Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ta ljubav

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteći od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni čovek u sred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Živa ko želja
Svirepa kao sećanje
Hladna kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku i spasi nas.

Zak Prever
 
DED I UNUK

Uzo deda svog unuka,
metn'o ga na krilo,
Pa uz gusle pevao mu
Što je negda bilo.

Pevao mu srpsku slavu -
I srpske junake -
Pevao mu ljute bitke -
Muke svakojake.

Dedi oko zablistalo,
Pa suzu proliva,
I unuku svome reče
Da gusle celiva.

Dete gusle celivalo;
P' onda pita živo:
"Je li, deda, zašto sam ja
Te gusle celiv'o?"

"Ti ne shvataš, Srpče malo!
Mi stariji znamo!
Kad dorasteš, kad razmisliš,
Kaz'će ti se samo!"

Jovan Jovanovic Zmaj
 
Svetli grobovi

Bejaste li, braćo moja mlada,
Da l' bejaste vi na groblju kada,
Aj, na groblju, na golemu!
- Ta uvek smo mi na njemu!
Groblje j' zemlja kom se hodi,
Groblje j' voda kom se brodi,
Groblje, vrti i gradine;
Groblja, brda i doline;
Svaka j' stopa
Grob do groba.
Groblje j' spomen doba sviju;
Groblje, knjige što se štiju; -
Povesnica svih zemalja,
Starostavnik cara, kralja,
I čitulja viših slika,
Izbranika, mučenika,
Od početka, pamtiveka;
Sve j' to groblje -
Al je i kolevka.
Nema broja, ni imena,
U visinu zvezdam' svima,
Kamo l' broja i spomena
U zemljici grobovima!
Milione progutala j' tama,
Crna tama mnogih tisućleća,
Niko ih se više i ne seća...
- Na pogdekom uvek gori sveća!
Il' je sveća, il' je ime svetlo,
Il' su dela koja se ne gase,
Pa redove nedoglednog groblja
Svojom zrakom krase.
Ti grobovi,
Stari, novi,
Oni sjaju
Svakom naraštaju -
Kad se umlje u prošlost udubi,
U tamnini da se ne izgubi;
Kad se pustiš u davnine svete,
U davnine i svete i klete,
Da ti mis'o puta ne pomete.
To su vatre doglasnice,
Pružajuć' se iz daljnih eona,
U povorci onoj dugoj,
Dosvetljujuć jedna drugoj,
Strujom koja napred leti,
Težeć samo jednoj meti.
Pa se tako svetle mlazi-
Pa se vide svetli trazi
Jednog duha raznih doba,
Duha kome nema groba.
- U grob samo sruši kosti,
Strese pep'o koj' mu smeta
Bržem buju viša leta
K uzvišenoj budućnosti.
Ko s' osvrne da pogledi
Bistrim okom i pogledom
Na grobove ove svetle,
- Povesnice dugim redom, -
Mora čuti kako j' živo,
Kroz vekove, kroz maglinu,
Ded unuku, otac sinu,
Borac borcu dovikiv'o:
"Gde ja stadoh - ti ćeš poći!"
"Što ne mogah - ti ćeš moći!"
"Kud ja nisam - ti ćeš doći!"
"Što ja počeh - ti produži!"
"Još smo dužni - ti oduži!" -
To su zbori, to su glasi,
Kojima se prošlost krasi,
Što prodiru kroz svet mračni
Sa grobova onih zračni',
Spajajući gromkom jekom,
I božanskom silom nekom,
Spajajući vek sa vekom
I čoveka sa čovekom.
Oko svakog svetlog groba
-Baš ka' gore oko zvezda-
Povesnica priča ovo:
Hvatalo se neko kolo,
Kolo mlado, kolo novo,
Novo cveće, stabla stara;
Duše čiste, srca mlada,
Naslednici sveta žara; -
Tu se sleg'o život mladi
Da se s grobom razgovara.
"I ti pade, dragi brate!"
- "Nisam, deco, vas dok traje!"
"Je l' ti borba bila teška?"
- "Pokušajte, milina je!"
"Šta si hteo? Kud si poš'o?"
- "Tamo gde se stići mora!"
"Zar je vera tako jaka?"
- "Uvek jača od zlotvora!"
"Malo nas je koj' bi smeli!"
- Al' vas jaka sila kreće!"
"Zar ko može stići celi?"
- "Ko posumnja, nikad neće!" -
"A ko behu oni divi,
Koji su te napred zvali,
Koji su te ojačali,
Koji su ti krila dali?"-
- To bejahu ideali!
Bez njih nema više leta
Nad oblakom mraka gusta;
Bez njih bi se malaksalo,
Bez njih bi se brzo palo,
Svet bi bio grob bez cveta,
Život prazan, - mladost pusta!"
Oko svakog svetlog groba
Prikuplj'o se život novi,
Naslednici svetog žara,
Kupili se sokolovi,
Pijuć' dušom svetle zrake-
Jest, tako je, braćo draga,
Ti grobovi nisu rake,
Već kolevke novih snaga!
I vam je, jaoj, pao
Stegonoša dičnog stega-
Al' je sin'o grobak novi:
Vi stojite oko njega.
Tu pogleda brat na brata,
P'onda gore, p'onda u se,
Grudi drkću, usta ćute,
Ali duše razumu se.
Da l' to snaga niče nova?
Daruj, Bože, blagoslova,
Da vas združi bratska sloga,
Zavetnike koji s' kupe
Oko groba Đurinoga!

