Muhamed Hevaji Uskjufi-prvi bosanski recnik

[Mrkalj]

Dobar primjer ne samo tendencioznosti, ili ograničenosti, ii možda nečeg iz psihijatrijskoga učevnika.

Za plodonosnu raspravu potrebno je:

1. znanje o problematici

2. relativna nepristranost, tj. ako je osoba ipak zagrijana da dokaže ovo ili ono, ipak intelektualno poštenje nadvlada, pa makar bilo u sukobu s željenim rezultatom za pojedinca

3. logički kapacitet, tj. detekcija logičkih pogrješaka (skretanje s teme, oslanjanje samo na autorite i zastarjele podatke, ignoriranje ključnih argumenata,....)

4. darovitost razlikovanja bitnog i nebitnog.

I uza sve to potrebna je "intelektualna empatija", da tako kažemo. Veliki književni kritik George Steiner prikazao je kako neki ljudi jednostavno, makr koliko daroviti i informirani, ne mogu pojmiti niz područja ako "nemaju sluha" za njih. To se odnosi na umjetnost, no isto se odnosi na raspravu koja uključuje, bar dijelom, filozofeme i argumente koji nisu strogo znanstveni, ni u humanističkome području.

1. Hrobi, da li je broj Hrvata u Bosni iznad 3%? Koliko od njih su ikavci?

 

[Krishna]

1. Hrobi, da li je broj Hrvata u Bosni iznad 3%? Koliko od njih su ikavci?

У средњој Босни данас скоро нико не прича икавски, само шачица стараца.

Међу католицима средње и млађе генерације у БиХ икавица се данас нешто чешће море чути само у Посушју и Дувну, али и тамо преовладава (и)јекавица.

 

[psmaniac]

Ne vidim da tu baš ima argumenata, no navest ću samo neke trivije:

1. u pogledu motivike, srpski jezik je idolizirao dio srpske povijesti, no i općenito junake protutuske borbe.
To sve nema veze s jezičnim vidovima, književnom vrijednošću, niti rasprostranjenošću.Točno je da srpska usmena književnost veže motive iz razdoblja srpskih kraljevskatav, carstva, te opadanje, a u likove iz toga tematskoha ciklusa, ne samo etnički srpske ili bliske narode, nego i bilo kod istaknutog antiturskoga borca, bez obzira na narodnost.

2. bošnjački/bosanski jezik ima daleko razvijeniju i prošireniju narodnu epiku od srpskog (i hrvatskoga).
Dosta je pogledati djela crnogorskoga guslara Avde Međedovića, no i pivače/pjevače koje je Luka Marjanović uvrstio u jednu od
knjiga "Hrvatskih narodnih pjesama", a prema onodobnim starčevićanskim shvaćanjima. Naravno, većina je motiva i likova iz bošnjačko-islamskoga miljea:

https://archive.org/details/hrvatskenarodne01hrvagoog/page/n1

https://en.wikipedia.org/wiki/Avdo_Međedović

3. u hrvatskom jeziku vrijedi ono što i za većinu zapadnih jezika: tu su motive važne za nacionalnu sudbinu opjevali umjetnički književnici, a narod (nepismeni) u puno manjoj mjeri. U hrvatskoj se usmenoj književnosti pojavljuje i povijesno srpska motivika (Kraljević Marko, Kosovska bitka, Miloš Obilić,..), junaci protuturske borbe ne-Slaveni (Skender beg, Sibinjanin Janko,..), no i hrvatski borci, napose senjski i kotarski uskoci (Ive Senjanin, Stipan Sorić, Vuk Mandušić,..), Kružić, te banovi Zrinski, Frankapani i sl.

Starije vlastele od 8. do 14. st. nema praktički ništa jer se oni najstariji i nisu nlazaili ni u kakvim egzistencijalnim situacijama, dok je ratovanje i sl. bilo u rukama novih ljudi (Kružić, Faničić, Zrinski,..).

