Nacije balkanske

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
kumanovo:
Jel ti pravis razliku izmedju Bosanca i Bosnjaka ?????????????????????
Kliknite za proširenje...

Bošnjak je stanovnik Bosne koji se spominje u poveljama banova zatim za vrijeme vladavine turaka i za vrijeme Austrougarske.
Imate li vi kontinuitet naziva Srbin u zadnjih 800 godina kao što mi imamo kontinuitet naziva Bošnjak počev od povelje Kulina bana iz 1189.godine pa do 1921.godine ?

Zaboravih reći a to si pitao:
Bošnjak je nacionalna pripadnost a bosanac je teritorijalna pripadnost.
 
dont_panic_Im_muslim:
Bošnjak je stanovnik Bosne koji se spominje u poveljama banova zatim za vrijeme vladavine turaka i za vrijeme Austrougarske.
Imate li vi kontinuitet naziva Srbin u zadnjih 800 godina kao što mi imamo kontinuitet naziva Bošnjak počev od povelje Kulina bana iz 1189.godine pa do 1921.godine ?

Zaboravih reći a to si pitao:
Bošnjak je nacionalna pripadnost a bosanac je teritorijalna pripadnost.
Kliknite za proširenje...

Nema vrska Bosanci su stanovnici Bosne i to svi oni ( Srbi ,Hrvati i Bosnjaci ) a Bosnjaci su poturceni Srbi .Pojim Bosnjak ne spominje se sve do 1990 isti je produkt secesionistickih teznje bosnjackih lidera u jeku raspada Jugoslavije .
 
dont_panic_Im_muslim:
Bošnjak je stanovnik Bosne koji se spominje u poveljama banova zatim za vrijeme vladavine turaka i za vrijeme Austrougarske.
Imate li vi kontinuitet naziva Srbin u zadnjih 800 godina kao što mi imamo kontinuitet naziva Bošnjak počev od povelje Kulina bana iz 1189.godine pa do 1921.godine ?

Zaboravih reći a to si pitao:
Bošnjak je nacionalna pripadnost a bosanac je teritorijalna pripadnost.
Kliknite za proširenje...

Sto da ne kad je zabavno:

bosnjaci su stanovnici oko reke Bosne, jer prvo je nastalo ime reke Bosne, pa kraja oko nje i na kraju bosnjaci. Bas kao i timocani.
 
dont_panic_Im_muslim:
Prvo, ovi izvodi iz knjiga su kao i onaj izvod iz one knjige koju si forsirao. Uzimao si samo ono što ti je išlo u prilog i to nam ovdje stavljao pod nos kao krunski dokaz :mrgreen:. Čini mi se da se radi o knjizi "putovanja kroz hrišćanske zemlje". Kad sam ja našao tu knjigu i u njoj spominjanje dostojanstvenih Bošnjaka ti si iste sekunde prestao koristiti taj izvor :mrgreen:
Prema tome, odsad postavljaj i linkove na ono što citiraš jer vađenje rečenica iz konteksta i vremena nastajanja je krajnje nizak i podao pokušaj dokazivanja nekakvih tvojih tvrdnji.

Drugo, ja ne znam o kakvom ti dualizmu pričaš.
Izgleda da tebe prenese s vremena na vrijeme pa pripisuješ drugima da izjavljuju ono što ti misliš da drugi misle.

Treće, reci ti meni zašto se Hercegovina nije priključila Raškoj ili Srbiji kad je "izvor" čistih Srba i jedna od srpskih država ?
Isto pitanje je i za Hum.
Kliknite za proširenje...

Evo ja ću ti odgovoriti!

Prvo , pitanje zašto se neko nekom nije priključio u srednjem veku je kranje deplasirano jer feudalac je feudalac i on se priključuje gde njegov lični položaj najviše profitira!
Međutim neka svesnost o zajedničkom poreklu i bliskosti uvek je postojala , jer bez toga i nema prave feudalne snage , uvek se najbliži prvo udružuju , mada ima i usprotnih slučajeva , pa su i Nemanjića braća bili zakrvljeni ali su ipak njihove zemlje bile bliske!

Nego to na stranu!

Hum i Hercegovina je jedno te isto poBogu , i svoj srpski kontinuitet je barem sigurno oduvek dokazan!
Od Konstantina Porfirogeneta preko kneza Miroslava do cara Dušana koji je morao vraćati dedovinu od bosanskog bana!
E kad Nemanjići konačno izumiru onda bosanska dinastija Kotromaćića postaje srpskim kraljevima tako da humski knezovi postaju tj.ostaju posle Dušanove smrti vojvode bosanske!

Evo redom malo!

blagajska ploča kneza humskog Miroslava 12.vek!! , pisana "bosančicom" a suprugamu patarneka da ne kažem bogumilka sestra Kulina bana!

3197.jpg


Natpis glasi:

VA IME OCA I SNA I SVETAGO DUHA JA ŽU

PAN MIROSLAV ZIDAH CRKVA SVETAG

O KOZME I DAMIJANA U SVOIH SELIJAH U D

NI VELNEGA ŽUPANA SLAVNAGO NEMANE.

Crkva koju je sagradio je posvećena sv.Kozmi i Damjanu(sv.Vrači) zaštitnici Nemanjića!

Kao što je čovek ranije navodio , i ovde kaže "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha" , što lepo govori da je od od istočnog ispovedanja , što je i logično složićeš se?!

E tog istog kneza Miroslava je trebao naslediti knez Rastko Nemanjić , međutim on je otišao svojim putem i odrekao se svetovne vlasti , tako da ga nasleđuju Miroslavljev sin Andrija pa Petar , pa ponovo Andrija,....pa Toljen...Andrija!

