Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
VRATI SE! - Konstantin Kavafi

O dragi osećaju, dodji još bezbroj puta,
vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno telo
dok drevna čežnja struji u mojoj krvi,
jer se usne i pűt moja sećaju,
dok ruke jos uvijek kao da lepotu dodiruju.
O vrati se bezbroj puta te po noći
zanesi me, kad se usne i pűt moja sećaju . .
 
I take your hand
We walk towards where the roses once grew

I lie back in the grass
And dream of how it once was
The rubbishstrewn streets
Riperising smell of gutters and rain

The child abandoned
Mother recalls child in pool
"What is that that lies?
Dead child dead."

I have such nightmares
And you're all in all of them
It's worse than you or I can know
On the edge of the clouds we crouch
We smile & spit
The pool of saliva coruscates at our feet
It shifts
Children with knives begin to rise from it
They laugh and blow kisses at the moon

We think it's the rain
I see a bird move onto the table in my garden
Its beak scoops up the seeds
The green of the grass and the blue of the sky
Are immense and terrifying
Everything seems so close so very very close
Should a storm come should a storm break
And halo all around us
As some savage & blind god jerking his hands out to us
The birds drop allaround us

I walk into the altar room
All the Buddhas are smashed there
Avalokitesvara's hundred faces lie shattered
I have done this

I walk to the makeshift redbrick alter a hundred years ago
There is a small brass image there
I have built this
The red and black ants mill around unknown journeys
I take my lighter and torch them
I take my lighter and torch them
I weep I weep
The ants scatter or writhe
I take my lighter and torch them torch them
I weep I have done this
I am surrounded by butterflies
The child's legs lay smashed
"Please pray for him"
She says to me too late alas ohsotoolate

I see the twinkling stars I drop a photograph
I bend to pick it up my heart leaps as I see
Your face stare up at me from the paper
As if still alive on this earth
When I return my eyes to the stars they're gathered
They pucker and are blind

Oh what have I become I have become that I hate
I have become that I shall say no

The bird is dead now alas

A voice whispers to me "Nothing nothing there is nothing"
I look to my right and see her face again
As once when I was oh so young
And again the world disappears
And all fall down
I all fall down
We all fall down
 
Whilst I thought I was climbing
I found myself descending
Having lost my way let me go up
Having lost my way let me go down
I have no other work to do
It would have been better
No to be the mother
It is sorrowful
When a son goes away
Let alone
And when he dies
I watched quietly
When the grave was being dug
Knowing that he won't come back
And I shall not be here
For much longer
Even if I become
Like a king or like the wind
Never
Never will death
Stay away
But when he called me from above
Neither voice nor word to say yes
We just quietly say yes to him
It is a debt
Which must be paid
Here is your flesh
Take it from me
It seems to me
That you can't destroy it
Having spent the day with pain
Am I going to spend the night with pain?
This living to eat
Is so tiring for me
I am feeling cold inside
Let me go on seeking fire
Even death is better
Than this useless life
The mast of a ship
A nakedness
The leader of whores
Sheds the female breast
He tramples down
The vast furnace
Godlike and piercing
Binding and bitter
And cleaving asunder
Bones bound together
And paleness breaking
And rending
Abiding in a place
Tending into nothingness
Dampness tending onto corruption
Corruption
Corruption
Corruption
And merchants in trembling
Dragged down into horror
Terrible and whirling
The dust in the palm
Sublime circumcision
Solitude and desolation
A goatherd unto lost
All destruction
Grinding thin powder
Withering and fading
The reaping-hook of dullness
Earth thrown up
All flesh turn
The mountains are cast out
Lions trembling with fury
Thy braking in my barrenness
The destroyer of days
The silent lion
We know him fury
The death of flesh
He moves with a creeping motion
They destroy by the sky flame
Of their smoky breath
The painbringers
They shriek with a
Long
Drawn
Cry
 
Ulaziš u pesmu kao u vrt


Ulaziš u pesmu kao u svoj vrt
slažeš reči,pomeraš mlado drveće
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao što u san moj
ulaziš kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radosću
dočekuje i sunce ti na rame silazi,
i korak ti je lak i nečujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noći u noć tako sa morem
snagu premeravaš,umiruješ ga
rečima i u poslučnu pticu pretvaraš.

Ulaziš u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reči ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.