Hrvati su, slični- naravno, na bitno nižoj razini i manjoj uvezanosti- Englezima, kod kojih nema ništa o njihovim sukobima osim u umjetničkoj književnosti.
U Hrvata je, npr. Sigetski boj opjevan, osim na madžarskom, i u djelima-epopejama Petra Zrinskog, Jurja Barakovića, Vladislava Menčetića, Andrije KačićaMiošića, Rittera Vitezovića, te još nekih drugih. To, u to doba, nije imao nijedan drugi južnoslavenski narod.


Petar Zrinski i njegova Opsida sigecka u povjesnicama hrvatske književnosti


Hrvatska epika- nadam se da moderator ne će biti tako ograničen da briše slike ili poveznice, budući da s e pokazao "široke ruke" prema svima koji su "drukali" "za srpsku stvar"- no u drugačijim slučajevima, drugojačije: itekako je rasprostranjena, samo je predmetom književnika umjetnika, a ne u toj mjeri narodnih guslara:

Iz razdoblja predturske borbe nema nikakvih usmenih pjesama (junačkih) ni u srpskom korpusu, jer zato nijebilo potrebe; nema ni u hrvatskom, jer zato isto nije bilo potrebe; glede Kašića- tajsa srpskom motivikomnije imao veze, vjerojatno se misli na Andriju Kačića Miošića koji i jest rabio i srpsku motiviku, no podnipošto središnje u svom besteleru "Razgovor ugodni naroda slovinskoga", u kom ima, ako ćemo po imenima, najviše Hrvata, pa ond araznih Srba i Vlafa, Bošnjaka katolika, Bugara, Mađara, Talijana, Albanaca,....

https://hr.wikisource.org/wiki/Razgovor_ugodni_naroda_slovinskoga
https://verbum.hr/knjige/razgovor-ugodni-naroda-slovinskoga-200

Jedini stariji spjev staroengleske književnosti, Beowulf, zbiva se u Danskoj i govori o Dancima, a ne o Englezima. I?



Pogledajte prilog 629005

Pogledajte prilog 629006

Додај у кошару!

 

[Urvan Hroboatos]

Додај у кошару!

Kaoko je ono Ješua bio rekao?

Margaritas ante porcos?

 

[Mrkalj]

Margaritas ante porcos?

Debeli se javio. On to zna najbolje.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Kaoko je ono Ješua bio rekao?

Margaritas ante porcos?

Urvane, može li neko pojašnjenje vezano za mesece kod muslimana našeg jezika?

 

[Mrkalj]

Fujad Baćićanin (doktorska disertacija 2016, Filološki, Beograd):

Nismo vami mi zlotvori, Bog nas jedan jer satvori, bud’te Bogu bogodvori, hod’te nami vi na viru” (Nametak 1981: 121). Posebno je karakteristično da pesnik ovaj stih nije napisao u obliku Hod’te nami vi u viru, odnosno što hrišćane i ostale nemuslimane pesnik nije pozvao u veru već na veru. Istraživači imaju različita tumačenja u vezi sa misaonom sadržinom ove pesme. Ozbiljni poznavaoci alhamijado književnosti smatraju da je ovim stihom, odnosno ovom pesmom, Muhamed Hevaija Uskufija uputio poziv hrišćanima da prihvate islam i da se na taj način ostvari jedinstvo i prestanu međuverski sukobi, dok drugi istraživači i takođe ozbiljni poznavaoci alhamijado književnosti smatraju da je ustvari Uskufija uputio poziv na veru, odnosno na verovanje, na saradnju, na poštovanje, na zajednički život u miru i toleranciji.

Dakle, prema Baćićaninu, Uskufijin poziv nije bio upućen svetosavskim Srbima kao poziv na preveravanje u islam, već poziv ateistima da postanu vernici. Zanimljivo. Liči na demagogiju.


Interesantni su i njegovi stavovi vezani za bošnjaštvo "Sandžaka", zalaganje za njegovu autonomiju, samoopredeljenje i verovatno povezivanje sa Bosnom.