Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Staro srece novo, a opet se razumiju

Kao da je bilo nekad

I kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu
Pod velikim svetlim suncem, pod velikim svetlim svodom
Rucali smo meso, glodali smo kosti dobrih zivotinja
Mi imamo snage, mi imamo snage za jos dan

Mi menjamo dan za noc, mi menjamo noc za dan
Mi menjamo dan za noc, mi menjamo noc za dan

Prolaze brodovi, trube u cast, zvone na uzbunu
Deca uce da placu, deca uce da poznaju svoj glas
U toplim jaslama, u hladu bora, pod zidom cempresa
Mi menjamo nasu noc, za neki tudji dan, za neki tudji dan

Mi menjamo dan za noc, mi menjamo noc za dan

Milan Mladenovic
 
Grčih ruke ja pod tamnim velom ...
''Od čega si danas bleda, čega?''
- Zato što sam tugom neveselom
Do pijanstva napojila njega.
Pamtim. On je izašao tada
Iskrivivši usta najbolnije.
Ne taknuvši drvo s balustrada
Trčala sam za njim do kapije.
Zadihana viknuh: ''Šala sve je.
Ako odeš - ode život moj.''
Jezivo, a kao da se smeje,
Reče mi: ''Na promaji ne stoj''.

*

Pismo moje, mili, ne cepaj
Pročitaj ga dragi, i pazi:
Neću više da budem nepoznata
Tuđinka što te sreta na stazi

*

Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica ...
Ali, kao pre, dajem vreo zagrljaj
I strah nosim sred velikih zenica
Pismo moje ne cepaj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske.

Ana Ahmatova
(1889-1956)
 
U ogromnom gradu noć je - teška
Iz sanjiva doma idem bez - smeška
I ljudi misle: žena ili ćerka
A ja samo pamtim: noć je teška
Julski vetar mi mete put
I negde muzike u oknu - prut
Do zore vetar postaće - žut
Kroz tanke zidove grud u - grud
Eno crne topole u oknu - blesak
I zvon s tvrđave, u ruci - cvet
I korak za tobom što nije - klet
I ta senka moja, a mene - nije
Svetiljke kao zlatan đerdan
Noćnog listića ukus - slan
Skinite sa sebe što nosi dan
Shvatite, ljudi, ja sam vaš - san

Marina Cvetaeva
 
EPITAF ZA SUZE BOJE RUNOLISTA

Jos mi ponekad
dodje u snove
u istom haljetku
duginih boja

iste mi rijeci
njoj mrakom zaplove:
"Laka ti noc malena moja."

Udje u oci,
u srce u pore
korakom vojnika
pred sudnji boj

njene mi usne
sapatom zbore:
"Laku ti noc maleni moj."

Negde jos ima
u ovom gradu
ulica ljubavi
klupa bez broja

jedno palidrvce
za jednu baladu:
"Laka ti noc malena moja."

Imas suzu
boje runolista
kosulju,
neki smijesan kroj. . .

ti isti, ja,
sebi ni slicna:
"Laku ti noc maleni moj."

da li cu te
jos jednom sresti
ili ces zauvijek
nestati k'o Troja. . .

jos jedna sjen'a
na srebrnoj niti:
"Laka ti noc malena moja."

Na po' si puta
a vec na dnu
sa glavom u pijesku
kao noj . . . ?!

u svakom osmijehu
jos trazis Nju?
"Laku ti noc maleni moj."

M.B.Romanov
 
Pozdrav Fleur.Ma OK za Ducica to se ja malo salim:)heh



Soneti

IV

Za mene noćas vaseljene nije,
Oči su tvoje sunca, zvezde, duge,
Usne skup slasti, osmeha i tuge,
Kose dah mora i šuštanja šuma.

Srce zvuk pesme što požudne bije
Reč čas zapovest, čas poniznost sluge
Cilj si kom vode svi puti, sve pruge
Pred kim se ništi gordost ljudskog uma.

Stvarajmo sobom vidike i boje,
Svetove nove, no svetove svoje!
Noćas za tebe samo želim znati.

Te noći to sam samo reći znao.
Pa ipak ja sam samo san ti dao
A, mislio sam celog sebe dati.

Milutin Bojic
 
A sada sami vrh


Plava grobnica

Stojte, galije carske! Sputajte krme
moćne!
Gazite tihim hodom!
Opelo gordo držim u doba jeze
noćne
Nad ovom svetom vodom.

Tu na dnu, gde školjke san umoran
hvata
I na mrtve alge tresetnica pada,
Leži groblje hrabrih, leži brat do
brata,
Prometeji nade, apostoli jada.

