gost 422686
Buduća legenda
- Poruka
- 27.626
John Fitzgerald Kennedy, (Brookline, 29. maja 1917. - Dallas, 22. novembra 1963.) je bio američki demokratski političar najpoznatiji po tome što je od 1961. do smrti služio kao 35. predsjednik SAD.
John F. Kennedy se rodio kao sin Josepha P. Kennedyja i Rose Fitzgerald. Njegov otac bio je jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Massachusettsu, često navođen kao osnivač Kennedyjevih kao jedne od najmoćnijih političkih dinastija u SAD.
John Kennedy je u djetinjstvu razvio Addisonovu bolest, koja će ga, slično kao i mnoge druge kronične bolesti, mučiti cijeli život. Roditelji su njegovo zdravstveno stanje krili pred javnošću,[3] a sam Kennedy je tome doprinosio avanturističkim životnim stilom, kao i sklonošću raznim eksperimentalnim terapijama i lijekovima.
Kennedy je studirao na Harvardu, te prvi put pažnju javnosti privukao svojim diplomskim radom Why England Slept, koji je objavljen 1940. godine kao knjiga te postao bestseler.[4]
Nakon što su SAD ušle u drugi svjetski rat, Kennedy se pokušao javiti u vojsku, ali su ga odbili kao medicinski nesposobnog. Zahvaljujući političkim vezama, umjesto toga je dobio čin potporučnika u ratnoj mornarici i služio kao kurir mornaričkog sekretara u Washingtonu. Međutim, zbog ljubavne veze s Ingom Arvad, osumnjičenom za špijunažu u korist Hitlerove Njemačke, bio je premješten s tog položaja, i kasnije se obučio za zapovjednika torpednog čamca.[5] Poslan je na Pacifik, gdje je dobio komandu nad čamcem PT-109.[6] 2. kolovoza 1943. njegov čamac je uništen od strane japanskog razarača,[7][8] a Kennedy je, iako i sam teško ranjen, spasio jednog člana svoje posade. Za taj podvig je dobio niz odlikovanja.
Politička karijera
Kennedy na kovanici od 50 američkih centi.
Otac Joseph je političku karijeru bio namijenio starijem sinu Joseph Kennedy Jr., ali je on 1944. godine poginuo u ratu. Zbog toga je mlađi John preuzeo njegovo mjesto. Godine 1946. je kao kandidat Demokratske stranke glatko osvojio mjesto zastupnika u Kongresu.
Na njegovu ranu političku karijeru priličan utjecaj je imalo očevo prijateljstvo s republikanskim senatorom Josephom McCarthyjem, te zajednički antikomunizam. Zbog toga je mladi kongresmen Kennedy sudjelovao u progonima ljevičara i liberala optuženim za šurovanje sa SSSR-om.
Djelomično zahvaljujući McCarthyjevoj diskretnoj podršci, Kennedy je 1952. godine izabran u Senat. Tamo se nije previše istakao, najviše zbog sve gorih zdravstvenih problema, izazvanih posljedicama ranjavanja.
Godine 1953. oženio je Jacqueline Bouvier, s kojom je imao četvero djece.
Godine 1954. Kennedy je, zbog operacije kičme, bio prisiljen na duže mirovanje. Vrijeme je kratio pisanjem knjige Profili hrabrosti, koja će postati još jedan bestseler te ga učiniti jednim od najpopularnijih političara svog vremena. Knjiga je nagrađena Pulitzerovom nagradom za biografiju 1957., a Kennedy je tako postao prvi, za sada i jedini, američki predsjednik koji je dobio tu nagradu.[9] Istovremeno je Kennedy počeo uzimati nove lijekove kortikosteroide koji su mu ne samo pomogli da se, barem za javnost, riješi zdravstvenih problema, nego i da svojom mladolikom pojavom postane najperspektivniji političar svoje generacije.
Njegov otac je odmah prepoznao da bi takav Kennedy mogao postati predsjednik, ali pokušaj da izbori potpredsjedničku nominaciju na demokratskoj izbornoj konvenciji 1956. godine nije uspeo.
