Bijah jednom slucajno u teretani sa dva Bosanca, puno nabildanih momaka, cuju se strastveni uzdasi, tipovi iskolacenih ociju (valjda zbog steroida) se sire kao paunovi pred ogledalom... Dodju ova dvojica jarana, drzali su garazu tada i dizali od jutra do mraka one teske motore... Radi neki tip benc pres (je l' se tako kaze na prostom srpskom?), muci se jedva, iako nabildan i jak. Kad dodje Marko (jedan od ove dvojice), fizicki mnogo manji od ovog tipa i poce dizati istu kilazu kao od sale, jos se zali da mu nije previse naporno i ljubazno pita da se poveca tezina (nastaje opci smijeh), a ovaj bilder se samo cudi. Marko mu rece da treba da dize motore 16 sati dnevno, pa ce biti jak kao Blek Stena...
Ne dizem tegove, imam prirodnu tjelesnu snagu i brzinu ruku (reflekse), imam osjecaj da bi mi samo usporili udarce, ali volim trcanje, borilacke vjestine, bacanje kamena s ramena, balote, odbojku, balet zbog estetike, salijevanje ploce, cijepanje drva i kopanje vinograda.
Moze biti dobra stvar kao kod Clinta Eastwooda za vrijeme kasnih sedamdesetih, nabijes finu definiciju, ali kad covjek pretjera, izgleda groteskno, kao da ima neke emocionalne probleme. Jos nesto, cijeli zivot ovako nesavrsen radim na savladjivanju, a ne pumpanju ega.