Srbi nisu narod, Srbi su pleme i nacija nastala na osnovu plemena. Srbi/ Hrvati/ Bosnjaci/ Crnogorci su narod, jer je narod jezik.
Мислим да је проблем у томе како дефинишемо национално.
Sto se tice definicije nacije, postoje 4 vrste nacionalizma.
1. Gradjanski nacionalizam (takodje i "liberalni nacionalizam") se temelji na osecaju pripadnosti, i uglavnom je "nek radi ko sta hoce", pa se onda na osnovu ovog nacionalizma uglavnom dele narodi, kao npr Nemci i Austrijanci koji su u sustini isti narod, ili kao Srbi, Hrvati, Bosnjaci i Crnogorci na ovim prostorima; ili se narodi ili delovi razlicitih naroda ujedine u naciju, kao sto su Kineska, Svajcarska ili Americka nacija. Problem je tu tome sto se ovakav nacionalizam cesto pretvori u etnicki ili teritorijalni, jer kada se ljudi organizuju po osecaju pripadnosti uglavnom je to pripadnost rasi, plemenu, dijalektu i slicno a nekada i po pripadnosti regiji ili religiji. Cist gradjanski nacionalizam se u govoru naziva i patriotizam, a u svom cistom obliku je vrlo redak, skoro uvek je mesan sa teritorijalnim i(li) etnickim nacionalizmom.
2. Pan-nacionalizam je nacionalizam koji se temelji na pripadnosti jeziku/ narodu, tj. na medjusobnoj razumljivosti. I ovaj nacionalizam je redak u cistom obliku, takodje je skoro uvek mesan sa teritorijalnim i(li) etnickim.
3. Teritorijalni nacionalizam se temelji na "istorijskim teritorijama", tj. koncentrise na zemlji umesto na ljudima, i podrazumeva zelju za teritorijama na kojima zive pripadnici neke druge nacije, uglavnom jer su "nekad bile nase". Cionizam je najbolji primer, a i kod nas je dosta prisutan medju Srbima koji zele ceo Kosmet u okvirima Srbije. Teritorijalni nacionalizam mu dodje otprilike isto kao kada bi Grci zeleli Malu Aziju nazad. Ovakav nacionalizam podrazumeva zelju za buducim ratovima kojima bi se teritorije "oslobodile", ili pretnje ratovima, ili u najblazem (i najredjem) slucaju- osvajanje planskom demografijom.
4. Etnicki nacionalizam se temelji na krvom poreklu i protivi se mesanju sa drugim rasama, narodima i(li) plemenima, i samim tim je, kao i teritorijalni, po sebi ugnjetavacki i nasilan, jer podrazumeva zelju za sprecavanjem kretanja ljudi (doseljavanja) zbog njihove krvi, zelju za proterivanjem (ili u gorem slucaju- za ubijanjem) ljudi zbog njihove krvi, kao i sprecavanje ljudi da rade sta hoce sa svojim zivotom (npr. da se vencaju pripadnikom druge rase, naroda, plemena, nacije).
Kao sto rekoh, teritorijalni i etnicki nacionalizmi su po prirodi nasilni, a ja ne znam ni za jednog nacionalistu koji odbacuje teritorijalni i etnicki nacionalizam, ako neko zna za nekog takvog, nek mi kaze.
Nasilje je vezano za emocije i nedostatak racionalne etike, kako u licnom, tako i u politickom zivotu. Nacizam, fasizam, Marksisticki komunizam, neokonzervatizam (americka imperijalisticka "demokratija") su ideologije koje se ne temelje na razumu i zbog toga su sledbenici istih podlozni svakakvoj manipulaciji. Jos Aristotel je pricao o tome da postoje 3 nacina ubeljivanja ljudi. Prvi je pozivanje na autoritet, ili samog govornika, ili nekog "strucnjaka" koji podrzava govornika, ili autoritet tradicija i obicaja koje podrzavaju ono sto govornik prica. Drugi je igranje na ljudske emocije, svidjanja, "ponose" i "ljubavi" prema ovome ili onome. Treci je razum, a to je predstavljanje racionalistickih argumenata kao dokaza za svoju pricu.
Nacionalisti tek treba da opravdaju svoj nacionalizam ovim trecim metodom.