Zar ne osećate kako more mili,
Da ne ruši večni pokoj palih četa?
Iz dubokog jaza mirni dremež čili,
A umornim letom zrak meseca šeta.

To je hram tajanstva i grobnica tužna
Za ogromnog mrca, k'o naš um beskrajna.
Tiha kao ponoć vrh ostrvlja južna,
Mračna kao savest, hladna i očajna.

Zar ne osećate iz modrih dubina
Da pobožnost raste vrh voda prosuta
I vazduhom igra čudna pitomina?
To velika duša pokojnika luta

Stojte, galije carske! Na grobu braće
moje
Zavite crnim trube.
Stražari u svečanom opelo nek otpoje
Tu, gde se vali ljube!
Jer proći će mnoga stoleća, k'o pena
Što prolazi morem i umre bez znaka,
I doći će nova i velika smena,
Da dom sjaja stvara na gomili raka.

Ali ovo groblje, gde je pogrebena
ogromna i strašna tajna epopeje,
Kolevka će biti bajke za vremena,
Gde će duh da traži svoje korifeje.
Sahranjeni tu su nekadašnji venci
I prolazna radost celog jednog roda,
Zato grob taj leži u talasa senci
Izmeđ nedra zemlje i nebesnog svoda.

Stojte, galije carske! Buktinje nek
utrnu,
Veslanje umre hujno,
A kad opelo svršim, klizite u noć
crnu
pobožno i nečujno.

Jer hoću da vlada beskrajna tišina
I da mrtvi čuju huk borbene lave,
Kako vrućim ključem krv penuša njina
U deci što klikću pod okriljem slave.

Jer, tamo daleko, poprište se zari
Ovom istom krvlju što ovde počiva:
Ovde iznad oca pokoj gospodari,
Tamo iznad sina povesnica biva.

Zato hoću mira, da opelo služim
bez reči, bez suza i uzdaha mekih,
Da miris tamjana i dah praha združim
Uz tutnjavu muklu doboša dalekih.

Stojte, galije carske! U ime svesne
pošte
Klizite tihim hodom.
Opelo držim, kakvo ne vide nebo jošte
Nad ovom svetom vodom!


Milutin Bojic
 
Ne dodiruj me

Mačevi dački, sekire Japoda,
legije rimske i horde Tatara,
Ili vitezi s vizantijskih voda,
Krvavili su ova polja stara.

I pitom narod kad je pao na njih,
Zbratimio je orlove i čelik;
Tu, gde je mržnja Većih protiv Manjih,
Sirovom dušom postao je velik.

Vekovima se vrh leševa klalo,
A zemlja, starog gospodarstva sita,
Sve novo želi, da, kad bi palo,
I njemu mačem opelo očita.

Sa pozorja borci tonuše ko seni,
A zemlja im žedno mozak pila,
Krvlju su tekli svi potoci njeni
I dražila ih Vlast i drska Sila.

I tako večno ove iste stope
Krv nova siti. O, zemljo oluje,
Mrko ti čelo strašne kapi škrope
I čudne himne iznad tebe huje!

Zarazno tvoji mirišu oltari:
Tu vek vrh veka u stenama spava.
Evo su došli stari gospodari.
Jesi li sita krvi što spasava?

Ti ćutiš. Vetar Kosti razvejava.

Milutin Bojic
 
Rudyard Kipling


Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sačuvaš poverenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zameriš što nemaju poverenja;
Ako ti čekanje ne predstavlja mnogo muke;
Ako ne lažeš kad čujes laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze;
Ako se ne praviš suviše dobar, niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš ali ti misli uvek ostaju čiste;
Ako znaš da primiš pobedu i poraz,
Da primiš jednako i jedno i drugo;
Ako možeš podneti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš da podigneš i pokupiš ostatke.

Ako možeš sakupiti sva tvoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman da ponovo kreneš, kao na početku,
Ne prošaptavši ni reči, izgubivši sve uz osmeh;
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zaostane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro!"
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se družiš sa kraljevima;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti;
Ako svaki čovek za tebe nešto znači, ali ni jedan suviše;
Ako umeš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago,
Jer, BIĆEŠ ČOVEK, SINE MOJ!
 
ofelija:
Rudyard Kipling


Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sačuvaš poverenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zameriš što nemaju poverenja;
Ako ti čekanje ne predstavlja mnogo muke;
Ako ne lažeš kad čujes laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze;
Ako se ne praviš suviše dobar, niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš ali ti misli uvek ostaju čiste;
Ako znaš da primiš pobedu i poraz,
Da primiš jednako i jedno i drugo;
Ako možeš podneti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš da podigneš i pokupiš ostatke.

