Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pre nekoliko minuta, zakoračio sam na trem
kuće. Odatle sam mogao da vidim i čujem vodu
i sve što mi se dešavalo tokom svih ovih godina.
Bilo je vruće i mirno. Plima se povukla.
Ptice nisu pevale. Dok sam se naginjao na ogradu
paučina mi je dodirnula čelo.
Zapetljala mi se u kosu. Niko me ne može kriviti da sam se okrenuo
i ušao unutra. Nije bilo vetra. More
beše smrtno mirno. Okačio sam paučinu po abažuru lampe.
Tu sam je gledao kako povremeno podrhtava kada je moj
dah dodirne. Fino tkanje. Zamršeno.
Uskoro, pre nego što bilo ko shvati,
neće me biti ovde.

Raymond Carver - Paučina
 
/
Ти, међутим, дишеш, у ноћној тишини,
До звезда, што казују пут Сунцу у твој сан.
Ти слушаш свог срца лупу, у дубини,
Што удара, ко стеном, у мрачни Калемегдан.
Теби су наши боли ситни мрави.
Ти бисер суза наших бацаш у прах.
Али се над њима, после, твоја зора заплави,
У коју се млад и весео загледах.
А кад уморно срце моје ућути, да спи,
Узглавље меко ћеш ми, у сну, бити, Ти.
/


''Ламент над Београдом''
Милош Црњански
 
Skica za savremeni erotik

Belinu je
najbolje opisati sivilom
pticu kamenjem
suncokrete
u decembru

davni erotici
bili su opisi tela
opisivali su to i ovo
na primer trepavice

a crvenilo se
mora opisivati
sivilom
sunce kišom
makovi u novembru
usta noću

najplastičniji
opis hleba
to je opis gladi
ima u njemu
vlažna šupljikava sredina
topla unutrašnjost

suncokreti noću

grudi stomak udovi Kibele

izvorski
prozirni opis
vode
to je opis žeđi
pepela
pustinje
izaziva fatamorganu

oblaci i drveće ulaze
u ogledalo

Nedostatak gladi
odsutnost
tela
to je opis ljubavi
to je savremeni erotik

Tadeuš Ruževič
 
Poslednja izmena:
Dance macabre

uronjena u staklene kugle
sa lažnim snijegom
naša tijela i smrti plešu uz funk
odnekud se čuje saksofon
gumeni patuljak pucketa prstima
tap, tap, tapatapatap
taj ples plešemo tako da
zaglavljeni između plastičnih prečki
usiljeno pratimo korake
ljestava na navijanje
raskrečenih iznad nas

mrtvački ples plešemo uz funk
a opet mnogi žele misliti da onaj
netko što nateže opruge i izvrće
kuglu naopako
nikako nije protiv nas

D.Jagić
 
često gledam raširenih zjena
svoja zakovana stopala
dok me usmjeravaš prema zidu
ti, koji imaš povez preko očiju
kaži tko si i što hoćeš
.
.
kad skupim hrabrost da se okrenem
i zgrabim te, već ćeš oblikom nestati
kao čaša slijepljena od šećera kad uliješ vodu
a što drugo kad si samo strah,
imaš samo znoj, i bojiš se, bojiš se,
bojiš se, bojiš se, bojiš se, BOJIŠ se!

D.Jagić
 
Prosta matematika

Kad sam dosezao četvrti kilometar tišine,
otpali su mi ekseri za Boga i za sunce.
Otad, kružim s velikim ništa pod pazuhom.
U početku to je bila obična vreća za spavanje
– znate, ulaziš, dakle sanjaš.
Sada je to ogroman internat
za duševno nezapaljive.

Kad je sve to nastalo od nule
zamislite šta bi moglo da se desi s Jednim.

Janis Stingas
 
Ja ću ti, draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.
....
Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja!
Al’ ne volim te, ne volim te draga!
...

Iskrena pesma - Milan Rakić

Inače jedna moja drugarica i ja smo vodili raspravu da li je Rakić ovim stihovima degradirao žene ili ne. Rasprava je završena time što sam izbačen sa časa i zamalo linčovan posle završetka istog od strane ljute mase drugarica iz razreda. :)
 
čovek je bio samo iskren :) da je pesmu posvetio svim ženama, a ne jednoj posebnoj, onda bi možda bila degradacija, ili bi Rakić jednostavno bio ženomrzačka budala... Ovako, ne treba tražiti generalizaciju tamo gde je nema :)
 
Da,da zato se i zove Iskrena pesma. :D
Pa taj stav sam i ja zastupao ali pošto sam bio u manjini ( odnos muških - ženskih u razredu je 7:19 ) nisu to baš najbolje ipak prihvatili. :)
Vidim ti si žensko a misliš tako, svaka čast. :)
 
......Jer boli, samoca ova, jer boli
Taj mir, taj korak....saptav zvezda snenih !
Na rastanku, rodni grade molim
da se poljupci vrate meki, da prebolim
tugu sokaka tvojih svelih,
miris livada pokosenih......

......

