Kopirala sam skoro celu temu...Fenomenalni ste svi...Evo chisto da i ja dam svoj doprinos...Ima malo vishe da se chita,ali je stvarno prelepo i prepouchno...
Do kraja mog zivota dva me dana nikada vise nece brinuti.
Prvi dan je juce,sa svim svojim greskama I suzama,lazima I porazima.Juce je proslo I zauvek izmaklo mojoj kontroli.
Drugi dan je sutra,sa svojim zamkama I pretnjama,opasnostima I tajnama.Dok sunce opet ne bude izaslo,nemam ideala u suttrasnjem danu,jer nije se jos ni rodio.
Uz Bozju pomoc,ovaj danasnji dan mogu da savladam ako na to koncentrisem sav svoj trud I energiju!Samo ako mu dodam teret ove dve zastrasujuce vecnosti,juce I sutra,postoji mogucnost da pokleknem pod njihovim opterecenjem.Nikada vise!Ovo je moj dan!Moj jedini dan!Samo on postoji!Ostatak mog zivota tece danas I ja sam resen da svaki sat ovoga dana provedem na sledeci nacin…
- da se prema svakome koga sretnem,prijatelju ili neprijatelju,strancu ili clanu porodice,ponasam onako kako bih zeleo da se on prema meni ponasa;
-da vodim racuna o svojim recima I svojoj cudi,da se cuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zakeram ili vredjam;
-da sve koje susrecem pozdravljam nasmejan,a ne namrsten,uz tople reci ohrabrenja umesto oholosti,ili,jos gore,cutanje;
-da budem saosecajan I pazljiv prema tugama I borbama drugih,shvatajuci da postoje skriveni jadi u svacijem zivotu,ma koliko uzvisen ili ponizan bio;
-da sto pre budem dobar sa svima,imajuci uvek na umu da je zivot prekratak da bismo ga trosili na osvetoljubivost ili zlobu,da se prebrzo zavrsava da bismo imalli vremena da budemo sitnicavi ili neljubazni.
-da istrajem u onome sto radim,cak I onda kada drugi prestanu da se trude,jer sad znam da me andjeo srece I cup zlata cekaju tek na kraju one dodatne milje koja jos uvek lezi preda mnom.
-da postavim sebi ciljeve koje treba da postignem do kraja danasnjeg dana,jer sada znam da me besciljno plutanje od casa do casa vodi samo jednom odredistu,luci nesrece;
-da shvatim da nijedan put do uspeha nije previse dug ako napredujem hrabro I bez nepotrebne zurbe,kao I da ni jedna pocast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo I na vreme pripremim;
-da nikada ne gubim veru u svetlije sutra,jer znam da ce me neko izvesno cuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo I dovoljno jako;
-da ne podlezem strahu od neuspeha,jer cu tada gledati ka ciljevima koje jos nisam postigao,a ne dole,na zamke koje mi stalno prete;
-da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga cu da naucim znatno vise nego od niza stalnih uspeha I srece sudbine;
-da se podsetim da su promasaji,cak I kada mi se dese,samo putokazi prema uspehu,jer sve sto je lazno odvesce me u potragu za istinitim,a svako iskustvo ukazace mi na neku grsku,koju cu kasnije pazljivo izbegavati;
-da se radujem onome sto imam,ma kako malo to bilo,uvek se prisecajuci one price koju sam cesto cuo,o coveku koji je bio nesrecan zato sto nije imao cipele,sve dok nije sreo coveka koji nije imao noge.
-da shvatim da nikada ne smem sopstvenu vrednost da merim necijim pohvalama ili ljubavlju,jer moja istinska vrednost najvise zavisi od toga sta sam prema sebi osecam I koliko sam ukljucen u svet oko sebe;
-da odolim iskusenju da nadmasim tudja dostignuca,jer ta pateticna,pa ipak uobicajena teznja nije nista vise do znak nesigurnosti I slabostiu,a ja nikada necu biti svoj ako dopustim drugima da odredjuju moje standarde;
( Og Mandino - "Najvece cudo na svetu" )