Bullitt13:"Т 34 боде као пчела а лети к'о лептир! Могли су бураз да их штанцују ко спајалице, док је тигрове и пантере требало више пажње да се посвети! Ипак званично најбољи тенк у WW2 је Пантер или Пантера како год."
Jedno vrijeme sam bio odsutan, pa zato kasnim sa odgovorom.
-ako je bio najbolji šta onda bi u julu '43. kod Prohorovke, gdje se 6 elitnih tenkovskih njemačkih divizija (među kojima su bile i tri "superelitne" SS tenkovske divizije "Adolf Hitler", "Rajh" i "Mrtvačka glava") sa 700 Tigrova i Pantera i 100 Ferdinanda i Elefanta, sudarilo sa 850 T34 Rotmistrovljeve 5. gardijske tenkovske armije?
-nije se tu radilo o nikakvoj "pažnji", nego o brzini izrade, koja se bazirala na boljoj ili slabijoj tehnologiji. Otiđi u Kijev i nađi institut Patonova, na ulazu stoji ploča na kojoj piše da je taj institut spasio SSSR u toku II sv. rata i da je zbog toga odlikovan ordenom Heroja SSSR-a.
U tom institutu je naime pronađen specijalni način zavarivanja, tzv. zavarivanje pod elektr. šljakom, koji je omogučio SSSR-u da npr u Čeljabinsku "Tenkogradu" proizvodi na jedan njemački 3-4 svoja tenka, a pred kraj rata taj broj je porastao na 5-6 tenkova.
-perfomanse Tigra i Pantera su sigurno u većini slučajeva bolje od perfomansi T34 (debljina oklopa, snaga motora, riješenje prenosa itd, a da ne govorimo o uređenosti, udobnosti i praktičnosti unutrašnjosti tenka i tome sl.), međutim ima tu i nekih drugih stvari koje oni koji su imali veze u životu sa tenkovima izuzetno cijene, jedna od njih su i neshvatljive manevarske sposobnosti T34.
Ja sam u JNA bio tenkista na T55 i jednom prilikom na poligonu Pasuljanske livade kod Resavice imao sam tu čast vidjeti T34 na djelu. To šta je on radio moj T55 ni u snu ne bi mogao (mislim na savlađivanje nagiba, prepreka, mali radijus i brzina pri okretanju). Ne znam da li možeš zamisliti tu scenu, kada ga vozač pri njegovoj najvećoj brzini (skoro 55km/h) nekoliko puta uzastopce uspijeva okrenuti za 180 stepeni. Kasnije su naši vozači i vozači T72 to isto pokušali sa svojim tenkovima pri njihovoj najvećoj brzini. T55 se uspio okrenuti nešto više od 90 stepeni, a T72 je napravio skoro puni krug, ali je zato izletio sa ceste i pokršio neki stari šljivik.
Mi smo to što je T34 radio ispratili blejanjem kao telad, a sad možeš zamisliti kako je sve to bilo frustrirajuće Nijemcima u onim njihovim tromim metalnim čudovištima od 60 t.
Uostalom kod Guderijana se može naći da je kao Glavni inspektor oklopnih jedinica Vermahta, od posada koje je intervjuisao dobijao otvorene sugestije da se bukvalno kopira T34, No to se naravno nije desilo i Henšel, Porše i Dajmler-Benc konstruisali su Tigrove i Pantere.
Prva verzija Tigra nije čak imala protupješadijski mitraljez, koji je dodan nakon žestokih protesta sa terena. Isti takvi protesti su bili zbog oštrih ivica, jer su onemogučavale rikošet (koji je kod T34 bio tako čest, da je u pravom smislu riječi izluđivao njemačke nišandžije), kao i zbog visokih i dugačkih silueta.
Prednost T34 je bila i u tome što je bio fleksibilan za modifikacije. Tako da su promjene na njemu vršene u hodu bez ikakvih osjetljivih zastoja u proizvodnji. Promjena kalibra topa i zatvarača na 88mm, što je inaće veoma “bolan rez” izvršena je uz minimalne izmjene na konstrukciji kupole. Slično je bilo i sa en passant izvršenim promjenama na konstrukciji pogonskog dijela i motora.
Posebna priča je konstrukcija kupole. Način lijevanja i slaganja slojeva kupole (osnovni razlog mita o petstometarskoj granici probojnosti kupole T34) je za njemačke konstruktore bio misterija. Spajanje kupole sa tijelom je još jedno revolucionarno rješenje, (tzv. “zavarivanje pod električnom šljakom).
Enigma je bila i nišanska sprava i nezina usklađenost sa kretanjem tenka, sve do pojave laserskih nišana ona je bila neprevaziđena.
Tako da ja ono tvoje da je Panter najbolji tenk II sv. rata tačno kad su u pitanju perfomanse na papiru, ali u praksi to ne stoji i koliko ja znam to je bilo i nepodjeljeno mišljenje svjetskih stručnjaka za oklopna vozila. Ja vjeruj mi ni sekunde ne bih razmišljao u koji ću od ova tri tenka da uđem, kada bi to morao iz nekog (ne daj Bože) razloga.
- u zapadnoj istoriografiji od početka Hladnog rata postoji tendencija revizije ratnih zasluga i napora.Prije jedno 5 g. u Sarajevu je bio simpozijum o nastavnim planovima u predmetu istorije. Kao gosti bila su i tri srednjoškolska profesora iz SAD, u razgovoru sa njima pitao sam ih i kako predaju II sv. rat. Počeli su nabrajati nastavne jedinice i među njima i jedinicu 10 najvećih bitaka II sv. rata, pitao sam ih koje su to bitke i među tih 10, koje su nabrojali, od svih koje su se desile na Istočnom frontu, pomenuli su samo staljingradsku (i to na osmom mjestu).
)....
.Inače bio je živa legenda za svoje doba.