Dusan Kostic
Sledjena tisina Visitora
 
Poslednja izmena od moderatora:


Zaljubljen budi


XI




Mozda u paklu vreme ima
Varljivu meru koju mu dajemo ovde,
A mozda onu nesamerljivost divnih
Casova iz zivota. Ne znam.
Kazu da vreme, kada istekne, krece unazad
Kako bi moglo da nas raz-zivi.

Tako cemo i ovu nasu pricu, moju i tvoju
(Bolje bi bilo da kazem moju,
Mada su motiv i prilika od tebe dosli,
Sto nije malo), proziveti jos jedanput
Skupa (ili cu je proziveti sam),
Od kraja prema pocetku.

Cudnovato ce mi biti da krenem
S pocetka zaborava
Do one sanjalacke zestine
Kada su tobom odisale ove stvari,
A onda prema neznanju o tebi,
Pre naseg susreta.

Ali u takvom slucaju paklove ne bih
Mogao vise ozbiljno da shvatam,
A ideja o raju izgubila bi vrednost;
Nisu li onda i pakao i raj
Nasa stvar, delovi ovog zivota,
Zemaljskog, i nije li nam to dosta?

Raj i pakao stvaramo ovde, delanjem nasim
Gde ljubavi i mrznje skupa izbijaju
I natapaju zivot. A ja ne zelim
Zivot u kome ne bi bilo tebe:
Zaborav da, ali ne i neznanje o tebi.

Put koji uzbrdo vodi i onaj koji se spusta
Jedan te isti su put; zelim
Da tamo gde je jednom i drugom kraj,
S ljubavlju ili sa mrznjom,
Sa zaboravom ili secanjem bolnim
Zateknem tvoje prisustvo, moj pakao i moj raj.



:heart:

L.S.​


...



Koga zanima --> pravi naslov ove Pesme je "Zaljubljen, bludi"..

Pesnik je, naravno, Spanac veoma inspirativnog prezimena (samo za ovo govorno podrucje) - Luis Sernuda,

a prevod je objavljen 1990. godine, jos naravnije - posle visegodisnje (i ne samo profesionalne) posvecenosti osobe pod imenom Gordana Cirjanic...

Zvuci vam poznato... (?!) NiNova Nagrda (?!)



"Postoji jedna vrsta poezije koja je divna i zvucna; cerka meditacije i umetnosti koja se kiti svim jezickim pompama,

koja se krece sa moduliranim majstorstvom, obraca se masti, upotpunjuje njene slike

i vodi je, odgovarajuci njenim prohtevima, nepoznatom stazom pa je svojim skladom i lepotom zavodi.


Postoji druga vrsta poezije, prirodna, skrta, suva, koja izbija iz duse kao elektricna varnica,

koja ranjava osecanja jednom recju i bezi, i ogoljena od svih vestina, ociscena unutar slobodne forme,

budi, jednom idejom koja nas je dotakla, hiljadu drugih ideja koje spavaju u nesamerljivom okeanu fantazije.


Prva poseduje datu vrednost: to je poezija za sve ljude.


Druga ne poseduje neko apsolutno merilo; poprima proporcije maste koja impresionira:

mogla bi da se nazove poezijom za pesnike."




:bye:

Toliko o (s)tihovitosti "neponovljivih" Sadrzaja koji su nam omiljeni.
 
FERDINANDO PINTO DO AMARAL

***
Godinu dana trebalo je da naucimo
neke kretnje cudjenja i divljenja,
glas mladosti koj se budi
sutljiv posle trajanja
i topi nam snijeg sto je grlio
samo srce, sad, ovdje,
na povrsini nasih usana.
Utopljen u tvoje prisustvo,
sa sve manje cudjenja ponavljam
uvijek iste rijeci: nas dvoje.
Njezino drhtanje jest munja
u mraku sobe
i opet se susretnem s modrim
cvijetom
sto klija iz tvojih ociju, uvijek
u traganju
za prosvijetljenog iznenadjenja
kad kazemo: "uzmi , ovo je
moje tijelo
kog si ti otkrila".
Sad znam kako je izgubiti nevinost
a i dalje je cuvati u kutku
ove sobe ogledala, gdje zivi
svjetlost tvog lika medju glasovima
sto u zboru slave vodenog duha,
tu prvu nadu koju bog
povjeri tvom i mom zivotu.

:heart:

[SUP]Usput podsećanje, postojala je nekad jedna tema koja se zvala ANTOLOGIJA SVETSKIH BISERA dok je nisu prekrstili u odlomke knjiga koje vole oni koji ih nisu ni pročitali.[/SUP]
 
Poslednja izmena:
i reče da je "otpevala" sve što je imala reći...

