Naglasak u Srbiji?

Imam jedno pitanje a najlogicnije mi je da ga ovde postavim. Naime zanima me koji je knjizevno najpravilniji naglasak u Srbiji odnosno da li postoje mesta bez naglaska [posto je ovo geografski zavisno od mesta do mesta]...

Ja sam ubedjen da Sabac nema nikakav naglasak dok je jedan moj sagovornik tvrdio da ima bas ruzan naglasak pa me zanima koji je to pravilan naglasak i da li je referentni naglasak naglasak Vuka Karadzica ili koga?

/diskutujte:bye:

Najpravilniji je onaj koji je naveden u recniku. Razlicite geografske oblasti imaju razlicito iskvaren akcenat u odnosu na standardni knjizevni. Na primer, u Italiji je toskanski dijalekat standardni knjizevni i postuju ga kao najpravilniji i najcistiji, dok, na primer, one na jugu jedva mogu da razumeju dok pricaju (tamo je stopa pismenosti neverovatno niska (izuzetna podudarnost sa nasom zemljom).
 
Naravno da ima naglaska.Pa to je jos jedan,u zbiru, od nacina kako se srbi medjusobno razlikuju.U tom naglasku se vidi njihova esencija.Pa mi iz zapadne Srbije nikada necemo prestati da pevajuci pricamo.To nam je i kolektivno nesvesni jos od Turaka.
 
Heee...uvek mi je bilo zanimljivo da slusam naglAAske ljudi iz ostalih krajeva Srbije(i okoline)....i uvek me cudilo kako ljudi iz Vojvodine misle da sam iz Bosne...inace sam iz Loznice,a jelte,nemam cak ni karakteristican podrinjski naglasak,kakvih sve "primeraka" ima.....ali mi je jako zanimljivo da slusam

P.S:ustvari ne znam ni zasto sam pisala sve ovo:confused:
 
Не знам шта поразумеваш по правилним нагласком?

Сваки дијалекат (локални говор) у Србији има неке своје гласовне одлике, и ортоепске (обликовање појединих гласова) и акценатске. Дијалеката и поддијалеката има много, али као књижевна основа узети су источнохерцеговачки (ијекавски) и шумадијско-војвођански (екавски). Међутим, и у областима које захватају ти дијалекти постоје унутрашње разлике, практично од града до града, од села до села.

Свако ко ''има ухо'' за дијалекте увек ће по говору моћи да препозна ко је из ког краја, јер не постоји ниједан локални говор који је скроз ''чист'' од локалних особености.

''Најчистији'' говор који сам ја чула је говор некадашње спикерке са радија (мада је била много више од тога) Драге Јонаш. Али, она је годинама учила и вежбала ортоепију. Штета што се данас говору више не посвећује пажња као некада.

Хм, она је била из Ваљева. Непоновљива!
 
Heee...uvek mi je bilo zanimljivo da slusam naglAAske ljudi iz ostalih krajeva Srbije(i okoline)....i uvek me cudilo kako ljudi iz Vojvodine misle da sam iz Bosne...inace sam iz Loznice,a jelte,nemam cak ni karakteristican podrinjski naglasak,kakvih sve "primeraka" ima.....ali mi je jako zanimljivo da slusam

P.S:ustvari ne znam ni zasto sam pisala sve ovo:confused:
Источно-херцеговачки дијалекат, тј. некад је западна Србија (део ње) припадао том дијалекту. Зато мисле да си Босанка... :)
 
Баш сам скоро причала са једном наставницом око акцента,она каже да је најправилнији у Ваљеву.
Није да нема грешака али каквих има...
 
