мудрост

slutim (o5) da vecina umetnika ima u sebi neku samodestruktivnu crtu, kao da moraju da uniste nesto 'u' da bi stvorili 'van'
nema pravog umetnika bez hipersenzibilnosti, ovi sto je pokusavaju nadomestiti ucenoscu i elokvencijom, sto tuki kaze falsifikovanjem i oponasanjem su bedni klovnovi.
na zalost, takvih su pune citanke i programi visokoskolskih ustanova
iako je hipersenz. osnova za umetnika, sama po sebi nista ne postize sem emotivnog disbalansa ako nije potpomognuta drugim sposobnostima ( ispravno logicko rasudjivanje i 'objektivnost')

Je l' si gledala film ''Nora''? Ovo što si napisala me je podsetilo na Džojsa, naime na ono kada on prvo priželjkuje, a kasnije i nagoni Noru da ga prevari sa nekim. Ima jedna mnogo dobra scena gde on zapodene mnogo gadnu svađu iz čista mira, posle čega mu ona kaže ''Ti kao da želiš da stvaraš sebi nesreću u životu da bi imao o čemu da pišeš.'' Pogodila je tom izjavom u centar. On mora da uništi nešto u sebi da bi stvorio nešto vani. Ali to je čist pozeraj. Vrhunac neautentičnosti.

Prave umetnike na stvaranje nagoni diktat sopstvene duše, i to u onim životnim okolnostima kada su suočeni sa ogromnom patnjom i opasnošću. Tu nije uključena nikakva želja za slavom ili za poistovećivanjem sa velikim umetnicima prošlih doba.
 
Poslednja izmena:
Je l' si gledala film ''Nora''? Ovo što si napisala me je podsetilo na Džojsa, naime na ono kada on prvo priželjkuje, a kasnije i nagoni Noru da ga prevari sa nekim. Ima jedna mnogo dobra scena gde on zapodene mnogo gadnu svađu iz čista mira, posle čega mu ona kaže ''Ti kao da želiš da stvaraš sebi nesreću u životu da bi imao o čemu da pišeš.'' Pogodila je tom izjavom u centar. On mora da uništi nešto u sebi da bi stvorio nešto vani. Ali to je čist pozeraj. Vrhunac neautentičnosti.

Prave umetnike na stvaranje nagoni diktat sopstvene duše, i to u onim životnim okolnostima kada su suočeni sa ogromnom patnjom i opasnošću. Tu nije uključena nikakva želja za slavom ili za poistovećivanjem sa velikim umetnicima prošlih doba.

ta mazo-sado crta, tako cesta kod umetnika. tera je da ga vara jer uziva u bolu i 'krvi'. samo tako moze da oseti da je 'ziv'
ne moze ta vrsta umetnika bez drame. ako je nema u zivotu, stvorice je po cenu samounistenja.
po meni je to 'nizi' oblik umetnika, autodestrukivci, bludnici , narkomani. na njih ne deluju umerene senzacije, nego samo preterane

uvek se setim onog auralijana buendije kako pravi zlatne ribice nestvarno lepa samo zato da bi mogao da ih unisti

ili Poa koji je zedan krvi devojcica, zato sto ga one ubijaju svojom mladoscu
no nebitno to sad

mislim da je pravi nadumetnik neko kao NiceovZaratustra. ko ce iz hipersenz. i iracionog izvuci nabolje, sjediniti to najbolje sa 'svetlom stranom',( logika i racio) apolon i dionis
i da zanemari potpuno 'civilizaciju'
kad kazem ciilizacija mislim na sve ono prakticno, tehnicko, finanssijsko inzenjersko, ekonomsko...nearistokratsko....musko:mrgreen:
 
....tragedija , kao takozvani umetnički pravac , uvek je prosijačenje publiciteta , ili negativna kampanja da se steknu simpatije i navodno razume pa i opravda zločin koji je počinila takozvana tragična ličnost....primer tragične ličnosti , mitski , nebuloznih razmera je Odisej....jedan krivonogi spletkaroš , razbojnik , pljačkaš sredozemnih mora , ubica iz zased , vlastoljubivi sinoubica.....u Odiseji su mudri atinjani prepoznali svo pesničko bunilo i o tome jasno govorili po ulicama atinskim.....to je bio školski primer zla od koje je trebalo vaspitno čuvati mladež.....zbog takvog prilaza tragičnim dušama , čuvenom atinjaninu je suđeno i zna se kako je presuđeno.....još grđi tragičan lik je Sizif....spletkaroš , cinkaroš , ucenjivač , podvodač , kompletna ništarija......
.....danas se do nivoa prostakluka zloupotrebljava tragedija u prosijačenju publiciteta , na svim društvenim nivoima......to arčenje ovog modela , sve u svemu treži obrazovnoj kretenizaciji društva i zaglupljivanju masa....