Čardak ni na nebu ni na bu

tko zna koliko dugo,
ti Nepoznati Netko,
a da ni ne znaš
sjediš gol iza kuće koju je sagradila riječ moga oca
i treniraš znojnim rukama
ogromno čarobno ravnalo i šestar
ne bi li mi precizno izjavili ljubav
kad bude vrijeme za to.
ali ja, svedena na kopulu svojih roditelja
predugo pušem sama u ugašene plahte
na dječjem krevetu otišlih federa.
s moje krovne tv antene vije se svilena spavaćica,
moja zastava spavanja
i gle, smije li se, vije li se,
onako otkopčana
eterična...
doći će je obući sva dobra stvorenja
s onoga svijeta
prije nego na neko vrijeme i ja
otpješačim u tu bijelu sablast
(ne čekaj me)

D.Jagić
 

KROJ


Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.


Mika Antić
 
Ljudi u našim godinama


Ljudi u našim godinama
ulaze u ljubav oprezno,
kao neplivači u plitku vodu,
kao političari u kombinacije,
iz čistog straha od ponovnog voljenja,
iz nesigurnosti,
a oni su zanate ljubavi
već dobrano izučili
i mogli bi biti od slatke
pouke neiskusnima,
no ostaće zavatreni
a sigurni i uspravni na ulici,
međ ljudima,
samo će u hladnim noćima,
sami i prepoznati odjednom,
izaći na začuđen sneg
i glasno zaplakati.

Pero Zubac
 
ŠTA ĆEMO SADA NAS DVOJE?


Šta ćemo sada nas dvoje?
Dotakli se tvoj vrh i moje dno,
pa se u proseku volimo.
Moraćemo drugim imenom krstiti
naša ukrštena tela,
jer nema prosečnih ljubavi.
Ili smo Romeo i Julija,
ili smo ovo što jesmo.

Pusti ti mene.
Uvek se dočekam na srce,
zato i jesam tu gde sam.


Goran Tadić
 
...

A jedna zena koja je privijala svoje cedo na prsa rece:
Pricaj nam o Deci.
A on rece:
Vasa deca nisu vasa.
Ona su sinovi i kceri zudnje Zivota za samim sobom.
Oni nastaju preko vas, ali ne od vas,
I, iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.
Mozete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli sopstvene.
Mozete im skuciti tela, ali ne i duse,
Jer duse njihove obitavaju u kuci sutrasnjice,
koju vi ne mozete pohoditi, cak ni u snovima svojim.
Mozete teziti da budete kao oni,
ali ne pokusavajte da ih terate da oni budu kao vi.
Jer, zivot ne ide unazad, niti se zadrzava u proslosti.
Vi ste lukovi iz kojih se deca vasa poput zivih strela odapinju napred.
Strelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom,
kako bi strele Njegove letele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreca sto vas
Strelac savija u ruci svojoj;
Jer, bas kao sto voli strelu sto leti,
On voli i postojani luk.

Halil Džubran (Kahlil Gibran)
 
35.

Nikada ne kažeš rijec koju bi trebalo.

Da te ne bih ocijenio, izmiceš mi na hiljadu strana.

Da te ne bih pomiješao s mnogima, stojiš odvojeno.

Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…

nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.



Tvoj prohtjev veci je od prohtjeva drugih, zato cutiš.

Pritvornom ravnodušnošcu ne haješ za moje darove.

Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…

nikada ne uzimaš što bi trebalo.




Rabindranath Tagore
 
Ako
Ako možeš da sačuvaš razum kad ga svi oko tebe
gube i za to krive tebe,
ako možeš da veruješ u sebe kad svi sumnjaju u tebe,
ali da ostaviš mesta i za njihovu sumnju;
Ako možeš da čekaš a da ti čekanje ne dosadi,
ili, ako te lažu, da u lažima ne učestvuješ,
ili, ako te mrze, da ne daš mesta mržnji,
a ipak, da ne deluješ suviše dobar, i da ne pričaš premudro:​
Ako možeš da sanjaš – a da snovi ne ovladaju tobom;
Ako možeš da razmišljaš – a da ti misli ne budu same sebi cilj;
Ako možeš da se suočiš sa Trijumfom i Katastrofom
a da ta dva prevaranta jednako tretiraš;
Ako možeš da podneseš da istinu koju si izrekao
izvrću podlaci da namame budale,
Ili da gledaš stvari kojima si život posvetio, slomljene,
i da se pogneš i popraviš ih istrošenim alatom:​
Ako možeš da sakupiš sve što si stekao na jednu gomilu
i sve to baciš na kocku,
i izgubiš, i opet kreneš ispočetka
i nikad ne izustiš ni reč o svom gubitku;
Ako možeš da nateraš svoje srce i živce i snagu
da te služe dugo nakon što ih izgubiš,
i da se tako držiš i kad ničeg u tebi ne bude
sem Volje koja im govori: ‘Držite se!’​
Ako možeš da razgovaraš sa gomilom a da sačuvaš svoju čast,
ili da šetaš s kraljevima – ne gubeći razumevanje za obične ljude,
ako te ni neprijatelji ni voljeni prijatelji ne mogu povrediti,
ako svi na tebe računaju, ali niko previše;
Ako možeš da dobro iskoristiš svaki
sekund u minutu koji ne prašta,
tvoja je cela zemlja i sve što je na njoj,
i – iznad svega – bićeš Čovek, sine moj!


Radjard Kipling
 

Back
Top