Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Od tebe do tebe
Od zemlje do neba
Ja u tvojim očima imam sve što mi treba
I prstima golim kad si me takla
I usnama vlažnim kad si ljubila
Imao sam cijeli svijet na dlanu
Ljubljeno moje
Ti što hodaš kako nitko nije
Što mi ljubav griješ svakoga sata
Svake minute
O tebi pjesme govore i kad šute
Za tebe svuda se klanjaju cvijetovi
Tvoje ljepote gladni

Za tebe sam umro kada si došla
I umrijet ću uvijek kad god poželiš
Jer u tebi živi jedna tajna
Jedna zvijezda koja je znala
Da mora preko naših duša
Ljubljeno moje
Ti što si najviše dala
Na koljenima pred tobom
Ja mijenjam prošlost kakva god bila
Jer srce se lomi kada te nema
I sve je ništa kad sklopiš oči

Od tebe do tebe
Od zemlje do neba
Od noći do noći
Uvijek će srce kroz sjene proći
Da ti se raduje i broji dane
Jer tu još samo tvoja ljubav stane
Ljubljeno moje
Kod mene ovdje
Samo se još tvoji pogledi broje
Zato me prevedi na jezik kojim govoriš
I rodi me u sebi da se nikad ne odvojim od tebe
 
ostao sam sasvim sam
da lezim na suncu;
ja zvao sam te da dodjes iz snova
i pruzis mi ruku
ja znao sam da ces doci
doci, i doneti kisu
ja cekao sam kao suha zemlja
kad ceka svoju vodu

i pjevam
budi moja voda
ja sam sada vatra,
izgorecu
i kazem
proli se po meni
budi sve sta zelim
ja zivecu...

pozdrav svima
 
Jasno je
Vi sad sigurno ne biste želeli
da Vam se ja tu
iz čista mira
rasplačem

Vaš strah
samo nagađa
šta bi posle bilo

Pa odustajete
Nije Vaše
da preuzimate inicijativu
Ali
spavaču
Oslušnite se
između redova.

Pustite me
da dođem sebi
Preklinjete
Kao da su uterivači dugova
došli po nečije

Ništa se nije desilo
Samo sam
izabrana
Birali ste me za ples
Osetila potrebu
da Vas uverim

Zato sanjate me

Nikada se sa Vama
nisam zbilja
šalila

Evo me jutros
u Vašim praskozornim snovima
Cele večeri
nešto ste mi nudili

Sad stojim
na pragu Vaše koketerije
prostrane sobe
bez poda i plafona

Vi sanjate me
junače
Trezni ste
i promrzli
Zakopčani do grla

Jesmo li se mi ikada
Pitate

I oslobađate me
Obaveze
Ne moram više čvrsta
da stanem
iza svakog svog osmeha

Da niste Vi
igraču
neki šaljivdžija

Gledam Vas
I starim.

Stana Dinić Skočajić :-(
 
zaspala u mraku, nadjena na svetlu
niko nije znao tacan odgovor
mislili su spava, mislili su sanja
niko nije dao dobar izgovor

prva mirna noc, prvi jasan san
odgovor na zasto, znala je
odgovor na kada, dala je
u istinitom svetu lazi, ona nije htela sebe da trazi

sanjala je reku zelenu od dima
sanjala je sunce, oruzje i strah
toga jutra ona je bila lepsa nego ikad
reci su se tad pretvorile u prah

prva mirna noc, prvi jasan san
odgovor na zasto, znala je
odgovor na kada, dala je
u istinitom svetu lazi, ona nije htela sebe da trazi
 
Držim joj ruke i stežem je na svoje grudi.
Pokušavam da ispunim svoje naručje
njenom ljupkošću , da poljupcima
opljačkam njen sladak osmeh , da
očima svojim ispijem njene tamne poglede.
Ali , avaj , gde je to sve ? Ko može
lišiti nebo njegova plavetnila ?
Pokušavam da shvatim lepotu , ali mi
ona izmiče i ostavlja mi na rukama samo telo.
Prevaren i umoran , vraćam se .
Kako može telo dotaći cvet koji
sme da dodirne jedino duša ?
[/
B]
 
Ljudska komedija

Sneg je samo nekoliko puta
zavejavao moje stope
sto su kraj tvojih igrale;
nekoliko samo puta su venule
sume male,za koje si govorio
da ih pretvaram u raj
i kraj,vec je i secanjima svima kraj.