Ako možeš sakupiti sva tvoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman da ponovo kreneš, kao na početku,
Ne prošaptavši ni reči, izgubivši sve uz osmeh;
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zaostane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro!"
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se družiš sa kraljevima;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti;
Ako svaki čovek za tebe nešto znači, ali ni jedan suviše;
Ako umeš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago,
Jer, BIĆEŠ ČOVEK, SINE MOJ!
Kliknite za proširenje...
Lep izbor Ofi. 8-)
 
Closing Time
by Leonard Cohen


Ah we're drinking and we're dancing
and the band is really happening
and the Johnny Walker wisdom running high
And my very sweet companion
she's the Angel of Compassion
she's rubbing half the world against her thigh
And every drinker every dancer
lifts a happy face to thank her
the fiddler fiddles something so sublime
all the women tear their blouses off
and the men they dance on the polka-dots
and it's partner found, it's partner lost
and it's hell to pay when the fiddler stops:
it's CLOSING TIME
Yeah the women tear their blouses off
and the men they dance on the polka-dots
and it's partner found, it's partner lost
and it's hell to pay when the fiddler stops:
it's CLOSING TIME

Ah we're lonely, we're romantic
and the cider's laced with acid
and the Holy Spirit's crying, "Where's the beef?"
And the moon is swimming naked
and the summer night is fragrant
with a mighty expectation of relief
So we struggle and we stagger
down the snakes and up the ladder
to the tower where the blessed hours chime
and I swear it happened just like this:
a sigh, a cry, a hungry kiss
the Gates of Love they budged an inch
I can't say much has happened since
but CLOSING TIME

I swear it happened just like this:
a sigh, a cry, a hungry kiss
the Gates of Love they budged an inch
I can't say much has happened since
CLOSING TIME

I loved you for your beauty
but that doesn't make a fool of me:
you were in it for your beauty too
and I loved you for your body
there's a voice that sounds like God to me
declaring, declaring, declaring that your body's really you
And I loved you when our love was blessed
and I love you now there's nothing left
but sorrow and a sense of overtime
and I missed you since the place got wrecked
And I just don't care what happens next
looks like freedom but it feels like death
it's something in between, I guess
it's CLOSING TIME

Yeah I missed you since the place got wrecked
By the winds of change and the weeds of sex
looks like freedom but it feels like death
it's something in between, I guess
it's CLOSING TIME

Yeah we're drinking and we're dancing
but there's nothing really happening
and the place is dead as Heaven on a Saturday night
And my very close companion
gets me fumbling gets me laughing
she's a hundred but she's wearing
something tight
and I lift my glass to the Awful Truth
which you can't reveal to the Ears of Youth
except to say it isn't worth a dime
And the whole damn place goes crazy twice
and it's once for the devil and once for Christ
but the Boss don't like these dizzy heights
we're busted in the blinding lights,
busted in the blinding lights
of CLOSING TIME

The whole damn place goes crazy twice
and it's once for the devil and once for Christ
but the Boss don't like these dizzy heights
we're busted in the blinding lights,
busted in the blinding lights
of CLOSING TIME

Oh the women tear their blouses off
and the men they dance on the polka-dots
It's CLOSING TIME
And it's partner found, it's partner lost
and it's hell to pay when the fiddler stops
It's CLOSING TIME
I swear it happened just like this:
a sigh, a cry, a hungry kiss
It's CLOSING TIME
The Gates of Love they budged an inch
I can't say much has happened since
But CLOSING TIME
I loved you when our love was blessed
I love you now there's nothing left
But CLOSING TIME
I miss you since the place got wrecked
By the winds of change and the weeds of sex.
 
So Long Marianne
by Leonard Cohen

Come over to the window, my little darling,
I'd like to try to read your palm.
I used to think I was some kind of Gypsy boy
before I let you take me home.
Now so long, Marianne, it's time that we began
to laugh and cry and cry and laugh about it all again.

Well you know that I love to live with you,
but you make me forget so very much.
I forget to pray for the angels
and then the angels forget to pray for us.

Now so long, Marianne, it's time that we began ...

We met when we were almost young
deep in the green lilac park.
You held on to me like I was a crucifix,
as we went kneeling through the dark.

Oh so long, Marianne, it's time that we began ...

Your letters they all say that you're beside me now.
Then why do I feel alone?
I'm standing on a ledge and your fine spider web
is fastening my ankle to a stone.

Now so long, Marianne, it's time that we began ...

For now I need your hidden love.
I'm cold as a new razor blade.
You left when I told you I was curious,
I never said that I was brave.

Oh so long, Marianne, it's time that we began ...