Usvakom slučaju kad si već pitao i za Hercegovinu Šćepan Vukčić Kosača se proglašava Hercegom od sv.Save Huma(posle nazvanom Hercegovina)!

E sad je tu caka oko pripadnosti i kontinuitetu!! , zašto se Herceg Stjepan poziva na nekog šizmatičkog sveca koji je živeo gotovo 250 pre njega , a još dinastija Nemanjića izumrla pre njegovog hercegovanja 80 godina ranije!

U čemu su motivi Hercegovi za pozivanje na sv.Savu?! , kome on dokazuje bilo šta time ako je čista feudalna politka u pitanju??!! , možda Tomaševiću nabacuje ako je on srpski kralj koji se poziva na Nemanjiće uopšte tj.na krunu Prvovenačnog i Dušana , onda će on na nesuđenog humskog kneza Rastka tj.Sv.Savu!

Mislim da je ovo sasvim lep odgovor na tvoje pitanje !!:cool:
 
Intervju za BH Dane: Prof. dr. Dubravko Lovrenović (1)

DANI: Gospodine Lovrenoviću, godinu dana Vas nije bilo u BiH - godinu dana ste se bavili istraživačkim radom na prestižnom američkom University of Chicago. Boravili ste i u drugim univerzitetskim centrima u SAD-u, držali predavanja. Kakva su Vaša američka iskustva?

LOVRENOVIĆ: Dva studijska boravka, najprije na Yaleu 2001/'02, a zatim na University of Chicago 2007/'08, za moj rad kao univerzitetskog profesora i medijevalista bili su blagotvorni u smislu širenja vidika, stjecanja novih iskustava, upoznavanja i usvajanja viših standarda u struci.
Naime, za osnovni predmet mog zanimanja; crkveno-političku i konfesionalnu povijest europskog a time i bosanskog srednjovjekovlja, tamo sam našao rudnik informacija usustavljenih najsuvremenijim istraživačkim metodama.
Tamo sam se zapravo osvjedočio u ispravnost moje osnovne postavke, tj. da se crkveno-političkom dimenzijom bosanskog srednjovjekovlja, uza sva pozitivna dostignuća historiografije, nije moguće primjereno baviti ukoliko se ne poznaje kontekst europskog srednjovjekovlja.
Vratio sam se bogatiji ne samo za jedno životno iskustvo nego i za stotine i stotine bibliografskih jedinica koje, poput nekih saobraćajnih znakova, omogućuju ispravno kretanje jednom povijesnom epohom. Smatram da ljudi od struke trebaju barem povremeno napustiti ove naše skučene okvire i vidjeti što se i kako se radi u svijetu.

DANI: Za razliku od velikih imena domaće historiografije iz prošlosti, mnogi današnji historičari trgaju historijska dešavanja iz konteksta kako bi se onda ona zloupotrebljavala u političke svrhe. Ovdje se na Univerzitetu takve radnje uveliko toleriraju. Upravo zbog toga me zanima konkretnija komparacija sa SAD-om.

LOVRENOVIĆ: Radi se o dvama različitim konceptima univerziteta, odnosno o različitim razinama razvoja jedne te iste institucije. Temeljna razlika je u tome što su američki univerziteti prošli put vlastite emancipacije, na isti način kao što su se europski univerziteti emancipirali od Crkve.
Nezamislivo je da bi jedan ozbiljan američki univerzitet stajao pod utjecajem politike. Američki univerziteti rasadnici su kritičkog mišljenja i ja ih doživljavam kao jedan od zrelih plodova otvorenog i liberalnog društva. Kao univerziteti duge tradicije, osim toga financijski neovisni, umreženi u sustav američkih i svjetskih univerziteta, ti univerziteti imaju svoj obrazovni sustav zasnovan na najširoj osnovi.
Sve to rezultira vrhunskim obrazovanjem, stvaranjem društvene elite koja u vlastite ruke preuzima vodeće funkcije na univerzitetima i u društvu općenito. Tu se znanje pretače u moć, ali kontroliranu društvenim mehanizmima, tradicija u društveni sustav.
Kod nas je institucija univerziteta vrlo mlada u odnosu na američke, a pogotovo europski i bh. univerziteti još uvijek se nisu emancipirali od političkog utjecaja. I nije to samo politika - često su kod pojedinaca, udobno smještenih na univerzitetskim katedrama, u pitanju sitno politikantstvo i najcrnji nacionalizam koji se zaklanja iza akademske zajednice.

DANI: Kao posljedicu toga imamo pretvaranje historijskih događaja u jeftinu potrošačku robu - sve postaje dijelom jeftinih ideologija - Kulin ban, Kotromanići, bogumili, kraljica Katarina...

LOVRENOVIĆ: Bosanskohercegovačka i južnoslavenska historiografija u cijelosti nikada nisu bile imune od mitologizacije i ideologizacije, što bi najbolje prezentirala historija bosanskohercegovačke historiografije - knjiga koju još uvijek nemamo i ne znam kada ćemo je imati.
U ratu i nakon rata, u slijedu etničke podjele zemlje, došlo je i do oživljavanja starih mitova. Nije to samo odlika bh. historiografije - to se desilo u manje-više svim postkomunističkim društvima.
Sjajna knjiga rumunjskog historičara Luciana Boje govori o stanju mitološke blokade.