Pero Zubac
 
So he's learned to hold his cigarette and his drink in one hand

But he wonders if he's getting old

Everyone comes off so silly

But he doesn't forget the moon outside

and the stars up above

Met a girl from Poland

She say Breznev

Met a boy from Santo Domingo

He say cocaine

Met a girl from Poland

She say Breznev

Met a boy from Santo Domingo

He say cocaine

and the boy keeps on dancing

Girls come

and this boy keeps on dancing

Girls come

and the music goes from bad to worse

Dancing

Everybody's dancing

Dancing

Dancing
 
Gorući tulipani

Jednom će iz mog groba izrasti
Bezbrojni crveni tulipani
I goreti rumenim plamenom.
Ne čudi se tome najlepša;

Seti se, koliki je silan žar
ljubavi, tebi posvećene
goreo nekad u živom čoveku,
kad mrtav još toliko plamti.

Muhammad Samsaddin Hafis
 
Danas - Horhe Luis Borhes


Danas bih mogao
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.

Danas bih mogao
otići daleko, puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.

Danas bih mogao
pružiti ruku
niz krizaljku zbunjenog
srca
i dotaći zlatnu ribicu za sreću.

Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam već tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!

Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan
za herojski život običnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
što ga tamo daleko
na tvoje čelo
smješta povjetarac
ušunjavši se izmeđ' zavjesa
nošen mojom željom
i srebrnom trakom mjeseca!
 
Kada mi nedostaješ

Mislim tuđe misli
Kradem svoje vreme
Provlačim ga
Između oblaka, snova,
Daljine i snega…

Kada poželim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oči
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.

Kada te nema
Jer tako hoću
Zaledim osmeh
U sebi kažem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostaješ…

Miroslav Mika Antić
 
Ljubavi, pijuć sa tvoga zdenca ne ugasih žeđ,
već ožeđah jače.
Istino, tragajuć za tobom ne umorih se,
već nastavih put.
Svjetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim
bljesku zore vapeći.
Čovječe, a tebe tražeć, uđoh u tvoj labirint
i još uvjek lutam ne gubeći nadu
da čekaš me;
zajedno s istoga zdenca da pijemo,
K Istini da krenemo
vjere puni da Istina smo mi.

Samo mi, od Ljubavi satkani,
k svjetlosti kročimo!

Đurđa Jandriš-Parać
 
Žene među kraljicama

Božanske žene, sva ljepota svijeta
i lavska gordost, i plahota srne,
kroz vaše čari uzvišene cvjeta
u plave dane, i u noći crne.

I, kada stopom punom svetog mira
budite zemlji ritam svih otkrića,
slutim vas srcem plamenim svemira,
slutim i ištem tajnu vaših bića.

Svaka je od vas rođena da vlada,
i da za prijesto pruži mliječno dijete;
carice tijela, samo usnom sklada
i usnom želje pitam: što hoćete?

Ko će mi dati ključe vašeg čuda
i odgonetku vaše zagonetke?
Kakvo tajanstvo kriju vaša uda
i koje nade statue vam rijetke?

Božanske žene, što u snu i slavi
čekate zoru pravednih oltara,
pred vašim likom koljeno se savi,
a srce, zvučni plamen, već izgara.

Sunčane duše, zjeni poklonika
zaman vas skriva zločinačka tama;
pobožnu ljudstvu fali vaša slika,
jer vi ste Žene među Kraljicama.

T. Ujević
 
"Misao vašu, što mašta na omekšalom mozgu,
k'o lakej na ma masnoj sofi, od sala nadut,
dražiću dronjcima srca, okrvavljenim grozno,
sit narugavši se, bezočan i ljut.

Ja u duši nemam nijedne sede vlasi,
ni staračke nežnosti nema u njoj!
Svet sam zaglušio snagom svog glasa,
dvadesetdvogodišnjak - idem,
lepotan, svoj.

Nežni!
Vi ljubav stavljate na violinu.
Na talambase je mećete, grube.
A ne možete izvrnuti svoju kožurinu,
tako da još svuda sve samih usana bude.

Dođite u kafanu da se naučite -
u haljini od batista prava,
pristojna činovnica anđeoske lige.
I koja usne spokojno prelistava,
k'o kuvarica stranice svoje knjige.

Ako hoćete, od mesa besan ću da režim
- i ko nebo menjajući tonove -
ako hoćete, biću besprekorno nežan,
ne čovek, već - oblak u pantalonama! "

Наравно и "На Газиместану" од Ракића. Посебно последња строфа:
"И данас кад дође до последњег боја,
неозарен старог ореола сјајем,
ја ћу дати живот, отаџбино моја,
знајући шта дајем и за шта га дајем."
 