Oh, you are really such a pretty one.
I see you've gone and changed your name again.
And just when I climbed this whole mountainside,
to wash my eyelids in the rain!

Oh so long, Marianne, it's time that we began ...
 
Tom Traubert's Blues


Wasted and wounded, it ain't what the moon did
I've got what I paid for now
see ya tomorrow, hey Frank, can I borrow
a couple of bucks from you, to go
Waltzing Mathilda, waltzing Mathilda, you'll go waltzing
Mathilda with me

I'm an innocent victim of a blinded alley
and I'm tired of all these soldiers here
no one speaks English, and everything's broken
and my Stacys are soaking wet
to go waltzing Mathilda, waltzing Mathilda, you'll go waltzing Mathilda with me

now the dogs are barking
and the taxi cab's parking
a lot they can do for me
I begged you to stab me
you tore my shirt open
and I'm down on my knees tonight
Old Bushmill's I staggered, you buried the dagger in
your silhouette window light go to go
waltzing Mathilda, waltzing Mathilda, you'll go waltzing
Mathilda with me

now I lost my Saint Christopher now that I've kissed her and the one-armed bandit knows, and the maverick Chinamen, and the cold-blooded signs
and the girls down by the strip-tease shows go
waltzing Mathilda, waltzing Mathilda, you'll go waltzing Mathilda with me

no, I don't want your sympathy, the fugitives say that the streets aren't for dreaming now
manslaughter dragnets and the ghosts that sell memories
they want a piece of the action anyhow go
waltzing Mathilda, waltzing Mathilda, you'll go waltzing Mathilda with me

and you can ask any sailor, and the keys from the jailor
and the old men in wheelchairs know
that Mathilda's the defendant, she killed about a hundred
and she follows wherever you may go
waltzing Mathilda, waltzing Mathilda, you'll go waltzing
Mathilda with me

and it's a battered old suitcase to a hotel someplace
and a wound that will never heal
no prima donna, the perfume is on
an old shirt that is stained with blood and whiskey
and goodnight to the street sweepers
the night watchman flame keepers
and goodnight to Mathilda too


 
Nije stih ali mi se veoma dopalo...mislim i da ce se i @rujevit obradovati

Brankova zelja

Ja poznadoh sto nesam poznav'o, Prvi sanak ja sam vec odspav'o, Prvi sanak grobovanja moga, Prvi sanak mira vecitoga. - Preletela letom vrh meneka Polovina polovine veka, A ja lezim u dalekom kraju, U tudjini, tudjem zavicaju. Sto to trese moje ledne grudi? - Trosni pep'o lako se ne budi. Kanda bruje topovi sa strane Gde sam mlade prozivov'o dane. Il' se rusi, il' se nesto zida, Il' bas raja okove raskida? Svice l' zora one srece lepe Za kom srca i u grobu strepe? Klice l' vila iz srbinskih gora? Je l' vec ora koja doci mora? Jeste, jeste - boj se ljuti zace, Markov topuz iz mora iskace, Srbin dize maca plamenoga Na Turcina, na dusmana svoga. Skotija se besomucno strvi, A moj Srbin nece zalit' krvi; Krv ce teci potokom i rekom Gde se suze ronise lelekom; Krv ce teci preko srpskih strana, Al' ce suza biti ubrisana; Poletece veliko i malo, Da odbrani sto se srpsko zvalo; Zaigrace kolo vitezova, Divna slika mojih mladih snova, Sto sam negda tako zeljno cek'o, - - A moj pep'o da je na daleko! A kad bude, pa ti muka mine, Kad sloboda kao sunce sine, Kad se krvca opere studencem, A junaci ovencaju vencem, Srpske zemlje okite se mirom, Srpska deca ruzom i simsirom, Srpske mome strukom ruzmarina, Srpska majka kad zagrli sina, - Kad se sunce na skole osme'ne, Haj, na skole i darove njene; Mudre knjige kad polete letom, Da Srbina izjednace s svetom; Kad zapeva Ravijojla vila: "Sad je java sto sam nekad snila!" - Zar ni onda, kad se meti stize, Kosti moje da ne dodju blize! Tudja raka ledena je raka, Tudja zemlja nikad nije laka, U daljini mucno li se leska, Tudjina je i mrtvacu teska. Haj, Srbine, a moj zivi brate, Zadrkcem se kad pomislim na te! Srpska momo, sele moja mila, Ti mi nesi groba ni vidila, Ta ni groba, ni na grobu cveta - Tudja noga po njemu se seta. Srpski doli, puni rajska cara, Srpske gore, zeljo moja stara, I potoci sto zubore tudi, mrtvo srce jos za vama zudi, - Za potokom , za zelenim lugom, Za slavujem, mojim starim drugom, I za poljem rasnim i zelenim, I za lipom, za mirisom njenim, Za pesmama sto se tuda ore, Sto se ore od gore do gore! Strazilovo, divno Strazilovo, Ja sam tebe u zvezdice kov'o, Tebi pev'o, o tebi sam snev'o, Al' od tebe nesto i zahtev'o: Kad me smrtca otrgne od ljudi, Da me primis ti u tvoje grudi! Zar ti nikad nije na um palo Sto si negda Branku obecalo? Srbe brate, i Srpkinje sele, Kojima se joste dance bele, Rastav'te me sa ovom daljinom, Moje kosti operite vinom, Pa ih nos'te nasem zavicaju, Zavicaju, mom negdasnjem raju. Prenes'te ih, braco moja mila, Pored onog ubavog Belila, Kroz Karlovce, gde sam mladost prov'o, Pa na ono mirno Strazilovo; Tu jos jednu staru otpevajte, Tu mi, braco, kosti zakopajte, Tu bih mrtav prava mira dost'o - - Srbadijo, ne bilo ti prosto!