....uzgred , treba znati da Isus nije tragična ličnost......on je žrtva zločinaca i njihove zločinačke udruge totalno kretenizovanog društva !
 
Poslednja izmena:
....tragedija , kao takozvani umetnički pravac , uvek je prosijačenje publiciteta , ili negativna kampanja da se steknu simpatije i navodno razume pa i opravda zločin koji je počinila takozvana tragična ličnost....primer tragične ličnosti , mitski , nebuloznih razmera je Odisej....jedan krivonogi spletkaroš , razbojnik , pljačkaš sredozemnih mora , ubica iz zased , vlastoljubivi sinoubica.....u Odiseji su mudri atinjani prepoznali svo pesničko bunilo i o tome jasno govorili po ulicama atinskim.....to je bio školski primer zla od koje je trebalo vaspitno čuvati mladež.....zbog takvog prilaza tragičnim dušama , čuvenom atinjaninu je suđeno i zna se kako je presuđeno.....još grđi tragičan lik je Sizif....spletkaroš , cinkaroš , ucenjivač , podvodač , kompletna ništarija......
.....danas se do nivoa prostakluka zloupotrebljava tragedija u prosijačenju publiciteta , na svim društvenim nivoima......to arčenje ovog modela , sve u svemu treži obrazovnoj kretenizaciji društva i zaglupljivanju masa....

....uzgred , treba znati da Isus nije tragična ličnost......on je žrtva zločinaca i njihove zločinačke udruge totalno kretenizovanog društva !

:) razumem tvoj stav

pa umetnot to i radi prosiruje granice; od olosa napravi tragicnog junaka, od junaka olosa.
sagleda iz drugacije perspektive, ugla... uoblicii reci, slike zvuke na cudan, velepan, volseban nacin

i sta se tim postigne?
sem neospornog estetskog uzitka i zivotne radosti

obaraju se ustaljni obrasci, misljanja i delovanja sto vodi ka promeni, revoluciji,,,kreaciji, bogu
 
....tragedija , kao takozvani umetnički pravac , uvek je prosijačenje publiciteta , ili negativna kampanja da se steknu simpatije i navodno razume pa i opravda zločin koji je počinila takozvana tragična ličnost....primer tragične ličnosti , mitski , nebuloznih razmera je Odisej....jedan krivonogi spletkaroš , razbojnik , pljačkaš sredozemnih mora , ubica iz zased , vlastoljubivi sinoubica.....u Odiseji su mudri atinjani prepoznali svo pesničko bunilo i o tome jasno govorili po ulicama atinskim.....to je bio školski primer zla od koje je trebalo vaspitno čuvati mladež.....zbog takvog prilaza tragičnim dušama , čuvenom atinjaninu je suđeno i zna se kako je presuđeno.....još grđi tragičan lik je Sizif....spletkaroš , cinkaroš , ucenjivač , podvodač , kompletna ništarija......
.....danas se do nivoa prostakluka zloupotrebljava tragedija u prosijačenju publiciteta , na svim društvenim nivoima......to arčenje ovog modela , sve u svemu treži obrazovnoj kretenizaciji društva i zaglupljivanju masa....

....uzgred , treba znati da Isus nije tragična ličnost......on je žrtva zločinaca i njihove zločinačke udruge totalno kretenizovanog društva !

Pretpostavljam da je osuđeni Atinjanin o kom pričaš Sokrat. On je kritikovao tragediju i umetnost uopšte. Smatrao je da ljude odvlači od suštine, od istine. A Odisej nije tragični junak, ni po jednom znanom shvatanju tog koncepta.

Izvorna tragedija nema nikakve veze sa ovim što pričaš. Imaš pravo da je ono što se danas naziva tragedijom ili prosjačenje pažnje ili apologija raznoraznih vidova probisvetizma, ali si Grke evidentno slabo razumeo.
 
moze rat protiv muskarca, ako je samo 'povrsinski'
kao oluja na moru, a na dnu sve mirno i skoljka plava -spava:mrgreen:

a sto se tice lirike i epike, ajd ok
maknite se vac jednom iz lirskih voda gde vam mesto nije i pisite epske fantazije i slicna suvoparna mlati*****
da ne moraju jadni zenski lazari gurati glavu u plinske sporete jer muz ne moze podneti da ga je nadmasila u 'njegovoj oblasti'
јел мудро да тако показујеш љубавни (неус)пех?
ратује се због неразумевања, похлепе и глупости...
живот никад не мирује...
 