Konca nije bilo u nasem samopouzdanju,
mislili smo da nam ni Bogovi nisu ravni,
a sve se dogodilo ljudski jadno i nama,
ni mi nismo bili u stanju
ostati u neprolaznog ognja visinama.


A da je neko rekao,
da ce sve kraj nas izumreti,
da ce sunce prestati da greje,
pre bismo verovali,
nego da ce tvoj smeh negde
bez moga da se smeje,
i da cemo ziveti opet
svaki svoj zivot
prazan i mali.
 
UVEK SAM SE PLAŠIO DA TI TEPAM


Uvek sam se plašio da ti tepam,

plašio se uvek da ti kosu držim u ruci,

prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš

i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.

Jer sam glupavo verovao

da ću ako ti ruku na rame stavim,

da ću ako ti prstima čelo dodirnem,

da ću ako ti u tople oči grudi slijem,

da ću izgubiti sebe.

Sad kad si otišla imam sebe, isuviše......


Zoran Radmilović 8-)
 
KAD BI...



Kad bi jelen imo krila,
to bi brza ptica bila.

Kad bi lutka znala šiti,
mogla bi mi švalja biti.

Kad bi lebac pado s neba,
svak bi imo kolko treba.

Kad bi mlekom tekla Sava,
sir bi bio zabadava.

Kad bi uvek bio maj,
pećima bi bio kraj.

Kad bi Dunav bio vreo,
svak bi riblje čorbe jeo.

Kad bi... al' što ne mož' biti,
o tom nemoj govoriti!
 
" ...Dobro vece tugo sudjena
Takva jos nije rodjena
Pod ovom kapom nebeskom
Pod owom satrom ciganskom
I mojom dusom bosanskom

Dobro vece dragi drugovi
Vama cu dusu da otvorim
Prodje i ovaj dan bez nje
I godine proci ce
Bog mi ne da drukcije

Ako su krive kise sto t nemam vise
Da bog da nikad ne prestale
Ako su hladne zore
sto lome prozore
Da bog da nikad ne svanule

Kad me i ti ostavi
kad me i ti izdade
kad me i ti prevari
neka me ne bude

Ti ne znas pile moje nase duse stoje
I stajace jedna kraj druge
A ovo sto boli nikad proci nece
Jer noci su ovdje duge,preduge

Kad me i ti ostavi
kad me i ti izdade
Kad me i ti prevari
neka me ne bude..."
 
Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamiriso bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

San Vito, al Tagliamento, 1918.
 
Imena

Pronađeš negde nekakvog Mišu,
nekakvog Gorana,
Dragana,
Svetu,
pronađes drugare nalik na sebe
i staneš tako i ne veruješ
da ima neko kao ti- isti,
na ovom drukčijem svetu.
I ništa ne mora da se kaže.
Sve se unapred zna i razume.
Možda te neke Mire sad traže.
Možda Gordana neka ne ume
bez tebe,
Jelene,
Milice,
Vide,
do nekog ogromnog sunca da ide.
I ne znaš koliko kao ti - takvih
večeras ponovo nekog nemaju.
I ne znaš koliko kao ti - istih
za susret sa tobom baš sad se spremaju.
I ne znaš ko su to, kao ti - divni
i što su jastuke suzama vlažili.
A lepo ste se mogli sresti
samo da ste se malo potražili.
I KREĆEŠ U ŽIVOT S POGRESNIM NEKIM.
S DRUKČIJIM NEKIM.
NEKIM DALEKIM.
A Boris,
Vera,
Vladan
i Sanja
jos uvek samo tebe sanja.
 
Naša ljubav

Noć me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet.. izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.

Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonentni čulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.
 