J.J.Zmaj
 
Blago cara Radovana - O zeni

Jovan Ducic

Zene pocinju bivati duboko milosrdne tek kad su i same duboko
nesrecne, u sreci su bezdusne i pustoglave, sasvim obratno od coveka
koji je dobar samo kad je srecan.

Kod zena je urodjeno da vara na malo i na veliko, svesno i nesvesno,
namerno i nenamerno, a vrlo cesto i bez ikakve zle namere, i cak sasvim
cesto iz najbolje namere: u najvise slucajeva, samo da bi se vecma
dopala. Ali jedna zena samo vredi koliko voli, a ona vara i kada
najvecma voli. Ima zena koje nikad ne kazu laz, ali nikad ne kazu
celu istinu... Pronaci dobru zenu, to je tesko kao pronaci u svom vrtu
izvor petroliuma.

Zena voli coveka dok joj veruje. I onda kada ga ne voli, ona trazi
da joj ipak veruje. Ne voli se braniti ni kad je kriva; i hoce da ima
iluziju da je drzite za dobru i kad to nije. Kad je ne drzite za dobru,
ona veruje da je vise ne drzite ni za lepu. A njoj nije dovoljno ni
da izgleda lepa, nego hoce da bude i jedina lepa. Kad zena treba da se
pocne braniti, ona se ne brani, nego prestane da voli i pocinje da mrzi.
Zato, ne objasnjavaj se, nego ili uzmi ili ostavi. - Duboko je uvredjena
kad je prave krivom, a nije kriva; a jos je vise uvredjena ako joj kazu
da je kriva kada to odista jeste. Zena nema osecanja odgovornosti kao
ni dete; i ona se brani suzama, a ne razumevanjem. Ali i kada moli za
oprostenje, to ne znaci da priznaje krivicu, nego izbegava grube scene.


Brak se najcesce sastoji od jednog lazova i jednog nasilnika. Zene
kada lazu, one uvek lazu na krupno i totalno; i kad imaju da sakriju
sitnicu, zene negiraju i sve drugo sto je s tom sitnicom u vezi, i to
brzo, odlucno i konacno. Nije nigde bila, nije nikoga videla, nije nista
cula; ne poznaje uopste osobu za koju je vezuju zli jezici; nije bilo
niceg...


Ako hocete da vas zena voli, treba joj dati prilike da vas sto puta
slaze, i da uvek izgleda kao da to ne vidite.


Zena je i inace uvek jedno bice za sebe i za ceo svet, a drugo za
coveka kojeg voli.


Nikad ne pitajte zenu da vam kaze nesto od svoje proslosti. Nijedna
ne voli da ima proslost, niti joj daje kakvu cenu; a ako vam krije
proslost, to nije zato da nju ne sacuva za sebe, nego da vas ne izgubi.
Ako hoce da precuti proslost, to je i zato sto je zena prema proslosti
odista ravnodusna, jer zena po prirodi nije romantik. Zena ne podnosi
spomen. Ona bezdusno sve krije jer ne zeli da ima oci ni na cemu sto
nije u vezi sa covekom kojeg voli u tom trenutku. Zena zivi s dana na
dan.


I danas je vise na zemlji samoubistava zbog propale ljubavi, nego
zbog propalog imanja ili propale casti. Prosecni covek uvek voli vise
zenu nego ljubav. Kod zena je sasvim obratno: retko je kojoj zeni
dovoljan samo covek, i koja ne cezne da bude voljena. Istina, mnogo
se na svetu manje misli o ljubavi nego sto izgleda. Ljubav na svetu
odrzavaju samo zene i pesnici.