Dakle, oživjeli su stari mitovi, a jedan među njima je i bogumilski mit, koji sam po sebi ne bi bio štetan da se nije pretočio u politički diskurs i da pogubno ne utječe na oblikovanje naše nejake političke kulture.
Sljedstveno tome, pojavila se teza o konstitutivnosti i nekonstitutivnosti naroda zasnovana na tim istim predodžbama: uglavnom konstitutivni su povijesno najstariji narodi, a najstariji smo, jelte, mi. Do proizvođača ovih opskurnih teza, djetinjih ali ne manje opasnih, još uvijek nije doprla vijest o postojanju neotuđivih ljudskih prava.
U tom svjetlu mogu prokomentirati najnoviju ideju o prenosu kostiju bosanske kraljice Katarine iz Rima u BiH. Ideja jest legitimna - međutim način na koji se to radi, uz povišeni nacionalni adrenalin, jasno upućuje na svu štetnost koja iz toga može proisteći.
Na sličan način razumijevam javne prezentacije rodoslovnog stabla Kotromanića. Čemu to služi ako autor negira konstitutivnost nebošnjačkih naroda u BiH? Ako i jeste lijepo dizajnirano, na ovom rodoslovnom stablu Kotromanića ne rastu plodovi demokratskog društva.
Mitologizirana državnost srednjovjekovne Bosne ne može pomoći u uspostavi standarda civilnoga društva i ljudskih prava. Naš je problem, izgleda, u tome, da parafraziram Paula Tillicha, što historijske činjenice ostaju objekti historičareva intelekta, ali ne i elementi njegove egzistencije.
To za pravo daje Leonu Bilinskom, koji nas je prije 100 godina vidio kao narode povijesno stare, ali civilizacijski mlade. Kao tada i danas mučimo istu muku: kako od ljutoga neprijatelja povijest "transformirati" u našega saveznika. Neki bi, međutim, povijest mijenjali prema vlastitome ukusu, a to ne ide, nego aktualizira jednu mađarsku poslovicu:
"Samo historičari mogu promijeniti prošlost, Bog to ne može."
 
Intervju za BH Dane: Prof. dr. Dubravko Lovrenović (2)

DANI: Posebno pitanje kojim se manipulira jeste Crkva bosanska, o kojoj Vi imate posebnu tezu zbog koje Vas se optužuje da ste "Crkvu bosansku proglasili za katoličku" i da ste u službi velikohrvatskih interesa...

LOVRENOVIĆ: I vatikanskih (smijeh). Nakon svega što je napisano o Crkvi bosanskoj u zadnjih stotinu i pedeset godina, danas je jasno što ona jest, a što nije bila.

Ukratko - Crkva bosanska je bila šizmatička autokefalna crkva, ustrojena prema modelu istočnoga monaštva sv. Bazilija, koja je u Bosni nastala nakon dislokacije sjedišta bosanske katoličke biskupije u Đakovo sredinom XIII. stoljeća, kada je srednjovjekovna Bosna, tadašnjim političkim rječnikom kazano, izgubila ugaoni kamen svoje državnosti, budući da su mjesne crkve - biskupske crkve - predstavljale kamen temeljac srednjovjekovne državnosti u cijeloj Europi jer su biskupi bez iznimke obavljali čin okrunjenja europskih vladara.

U takvim je okolnostima jednu instituciju - Bosansku katoličku biskupiju - zamijenila alternativna struktura - Crkva bosanska - jednoga biskupa: katoličkog - zamijenio je episkop ili djed Crkve bosanske, i to kao koronator bosanskih kraljeva počevši od Tvrtka I. Kotromanića 1377. do zadnjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kojeg je u Jajcu novembra 1461. okrunio papinski legat.

Stoljećima kasnije, u drugoj polovici XIX. stoljeća, u naš je historiografski diskurs, ponajprije zahvaljujući Franji Račkom, ušla Crkva bosanska kao bogumilska crkva. U međuvremenu je, korak po korak, mučno i ne bez lutanja, kritična historijska znanost tu tezu diskreditirala postavivši Crkvu bosansku u njezin odgovarajući historijski, vremenski, kulturološki i crkveno-politički kontekst.

Besmislene su zato i lišene svake osnove optužbe na moj račun da Crkvu bosansku proglašavam katoličkom. Žalosno je ali istinito da se u zadnje vrijeme tog nečasnog posla prihvatio direktor Instituta za istoriju iz Sarajeva Husnija Kamberović, koji se inače bavi poviješću XIX. i XX. stoljeća.

DANI: O nekima od posljedica katastrofalne situacije u bh. historiografiji pišete u svojoj knjizi Povijest est magistra vitae, koja će uskoro biti promovirana.

LOVRENOVIĆ: Kao jednom od tema, od 1996. godine, bavim se fenomenom mitologizacija bosanskohercegovačke povijesti. Tada sam u zagrebačkom časopisu Erasmus o tome objavio svoj prvi tekst pod naslovom Bosanski mitovi, gdje sam taksativno pobrojao glavne mitske konstrukcije koje su danas žive u bh. historiografiji i gdje sam se usudio prognozirati.