Valjevski?!
Jo,to mi je jako cudno,kad god pricam sa Overkillom,teram ga da po pet puta izgovara reci "prograaaaam" i "kuutijaaaaa" i tako nesto.Slatko mi zvuci:rumenko:

Ja kad god pitam mog profu,on me samo pogleda nekim jezivim pogledom i veli:"Pa Saro,rete,valjda je nas Loznicki najcistiji,ipak smo mi...blablablablabla"
Ali se u nas govor bosanski dosta uplice ;)

@jane_va:znam za istocno-hercegovacki,pa to se uci u sedmom osnovne :D ali druga raja ne zna
 
Не постоји место без нагласка. Постоје само правилне и неправилне употребе акцената, а то је повезано са дијалектима међу којима су у норму српског књижевног језика ушли источнохерцеговачки и шумадијско-војвођански. Они се одликују постојањем сва 4 акцента и 7 падежа, док се неки, попут призренско-тимочког, одликују мањим бројем акцената и падежа, као и великим неправилностима у говору и писању. У нашем језику постоје 4 основна правила за акцентовање речи, али претходно наведени дијалекат их у великој мери крши. Ја сам из Горњег Милановца и ми овде имамо правилно акцентовање речи, као и људи из Чачка, али признајем да извесно отезање речи постоји.
 
Prvo, uvrezena je pogresna terminologija posredstvom negativnih tendencija s kraja osamdesetih i pocetka devedesetih da prevagne hrvatski pravac nomenklature. Naime, termin dijalekat pogresno se upotrebljava cak i u ozbiljnoj jezickoj literaturi umesto termina govor. Po pravilu, dakle od Belica pa do savremenih dijalektologa Filoloskog fakulteta i Instituta za srpski jezik, dijalekat je oznaka kojom se pravi distinkcija medju razlikama u govoru koje su nastale jos u praslovenskom pa su dijalekti: stokavski, kajkavski i cakavski; narecja su ekavsko, (i)jekavsko i ikavsko, a GOVORI su istocnohercegovacki, sumadjisko-vojvodjanski itd.

Nijedan kraj u Srbiji ili Bosni i Hercegovini nema potpuno cist govor, sto je i logicno. Ali, tri grupe govora koji ulaze u standard - sumadijski govori, vojvodjanski govori i istocnohercegovacki govori u Hercegovini i van Hercegovine imaju najbolje predispozicije za usavrsavanje izgovora i dikcije. Ovi poslednji narocito.

U vojvodjanskom govoru prisutno je skracivanje duzina i skracivanje dugih akcenata, sto je izuzetno negativna pojava, dok su u sumadijskim govorima duzine tek delimicno ocuvane a negativno uticu i uticaji okolnih govora nestandardne akcentuacije, sa kojima se sumadijski govori dosta mesaju. Istocnohercegovackih govora, osim u Hercegovini ima i u Zapadnoj Bosni, Podrinju i Srbiji, kao i manjem delu Hrvatske i Crne Gore. To je akcenatski sistem koji dosledno cuva postakcenatske duzine i jasno razlikuje sva cetiri akcenta. Ovi govori medjutim imaju drugih problema u izgovoru koji se ticu redukcije vokala.

U svakom slucaju, pravilan govor moze da postigne svako ko je rodjen u okviru neke od standardnih govornih zona, ili ko je imao dobre profesore koji su insistirali na standardnom govoru, a ko pri tom ima i dobar sluh. Lokalni naglasak kod svakoga se oseti, makar to bili i Valjevcani koje zaista cesto u literaturi navode kao primer najboljeg izgovora medju ekavcima.

Ako imate sluha, izgovor i dikcija se mogu znatno poboljsati; to govorim i iz iskustva. Posebnu paznju treba obratiti na duzine, one su temelj razlikovanja reci, melodicnosti, bolje recenicne organizacije i preglednosti, a znacajan su faktor i valjane recenicne intonacije.
Dalje, nuzno je obratiti posebnu paznju na strogo izbegavanje silaznih akcenata van prvog sloga jer to srpski jezik ne dozvoljava, a nasi govornici cesto prave takve greske, narocito kada je rec o recima stranog porekla. Tu su i jako dobri prirucnici sa akcentovanim recnicima kao sto su prirucnici Milorada Telebaka ili Mihaila Stevanovica (prvi ,,Muzika rijeci'' i ,,Pravogovor'', a drugi ,,Knjiga o akcentu'')

Koliko se danas malo obraca paznja na dikciju spikera, najbolje pokazuju spikeri jako popularnih televizija pre sveg televizije B 92 i Pinka ciji spikeri nemaju dobar, standardni izgovor, jer, kako su jednom na B 92 sami priznali - nemaju osobu koja bi vezbala s njima dikciju, kao sto nemaju ni lektora.
 