Atentat
Glavni članak: Atentat na Johna F. Kennedyja
Kennedy se krajem 1963. počeo pripremati za izbornu kampanju 1964. godine, pri čemu je poseban naglasak stavljen na južne države, gdje nije bio tako popularan kao u ostatku zemlje. U tu je svrhu odlučio posjetiti Teksas, te je 22. novembra 1963. sletio u Dallas.
Dok se u otvorenom automobilu vozio ulicama u društvu supruge i teksaškog guvernera Johna Conallyja, na povorku su ispaljena tri hica iz puške. Jedan je metak pogodio i ranio Conallyja, a dva su pogodila Kennedyja - jedan u vrat, i jedan u glavu. Kennedy je odmah odvezen u bolnicu gdje je nedugo potom proglašen mrtvim.
Nekoliko sati kasnije bivši marinac Lee Harvey Oswald je uhićen, a potom i optužen za atentat. Oswald je tvrdio da je nedužan, ali to nije imao prilike dokazati pred sudom. Dva dana kasnije je u policijskoj stanici pred TV-kamerama ubijen od strane Jacka Rubyja, vlasnika noćnog kluba povezanog s organiziranim kriminalom.
Suočen s činjenicom da se detalji ubojstva možda nikada neće razotkriti na sudu, Johsnon - koji je temeljem Ustava postao predsjednik - odobrio je rad specijalnog tijela zvanog Warrenova komisija, kojemu je cilj bio pronaći i objaviti sve vezano uz atentat. Zaključak komisije je bio da je Oswald djelovao sam i ubio predsjednika iz nepoznatih motiva.
Međutim, detalji vezani uz atentat i počinitelja su mnoge od samog početka mnoge natjerali da sumnjaju i odbace taj zaključak. Umjesto toga se nude razne alternativne teorije zavjere vezane uz širi krug počinitelja, kojima je svoj doprinos dao i Hollywood, ali i zaključi posebnog kongresnog odbora 1970-ih.
Mit o Kennedyju
Procesija na kennedyevom pokopu.
Atentat na Kennedyja je za svjetsku, a pogotovo za američku javnost, predstavljao veliki šok te ostavio prazninu koju njegov daleko stariji, neugledniji i manje karizmatični nasljednik nije bio u stanju napuniti.
Zbog toga se gotovo odmah počeo stvarati mit o Kennedyju kao jednom od najvećih državnika svog vremena čiji je brutalno presječeni mandat predstavljao svojevrsno zlatno doba američke demokracije. Tome je doprinos dala i udovica Jacqueline Kennedy, usporedivši svoj glamurozni boravak u Bijeloj kući s Camelotom - dvorom legendarnog kralja Arthura. Zbog toga se za Kennedyjevo predsjednikovanje danas često koristi izraz Camelot.
Taj mit su preuzeli, a kasnije rafinirali baby boomeri - generacija čiji su mnogi pripadnici baš u doba Kennedyjevog atentata postajali politički aktivnim, te u mladolikom, idealističkom predsjedniku-mučeniku vidjeli sami sebe. Zbog toga su ne samo američki liberali, nego i radikalni ljevičari Kennedyja preuzeli kao svoju ikonu te mu pripisivali zasluge za mnoge reforme i dostignuća njegovih prethodnika i nasljednika, pogotovo u oblasti borbe za mir u svijetu, prava crnaca, žena, homoseksualaca, zaštitu okoline i sl.
Taj trend je izgubio na snazi tek posljednjih par desetljeća, kada su povjesničari zauzeli mnogo objektivniji i emocijama manje nabijeni stav. Tome je doprinijelo i iznošenje mnogih kompromitirajućih podataka iz Kennedyjevog života, pogotovo onih koji su se ticali njegovih veza s organiziranim kriminalom, plejbojevskog načina života, upetljanosti u nerazjašnjenu smrt Marilyn Monroe kao i ovisnosti o narkoticima.
https://sh.wikipedia.org/wiki/John_F._Kennedy
Šta vi mislite sa koje je strane došao metak koji je Kenedija smrtno pogodio u glavu?