Kad genije noći na krilima sjajnim,
Krilima od vatre, preko reke minu,
Nevidljiva voda ushićeno sinu,
I zapeva glasom bolnim i beskrajnim.

Kad ponoćni vetar pored gore gluhe
Prođe i otrese teški mrak sa granja,
Kao strasna pesma žudnog umiranja,
Ču se glas muzike iz trstike suhe.

Kad za poljem punim crne deteline,
Počeše vlašići da blede i slaze,
Mrtvo lišće poče da pada na staze,
I kao crn uzdah da izbi iz tmine.

Sad, u ovo dugo veče koje pati,
Cela moja duša zatreperi gola,
A čelom umornim od truda i bola,
Smrt je prešla rukom, mekom, kao mati.

J.Ducic
 
JUTARNjI OSMEH

Ostavio si me da čekam
na tvoju ljubav.
Da prekidam dane snovima
Da ti se uvlačim u dušu
kroz maštanja

Ostavio si me da tumaram
stazama nespokoja za očima tvojim

Da u sećanje dozivam tvoje reči
Ostavio si me po cvetnim livadama
da se valjam kao dolutala zraka
Ošamućena tobom

Ostavio si me
tvoju ljubav da čekam
do prvog sumraka.

Ljiljana Stošić-Marković
 
MENI JE DOVOLJNO
Meni su dosta tvoje oči
Da se u njihovu boju obučem
Da me pokriješ dušom
Meni je stvarno dovoljno
Da staneš na prste
I da ti na usnama ostavim
Sve svoje nade želje i nježnosti
Meni su ustvari dovoljne sve tvoje sitne radosti
ŽELJKO KRZNARIĆ
 
"...Kad dolazim, pitam se čekaš li me.
Bojim se da jednog dana više ne otvoriš vrata.

Bojim se praznog stubišta bez mirisa,
bez zvuka, svjetla.

A nisam ti rekao:
najviše se bojim vremena koje ne čeka.
A ja kasnim. ..."- Iskra Tanodi
 
Заустави се, биљко, и не вени,
успавајте се, ко камен, невени,
успавајте се, тужни, уморени.

Последња птицо, мом лику се окрени,
изговори тихо ово име
и онда се у ваздуху скамени.

Раичковић
 
Duša se moja sjeća tvog lica

Duša se moja sjeća tvog lica,
mada te oči nisu srele.
Idem i zagledam lica ljudska,
i tražim te, tražim, toliko te tražim
da te valjda i ne umijem naći.

I možda sam davno kraj tebe prošla
na kakvom trgu, u gužvi perona,
mudro te pustiv da zauvijek prođeš,
jer već sam mogla, živote moj, bez tebe,
ali ne bez ovog traganja za tobom.

Vesna Krmpotić
 
Duša se moja sjeća tvog lica

Duša se moja sjeća tvog lica,
mada te oči nisu srele.
Idem i zagledam lica ljudska,
i tražim te, tražim, toliko te tražim
da te valjda i ne umijem naći.

I možda sam davno kraj tebe prošla
na kakvom trgu, u gužvi perona,
mudro te pustiv da zauvijek prođeš,
jer već sam mogla, živote moj, bez tebe,
ali ne bez ovog traganja za tobom.

Vesna Krmpotić

Predivan izbor, Rev:heart:

Podseti me na jednu njenu, meni veoma dragu:

Daj mi to što mi daješ...

Daj mi to što mi daješ.
I daj mi ono što ćeš mi dati.
I ne usliši ako Te ikad molim
Nešto treće.

A ne zaboravi dati snagu
Da primim sve to što mi daješ;
Da ne odbijem što ćeš mi dati,
Ne zaištem što nećeš dati
.
:)
 
uzmi veliki ekser
i oblak što nebom hita
zakucaj čvrsto nad gradom
da nikud ne odskita

uzmi veliki ekser
sačekaj da padne veče
zakucaj dunav za pesak
da nikud ne oteče

uzmi veliki ekser
pa kad završiš sve to
zakucaj juli za zemlju
da uvek bude leto

uzmi veliki ekser
i radošću naoružan
zakucaj svaki svoj osmeh
da nikad ne budeš tužan!
 

Back
Top