Poslednja izmena:
Prvo, uvrezena je pogresna terminologija posredstvom negativnih tendencija s kraja osamdesetih i pocetka devedesetih da prevagne hrvatski pravac nomenklature. Naime, termin dijalekat pogresno se upotrebljava cak i u ozbiljnoj jezickoj literaturi umesto termina govor. Po pravilu, dakle od Belica pa do savremenih dijalektologa Filoloskog fakulteta i Instituta za srpski jezik, dijalekat je oznaka kojom se pravi distinkcija medju razlikama u govoru koje su nastale jos u praslovenskom pa su dijalekti: stokavski, kajkavski i cakavski; narecja su ekavsko, (i)jekavsko i ikavsko, a GOVORI su istocnohercegovacki, sumadjisko-vojvodjanski itd.

Први пут чујем овако нешто. Колико су мене учили, а како кажу и правописи и граматике српског језика, имамо штокавско, чакавско и кајкавско наречје, екавски и (и)јекавски (и икавски) изговор, док под дијалектима подразумевамо шумадијско-војвођански, источнохерцеговачки, итд. Нема потребе овде наводити термине који или нису тачни или немају ширу употребу. То како говоре појединци не треба да нам буде правило - језик није творевина поједин(а)ца, већ читавог народа који га употребљава. Зато термине које користе поједини граматичари не треба наводити као исправне. :)
 
Poslednja izmena:
Први пут чујем овако нешто. Колико су мене учили, а како кажу и правописи и граматике српског језика, имамо штокавско, чакавско и кајкавско наречје, екавски и (и)јекавски (и икавски) изговор, док под дијалектима подразумевамо шумадијско-војвођански, источнохерцеговачки, итд. Нема потребе овде наводити термине који или нису тачни или немају ширу употребу. То како говоре појединци не треба да нам буде правило - језик није творевина поједин(а)ца, већ читавог народа који га употребљава. Зато термине које користе поједини граматичари не треба наводити као исправне. :)

Pravopisi i Gramatike kazu tako zbog datuma kada su nastali. Rekoh, ta terminoloska nedoslednost nastala je usled tendencije da se celokupnom srpskohrvatskom jeziku nametne hrvatska terminologija.
Elem, drugi jezici, kao npr. ruski i njihova nauka o jeziku ne prave razliku izmedju ova tri termina. Kod nas ta razlika postoji iz ociglednih razloga - svaki od termina nosi u sebi odlike distinktivnih razlika nastalih u razlicitim fazama razvoja jezika: praslovenskoj ili prebalkanskoj, juznoslovenskoj ili balkanskoj i na posletku, srpskoj.
Aleksandar Belic utemeljivac je savremene srpske dijalektologije i termina : stokavski dijalekat, ekavsko narecje, sumadijsko-vojvodjanski govor i sl.. Osamdesetih godina, doslo je do prilicno nasilne permutacije znacenja termina koja je dosla preko hrvatske dijalektolo- gije. Naime, hrvatski dijalektolozi izvrsili su promenu terminologije, a kako se tezilo izjednacavanju u svemu, pa i u naucnoj terminologiji, osamdesetih godina najznacajniji dijalektolozi Ivic i Peco preuzimaju ove termine.Tako su dijalektoloski udzbenik A.Pece i Gramatika (cuvena, zuta, koja je sa novim izdanjem posivela), usvojili terminologiju kakvu danas vecina ljudi upotrebljava, nepravilno, i to tako kako si ti gore navela.
Ali, svaki nastavnik srpskog jezika i knjizevnosti na Filoloskom fakultetu u Beogradu u okviru predmeta Dijalektologija srpskog jezika uci terminologiju kakvu sam naveo. Dalje, dijalektologijom se bave ljudi koji se nazivaju dijalektolozi i rade u SANU, na odseku za srpski jezik, kao i zaposleni u Drustvu za srpski jezik i knjizevnost. Kod njih je uvrezena Beliceva terminologija, kao osnivaca moderne dijalektologije, najznacajnijeg dijalektologa srpske istorije i veovatno najznacajnijeg srpskog dijalektologa. Naravno, presudnu ulogu ima praksa jer postojalo je nesto i pre nas koji imamo dve-tri decenije,a to je visedecenijska tradicija dijalektoloske terminologije. Dakle, nisi u pravu da samo pojedinci tako govore kkao sam rekao. Tako govore oni koji su strucnjaci za tu oblast. a i svaki nastavnik jezika bi trebalo da potvrdi ovo, ukoliko je svojski spremio ispit iz dijalektologije i naucio gradivo :)