John F. Kennedy se rodio kao sin Josepha P. Kennedyja i Rose Fitzgerald. Njegov otac bio je jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Massachusettsu, često navođen kao osnivač Kennedyjevih kao jedne od najmoćnijih političkih dinastija u SAD.
John Kennedy je u djetinjstvu razvio Addisonovu bolest, koja će ga, slično kao i mnoge druge kronične bolesti, mučiti cijeli život. Roditelji su njegovo zdravstveno stanje krili pred javnošću,[3] a sam Kennedy je tome doprinosio avanturističkim životnim stilom, kao i sklonošću raznim eksperimentalnim terapijama i lijekovima.
Kennedy je studirao na Harvardu, te prvi put pažnju javnosti privukao svojim diplomskim radom Why England Slept, koji je objavljen 1940. godine kao knjiga te postao bestseler.[4]
Nakon što su SAD ušle u drugi svjetski rat, Kennedy se pokušao javiti u vojsku, ali su ga odbili kao medicinski nesposobnog. Zahvaljujući političkim vezama, umjesto toga je dobio čin potporučnika u ratnoj mornarici i služio kao kurir mornaričkog sekretara u Washingtonu. Međutim, zbog ljubavne veze s Ingom Arvad, osumnjičenom za špijunažu u korist Hitlerove Njemačke, bio je premješten s tog položaja, i kasnije se obučio za zapovjednika torpednog čamca.[5] Poslan je na Pacifik, gdje je dobio komandu nad čamcem PT-109.[6] 2. kolovoza 1943. njegov čamac je uništen od strane japanskog razarača,[7][8] a Kennedy je, iako i sam teško ranjen, spasio jednog člana svoje posade. Za taj podvig je dobio niz odlikovanja.
Politička karijera
Kennedy na kovanici od 50 američkih centi.
Otac Joseph je političku karijeru bio namijenio starijem sinu Joseph Kennedy Jr., ali je on 1944. godine poginuo u ratu. Zbog toga je mlađi John preuzeo njegovo mjesto. Godine 1946. je kao kandidat Demokratske stranke glatko osvojio mjesto zastupnika u Kongresu.
Na njegovu ranu političku karijeru priličan utjecaj je imalo očevo prijateljstvo s republikanskim senatorom Josephom McCarthyjem, te zajednički antikomunizam. Zbog toga je mladi kongresmen Kennedy sudjelovao u progonima ljevičara i liberala optuženim za šurovanje sa SSSR-om.
Djelomično zahvaljujući McCarthyjevoj diskretnoj podršci, Kennedy je 1952. godine izabran u Senat. Tamo se nije previše istakao, najviše zbog sve gorih zdravstvenih problema, izazvanih posljedicama ranjavanja.
Godine 1953. oženio je Jacqueline Bouvier, s kojom je imao četvero djece.
Godine 1954. Kennedy je, zbog operacije kičme, bio prisiljen na duže mirovanje. Vrijeme je kratio pisanjem knjige Profili hrabrosti, koja će postati još jedan bestseler te ga učiniti jednim od najpopularnijih političara svog vremena. Knjiga je nagrađena Pulitzerovom nagradom za biografiju 1957., a Kennedy je tako postao prvi, za sada i jedini, američki predsjednik koji je dobio tu nagradu.[9] Istovremeno je Kennedy počeo uzimati nove lijekove kortikosteroide koji su mu ne samo pomogli da se, barem za javnost, riješi zdravstvenih problema, nego i da svojom mladolikom pojavom postane najperspektivniji političar svoje generacije.
Njegov otac je odmah prepoznao da bi takav Kennedy mogao postati predsjednik, ali pokušaj da izbori potpredsjedničku nominaciju na demokratskoj izbornoj konvenciji 1956. godine nije uspeo.