Zadatak nas, historičara, nije da se bavimo budućnošću, ali sam preuzeo taj rizik, ustvrdivši da su male šanse da se desi preokret. Ove godine, kada sam u Chicagu završavao svoju knjigu Povijest est magistra vitae, osvjedočio sam se da sam bio u pravu. U knjizi sam se u najvećoj mjeri koncentrirao na bošnjačke mitologizacije, koje se ne odnose samo na srednji vijek već općenito na historiju Bosne i Hercegovine, u funkciji unitarnih političkih koncepata. Vjerujem da sam bjelodano pokazao kako distorzija povijesnih činjenica stoji u izravnoj vezi s unitarnim velikodržavnim programima.
Naša je cijela recentna povijest svodiva upravo na taj odnos većina-manjina i ta je datost ostavila dubok trag u kolektivnom pamćenju. Naša je povijest - povijest političke neslobode i diskriminacije u kojoj je svako političko rješenje u isto vrijeme, samo različito upakirano, bilo religiozne naravi, i to na štetu malobrojnijeg.
Naša kultura sjećanja određena je prvenstveno tom činjenicom i zato svatko ima razloga da uzdiše za onom povijesnom epohom u kojoj su njegov narod, njegova vjera, bili većinski.
S druge strane, naše se tzv. elite - intelektualne, vjerske i političke - koje se istinski nikad nisu uspjele emancipirati od kolektivnog, koje mentalno još uvijek "vozare" epskim makadamom XVIII. stoljeća, rado javljaju u ulozi glasnogovornika ovog prežitka povijesti.
Pojedini narodi - ni bolji ni lošiji od drugih - samo su sredstvo ostvarenja hegemonijalnih programa. Postalo je već ubitačno dosadno slušati i promatrati pojedince koji, često se zaklanjajući iza leksika zapadne demokracije, cijelom društvu nameću ulogu taoca vlastitih tlapnji.
A istinske slobode i demokracije nema bez političkih sloboda. Iz današnje perspektive osmotreno, XX. stoljeće za nas je izgubljeno stoljeće i mi smo nakon raspada Jugoslavije kao društvo vraćeni u predmoderno stanje feudalne anarhije.

DANI: Na tvrđavi u Jajcu nedavno je otkriven restaurirani grb Kotromanića. Zbog samog historijata, to jest porijekla tog grba, zanimljiva je inicijativa da on postane grb Bosne i Hercegovine. Odakle, zapravo, potiče grb s motivima ljiljana?

LOVRENOVIĆ: Grb s ljiljanima u upotrebu ulazi nakon proglašenja Bosne kraljevstvom na Mitrovdan 1377, kada je Tvrtko I. Kotromanić okrunjen u Crkvi svetog Nikole u Milima kod Visokog.
To je jedan od najraširenijih, ako ne i najrašireniji heraldički simbol u srednjovjekovnoj Europi.
Pet hiljada i pet stotina političkih subjekata i korporacija samo u Francuskoj imaju znak ljiljana. To je mogao biti jedan predložak s kojeg je ljiljan, kao simbol dinastije Anjou, s kojom su Kotromanići njegovali tijesne veze, ušao u bosansku heraldiku.
Ne treba zanemariti ni mogućnost da je ljiljan, u ukupnome procesu "prenošenja" institucije kraljevstva iz Srbije u Bosnu, mogao doći iz Srbije, jer su ga koristili i srpski vladari, budući da se Tvrtko I. Kotromanić proglasio kraljem upravo s uporištem u dinastičkoj vezi sa svetorodnom dinastijom Nemanjića.
Od presudnog je značaja to da ljiljan kao heraldički znak primarno simbolizira politički suverenitet.
Dovoljno je razloga da upravo ovaj povijesni grb srednjovjekovne Bosne danas prihvate i Srbi i Hrvati i Bošnjaci.
Srbi - jer je ideološka osnova proglašenja bosanskog kraljevstva najtješnje povezana s Nemanjićima, koji su u svojem heraldičkom sustavu imali i ljiljan,
Hrvati - jer je ljiljan jedan od najraširenijih heraldičkih znakova u kršćanskom svijetu, kod katolika ima posebno značenje budući da je povezan s djevicom Marijom. Uostalom, Kotromanići su preko franjevaca bili povezani i s Katoličkom crkvom,
Bošnjaci jer je odnedavno postao i njihovim simbolom. Nema razloga, osim politikantskih, da ga ne prihvatimo kao grb zajedničke države.
 
Intervju za BH Dane: Prof. dr. Dubravko Lovrenović (3)

BiH i položaj Hrvata – Hrvatska kultura u BiH je trovrsna!

DANI: U posljednje vrijeme se u javnom diskursu puno spominje rekompozicija BiH - posebno treći entitet. Kakvo je Vaše stajalište o trenutačnom položaju Hrvata i budućnosti tog položaja u BiH?

LOVRENOVIĆ: Današnji položaj Hrvata u BiH može se opisati kao paradoks sastavljen od četiriju krajnosti: masovnog izlaska na referendum 1992. na kojemu su se Hrvati bezrezervno izjasnili za neovisnost Bosne i Hercegovine i bez kojih glasova te iste države ne bi ni bilo, proglašenja dijasporom u vlastitoj zemlji, na što su sami pristali, projekta hrvatske samouprave te ideje o trećem entitetu.
Taj je položaj doveden do apsurda i jasno je da su Hrvati kao narod najveći gubitnici, posebno u poslijeratnom razdoblju. Nakon svega što se dogodilo Hrvati se nalaze u procijepu između toga da postanu politički narod u BiH, da iščeznu ili se vremenom isele.
Uvjeren sam da Hrvati svoj položaj u BiH ne mogu (niti trebaju) graditi na brojnosti. Sama po sebi, brojnost ne znači ništa. Tome može pripomoći samo izgradnja vlastitog bosanskohercegovačkog kulturološkog i političkog koncepta, koji će položaj Hrvata autentično definirati u sklopu trovrsnosti hrvatske kulture. Svaka drukčija opcija znači produženje agonije.