Jovan Jovanovic Zmaj
 
Aleksa Santic
Elegija

Zasto se meni javljaš tajno
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zašto me kroz noc staneš zvati,
I šta ti jadno srce iste?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.
Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.
Pa zašto meni stupaš snova,
Šta traziš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Što nekad na te ruze baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.
 
ЦИМЕРУ

Црте су живота различите широм,
На рубове гора и на стазе личе.
Шта смо ту, бог неки тамо допуниће
Можда складом, вечном наградом и миром

Фридрих Хелдерлин
 
O, probudi me rano sutra,
strpljiva, brižna moja mati!
Poći ću iza humke puta
dragoga gosta dočekati.

Ja vidjeh danas kraj gušćaka
širokih kola trag u lugu.
Vjetar ispod šatre oblaka
vije njegovu zlatnu dugu.

Proći će sutra u ranoj zori,
kaput-mjesec prignut pod granom,
a kobila će da vijori
crvenim repom nad poljanom.

O, probudi me rano, mati,
osvijetli naš sobičak uski.
Govore da ću ja postati
uskoro slavni pjesnik ruski.

Tebe i gosta ću opjevati,
našu peć, krov i pijevca, brava
Na pjesme će se prolijevati
mlijeko tvojih riđih krava.

Jesenjin
 
Šandor Petefi


Kako da te nazovem

Kako da te nazovem,
kad sred sumraka, snatreci,
vecernje zvezde lepih ti ociju,
diveci se, moje gledaju oci,
kao da ih sad vide prvi put...
Te zvezde,
ciji je svaki zrak
po jedan potok ljubavi,
koji tece ka moru duse moje
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad mi dobacis pogled svoj,
taj pitomi golub,
cije je svako pero
po jedna maslinova grana mira
i ciji je dodir tako dobar!
Zato sto je meksi od svile
i od jastuka u kolevci
Kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad zasviras svojim glasom.
Te glasove da cuju
suva stabla usred zime
prolistala bi ponovo zelena
misleci,to je vec prolece,
davno ocekivani njihov spasilac,
a slavuj peva:
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem
kad mi usne dodirnu
tvojih usana plameni rubin-kamen,
kad u vatri poljupca stope se nase duse,
kao u zoru dan i noc,
a svet nestane pred nama,
nestaje za mene vreme
i sva tvoja tajanstvena blazenstva
vecnost rasipa po meni-
Kako da te nazovem ?

Kako da te nazovem,
slatka majko moje srece,
vilinska devojko
vizije koja se dotice neba,
najsmelije moje nade
zastidjujes svojom stvarnoscu,
moje duse jedino
blago vrednije od celoga sveta,
slatka, moja lepa, mlada suprugo,
kako da te nazovem?
 
Уф, па зар није речено - најдражи СТИХ?!
...А овде прекуцаване читаве поеме......

Стихови који су оставили дубок траг на моје формирање и одрастање:

''Буди одвећ лепа да се свиђаш сваком,
буди одвећ горда да живиш за друге...''

