Ajmo da probamo da resimo ovu nedoumicu.
Dakle, prema novom standardizovanju termina, srpski knjizevni jezik je stokavskog narecka, ekavskog i ijekavskog izgovora, a za OSNOVU standardizacije se uzimaju sumadijsko-vojvodjanski i istocnohercegovacki dijalekat. Dakle, uzimaju se ZA OSNOVU. Sto se govora tice, termin je promenio svoje znacenje, pa sad podrazumeva neke posebne govore u okviru dijalekta. Tako u oviru kosovsko-resavskog dijalekta postoji smederevsko-vrsacki govor, koji se izdvaja od ostatka dijalekta, ali, pak, s druge strane po osnovima kategorizacije ipak pripada navedenom dijalektu.
Nema mesta u Srbiji gde se govori POTPUNO pravilno. Ne postoji cak ni pojedinac koji govori POTPUNO pravilno. Zasto? Zato sto je standardni knjizevni jezik vestacka idealna tvorevina kojoj samo svi mozemo da tezimo. I nista osim toga. Medjutim, koliko god joj tezili ona se menja vremenom. Tako se do skora govorilo auto-put, sa akcentom na obe reci poluslozenice, a od skora je autoput, sa kratkouzlaznim akcentom na trecem slogu. Ko od vas kaze parAdajz? kratkouzlazni na drugom slogu. 99,9% ljudi u Srbiji kaze paradAjz, akcenat na poslednjem slogu, sto je suprotno svim pravilima i normama akcentuacije. Televizija, radio, seminari o akcentologiji, koje drze doktori nauka, svi pominju paradAjz. Cak je i, sada nazalost pokojni, Egon Fekete, jednom prilikom izjavio: "Ja znam da je nepravilno reci pardAjz, ali sta cu kad je zazivelo u narodu. Doduse, ne kazem da ga treba a priori prihvatiti za pravilno, ali svakako ne treba osuditi one koji tako izgovore".
Nas jezik je isuvise komplikovan da bi se razjasnile neke stvari. Posebno akcentologija. Ali, mozemo da probamo da udruzenim snagama resimo neke stvarcice