Ne smije se u svemu tome zanemariti ni uloga međunarodne zajednice, čijom su voljom izigrani hrvatski politički interesi u Vladi Federacije BiH. Naime, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Wolfganga Petritcha, iz aprila/maja 2002. godine, prekomponiran je sastav Federalne vlade u omjeru osmero Bošnjaka, petero Hrvata i troje Srba, čime je ozvaničena dvojna - srpsko-bošnjačka - podjela cijele BiH s obzirom da je položaj Hrvata u Vladi Republike Srpske još i nepovoljniji u odnosu na Federaciju.
To, na jednoj strani, kod Hrvata pojačava osjećaj ugroženosti i političke frustracije, dok s druge strane podgrijava opasnu iluziju da se problemi u ovoj zemlji mogu riješiti na račun trećega.
Današnje stanje - šest godina kasnije - nedvojbeno ukazuje na trend pogoršanja umjesto saniranja problema. Zato je, prije bilo kakvih ozbiljnih razgovora u budućemu ustroju BiH, nužno Hrvate ponovno konstituirati u Federaciji. Od ovdašnjih "ustavotvoraca" to se ne može očekivati. Sve to ne smije zavesti na pogrešan trag i zaključak da su odgovorni svi drugi, odnosno da su Hrvati žrtve drugih. Naprotiv. Glavna odgovornost leži na političkim predstavnicima naroda, onima što ih taj isti narod godinama bira na slobodnim demokratskim izborima i, naravno, na crkvenome vodstvu.
Današnji položaj Hrvata u osnovi je rezultat u politički program pretočene fikcije o narodnom jedinstvu i čistoj nacionalnoj kulturi koja od nemogućeg po svaku cijenu nastoji napraviti moguće.
Tako se narod izvodi na ispit iz gradiva koje nije učio. S političarima koji u ime vlastitih probitaka žrtvuju narod, s pojedinim biskupima koji u svojim dijecezama nastupaju poput satrapa i franjevce smatraju nepoželjnim nehrvatskim elementom u Crkvi, s dubokom podjelom između svjetovnog svećenstva i franjevaca koja se odavno pretočila u mentalitet, konačno - s Napretkom koji ne zna je li pošao ili došao, drukčije i ne može biti.
Tek nakon što se demontira "Potemkinovo selo" ovih tlapnji i hipokrizije, nakon što se suočimo sami sa sobom, može se postaviti pitanje odgovornosti drugih. Do tada osobno mogu biti razočaran držanjem dijelom bošnjačke elite koja je okrenula ćurak i slijepo pristala uz unitarni politički koncept, ne vidjevši da oko njih ima još živih.

Pri tome ne mislim na Muhameda Filipovića koji svoje "znanstvene" stavove mijenja sukladno promjeni režima.
Tragično je za Bošnjake što im jedna takva moralno krajnje upitna ličnost određuje sustav vrijednosti. Račune već plaćaju Bošnjaci, za njima i svi ostali. A odgovornost Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda za BiH je i najveća.

DANI: Šta je to hrvatska kultura u BiH i šta znači da je treba "autentično definirati"?

LOVRENOVIĆ: Taj je pojam najpreciznije opisao Ivan Lovrenović, i to baš na samome početku rata, markiravši tri njezine komponente - mediteransku, srednjoeuropsku i orijentalnu, pokazavši da hrvatska kultura u BiH predstavlja ovu treću komponentu jedne složene pojavnosti i da ona nikada neće prodisati punim plućima ukoliko u vlastitome samorazumijevanju ne bude polazila od aksioma svoje trovrsnosti.
Umjesto toga, nameće se takozvana metropolitanska paradigma, koja se može realizirati jedino na štetu jedne svoje sastavnice: bosanskohercegovačke.
Uz notornu političku zapuštenost cijelog naroda kojeg u stopu prati kompleks gubitništva, uz politički nepismeno političko vodstvo, uz crkveni vrh fasciniran idejom fiktivnog crkveno-nacionalnog jedinstva najveću odgovornost za ovakvo stanje snosi Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" u međuvremenu pretvoreno u udrugu jednoga lica - svoga doživotnog predsjednika.

A radi se o tome da se sve paradigme vlastite povijesti razumiju i vrednuju primjereno znanstvenim i etičkim standardima, od kasnoantičkog kršćanstva i ranosrednjovjekovnih slavenskih biskupa i popova glagoljaša, preko Crkve bosanske i srednjovjekovne Franjevačke vikarije, Anđela Zvizdovića i Bosne Srebrene, Divkovića, Jukića, Kneževića i Martića, do apostolskih vikara, Stadlera, Stepinca i Josipa Markušića.
To govori da hrvatsko pitanje u BiH u osnovi predstavlja crkveno pitanje, čiji duboki korijeni sežu u sredinu XIII. stoljeća, kada je u spletu povijesnih okolnosti došlo do izmještanja biskupskog sjedišta iz Bosne u Đakovo. Od tada do danas pod različitim se vidovima i u različitim političkim režimima u Katoličkoj crkvi u BiH sukobljavaju redovničke i biskupske strukture, što je dodatni zamah dobilo transformacijom bosanskoga "orijentalnog" katolištva u nacionalno hrvatstvo koncem XIX. i početkom XX. stoljeća. Iz vrha se Katoličke crkve forsira unitarno nacionalno hrvatstvo na račun jednoga povijesno oblikovanog, kako kaže fra Ivan Bubalo, "specifičnog, u stanovitom smislu nekonvencijalnog bosanskog katoličanstva i specifičnog, bosanskog hrvatstva".
Ljudi i narodi proizvod su povijesnih okolnosti, tko ih hoće razumijevati na ispravan način i na osnovi toga voditi jedinu ispravnu politiku, mora ispravno valorizirati tu povijest. Kako sada stvari stoje, bosanskim se Hrvatima nastoji nametnuti povijesna biografija s kojom kao narod oni nemaju veze.
Drugim riječima: caruje laž.
Zato infantilno propadamo nacionalno jedinstveni, nesposobni o sebi razmisliti kritički i autorefleksivno, ne nastojeći dosegnuti korijen ovoga trulog stanja koji crpi iz daleke prošlosti. Neki, posebno u Crkvi, kršćanstvo nastoje predstaviti kao nacionalni monolit. Ovom etnizacijom i teritorijalizacijom kršćanstva crkva rapidno gubi na vlastitoj vjerodostojnosti koja se nastoji nadomjestiti tezom o ugroženosti. Nema tih "indulgencija" koje mogu iskupiti ovu farizejsku zamjenu teza.

