Multipleks skleroza-Pronađen uzrok i način lečenja?

"Posle sprovedenih detaljnih analiza 1.vrhunskih medicinskih eksperata u centralnoj stručnoj komisiji Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje-Beograd, 2.na čelu sa akademikom Profesorom Dr Vladimirom Kostićem, 3.sofisticarnih procena i velikog razumevanja Direktora ove institucije, gospođe Svetlana Vukajlović, interferon beta je od februara 2005. dostupan za 236 bolesnika u Srbiji. Redovna godišnja cena interferona beta za jednog bolesnika, u svetu, je oko 12.000 eura.
Docent Dr Jelena Drulović
"

С обзиром на то да је овде изнето доста неистина, чињенице су следеће:
1. Централна стручна комисија за лекове, састављена од 5 чланова има само два врхунска медицинска експерта; остала три члана су залутала по политичкој линији, а један од та три је тренутно у притвору. "Детаљне" анализе није радила Централна комисија за лекове јер то није њен посао већ Стручна поткомисија за неурологију.
2. На челу Централне стручне комисије није био проф. др Владимир Костић, већ проф. др Светозар Дамјановић, директор Института за ендокринологију КЦС.
3. Светлана Вукајловић не може да ради "софицистиране процене" важности увођења лека у терапију МС, зато што је правник по струци. Такође, нема ни речи о њеном "великом разумевању", с обзиром на то да су комисије тела које бира Управни одбор РЗЗО и који је донео одлуку да се првих 250 пацијената укључи у програм.
 
Ako pogledamo naslov teme, možemo se složiti da ta informacija nije bitna ali pošto sam taj citat preneo sa svrhom potpore o broju obolelih koji dobijaju interferon o trošku države a isti sam preuzeo sa zvaničnog sajta Udruženja obolelih od MS-a Srbije i tekst je potpisan od strane dr. Jelene Drulović, za čiji sam potpis rekao da nosi neku težinu, ovakvim objašnjenjem moderatora sasha_bgd, dolazimo do kakvog zaključka? Da li iznesena informacija nešto sugeriše ili ne? Da budem precizniji, ovo raskrinkavanje više spada u domen polu-informacija, sve dok ne znamo za šta je pomenuta osoba optužena pa i kompletan sastav komisije. Možda se optužba tiče rada u pomenutoj komisiji?! U tom slučaju, itekako ima smisla i potrebe reći celu informaciju.
Dalje, otvara se pitanje, kako je moguće da se netačna informacija nađe sajtu Društva MS-a Srbije i da na to niko ne reaguje nego sačeka temu na Krstarici i tu se pobije?

I na kraju, ako nije bitna, čemu čestitanje?

Žao mi je zbog ovog skretanja teme ali vas molim da sada završite započeto.
 
a zasto je vazna ta informacija?

@sale

svaka cast,,,BRAVO !

Informacija ne mora da bude mnogo vazna, ali...
Posto baja u pritvoru nije bio clan udruzenja ribolovaca ili mladih gorana, vec clan komisije koja je odlucivala o sudbinama obolelih od MS-a, ne vidim razlog da ne znamo neke stvari o njemu, tim pre sto se nalazi tamo gde se sada nalazi.
 
Paolo Zamboni, profesor medicine na Univerzitetu u Ferari u Italiji, došao je do spektakularnog otkrića. Dr Zambonijeva istraživanja ukazuju da MS nije, kako se inače veruje, jedno autoimuno stanje, nego vaskularna bolest.

Par malih problema ovde.

Zamboni je identifikovao probleme koji se mogu naći kod mnogo ljudi, od kojih velika većina nema MS. Nekoliko vaskularnih hirurga je takođe kontriralo Zambonijevim tvrdnjama, ukazujući na mnoge slučajeve MS u kojima nema vidljivih stenoza ili cerebrovaskularnih problema. Zambonijeve studije su urađene bez kontrola, i teško je reći koliko su njegovi rezultati realni.

Svakako, Zamboni nije pokazao nikakve podatke koji bi išli u korist njegovoj osnovnoj teoriji bolesti (nagomilavanje gvožđa u mozgu - uopšte mi nije jasno kojim mehanizmom bi to išlo zbog vaskularnih problema, ali možda on ima neku realnu ideju), iako bi takve studije trebalo da budu trivijalne (i preliminarne pre objavljivanja "spektakularnih rezultata").

Postoji mogućnost da ovde ima nečega, ali koliko vidim većina stručnjaka je veoma skeptična. Ne treba zaboraviti da se u oblastima medicine u kojima uzroci bolesti nisu jasni (MS, autizam, itsl.) i u kojima nema dobrih terapija stalno pojavljuju lekari koji reklamiraju "nove dokaze" i "nove terapije koje uspešno leče", i da se u praktično svakom takvom slučaju uvek na kraju ispostavi da se radilo o precenjivanju rezultata jedne anomalne studije, ili čak o direktnim prevarama.

