan, na pučini sanja
I slobodnim zovom besciljno luta
I jedan crveni zalazak sunca
I belo kamenje prosuto
Žude da zaplivam dublje
Što dalje
Pa da kosu smočim u so
Predam je valima, vetru i nebu
Okitim tajnom sedefa školjke
Razigram vrtlogom pomamne vode
Prstima dotaknem koralno dno
Daleko je pučina, već znam
I sva sam mokra od vreline stena
A ja ne prestajem da gledam na sat
Jer žurim, moram da žurim
Da se što pre vratim
Tamo gde me nema
Ne pamtim kada sam prestala da hodam bosa
Da stopalima upijam toplotu i vlagu zemlje
Kad sam zaboravila
Da crpim životni sok
Iz samih žila kucavica
Ne znam više da odlutam sama
U divlju tamnu noć
Vođena pesmom lutalica
Al’ možda me čeka još jedan čamac
Od bronzane obale daleko što pluta
U suncu okupan, na pučini sanja
I slobodnim zovom besciljno luta
I jedan crveni zalazak sunca
I belo kamenje prosuto
Žude da zaplivam dublje
Što dalje
Pa da kosu smočim u so
Predam je valima, vetru i nebu
Okitim tajnom sedefa školjke
Razigram vrtlogom pomamne vode
Prstima dotaknem koralno dno
Daleko je pučina, već znam
I sva sam mokra od vreline stena
A ja ne prestajem da gledam na sat
Jer žurim, moram da žurim
Da se što pre vratim
Tamo gde me nema