Covek voli ljubav - bol, a zena voli ljubav - radost.


Prvi znak da jedna zena odista ljubi, to je kad se u njoj javi neo-
doljiva i bolna zelja da dobije dete od coveka kojeg voli.


Vise za zenu vredi jedan dobar kalambur nego najdublja Njutnova
istina. Za nju vise vredi covek duhovit nego dubok, i a vise blistav
nego duhovit.



Svaka zena je dosadna osim one koju volimo. Medjutim, zeni nije
dosadan nego samo onaj covek koji joj se ne divi, ili koji je ne
zeli, ili koji se ne divi makar njenom ukusu, ili se ne interesuje
bar njenim psetom.


Najlepsa je zena u ljubavi ona za koju kazemo da je lepa a ne
znamo zasto.


Ima odista najlepsih ociju koje ne umeju pogledati i najlepsih
usana koje se ne znaju osmehnuti. Obe ove velike i neopredeljive
lepote su nematerijalne, jer su iskljucivo dusevne. Lep pogled i
lep osmeh nemaju cak nista zajednickog sa bojom ociju ili formom
usta... Najlepse oci ima slovenska zena, jer uvek izgledaju zacudjene.


Ne padaju samo porocne i pokvarene, nego cesto i savrseno ciste,
i po prirodi verne. Zena pada iz raznih uzroka; iz ljubavi, iz
dosade, iz strasti fizicke, iz sujete, iz slabosti volje, iz
interesa materijalnog, iz romantike, iz manije, iz perverzije,
iz osvete.


... Srpkinja se daje onom ko je prevari... :))))))


Da vas zena voli zenski, morate s njom postupati muski.


Covek zaljubljen odmah misli kako da svoju srecu podeli, a zena
misli kako da svoju srecu udvostruci. Zeni nije dovoljno da dobije
najvise od covekove srece, nego da sto vise otme od covekove slobode.
Jer joj je snosljivija njena beda nego covekova slobodan, posto je
covekova sloboda, odista, izvor svih zeninih nepravda i nesreca.


Ako i zivotinje mogu da misle, onda one imaju o nama izvesno,
isto misljenje koje imamo mi o njima.


Mnogo je manje ljubavi na svetu nego u literaturi; u jednom romanu
ima vise ljubavi nego u jednom velikom gradu.


Postoje dva moguca braka: brak za mlade i za mladost, i drugi za
stare i za starost. Prvi da se podeli sreca i obest, a drugi da se
podeli nesreca i bolest. Za jedan prodje vreme vrlo brzo, a za drugi
je uvek na vreme... Pametan se covek ozeni na vreme. U mladosti je
brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha
od samoce.


Zene daju svoje telo onom koji je prema njima puno pazljiv i
pozrtvovan, ili koji o njima ima lepse misljenje nego drugi, cesto
i samo lepe reci.

Za vas drugarice i drugari...Sto b` rekla Andja - nije poezija,al` tu je...
 
This Is Your Land


This is your land
It's the way it was planned
Sky to the sea, something to see
Old ancient town, to the old people ground
I wanna know, something to go
This is your land, laid out in your hand
This is your land
Wherever I go, way down here I know
This is your land

Oh churches and steeples, big city people
I wanna know something to hold
Walk down the track, to the old railroad track
I wanna leave something to see
This is your land, laid out in your hand
This is your land
Wherever I go, way down here I know
This is your land

Money can't buy me
Money can't buy me
I've got time
Time is on my side

You don't know what you've got till the whole thing's gone
The days are dark and the road is long

And when you walk away, the hope is gone
Tell me what is right, and what is wrong

Is this the way it was planned
This is your land, take it in your hand
This is your land
Wherever I go, way down here I know
This is your land, take it in your hand
This is your land
Wherever I go, way down here I know
This is your land

Words And Music : Simple Minds + Lu Rid
 
AKO ME ZABORAVIŠ


Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mjesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano tijelo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve što postoji,
mirisi,svjetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš,
i ja ću prestati tebe da volim,
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me,
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vjetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korijena,
zapamti
da ću toga dana,
toga časa,
dići ruke,
isčupati svoje korijene
u potrazi za drugim tlom.

Ali,
ako svaki dan,
svaki sat,
prestaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvijet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja,
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
MOJA LJUBAV se hrani TVOJOM LJUBAVLJU, ljubljena,
i sve dok živis biće u tvojim rukama,
ne napuštajući moje.