(Ј. Дучић)
 
Girl, you'll be a woman... soon

I love you so much, can't count all the ways
I've died for you girl and all they can say is
"He's not your kind"
They never get tired of putting me down
And I'll never know when I come around
What I'm gonna find
Don't let them make up your mind.
Don't you know...

Girl, you'll be a woman soon,
Please, come take my hand
Girl, you'll be a woman soon,
Soon, you'll need a man

I've been misunderstood for all of my life
But what they're saying girl it cuts like a knife
"The boy's no good"
Well I've finally found what I'm a looking for
But if they get their chance they'll end it for sure
Surely would
Baby I've done all I could
Now it's up to you...
 
SAKRIVENI BOL

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci klima.
 
Edmund Spenser

[One day I wrote her name upon the strand]

One day I wrote her name upon the strand,
But came the waves and washed it away:
Again I wrote it with a second hand,
But came the tide, and made my pains his prey.
Vain man, said she, that dost in vain assay
A mortal thing so to immortalize!
For I myself shall like to this decay,
And eek my name be wiped out likewise.
Not so (quoth I), let baser things devise
To die in dust, but you shall live by fame:
My verse your virtues rare shall eternize,
And in the heavens write your glorious name;
Where, whenas death shall all the world subdue,
Our love shall live, and later life renew
 
She Walks in Beauty


1

She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that's best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes:
Thus mellow'd to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.

2

One shade the more, one ray the less,
Had half impair'd the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o'er her face;
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear their dwelling place.

3

And on that cheek, and o'er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!
n, Lord Byron
 
Edgar Allen Poe

A Dream within a Dream

Take this kiss upon thy brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow—
You are not wrong, to deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand—
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep—while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
 
The Sea-Wife
by Rudyard Kipling

There dwells a wife by the Northern Gate,
And a wealthy wife is she;
She breeds a breed o' rovin' men
And casts them over sea.

And some are drowned in deep water,
And some in sight o' shore,
And word goes back to the weary wife
And ever she sends more.

For since that wife had gate or gear,
Or hearth or garth or bield,
She willed her sons to the white harvest,
And that is a bitter yield.

She wills her sons to the wet ploughing,
To ride the horse of tree,
And syne her sons come back again
Far-spent from out the sea.

The good wife's sons come home again
With little into their hands,
But the lore of men that ha' dealt with men
In the new and naked lands;

But the faith of men that ha' brothered men
By more than easy breath,
And the eyes o' men that ha' read wi' men
In the open books of death.

Rich are they, rich in wonders seen,
But poor in the goods o' men;
So what they ha' got by the skin o' their teeth
They sell for their teeth again.

For whether they lose to the naked life
Or win to their hearts' desire,
They tell it all to the weary wife
That nods beside the fire.

Her hearth is wide to every wind
That makes the white ash spin;
And tide and tide and 'tween the tides
Her sons go out and in;

(Out with great mirth that do desire
Hazard of trackless ways,
In with content to wait their watch
And warm before the blaze);

And some return by failing light,
And some in waking dream,
For she hears the heels of the dripping ghosts
That ride the rough roof-beam.

Home, they come home from all the ports,
The living and the dead;
The good wife's sons come home again
For her blessing on their head!
 
A Valentine
by Edgar Allan Poe

For her this rhyme is penned, whose luminous eyes,
Brightly expressive as the twins of Leda,
Shall find her own sweet name, that nestling lies
Upon the page, enwrapped from every reader.
Search narrowly the lines!- they hold a treasure
Divine- a talisman- an amulet
That must be worn at heart. Search well the measure-
The words- the syllables! Do not forget
The trivialest point, or you may lose your labor
And yet there is in this no Gordian knot
Which one might not undo without a sabre,
If one could merely comprehend the plot.
Enwritten upon the leaf where now are peering
Eyes scintillating soul, there lie perdus
Three eloquent words oft uttered in the hearing
Of poets, by poets- as the name is a poet's, too,
Its letters, although naturally lying
Like the knight Pinto- Mendez Ferdinando-
Still form a synonym for Truth- Cease trying!
You will not read the riddle, though you do the best you can do.
 