Ja cu te uputiti na jedini Enciklopedijski leksikon srpskohrvatskog jezika iz 1972. godine u izdanju Interpresa na kome su radili i Peco i Bugarski i Pesikan i Zivojin Stanojcic, dakle, vodeci strucnjaci za jezik, koji su dijalekat definisali ovako (citiracu samo deo):

,,...dijalektom se najcesce naziva grupa govora jednog jezika koju objedinjuje vise zajednickih osobina fonetskog, morfoloskog, sintaksickog i leksickog karaktera....tako npr. u krugu srpskohrvatskog jezika razlikujemo tri dijalekta: stokavski, kajkavski i cakavski, a u krugu tih dijalekata, opet, mogu se razlikovati posebna narecja i posebni govori....''

Asim Peco u svojoj knjizi o dijalektima iz 1989. (koja je jedini univerzitetski udzbenik dijalektologije jos iz perioda bivse drzave, posto u medjuvremenu nije napisan novi) u samom uvodu navodi ovu terminologiju, ali upozorava da ce se on sluziti novom hrvatskom terminologijom, radi ''izjednacavanja'' terminologije.
Sad, ocigledno je zasto se bas nova hrvatska temrinologija uzima za izjednacenje, a ne tradicionalna dijalektoloska terminologija koja je funkcionisala decenijama. Posle ovoga dela, nastala je ''Zuta gramatika'' koja je prihvatila novu ujednacenu terminologiju. Medjutim, kao sto rekoh, srpski dijalektolozi i profesori dijalektologije dosledno koriste stnadardnu, tradicionalnu terminologiju po kojoj su dijalekti najsiri pojam, narecja se odnose na zamenu jata, a govori za najuze grupe ( osim socijalnih i antisocijalnih jezickih grupacija) govora nastale u fazi srpske jezicke zajednice.

Eto, nadam se da sam bar malo pojasnio.
Zaista nije rec o tome da je vecina u pravu, nije cak ni rec o nekoj vecini, vec o tendenciji s kraja osamdesetih godina kada su dijalektoloski termini naglo istisnuti iz upotrebe, a Zuta gramatika je odigrala veliku ulogu u tome. Mada, da su nam profesori jezika malo bolje ucili Dijalektologiju, znali bi da se medju dijalektolozima i u naucnim radovima koristi standardna dijalektoloska terminologija.
A verujem da ipak vecina ne zna bolje od lekara i veterinara o medicini, niti od hemicara o elementima Mendeljeevog sistema elemenata, pa tako ni vecina ne moze nikako da zna bolje o dijalektologiji od dijalektologa. :)

Na kraju, nasi profesori bilo kog predmeta, pa tako i jezika i knjizevnosti misle da zavrsavanjem studija zavrsavaju sa ucenjem, pa tako svoj minimum znanja stecen polaganjem ispita smatraju dovoljnim temeljem da nesto (ne)nauce mlade ljude s kojima rade. To je neodgovorno. Ja sam se potrudio recimo da celokupnu eminentnu jezicku literaturu iscitam iako sam npr. neke ispite ostavio iza sebe. Prosto je to moja duznost, jer ja treba decu da naucim nesto sto ce nositi ceo zivot. I ja sam iz gimnazije dosao na studije verujuci da je ispravna terminologija za koju i ti kazes da si ucila. Ali mi je bilo prirodno da, kad sam cuo da profesori govre nesto drugo, pa se pozivaju na Belica, pa kad sam citao i dijalektoloske radove i studije, pa vidim i tu je takva terminologija, da nadjem i tog Belica, da nadjem brojnu drugui literaturu starijih i novijih datuma i uvidim sustinu nedoslednosti te terminologije i vidim da zaista, vecina nije u pravu :)

Ali, to je vec problem toga sto fakultet svi mi mozemo da zavrsimo, ali samo mali deo ljudi nastavi da se obrazuje, nadogradjuje svoje znanje i time, nadogradi sebe. A sa vecinom srednjoskolskih profesora to, na zalost, nije slucaj.
 