DANI: Da, ali tu imamo problem, jer će biti užasno teško kreirati takvo političko rješenje koje će biti u skladu s tom "otvorenom kulturom" kada je o bilo kojem od tri naroda riječ. Da li Vi nazirete neki izlaz?

LOVRENOVIĆ: Etnička podjela ne donosi stabilnost toliko potrebnu bh. društvu. Optimalnom se čini regionalizacija Bosne i Hercegovine da li na pet, da li na sedam regija, manje ili više - ne znam, ali sam siguran da ovako etnički podijeljena zemlja u kojoj je sve podijeljeno, od vrtića do univerziteta, nije ni prosperitetna ni poželjna zemlja.
Od domaćih političkih elita u najvećoj će mjeri zavisiti ne samo političko već i civilizacijsko rješenje za BiH. Ako se to ne desi uskoro, sve realnijom postaje ocjena jednoga američkog politologa i sociologa koji je još tokom rata BiH označio "nepostojećim entitetom, nesposobnim za život".
Tada je, međutim, svijet bio fokusiran na Bosnu i Hercegovinu, u igri su bile različite opcije, trenutno ova zemlja nije ni "predgrađe" svjetskih interesa, prepušteni smo uglavnom sami sebi, a slika koju to stvara dovoljno govori.
Raspadamo se - iznutra.

DH Dani
 
Dubravko Lovrenović

Dubravko Lovrenović, bosanskohercegovački medievalista, rođen je 30. augusta 1956. godine u Jajcu.
Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu diplomirao je 1979. godine. Na istom je fakultetu odbranio doktorat Ugarska i Bosna (1387-1463) 18. decembra 1999. godine.
Objavio je veliki broj radova o srednjem vijeku u domaćim i stranim stručnim časopisima, kao i više desetina tekstova publicističkog tipa. Sudjelovao je na većem broju naučnih skupova. Zimski semestar 2001/2002. godine proveo je kao gostujući profesor na američkom univerzitetu Yale. Od 2001. do 2003. godine bio je zamjenik ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta u Vladi Federacije BiH. Godine 2005. boravio je i kao stipendist na Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti. Član je Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine i Komisije za saradnju sa UNESCO-m. Sekretar je za historiju pri ANU BiH i voditelj je Centra za istraživanje historije pri Međunarodnom forumu Bosna iz Sarajeva.

Profesor je opće historije srednjeg vijeka na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Izbor iz bibliografije

1. Cetinski knez Ivaniš Nelipčić u političkim previranjima u Dalmaciji krajem 14. i tokom prvih decenija 15. stoljeća, Prilozi Instituta za istoriju XXI/22, Sarajevo, 1986, 199-220.
2. Ostrovica i Skradin u mletačko-ugarskim ratovima za Dalmaciju (1409.-1420.), Historijski zbornik 39, Zagreb, 1986, 163-172.
3. Kako je bosanski vojvoda Sandalj Hranic došao u posjed Ostrovice i Skradina, Radovi 19, Zagreb, 1986, 231-236.
4. Da li je Jelena Nelipčić bila majka Balše Hercegovica, Istorijski zbornik 7, Banja Luka, 1986, 193-198.
5. Hrvoje Vukčić Hrvatinić i splitska komuna, Prilozi Instituta za istoriju XXII/23, Sarajevo, 1987, 37-45.
6. Jelena Nelipčić, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica, Radovi 20, Zagreb, 1987, 183-193.
7. Istočni Jadran u odnosima između Hrvoja Vukčića i Sandalja Hranića na prelazu iz XIV. u XV. stoljeće, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH 27, Sarajevo, 1987, 55-66.
8. Uticaj Ugarske na odnos Crkve i države u srednjovjekovnoj Bosni, "Sedam stoljeća bosanskih franjevaca 1291.-1991.", (zbornik radova), FTS, Samobor, 1994, 37-93.
9. Srednjovjekovna Evropa. Definiranje pojmova, utvrđivanje sadržaja, omeđivanje prostora, Radovi 27, Zagreb, 1994, 289-302.
10. Bosanski mitovi, Erasmvs 18, Zagreb, 1996, 26-37.
11. Bosansko-humski mramorovi – stećci, Bosna Franciscana V/7, Sarajevo, 1997, 94-139.
12. Na ishodištu srednjovjekovne bosanske etno-politogeneze, Bosna Franciscana VI/9, Sarajevo, 1998, 85-125.
13. Bosansko srednjovjekovlje u svjetlu kristijanizacije vladarske ideologije (Na trećem putu tzv. "monarhijske pobožnosti"), Bosna Franciscana V/8, Sarajevo, 1998, 156-193.
14. Proglašenje Bosne kraljevstvom (Pokušaj revalorizacije), Forum Bosnae 3-4, Sarajevo, 1999, 227-287.
15. Srednjovjekovna Bosna i srednjoeuropska kultura (Prožimanja i akulturacija), Forum Bosnae 5, Sarajevo, 1999, 177-206.
16. Vitez, herceg i pataren (Ideološki stereotipi i životna stvarnost), Forum Bosnae 7-8, Sarajevo, 2000, 257-294; “Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti Fra Anđela Zvizdovića”, FTS-Franjevački samostan Fojnica, Sarajevo-Fojnica, 2000, 21-59.
17. Hrvoje Vukčić Hrvatinić i srednjodalmatinske komune (1398.-1413.), Zbornik radova Jajce 1396-1996, Jajce, 2002, 31-51.
18. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje, Forum Bosnae, 18, Sarajevo, 2002.
19. Fojnički grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje, Bosna Franciscana XII/21, Sarajevo, 2004, 172-202.
20. Središte bez središta (povratak iz unutrašnjeg izgnanstva), Status 3, Mostar, 2004, 95-97.
21. Modeli ideološkog isključivanja: Ugarska i Bosna kao ideološki protivnici na osnovu različitih konfesija kršćanstva, Prilozi Instituta za istoriju 33, Sarajevo, 2004, 9-57.
22. Bošnjačka recepcija bosanskog srednjovjekovlja, Zeničke sveske – Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku, br. 02/05, Zenica, decembar 2005, 241-290.
23. Duž balkanskih historiografskih transverzala, Zeničke sveske – Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku, br. 03/06, Zenica, 2006, 11-20.
24. O historiografiji iz Prokrustove postelje (Kako se i zašto kali(o) bogumilski mit), Status 10, Mostar, 2006, 256-286.
25. Na klizištu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Dubravko_Lovrenović
 