Ono što je tužno u okviru ovog niza poruka je svesrdno pljuvanje po stručnjacima i po organizacijama koje se bore protiv MS. Za neke ljude je sve uvek jedna velika zavera.

Lekari i naučnici koji se bore protiv MS često imaju rođake ili prijatelje koji pate od te bolesti, a ovde ispada da su oni za profit spremni sve da prodaju i da sakriju uspešan lek protiv te bolesti. Fondacije koje finansiraju borbu protiv MS su finansirane od strane porodica i ljudi koji pate od ove bolesti, i na vodećim mestima se nalaze ljudi iz tih porodica. Sad ispada da će oni da se odreknu svojih roditelja, sestara i braće, svoje dece - za šta? Da bi održali fondaciju koju su stvorili radi uništenja ove bolesti?

Razumem delimično razloge za sumnju, farmaceutskim kompanijama se svakako ne može verovati. Ali one nisu jedini igrači, i okružene su lekarima i naučnicima koji imaju iskrenu i ličnu želju da se protiv bolesti bore. Potpuno razumem i razloge za frustraciju; radi se već koliko decenija, a nema dobrih lekova na horizontu.

Ali to je priroda nauke. Ovo je komplikovano pitanje, i odgovor nije jednostavan. Ostaje da se nadamo da će MS doći do tačke na kojoj se danas nalazi muskularna distrofija (za koju je potpuni lek, u vidu retroviralno-genetske terapije, veoma blizu).
 
Par malih problema ovde.

Zamboni je identifikovao probleme koji se mogu naći kod mnogo ljudi, od kojih velika većina nema MS. Nekoliko vaskularnih hirurga je takođe kontriralo Zambonijevim tvrdnjama, ukazujući na mnoge slučajeve MS u kojima nema vidljivih stenoza ili cerebrovaskularnih problema. Zambonijeve studije su urađene bez kontrola, i teško je reći koliko su njegovi rezultati realni.

Svakako, Zamboni nije pokazao nikakve podatke koji bi išli u korist njegovoj osnovnoj teoriji bolesti (nagomilavanje gvožđa u mozgu - uopšte mi nije jasno kojim mehanizmom bi to išlo zbog vaskularnih problema, ali možda on ima neku realnu ideju), iako bi takve studije trebalo da budu trivijalne (i preliminarne pre objavljivanja "spektakularnih rezultata").

Postoji mogućnost da ovde ima nečega, ali koliko vidim većina stručnjaka je veoma skeptična. Ne treba zaboraviti da se u oblastima medicine u kojima uzroci bolesti nisu jasni (MS, autizam, itsl.) i u kojima nema dobrih terapija stalno pojavljuju lekari koji reklamiraju "nove dokaze" i "nove terapije koje uspešno leče", i da se u praktično svakom takvom slučaju uvek na kraju ispostavi da se radilo o precenjivanju rezultata jedne anomalne studije, ili čak o direktnim prevarama.

Ono što je tužno u okviru ovog niza poruka je svesrdno pljuvanje po stručnjacima i po organizacijama koje se bore protiv MS. Za neke ljude je sve uvek jedna velika zavera.

Lekari i naučnici koji se bore protiv MS često imaju rođake ili prijatelje koji pate od te bolesti, a ovde ispada da su oni za profit spremni sve da prodaju i da sakriju uspešan lek protiv te bolesti. Fondacije koje finansiraju borbu protiv MS su finansirane od strane porodica i ljudi koji pate od ove bolesti, i na vodećim mestima se nalaze ljudi iz tih porodica. Sad ispada da će oni da se odreknu svojih roditelja, sestara i braće, svoje dece - za šta? Da bi održali fondaciju koju su stvorili radi uništenja ove bolesti?

Razumem delimično razloge za sumnju, farmaceutskim kompanijama se svakako ne može verovati. Ali one nisu jedini igrači, i okružene su lekarima i naučnicima koji imaju iskrenu i ličnu želju da se protiv bolesti bore. Potpuno razumem i razloge za frustraciju; radi se već koliko decenija, a nema dobrih lekova na horizontu.

Ali to je priroda nauke. Ovo je komplikovano pitanje, i odgovor nije jednostavan. Ostaje da se nadamo da će MS doći do tačke na kojoj se danas nalazi muskularna distrofija (za koju je potpuni lek, u vidu retroviralno-genetske terapije, veoma blizu).