Poslednja izmena:
za koju i ti kazes da si ucila...
Пол: мушки. :)
Хвала на објашњењу, али није ми јасно зашто се онда од ученика на такмичењу тражи да уче погрешне термине. Нису криви само професори у средњој школи - могу они њих да науче како је правилно, али шта ће онда ученици радити када дођу на такмичење и добију тест са потпуно другачијом терминологијом?
 
Извини, није тема, али морам да приметим...:confused:

Gospodin je iz Bosne, u Bosni se hipokoristici i imena i prezimena nastala od njih menjaju kao imenice zenskog roda.
Naime, duze vreme je standard dozvoljavao samo promenu po prvoj deklinacionoj vrsti, ali posto vecina govornika istocnohercegovackog govornog tipa ovakve imenice menja kao imenice zenskog roda tipa zena, oba tipa promene su usvojena kao standard.

Dakle, s obzirom da je gospodin iz Bosne, ja sam njegovo prezime menjao po trecoj deklinaciji: Asim Peco, Asima Pece, Asimu Peci itd.
 
Пол: мушки. :)
Хвала на објашњењу, али није ми јасно зашто се онда од ученика на такмичењу тражи да уче погрешне термине. Нису криви само професори у средњој школи - могу они њих да науче како је правилно, али шта ће онда ученици радити када дођу на такмичење и добију тест са потпуно другачијом терминологијом?

Izvini zbog greske :) Nadam se da mi ne uzimas za zlo.

Potpuno si u pravu, ja se slazem sa tobom. Gramatika u srednjim skolama i celom skolskom sistemu bazirana je na ''zutoj'' gramaticu, a ta nedoslednost nije korigovana.

Ja sam samo zeleo da kazem, posto je neko otvorio dijalektolosku temu, OK je da terminologija bude adekvatna. A mislim da je, u krajnjoj liniji, dobro da to ljudi znaju makar kao kuriozitet u naucnoj literaturi.
Ponovicu jos, ljudi koji su dijalektolozi po obrazovanju (dakle, magistri i doktori nauka iz oblasti dijalektologije), medju kojima i profesori Filoloskog fakulteta, koriste se ovom terminologijom, koja je do kraja osamdesetih bila temelj svih dijalektoloskih radova. To ce potvrditi i svi dijalektoloski zbornici ciji je broj trocifren. Svi studenti jezika i buduci profesori jezika i knjizevnosti uce ovako kako sam ja napisao. To je ujedno standardno uvodno predavanje iz kurseva akcentologije i dijalektologije, da se odmah razjasne te nedoumice.

Skola je preuzela jedan model i ja ne mogu da znam da li ce se menjati. Ali na visim instancama u strucnim krugovima to funkcionise drugacije. To je samo jedna od silnih manjkavosti naseg skolskog sistema. SLicno je sa celokupnom nastavom gramatike.
 
Не, наравно. Ако посматрамо моје име (биологија), може и у женском роду. А и тачно је да на Биолошком факултету има много више девојака. :) Зато сам и ставио ког сам пола.

Pa da, zbog nika nisam obratio paznju. Izvini jos jednom :)
Lepo sto se interesujes za jezik iako ti to nije direktno vezano za profesiju!!!
 
Могло је бити. Често сам учествовао на републичким такмичењима из српског језика током основне и средње школе, али сам на крају одлучио да се језиком бавим успут, а да ми наука буде примарно занимање. :) Међутим, не одолевам језику, па сам мислио да после биологије студирам и шпански. За сада је то само идеја...
 

Back
Top