Poslednja izmena:
kumanovo:
Nema vrska Bosanci su stanovnici Bosne i to svi oni ( Srbi ,Hrvati i Bosnjaci ) a Bosnjaci su poturceni Srbi .Pojim Bosnjak ne spominje se sve do 1990 isti je produkt secesionistickih teznje bosnjackih lidera u jeku raspada Jugoslavije .
Kliknite za proširenje...

brate sta bi ti bez mene?

Nema vrska - nema veze
pojim - pojam

padez: secesionistickih teznje - secesionistickih teznji

na usluzi

;)
 
Kosmatac:
Natpis glasi:

VA IME OCA I SNA I SVETAGO DUHA JA ŽU

PAN MIROSLAV ZIDAH CRKVA SVETAG

O KOZME I DAMIJANA U SVOIH SELIJAH U D

NI VELNEGA ŽUPANA SLAVNAGO NEMANE.
Kliknite za proširenje...

Ovo ti je neka velikosrpska propaganda. Ovo jednostavno ne mere da bidne posto su Bogumili prezirali krst i Hrista, nisu gradili crkve i celo vreme su sakupljali kamen i sljunak za gradnju munara posto im je Islam bio mnogo blizi od Hriscanstva pa su ekih 400 godina cekali oslobodioce turke da ih spase od genocidnog velikosrpskog agresora.
 
Poslednja izmena:
dont_panic_Im_muslim:
@Ljubo,
zašto si mi obrisao postove a nastavljaš priču na istu temu ?
Kliknite za proširenje...
Ja ni jednu svoju rec nisam napisao. To sto sam kopirao intervju sa Dubravkom Lovrenovićem, ne znaci da "nastavljam priču na istu temu".

A ako si dobro procitao, moje povlacenje u vezi sa ovom temom odnosi se samo na moj prestanak "lose igre" sa tobom. Nigde nisam napisao da necu da ucestvujem u raspravi u bilo kojoj temi, a u ovoj pogotovo.

Brisanje i editovanje postova je pravo i obaveza moderatora svih foruma, pa i Foruma Krstarice, naravno u skladu sa Pravilnikom Foruma.

Ovde govoris o postovima u mnozini, ali posto se pozivas na moje "nastavljanje price na istu temu", pretpostavljam da mislis i na post u kojem komentarises moje upozorenje u vezi sa daljim razvojem price.

Taj post nije obrisan. Samo je editovan... http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=15185165&postcount=866
 
dont_panic_Im_muslim:
Ti si iz Kumanova ?
Iz zemlje kojoj je Albanija zapad :lol::lol::lol:
Kliknite za proširenje...

Ma ti si bre covece sa nekog sela bogu iza ledja za tebe je Kumanovo velegrad .Sa neba se vidi da si krajno isfrustriran i marginaliziran lazes izmisljas stvari ovo pa ono pa ne znam sta za tebe su i Kotromnjici bosnjaci vi ste CISTI SRBI KOJI SU PRESLI NA ISLAM kao i svako vanbracno dete puni ste frustracija na sve znam ja vas imao sam takve bosnjake na poslu .
 
kumanovo:
Ma ti si bre covece sa nekog sela bogu iza ledja za tebe je Kumanovo velegrad .Sa neba se vidi da si krajno isfrustriran i marginaliziran lazes izmisljas stvari ovo pa ono pa ne znam sta za tebe su i Kotromnjici bosnjaci vi ste CISTI SRBI KOJI SU PRESLI NA ISLAM kao i svako vanbracno dete puni ste frustracija na sve znam ja vas imao sam takve bosnjake na poslu .
Kliknite za proširenje...

krajnje brate krajnje!!! kako ide ucenje srpskog? treba neka pomoc?
 
