"Kršcani i jevreji u Osmanskoj carevini",
Benjamin Braude i Bernard Lewis, "Kršćani i jevreji u Osmanskoj carevini", prikaz knjige
Knjiga koja ruši brojne mitove - "Kršćani i Jevreji u Osmanskoj carevini - Funkcioniranje jednog pluralnog društva", Benjamin Braude i Bernard Lewis, prijevod: Mirza Sarajkić i Ahmet Alibašić, izdavač: Centar za napredne studije, Sarajevo 2007.
Nedavno je iz štampe u izdanju Centra za napredne studije- Sarajevo izašla knjiga "Kršćani i Jevreji u Osmanskoj carevini - Funkcioniranje jednog pluralnog društva", koju su priredili Benjamin Braude i Bernard Lewis. Radi se o štivu koje tretira prije svega jednu historijsku temu direktno vezanu i za naše šire okruženje. Knjiga je aktuelna i zbog činjenice da historija na Balkanu nikada nije odvojena od sadašnjosti, pogotovo kada se radi o jednoj ovako osjetljivoj naučnoj problematici.
Ovo djelo počinje dužim uvodom uređivača Benjamina Braude i Bernarda Lewisa, a zatim slijede tri zasebne studije koje svaka na svoj način pokušava osvijetliti zadanu temu i to: poglavlje Koncept zimme u ranom islamu autora C.E. Boswortha, Utemeljujući mitovi millet sistema Benjamina Braude i Milleti i nacionalnosti: korijeni nepodudaranja nacije i države u postosmanskoj eri, istaknutog profesora historije na University of Wisconsin–Madison.
Posebno je značajna činjenica da se kao priređivač knjige i koautor uvoda potpisuje Bernard Lewis, „neprikosnoveni ekspert“ za prilike u osmanskom carstvu u određenim zapadnim naučnim, ali i političkim krugovima. Uzmemo li u obzir da je Bernard Lewis orijentalist koji u svojim dosadašnjim radovima nije pokazao neke posebne simpatije i naklonost prema islamu i muslimanima, čitava knjiga dobiva na težini i teško će ostaviti prostora dežurnim kritičarima i zagovornicima ukorijenjenih balkanskih mitologija. Prema tvrdnjama samih priređivača jako je teško bilo donijeti generalan stav o položaju nemuslimana na jednom tako velikom prostoru kakvo je bilo Osmansko carstvo i u tako dugom vremenskom razdoblju. Međutim, studija u svojoj suštini pokušava da opovrgne dva, prema autorima, široko rasprostranjena mita vezana za muslimansku toleranciju odnosno netoleranciju.
U Uvodu čitamo: „Jedan (mit, op.M.J.) islam predstavlja netrpeljivim, netolerantnim i nasilnim. Najbolji prikaz ovog mišljenja može se vidjeti u Gibbonovom legendarnom portretu fanatičnog ratnika, koji juri iz pustinje sa Kur`anom u jednoj i sabljom u drugoj ruci, nudeći svojim žrtvama jedan izbor od moguća dva. Drugi mit je onaj koji nam govori o međuvjerskoj i međurasnoj utopiji u kojoj muslimani, kršćani i Jevreji rade zajedno u jednakosti i harmoniji za vrijeme zlatne ere slobodnog intelektualnog pregnuća.“
Odabirom ranije spomenutih studija uređivači su pokušali pokazati kako su oba ova mita „relativno nova, tužno iskrivljena i produkt evropske, a ne islamske historije.“ Istina je kao i uvijek negdje između ove dvije krajnosti, tvrde autori. Položaj nemuslimana u islamu uopće, te u Osmanskom carstvu posebno, mnogo je složeniji i delikatniji od ova dva isuviše uproštena primjera.
Za detaljnu analizu i mnoštvo lucidnih zapažanja srdačno preporučujem ovo kvalitetno prevedeno i opremljeno štivo. Prevodioci Mirza Sarajkić i Ahmet Alibašić su bosansku biblioteku obogatili još jednim zanimljivim djelom koje bi trebalo pomoći u borbi protiv mitomanije koja nikada nije donijela nikakvo dobro čovječanstvu, a ni ovim prostorima. Istovremeno, dobili smo priliku da se upoznamo sa izdavačkom djelatnošću Centra za napredne studije u Sarajevu, institucijom koja ima ozbiljne ambicije da kroz imena koja je oko sebe okupila, preraste u relevantan bosanski "think-tank".
Muhamed Jusić
Prikaz je objavljen u "Preporodu" 01. septembra 2007. godine
http://www.cns.ba/izdanja_2.html
http://bhmuslimmonitor.info/ba/index.ph ... 9&Itemid=9