Atentat
Glavni članak: Atentat na Johna F. Kennedyja
Kennedy se krajem 1963. počeo pripremati za izbornu kampanju 1964. godine, pri čemu je poseban naglasak stavljen na južne države, gdje nije bio tako popularan kao u ostatku zemlje. U tu je svrhu odlučio posjetiti Teksas, te je 22. novembra 1963. sletio u Dallas.
Dok se u otvorenom automobilu vozio ulicama u društvu supruge i teksaškog guvernera Johna Conallyja, na povorku su ispaljena tri hica iz puške. Jedan je metak pogodio i ranio Conallyja, a dva su pogodila Kennedyja - jedan u vrat, i jedan u glavu. Kennedy je odmah odvezen u bolnicu gdje je nedugo potom proglašen mrtvim.
Nekoliko sati kasnije bivši marinac Lee Harvey Oswald je uhićen, a potom i optužen za atentat. Oswald je tvrdio da je nedužan, ali to nije imao prilike dokazati pred sudom. Dva dana kasnije je u policijskoj stanici pred TV-kamerama ubijen od strane Jacka Rubyja, vlasnika noćnog kluba povezanog s organiziranim kriminalom.
Suočen s činjenicom da se detalji ubojstva možda nikada neće razotkriti na sudu, Johsnon - koji je temeljem Ustava postao predsjednik - odobrio je rad specijalnog tijela zvanog Warrenova komisija, kojemu je cilj bio pronaći i objaviti sve vezano uz atentat. Zaključak komisije je bio da je Oswald djelovao sam i ubio predsjednika iz nepoznatih motiva.
Međutim, detalji vezani uz atentat i počinitelja su mnoge od samog početka mnoge natjerali da sumnjaju i odbace taj zaključak. Umjesto toga se nude razne alternativne teorije zavjere vezane uz širi krug počinitelja, kojima je svoj doprinos dao i Hollywood, ali i zaključi posebnog kongresnog odbora 1970-ih.
Mit o Kennedyju
Procesija na kennedyevom pokopu.
Atentat na Kennedyja je za svjetsku, a pogotovo za američku javnost, predstavljao veliki šok te ostavio prazninu koju njegov daleko stariji, neugledniji i manje karizmatični nasljednik nije bio u stanju napuniti.
Zbog toga se gotovo odmah počeo stvarati mit o Kennedyju kao jednom od najvećih državnika svog vremena čiji je brutalno presječeni mandat predstavljao svojevrsno zlatno doba američke demokracije. Tome je doprinos dala i udovica Jacqueline Kennedy, usporedivši svoj glamurozni boravak u Bijeloj kući s Camelotom - dvorom legendarnog kralja Arthura. Zbog toga se za Kennedyjevo predsjednikovanje danas često koristi izraz Camelot.
Taj mit su preuzeli, a kasnije rafinirali baby boomeri - generacija čiji su mnogi pripadnici baš u doba Kennedyjevog atentata postajali politički aktivnim, te u mladolikom, idealističkom predsjedniku-mučeniku vidjeli sami sebe. Zbog toga su ne samo američki liberali, nego i radikalni ljevičari Kennedyja preuzeli kao svoju ikonu te mu pripisivali zasluge za mnoge reforme i dostignuća njegovih prethodnika i nasljednika, pogotovo u oblasti borbe za mir u svijetu, prava crnaca, žena, homoseksualaca, zaštitu okoline i sl.
Taj trend je izgubio na snazi tek posljednjih par desetljeća, kada su povjesničari zauzeli mnogo objektivniji i emocijama manje nabijeni stav. Tome je doprinijelo i iznošenje mnogih kompromitirajućih podataka iz Kennedyjevog života, pogotovo onih koji su se ticali njegovih veza s organiziranim kriminalom, plejbojevskog načina života, upetljanosti u nerazjašnjenu smrt Marilyn Monroe kao i ovisnosti o narkoticima.
https://sh.wikipedia.org/wiki/John_F._Kennedy
Šta vi mislite sa koje je strane došao metak koji je Kenedija smrtno pogodio u glavu?