Kosmatac:
Evo ja ću ti odgovoriti!

Prvo , pitanje zašto se neko nekom nije priključio u srednjem veku je kranje deplasirano jer feudalac je feudalac i on se priključuje gde njegov lični položaj najviše profitira!
Međutim neka svesnost o zajedničkom poreklu i bliskosti uvek je postojala , jer bez toga i nema prave feudalne snage , uvek se najbliži prvo udružuju , mada ima i usprotnih slučajeva , pa su i Nemanjića braća bili zakrvljeni ali su ipak njihove zemlje bile bliske!

Nego to na stranu!

Hum i Hercegovina je jedno te isto poBogu , i svoj srpski kontinuitet je barem sigurno oduvek dokazan!
Od Konstantina Porfirogeneta preko kneza Miroslava do cara Dušana koji je morao vraćati dedovinu od bosanskog bana!
E kad Nemanjići konačno izumiru onda bosanska dinastija Kotromaćića postaje srpskim kraljevima tako da humski knezovi postaju tj.ostaju posle Dušanove smrti vojvode bosanske!

Evo redom malo!

blagajska ploča kneza humskog Miroslava 12.vek!! , pisana "bosančicom" a suprugamu patarneka da ne kažem bogumilka sestra Kulina bana!

3197.jpg


Natpis glasi:

VA IME OCA I SNA I SVETAGO DUHA JA ŽU

PAN MIROSLAV ZIDAH CRKVA SVETAG

O KOZME I DAMIJANA U SVOIH SELIJAH U D

NI VELNEGA ŽUPANA SLAVNAGO NEMANE.

Crkva koju je sagradio je posvećena sv.Kozmi i Damjanu(sv.Vrači) zaštitnici Nemanjića!

Kao što je čovek ranije navodio , i ovde kaže "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha" , što lepo govori da je od od istočnog ispovedanja , što je i logično složićeš se?!

E tog istog kneza Miroslava je trebao naslediti knez Rastko Nemanjić , međutim on je otišao svojim putem i odrekao se svetovne vlasti , tako da ga nasleđuju Miroslavljev sin Andrija pa Petar , pa ponovo Andrija,....pa Toljen...Andrija!

Usvakom slučaju kad si već pitao i za Hercegovinu Šćepan Vukčić Kosača se proglašava Hercegom od sv.Save Huma(posle nazvanom Hercegovina)!

E sad je tu caka oko pripadnosti i kontinuitetu!! , zašto se Herceg Stjepan poziva na nekog šizmatičkog sveca koji je živeo gotovo 250 pre njega , a još dinastija Nemanjića izumrla pre njegovog hercegovanja 80 godina ranije!

U čemu su motivi Hercegovi za pozivanje na sv.Savu?! , kome on dokazuje bilo šta time ako je čista feudalna politka u pitanju??!! , možda Tomaševiću nabacuje ako je on srpski kralj koji se poziva na Nemanjiće uopšte tj.na krunu Prvovenačnog i Dušana , onda će on na nesuđenog humskog kneza Rastka tj.Sv.Savu!

Mislim da je ovo sasvim lep odgovor na tvoje pitanje !!:cool:
Kliknite za proširenje...
:ok::ok::ok:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Iako je poznato čiji je igrač Dubravko Lovrenović ipak da se osvrnem na ovaj tekst kad si se već potrudio da ga postiraš.
List BH DANI se čita otprilike u užem krugu porodice ljudi koji rade u tom nedjeljniku tako da ti to nije neki izvor na koji se trebaš ubuduće pozivati.

ljuba miljkovic:
Intervju za BH Dane: Prof. dr. Dubravko Lovrenović (2)


LOVRENOVIĆ:
U takvim je okolnostima jednu instituciju - Bosansku katoličku biskupiju - zamijenila alternativna struktura - Crkva bosanska - jednoga biskupa: katoličkog - zamijenio je episkop ili djed Crkve bosanske, i to kao koronator bosanskih kraljeva počevši od Tvrtka I. Kotromanića 1377. do zadnjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kojeg je u Jajcu novembra 1461. okrunio papinski legat.
Kliknite za proširenje...

I Lovrenović ti potvrđuje ulogu bosanske Crkve koju sam spominjao u ranijim postovima.
Znaš li šta je koronator ?
Dakle, bosanske banove je krunisao djed bosanske Crkve (koronator). Iste one crkve koju je i istok i zapad proglašavao heretičkom.
Krunisao je Tvrtka I tako da otpada priča da se Tvrtko krunisao na grobu Sv.Save što i Lovrenović potvrđuje riječima:

ljuba miljkovic:
LOVRENOVIĆ: Grb s ljiljanima u upotrebu ulazi nakon proglašenja Bosne kraljevstvom na Mitrovdan 1377, kada je Tvrtko I. Kotromanić okrunjen u Crkvi svetog Nikole u Milima kod Visokog.
Kliknite za proširenje...


Dakle, nije krunisan u Mileševu kako srpski "istoričari" vole da kažu nego u Milama kod Visokog gdje je i sahranjen.
 
Može li mi neko objasniti zašto neko prilikom posmatranja formiranja nacija ide dublje u (h)istoriju, i to zašto se uopšte korača u srednji vijek?

Mislim da se nema uopšte na umu o čemu je riječ kada je u pitanju buđenje nacionalne svijesti.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Miša Šmolja
Balkanske istorijske mitomanije, sto?
Odgovora
14
Pregleda
524
NickFreakyrgios
NickFreakyrgios

Back
Top