How Is Your Heart?


during my worst times
on the park benches
in the jails
or living with
whores
I always had this certain
contentment-
I wouldn't call it
happiness-
it was more of an inner
balance
that settled for
whatever was occuring
and it helped in the
factories
and when relationships
went wrong
with the
girls
 
Ummm, yeah

Haaaa

Do, do, do, do, do, do, do, do, do
Do, do, do, do, do, do, do
Do, do, do, do, do, do, do, do, do
Do, do, do, do, do, do, do

Tonight I wanna give it all to you
In the darkness
There's so much I wanna do
And tonight I wanna lay it at your feet
'Cause girl, I was made for you
And girl, you were made for me

I was made for lovin' you baby
You were made for lovin' me
And I can't get enough of you baby
Can you get enough of me

Tonight I wanna see it in your eyes
Feel the magic
There's something that drives me wild
And tonight we're gonna make it all come true
'Cause girl, you were made for me
And girl I was made for you

I was made for lovin' you baby
You were made for lovin' me
And I can't get enough of you baby
Can you get enough of me

I was made for lovin' you baby
You were made for lovin' me
And I can give it all to you baby
Can you give it all to me

Oh, can't get enough, oh, oh
I can't get enough, oh, oh
I can't get enough
Yeah, ha

Do, do, do, do, do, do, do, do, do
Do, do, do, do, do, do, do
Do, do, do, do, do, do, do, do, do
Do, do, do, do, do, do, do

I was made for lovin' you baby
You were made for lovin' me
And I can't get enough of you baby
Can you get enough of me

Oh, I was made, you were made
I can't get enough
No, I can't get enough

I was made for lovin' you baby
You were made for lovin' me
And I can't get enough of you baby
Can you get enough of me

I was made for lovin' you baby
You were made for lovin' me
And I can give it all to you baby
 
Sta je ovo???Zapustili ste ovako lepu 'sobicu'
Evo malo ruskih tekstova

T.N.F. • Русский щит

Русский щит

Время проходит, годы идут,
Герои уходят в свой дальний путь.
На место их иные грядут,
Ушедших с честью, с честью и ждут.

Встанем русским щитом,
Заслоняя от врагов грудью тебя,
И не посрамим отечество,
Русь моя великая!

Сколько их было, и сколько их будет
На сцене, на улице и на войне,
А если страна, тех героев забудет,
То их имена мы напомним стране!


На благо отчизны отдавшие жизни –
Крестов очень много в моих городах –
Кощунство забыть вас, вы гордость отчизны,
И слезы не видеть в материнских глазах!
 
Доберман • Слава Русской земле

Слава Русской земле

Листья ветер колышет,
Вознесет к небесам.
В поле голос родился,
Ветер гнет к тополям.

Слава ей, Русской земле,
Мы с тобою ступаем по ней.
Слава ей!

Долгий путь, дома ждут нас.
Защитим своих детей.
Наше белое братство
Сломит черных гостей.

Сила – в белом единстве,
Славном воине Руси.
Слава нашей Отчизне,
В нашем сердце живи.
 
SAMA
Kad te nije bilo ja sam te izmislila
da bih te u pesmu stavila,
da bih ti lice uvek gledala,
dok te zorom prstima ljubim.
I da tebe nema ja bih te izmislila,
da bih ti oci ocima ljubila,
da bih ti ruku u snovima drzala,
jutrom, dok se sama budim.
Kad te ne bi bilo na ovome svetu
ja bih te istkala od tananih snova,
ja bih te isplela nitima duse,
sazdala bih tebe od ljubavi i maste
nocas dok za tobom zudim...
 
Neko drugo more

Neko drugo more
jutrom ti osvice pod
oknima

Neka druga ruka
u snu ti kupine na
dlan prinosi

Neko drugo lice u
tvojoj bistroj se zenici
ogleda

Neko drugo uho iz
sna tvoga,
muziku za svoje uho
izbira

Neka druga senka vitku
tvoju senku podnevom
dotice

Ali niko drugi u tvom
snu
ne usni
a da u
budnom oku
osvane

Pero Zubac
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

VranV
e.e. cummings - stihovi, pesme
Odgovora
3
Pregleda
298
VranV
VranV
VranV
Srđan Valjarević - stihovi, pesme, odlomci iz romana
Odgovora
17
Pregleda
408
Džudi S
Džudi S

Back
Top