Brakove treba ukinuti, ono što narušava lepotu seksa i medjusobnog obožavanja je upravo institucionalizacija strasti i ljubavi, kroz brak, decu, ideju porodice uopšte. Brak je najniža trgovačka kalkulacija, ja zaista ne znam nikog da je trajno srećan u braku, kao i u svemu drugom gde se guše prirodni nagoni. To je jedna vrsta bolesti i hrpe problema koji samo izviru. Isto je i sa školom, kad uzmeš sam da učiš i istražuješ vodjen svojom prirodnom radoznalošću, onda postaješ obrazovan, stičeš znanja, napreduješ u umnom smislu, to je igra za tebe, dok kad je to institucionalizovano strogim zakonima škole i nametnutim gradivom prirodan duh pada i biva sputan, a oni prirodno skloni rutini i besmislenim pravilima napreduju. Isto i sa poslom, ako radiš nešto što ne voliš i što ne radiš po svojim pravilima, ma kako da si uspešan nikad nećeš biti srećan i zadovoljan. Isto je i sa medjuljudskim odnosima, treba da stremiš sličnima sebi, a ne da se prilagodjavaš socijalizaciji u prinudnim ustanovama poput škole, posla, vojske itd.

Mi ni sami nismo svesni koliko smo neslobodni, zarobljeni, podvrgnuti nekakvim glupim pravilima države i društva. Jbt svi pljuju Spartu jer su decu otimali od roditelja sa sedam godina i odvodili ih na prinudan trening, a zapitajmo se šta je ono što savremene škole rade? Pod pretnjom zakona otimaju decu i odvode ih prinudno u škole gde se uče regimentaciji, strukturi, redu, poštovanju autoriteta, prisilnoj socijalizaciji, gušenju svake individualnosti, drugim rečima pripremaju se da budu robovi kad odrastu.
 
Celu ljudsku civilizaciju treba poništiti,au pm!:hahaha::rotf:
Naravno,da je ovo nerazumevanje bića zvanog homosapiens,njegove uzlazne kulture i civilizacije...
Asocijalnost prosto fercera iz teksta...:mrgreen:

таман посо, драгуљче лоло, само јеврејски део.
златнотелеће ти човек описо...
има и добрих јевреја, ал су ретки.
 
Celu ljudsku civilizaciju treba poništiti,au pm!:hahaha::rotf:
Naravno,da je ovo nerazumevanje bića zvanog homosapiens,njegove uzlazne kulture i civilizacije...
Asocijalnost prosto fercera iz teksta...:mrgreen:

Ipak sam manje asocijalan od tebe, kvazi-duhovitog matorca sa humorom na nivou Žikine Dinastije i 20.000 poruka za pojasom. Generalno si jedna od najjadnijih i najdosadnijih pojava koja se ikad pojavila na krsti. Sad ću lepo da te blokiram, ne jer si me nečim naljutio nego jer smaraš i gadno mi je da čitam ove tvoje staračko-seljoberske mudrosti prožete klozetskim humorom. Aj pali propalitetu matori, ide blok na tvoju prljavštinu
 
Ljubav je eventualno osmisljena da uljepsa brak, dakle, poslije braka i u odnosu na racionalan izbog supruga, od strane roditelja i porodice. A ne prije braka radi jeftinog zadovoljstva i fantazije.

Kakvo lupetanje. Kakva pogrešna postavka prioriteta. Kakav si ti autoritet da govoriš o Ljubavi?
Iz tvog komentara se vidi da niti omirisao nisi šta to znaši Ljubav a kao i najčešće uvijek se nađe takav neko koji o nečemu nema pojma da baš o tome daje kritike i komentare. Govoriš iz okorelog ega kao i uvijek. Razum i logika... to je sve čim se povodiš. Tvoj razum i logika ne raspolažu sa adekvatnim informacijama i iskustvima na račun kojih mogu da donesu validne zaključke.

Ljubav i svjetovni brak nemaju nikakve veze. Ljubav je čist proizvod otvorenosti, povjerenja i bezuslovnog davanja prema objektu našeg interesovanja. Polaritet, ne samo u fizičkom tijelu već i u samom duhu (muški i ženski princip) određuje našu naklonjenost prema nekome. Postoji više razloga da se prema nekome otvorimo i da se dajemo u povjerenju, kao recimo odnos majke i djeteta, roditelja i djece uopšte, ali Ljubav koja izrasta iz odnosa polariteta (muškog i ženskog principa) je svojstvena. Takva Ljubav je posledica pronalaženja svog balansa, svog drugog dijela rascijepljene duše. Jedinstvo polariteta se ostvaruje totalnim predavanjem. Na fizičkom nivou se to ostvaruje kroz tjelesnost, očito, a na duhovnom nivou se ogleda u jedinstvu (Jednoti) duha. Na duhovnom nivou, u Ljubavi, polariteti se stapaju u Jedno.

Brak.... na duhovnom nivou je božanski i namjeren je da bude samo sa onim dijelom duše koji je od nas otcijepljen. Taj 'brak' je iskonski i od iskona nikada i nije prestajao da bude, bez obzira na otcijepljenost polariteta jedne duše na samom početku putovanja kroz iskustva.