Pablo Neruda

Za Angely, KAU i Rujevita! :cool:
 
Dobro vece svima

@angely, ne da mi se dopalo nego...Odlican izbor!!!Taj tekst mi je utoliko drazi jer nosim ime tog velikog pesnika sto pociva na Strazilovu.ODLICNO!!!

@Kaa, svaka cast za Jovana Ducica i "Blago cara Radovana".

@Astrodita, hvala najlepse
 
Evo nesto da ne zapostavim svoje pretke i najsvetlije pleme srpsko

Aleksandar S. Puškin: Bonaparta i Crnogorci



Bonaparta pitao je:
"Crnogorci - što je to?
Zar se zbilja sile moje
Ne boji to pleme zlo?

Kajaće se - objavite
Nek` vojvode puka tog
pištolje i sablje vite
kraj koljena bače mog".

I na nas on, evo, krete
Sto topova uz njin huk,
Oklopnika kršnih čete
I memluka svojih puk.

Do predaje nama nije,
Crnogorska to je ćud;
Od konjice, pješadije,
Krš nas brani odasvud.

Zasjesmo u stijenje naše
Da vratimo gostu dug;
U planinu gost nam jaše
Pustošeći sve u krug.

Pored stijenja vojska ide,
Namah zbrka! pršte stroj!
Francuzi nad sobom vide:
Crveni se kapa roj!

"Stoj i pali! Nek` ukloni
Crnogorca svaki svog
Ne mole za milost oni
ne štedite nijednog!"

Grunule su puške - spale
Kape s grana dignutih,
I u grmlje na nas pale
Pritajene ispod njih

Plotunom smo uzvratili
Francuzima. "Što je to?" -
Oni su se začudili:
"Nije l` eho?" - "Ne, već zlo!"

Pukovnik je njihov pao
S njim sto ljudi i njin stijeg,
Puk se smeo sav i dao
Kako ko zna u lud bijeg.

Stog Francuzi mrze tajno
Naš slobodni, kršni kraš,
I crvene kad slučajno
Crven kalpak vide naš.



A. S. Puškin (1797 - 1837) ruski pjesnik
 
Matija Beckovic



Reče mi jedan čoek

Reče mi jedan čoek
na jednom mestu,
kod jednog čoeka,
jednu stvar,
ne mogu ti reći đe,
odma bi se setio koji je.

Taman se dan od noći odvajao,
kad ono,
no je bolje da ne znamo ni ja ni ti za ovo,
i đe ti bijag počeo pričat,
taman u cik zore,
a zove neko po imenu ta i ta,
dođe tu i tu,
u tome u čemu si,
te ja iz onijeg stopa,
ja s ove bande, on s one,
ojd, ojd, ojd, bolj, bolj, bolj,
kad imam koga i vidjet.

Samo ja ovo s tobom,
da ostane među nama,
kažem ti ko tebe,
ovo ti pričam s ovu stranu vrata,
to znamo ja i ti i crna zemlja,
to nije da rečeš ko bilo i o čemu bilo,
no zaista biranik između nas,
bez omrazi i ikakve ile,
znaš ga ti posigur.

Te ti on mene tupa i tupa,
da te strag uvati,
da ne vjeruješ ušima,
da se to može desiti onome čoeku,
nije čoče - jes bogomi, - ama veliš li -
velim,
sve istinsku istinu, istinit čoek, nije od
onijeg,
višega čuda nijesam čuja u moje dnevi.

A Bog ti jedan, zađosmo u debeli dan,
zađosmo u duge i široke,
a ono se naoblači, Bog naredi uljev kišani,
meće svećice, pukli Božje nerimi,
suvo ni pod pazuo, sve cicera voda,
a mene koto na vatru, ona uzica bjeljavine,
a oću da čunem šta će mi reći,
te ja poitaj, a on čeki čeki da završim.

Sve da mi je neko pričo ne big vjerovao,
toga kukanja, u snu se snilo,
te savi one đuzine, pa jopet nagradi,
Samosazdana ruko Božja,
šapti, šapti, šapti,
a obrni se da ko ne čune,
taman ko ovo mi,
nije čoče - jes bogomi - e vidio - vidio,
jes - nes, dana mi današnjeg,
more li to bit - more.
 