U prolazu

Prosla je kraj mene necujno ko miris,
Bleda kap ljiljan, ponosna ko iris;
A kad dalje tiho i svetacki minu,
I trag joj pod korakom zlatnim bleskom sinu
...O, ko si ti, zeno sa neznanih strana,
Obasjana cudnim, nadzemaljskim sjajem?
Imena ti ne znam, ali te poznajem,
- Ti uskrsla pesmo rumenih mi dana.
Ti si ko uvelak iz kog tajno struji
Prva moja ljubav, ona sreca tija -
Ah, u srcu mome probudjena bruji,
Ona slatka, slatka stara melodija...
 
Zivot

Ja nemam žene
Ja sam sam -
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.Ležim spašen nadno mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
Tijelo moje drage.

Ja se s njime dugo sjedinim
U me
U San
U beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
Ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu, prijeđu, nestanu
U zvuk prvog gradskog tramvaja.
 
....Alogia...Lisce minulih jeseni


Mislila je da su oblaci kise
sivilom pritisli zidove sobe
a njene suze su mutile vode
iz kojih brodovi davno otplovise...

Kako zivot izgubi smisao
kad pojavi se pitanje "zasto?"
i sve je pusto k'o prazna misao
jutro je, a nekom je sunce vec zaslo...
 
"spustila se ovde
pored puta stoji
zapaljeni suncokreti
niko vise nece smeti
zarobljeni
suncokreti celu noc
a vetar ko da zna
gde da duva
a ja se stalno tako borim
i ovde cu i ja da gorim
dok mesec svira
sa tobom celu noc
i to je u redu...
sve kako mora...
nije istina...
al' takva je ona...
tako svira...
sa tobom celu noc..."


Veliki Prezir "Suncokreti"
 
Ja cijeli zivot sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu, nikad prezaljenu ljubav
Tanku dugacku cigaru i par mamuza od zlata
Da sam Sejn

Zivot uz granicu je opasan i tvrd
Nek moje ime ovde od sad znaci pravda
Vec cujem pricu kako za mnom jase smrt
Dok jasem crven pored vatri na rubu grada

To je Sejn ...
To je Sejn ...

Ja cijeli zivot sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi skitnice na zapad
I da nosim jednu davnu, nikad prezaljenu ljubav
Tanku dugacku cigaru i par mamuza od zlata

Da sam Sejn
Da sam Sejn

Dok zivim zivot koji nisam birao sam
O suhom vjetru s juga moja dusa sanja
Ja cujem buku stada, vidim u daljini grad
A tanka slika jave postaje sve tanja

Ja znam da zivot na granici je opasan i tvrd
Al' moje ime ovdje od sad znaci pravda
Na mome sivom konju sada sa mnom jase smrt
Vodi me tamo gdje me moja davna draga vec ceka

Izadji i bori se
U ovom gradu nema mjesta za jednog od nas
Izadji i bori se
Ulica je prazna, ali s prozora motre na nas
Izadji i bori se
Uzet cu ti zivot ako ostanes - uzimam cast.

To je Sejn ...
To je Sejn ...

Ja cijeli zivot sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu, nikad prezaljenu ljubav
Tanku dugacku cigaru i par mamuza od zlata
Da sam Sejn
 
" ali ne zaboravi pesme
koje su ucinile da zaplaces
i pesme koje su ti spasile zivot
da,ti si sad stariji
i ti si lukava svinja
ali one su bile jedine
koje su ikad stajale uz tebe"

the Smiths "rubber ring"
 
Prilika

Ko si ti sto kao smrtna zena nisi?
Od samoga neba ljupkost ti je data.
Ne mirujes. Zasto krilonoga ti si?
Ja - Prilika sto je malo kom poznata...
Jedan uzrok meni ne daje smirenja.
Zato ja na tocku jednom nogom stojim
S mojom trkom ni let nema poredjenja.
Jer ja imam krila na nogama mojim.
A da bi svakoga opsenila lako -
Ja razbarusene drzim svoje kose.
Pa grudi i lice njima skrijem tako:
Da niko ne pozna: kog to krila nose!
Sa potiljka vlasi na lice obrnem -
Svi se zalud trude da me kako vide:
Onaj kog pronadjem - il’ kad se osvrnem...
- Pa reci mi ko je to sto s tobom ide?
- To ti je kajanje. - No, zapamti ovo:
Ko me ne uhvati - tom kajanje osta!
I ti, dok bi hteo saznat nesto novo,
Zalud vreme trosis - stvar je vrlo prosta
Ti ne primecujes uzaludnu muku
Kako sam i tebi izmakla iz ruku!
 