Svjetovni brak je formalnost koja je posledica zadovoljenja moralnih normi ili pak zablude da smo pronašli svoj tako željeni drugi dio duše. Brak koji je isključivo ovjeren ljudskim zakonima nije istinski. Istinski brak je onaj koji je ovjeren Srcem onih koji ga prihvataju.

Srce i razum... kako u zanosu zaljubljenosti prepoznati šta je srce a šta razum ?
Ljubav i zaljubljenost nisu isto.

Ti recimo, budući da si okoreo u razumu, zbog te okorelosti trenutno nemaš pristup srcu. Srce je za tebe kao i Ljubav; osmišljeno da uljepšava doživljaj romantike. Čista logika.
 
Ipak sam manje asocijalan od tebe, kvazi-duhovitog matorca sa humorom na nivou Žikine Dinastije i 20.000 poruka za pojasom. Generalno si jedna od najjadnijih i najdosadnijih pojava koja se ikad pojavila na krsti. Sad ću lepo da te blokiram, ne jer si me nečim naljutio nego jer smaraš i gadno mi je da čitam ove tvoje staračko-seljoberske mudrosti prožete klozetskim humorom. Aj pali propalitetu matori, ide blok na tvoju prljavštinu
:sad2::hahaha::rotf:
 
Kakvo lupetanje. Kakva pogrešna postavka prioriteta. Kakav si ti autoritet da govoriš o Ljubavi?
Iz tvog komentara se vidi da niti omirisao nisi šta to znaši Ljubav a kao i najčešće uvijek se nađe takav neko koji o nečemu nema pojma da baš o tome daje kritike i komentare. Govoriš iz okorelog ega kao i uvijek. Razum i logika... to je sve čim se povodiš. Tvoj razum i logika ne raspolažu sa adekvatnim informacijama i iskustvima na račun kojih mogu da donesu validne zaključke.

Ljubav i svjetovni brak nemaju nikakve veze. Ljubav je čist proizvod otvorenosti, povjerenja i bezuslovnog davanja prema objektu našeg interesovanja. Polaritet, ne samo u fizičkom tijelu već i u samom duhu (muški i ženski princip) određuje našu naklonjenost prema nekome. Postoji više razloga da se prema nekome otvorimo i da se dajemo u povjerenju, kao recimo odnos majke i djeteta, roditelja i djece uopšte, ali Ljubav koja izrasta iz odnosa polariteta (muškog i ženskog principa) je svojstvena. Takva Ljubav je posledica pronalaženja svog balansa, svog drugog dijela rascijepljene duše. Jedinstvo polariteta se ostvaruje totalnim predavanjem. Na fizičkom nivou se to ostvaruje kroz tjelesnost, očito, a na duhovnom nivou se ogleda u jedinstvu (Jednoti) duha. Na duhovnom nivou, u Ljubavi, polariteti se stapaju u Jedno.

Brak.... na duhovnom nivou je božanski i namjeren je da bude samo sa onim dijelom duše koji je od nas otcijepljen. Taj 'brak' je iskonski i od iskona nikada i nije prestajao da bude, bez obzira na otcijepljenost polariteta jedne duše na samom početku putovanja kroz iskustva.

Svjetovni brak je formalnost koja je posledica zadovoljenja moralnih normi ili pak zablude da smo pronašli svoj tako željeni drugi dio duše. Brak koji je isključivo ovjeren ljudskim zakonima nije istinski. Istinski brak je onaj koji je ovjeren Srcem onih koji ga prihvataju.

Srce i razum... kako u zanosu zaljubljenosti prepoznati šta je srce a šta razum ?
Ljubav i zaljubljenost nisu isto.

Ti recimo, budući da si okoreo u razumu, zbog te okorelosti trenutno nemaš pristup srcu. Srce je za tebe kao i Ljubav; osmišljeno da uljepšava doživljaj romantike. Čista logika.

Ljubav je za zene, jer uvijek voli onaj ko je losiji boljega. Tako sugerise i Nice u svom Zaratustri. Uvijek ce djeca voljeti svoje roditelje jer zele da porastu i postanu kao i oni. Tu se radi o rastu, a zena je na pola puta izmedju djeteta i muskarca, i zbog toga je uvijek optimisticna, tj. ima cemu da se nada.
 
Kako to da te ovde Tuki onda niko ne voli,a ovamo se busaš da si naj ovo naj ono...?:lol::mrgreen:
Da si najbolji,po tvojoj (Ničetovoj) teoriji (koja je šuplja:roll:) svi bi trebali da gledamo u tebe kao u Boga?
Đizuza?
A slučaj je obrnut,a konkluzije izvedi sam...:mrgreen:
 

Back
Top