Jos par, takodje, malih problema (nista licno):

Odgovor je prilicno uopsten, okruglo, pa na cose, ili moze da bidne, a ne mora da znaci.

Prvo, nisi pazljivo citao linkove koje su ljudi postavili. Potpuno je netacna konstatacija da je dr Zamboni identifikovao probleme koji postoje i kod velike vecine ljudi koji nemaju MS.

Nekoliko vaskularnih hirurga je takođe kontriralo... Upucujem na naseg mozda najkompetentnijeg vaskularca prof. dr Djordje Radak.

Zambonijeve studije su urađene bez kontrola... Netacno, postoji kontrolna grupa

Zamboni nije pokazao nikakve podatke... O pokazanim podacima govore stanja pacijenata nakon tretmana koje je izvrsio dr Zmboni, ali i dr Dake u SAD, dr Simka u Poljskoj...

Postoji mogućnost da ovde ima nečega... Das bi se otkrice prihvatilo ili odbacilo sprovodi se trenuitno istrazivanje u SAD, istrazivacki centar Buffalo, pod rukovodstvom dr Zivadinova, a ukljuceno je preko 1500 MS-ovaca kao i kontrolna grupa. Istrazivanje finansiraju MS udruzenje Kanad4e i MS udruzenje Amerike. Upucujem i na spisak donatora ovog istrazivanja.

ali koliko vidim većina stručnjaka je veoma skeptična...Relativno. Upucujem na ogroman spisak strucnjaka koji podrzavaju Zambonija.

Ono što je tužno u okviru ovog niza poruka je svesrdno pljuvanje po stručnjacima i po organizacijama koje se bore protiv MS... Nisam primetio da je neko pljuvao po strucnjacima. Strucnjacima, ne svim, se zamera sto cute. Skoro niko nije rekao ni jednu rec o ovom otkricu o kome se jako puno prica u celom svetu. Da li se slazu, da li e ne slazu, da li ne znaju... neka kazu bilo sta, ali d kazu.
Oboleli od MS-a u Srbiji saradjuju sa sapatnicima iz Hrvatske. U Srbiji i ?Hrvatskoj ima preko 20 MS udruzenja. Svima su poslati, vise puta mailovi. Osim glavnog MS udruzenja Srbije(koje je popkazalo interesovanje) niko drugi nije nasao za shodno ni da odgovori na mail.

Da ne davim vise ljude ovolikim pisanjem. Ni ja licno ne verujem u teorije zavere, ali u slucaju dokazivanja da je Zamboni u pravu treba procitati tekstove koji govore o gubitcima farmaceutskih kokmpanija, nekih lekara, a i ljudi koji su zaseli na vodece pozicije u nekim udruzenjima.

I da razjasnimo, ja ne znam da li je Zamboni u pravu ili ne (voleo bih da jeste), ali necu dozvoliti sebi da tvrdim ni za ni protiv dok se ne pojave rezultati istrazivanja koja su u toku.
 
Poslednja izmena od moderatora:
I da razjasnimo, ja ne znam da li je Zamboni u pravu ili ne (voleo bih da jeste), ali necu dozvoliti sebi da tvrdim ni za ni protiv dok se ne pojave rezultati istrazivanja koja su u toku.

Sa tim nema problema. :)

Ne želim da ulazim u priču o detaljima. Na linkovima koji su poslati se pominje i nekoliko studija (recimo, u Kanadi) koje nisu videle ono što je Zamboni video (tj. nisu našle izraženije probleme kod MS pacijenata nego kod generalne populacije). Predloženi mehanizam je i dalje problematičan. No, ostaje da se vidi, i besmisleno je pričati o tome pre nego što se stvari još malo istraže.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Malo sam bio odsutan ovih dana i čitao što se piše vani.Tamo je puno puno više izazvalo interesovanja nego kod nas.Oglašavaju se istraživači ,doktori, MS društva, razvila se velika polemika i diskusija što je dobro.Jutros pogledam kakva je situacija kod nas niko merodavan od stručnjaka muk...Valjda kaskamo za svetom u svemu...No to nije toliko ni važno,bitno je da ovo krene u svetu vremenom mora doći i do nas!
 
Malo sam bio odsutan ovih dana i čitao što se piše vani.Tamo je puno puno više izazvalo interesovanja nego kod nas.Oglašavaju se istraživači ,doktori, MS društva, razvila se velika polemika i diskusija što je dobro.Jutros pogledam kakva je situacija kod nas niko merodavan od stručnjaka muk...Valjda kaskamo za svetom u svemu...No to nije toliko ni važno,bitno je da ovo krene u svetu vremenom mora doći i do nas!


Upravo je ovo suština onoga što oboleli zameraju: MUK!!!
 

Back
Top