NOĆ POD OSTROGOM


Odahnite, grudi, u ovoj slobodi,
Na ovoj visini gdje sam gospod bdije,
A ti, brdska vilo, amo k meni hodi
Da pjevamo pjesmu koja duše grije.

Gle, noć tiha brodi i odorom mekom,
Prepunom zvijezda, krš pokriva goli;
I ja čujem kako, u carstvu dalekom,
Pred oltarom neba za nj se bogu moli.

Ovo nije vjetar sa visokih strana
Što polako slazi pa vrh grma tine,
To njezina duša miropomazna
U molitvi blagoj javi se i mine.

Dok tamo daleko, za vrhove one
Što se k nebu dižu kao znamen sveti,
Svečano i mirno jasna užba tone
I kô zlatna kruna spram istoka trepti.

U meni se rađa jedno zlatno doba,
Jedno žarko sunce sve veće i veće;
Kao da sam vladar od svijeta oba,
U duši mi puno pokoja i sreće.

Ovdje u slobodi blizu boga stojim,
A preda mnom, doli, slobodna i smjela,
Plava Zeta teče i hujanjem svojim
Uspavljuje skromna crnogorska sela.

Kako je lijepa! Kako li je mio
Onaj govor vala u dubokoj noći!
Kô Simzerla dobra da se javlja ti'o
Svevaskrsnom pjesmom negdje u samoći.

O rijeko srpska, koliko je dana
Krv osvetna tekla u bistroj ti vodi -
Da sada, pod sjenkom lovorovih grana,
Putnicima pričaš o vječnoj slobodi!

Gledajući tebe ja, pun snaga novi',
Gledam u budućnost domovine moje,
I cjelivam dušom tebe i krš ovi,
Ovaj bedem tvrdi gdje orlovi stoje.

Ja znam: jednog dana sa obala tvoji'
Genije će poći preko srpskih strana,
I roblje, što sada pogruženo stoji,
Propojaće himnu vaskrsnijeh dana.

Hoće, ako bog da! I grobovi travni
Naših praotaca plinuće u žaru:
Da pozdrave djela pokoljenja slavni'
I kandilo slave na srpskom oltaru.

Odahnite, grudi, ovdje, u slobodi,
Ovdje blizu neba, pod kivotom svetim!
Gle, nebesa trepte, zlatna užba brodi, -
Vilo, daj mi krila, da letim, da letim! "

Aleksa Santic
 
Dzoni Stulic

Kazes "sanjala sam te sinoc"
Pitas me kad cu ti doci
Kazes "zeljela sam te pred zoru"
Osecam ljubav je to.

O stidljiva zeno, na licu sjeta ostavlja trag
O stidljiva zeno, izdaje te iz ociju sjaj.

Razgovaras ni mnogo, ni malo
Sve onako slucajno
Igra svetla u tvojoj kosi
Naizgled lepa si.
 
"Hteo bih da ti pridjem posteno.
Ja koji sam bio blizu tvoga srca, odmaknut sam otuda
Da mi lepota umakne u uzasu, a uzas u proveravanju.
Upustio sam svoju pasiju: zasto bi trebalo da je sacuvam
Kad sve sto se sacuva falsifikat ima da postane?
Izgubio sam vid, miris i sluh, ukus, pipanje:
Kako bih za prisni tvoj odnos upotrebio ih?"

"I would meet you upon this honestly.
I that was near your heart was removed thereform
To lose beauty in terror, terror in inquisition.
I have lost mu passion: why should I need to keep it
Since what is kept must be adulterated?
I have lost my sight, smell, hearing, taste and touch:
How should I use them for your closer contact?"


(Gerontion,T.S. Eliot)
 

Back
Top