:: Clandestino

solo voy con mi pena
sola va mi condena
correr es mi destino
para burlar la ley
perdido en el corazon
de la grande babylon
me dicen el clandestino
por no llevar papel
pa una ciudad del norte
yo me fui a trabajar
mi vida la deje
entre ceuta y gibraltar
soy una raya en el mar
fantasma en la ciudad
mi vida va prohibida
dice la autoridad

solo voy con mi pena
sola va mi condena
correr es mi destino
por no llevar papel
perdido en el corazon
de la grande babylon
me dicen el clandestino
yo soy el quiebra ley

mano negra clandestina
peruano clandestino
africano clandestino
marijuana ilegal

solo voy con mi pena
sola ca mi condena
correr es mi destino
para burlar la ley
perdido en el corazon
de la grande babylon
me dicen el clandestino
por no llevar papel
 
O ljubavi

Jovan Ducic


U ljubavi se oseca vise nego sto treba, pati vise nego sto misli,
sanja vise nego sto se zivi, i kaze i ono u sta ni sami ne verujemo.
Zaljubljeni se danas ocajno vole, kao sto sutra mogu da se ocajno
omrznu bez stvarnog povoda, kao sto su se i zavoleli bez stvarnog
povoda.


Zaljubljeni covek misli da uvek voli prvi put, iako je pre toga
sto puta voleo; a dogadja se cak da veruje kako je odista samo ovaj
put istinski voleo.


Ljubav je nacesce jedno veliko mastanje, jer smo izmislili sve
vrline kod zene koju volimo, i uobrazili da su sve srece mogucne,
i zakljucili da su sve prepone sitne i neznatne.


Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljenici - zacudo,
- uvek smesni za sve ostale ljude. Dovoljno je da vam neko ispovedi
da je zaljubljen, pa da mu u vasim ocima padne cena.


Zene ne zna da postuje, nego da voli. Zene ne traze ni da vi njih
postujete, nego da ih volite. Postovanje za njih znaci odsustvo svake
ljubavi, nesto hladno i iz glave, a ne nesto preosecajno i iz duse.
One veruju da nekog treba najpre voleti, kako bi ga zatim isitnski
postovale, a ljudi misle obratno. Zene misle: gde je mnogo postovanja,
tu je malo ljubavi. Zene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad
one same ne vole, i zato se cesto predaju i ljudima koji su im inace
fizicki nemili.


Sve zene vole bogatase, jer je zena uvek siromah. Pametnih se
boje...


Zene pocnu da ljube samo onda kad su voljene, ili bar kad misle
da su vec voljene. Inicijativa ljubavi uvek dolazi od coveka. Zena
hoce vise da bude voljena, nego da sama voli; i vise da je zele,
nego da je vole. Ona ne samo da prva ne voli, nego prva i ne bira.
Covek joj se moze naoko i da dopada, ali je retko da ga prva zavoli.
Zena moze da se zanese za bogatasem ili artistom, za vojnikom ili
sportistom, za lepim ili za umnim, ali se najzad dadne, cesto za
ceo zivot, sasvim drukcijem coveku nego kakvog je zamisljala i
zelela. Ona uvek podlegne jacem, a ne lepsem i umnijem, ni boljem
i milijem. Retko koja zena visi o ruci coveka koji je bio odista
covek njenog ukusa... Padajuci pred jakim a ne pred dobrim i lepim,
zena ne razume duh nego volju, ni lepotu nego nameru.


Govoriti o ljubavi, to je vec pomalo voleti. Nikad zena ne govori
o ljubavi s nekim koji joj se ne svidja kao covek, i kojeg nikad ne
bi mogla voleti ili pozeleti....


Ima ljudi na koje ni muva nece da padne.


Covek koji je postuje zenu, ne postuje ni ljubav za zenu.


Ima vrlo malo sveta srecnog u ljubavi. Ljubav napravi vise nesrecnih
nego srecnih, i vise bede nego radosti... Ljubav je najvece nespokojstvo
i nasilje nad sobom i nad drugima.


Prvi znak ljubavi jedne zene, to je kad zeli da se osami i izdvoji
iz sveta. Zena koja odmah ne napusti svoje dotadasnje navike, vara
i sebe i coveka o svojoj ljubavi. Jedan dokaz zenine ljubavi, to
je kult svakog vaseg momenta, svake vase navike, svakog vaseg predmeta.
Istinski zaljubljena zena postaje fetisist. Ona, kao svraka, cuva sve
sto je covek imao u rukama: njegov cvetic, sliku, olovku, dugme,
cigaretu, neupaljenu ili upola ispusenu. Ona u svemu vidi njega, i
sve pobozno prinosi k ustima.


Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zasto ne prestanu da
vole oni koji bi hteli da prestanu; naprotiv, placu od bola i
robuju ljubavi, cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo
za najvece zlo; i rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace
nikada nisu hteli odreci; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i zive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

VranV
e.e. cummings - stihovi, pesme
Odgovora
3
Pregleda
298
VranV
VranV
VranV
Srđan Valjarević - stihovi, pesme, odlomci iz romana
Odgovora
17
Pregleda
408
Džudi S
Džudi S

Back
Top