Moralna ispravnost oružane revolucije

[JA KOJI JESAM]

pa mi postojimo. dakle biće je kao pojava neminovnost. matematička verovatnoća da ga nije bilo pre nas je ravna nuli.
osim organskog/ovosvetskog nama poznatog mogući su i drugi oblici. ali priča o tome nije predmet ove teme. pre one mištobove.)

Biće nije pojava, već ono sobom, svojom voljom i pažnjom, pojavi svjedoči.

- - - - - - - - - -

Identifikacijom Bića sa projektovanim centrom njegove individualizovane volje stvara se zabluda.
Samo jedno Biće postoji, sve ostalo su njegovi izrazi stvoreni kroz njegov Um; njegova stvorenja, njegovi subjekti.

 

[JA KOJI JESAM]

Nažalost, oružana revolucija je po nekada nužna i moralna, iako nasilje samo po sebi, bez valjanih razloga, nije.
Ako neko vlast održava nasiljem i oružjem, poništava prava i slobode drugih, ne postoji drugi način da se vlast promeni.
Ako to posmatramo kroz Eros i Tanatos, večitu borbu života i smrti. Eros kao konstruktivan nadograđujuć, onaj koji je usmeren na rast i razvoj individue, kao i vrste, nema kroz kreaciju mehanizam odbrane od Tanatosa. Zato u Eros Frojd stavlja i nagon za samoodržanjem; opravdava potrebu da se kreativno, rast i razvoj brani, pa čak i poništavanjem onih koji poništavaju. Drugog jezika sa onima koji silom čiste i nište nema. Oni poništavaju razgovore, moral i sve ostalo. Tada se za moral mora boriti, pa i oružjem, ako treba.
Takođe, hrabrost da se u takvu borbu uđe jeste moralna, a bežanje, strah i kukavičluk su mnogi, od davnina, smatrali nemoralnom.

Sve je nužno dok se ne zna drugačiji način i put.
Nužnost je proizvod nesvjesnosti a ne i preduslov svim kreacijama. Kreacija ne nastaje iz nužnosti već iz svijeta ideja, iz totalnog apsolutnog znanja.
Naš cilj je oslobođenje od nužnosti, tj. sloboda izbora. To je istinsko značenje evolucije. Ono što evoluira jeste Svjesnost Bića kao jedinke. Ono svoju volju premiješta iz jedne u drugu projekciju duše-razum-tijela, manifestujući na taj način i svoj adekvatni svjesnosni nivo.
Stoga, ne postoji borba između života i smrti već samo ciklusi životnih iskustava koji se mijenjaju i nastavljaju jedan na drugi dok pri Svjesnost 'jedinke' evoluira. Promjenu ciklusa omogućava smrt.
Smrt nije u suprotnosti za životom, već mu je u funkciji. Služi da se krug u jednpj tački zatvori kako bi se u istoj tački otvorio novi.

 

[gost 212595]

Sve je nužno dok se ne zna drugačiji način i put.
Nužnost je proizvod nesvjesnosti a ne i preduslov svim kreacijama. Kreacija ne nastaje iz nužnosti već iz svijeta ideja, iz totalnog apsolutnog znanja.
Naš cilj je oslobođenje od nužnosti, tj. sloboda izbora. To je istinsko značenje evolucije. Ono što evoluira jeste Svjesnost Bića kao jedinke. Ono svoju volju premiješta iz jedne u drugu projekciju duše-razum-tijela, manifestujući na taj način i svoj adekvatni svjesnosni nivo.
Stoga, ne postoji borba između života i smrti već samo ciklusi životnih iskustava koji se mijenjaju i nastavljaju jedan na drugi dok pri Svjesnost 'jedinke' evoluira. Promjenu ciklusa omogućava smrt.
Smrt nije u suprotnosti za životom, već mu je u funkciji. Služi da se krug u jednpj tački zatvori kako bi se u istoj tački otvorio novi.

Ne znam zašto si me citirao, ja nisam govorio o nužnosti.
Da bi mogao da se nadovežeš sa svojim istinama?
Nema evolucije kada je neko poništi...
''Po svojoj prirodi Eros teži povezivanju jedinica života u sve veće celine,kao i njihovom očuvanju. On je osnova ne samo braka i porodice,već svake socijalne zajednice i kulture.
U svojoj knjizi "Sa one strane principa zadovoljstva",Frojd ističe da je "cilj života smrt.''
Naša mišljenja se i ne razlikuju koliko ti misliš, ali kada neko hoće da te poništi i ti ćeš se braniti.

 

[JA KOJI JESAM]

Ja sam citirao šta si rekao, nisam izmislio niti me interesuje da izmišljam nerečeno.
Odatle se nadovezah na tvoj komentar jer ne ukazuje na apsolutnu istinu. Moralno može biti sve što je u jednom društvu prihvaćeno. Arapima je moralno da imaju četiri žene a nama nije. To nema veze sa apsolutnom istinom o međuljudskim bračnim odnosima i postojanju. Nužnost oružane revolucije je stoga moralna samo zato što se ne poznaje Etika univerzalnih principa. Eto, zato.

Mene ne interesuju relativne istine. Naravno da je iz tvog ugla moralno da spasiš svoj život kad drugog izbora nemaš, kad nad tobom vlada nužnost= NEZNANJE= nesvjestan izbor. To sve spada u domen relativne istine. Tu spada i moral.

Jednom kada kažeš "Nažalost, oružana revolucija je po nekada nužna i moralna, iako nasilje samo po sebi, bez valjanih razloga, nije.", za mene nema nikakve sumnje šta si rekao i šta je tvoj stav. Rekao si da opravdavaš moralnost oružane revolucije a to je kako sam u svom komentaru objasnio proizvod nužnosti koju ti s tim takođe opravdavaš smatrajaući da je nužnost neminovna. Dakle ti opravdavaš nužnost kao neminovnost a ja kako vidiš, ne mislim tako, jer nužnost pri tom ne smatram najvišim oblikom izbora, o tome je riječ. Čim imaš izbor, svjesni ili nesvjesni, to ti je znak da možeš birati između dva i da jedno nije neminovno. Sudeći po tvom komentaru na koji sam komentraisao a i sudeći po rekaciji na moj odgovor ti niti vidiš niti razumiješ da je nužnost uistinu samo jedan vid izbora; nesvjestan izbor. Ja te ne osuđujem zbog toga već te navodim, bar ti nudim mogućnost da vidiš da nužnost nije i jedini izbor, ma kako to u datoj situaciji izgledalo, te da opravdavajući nužnost ti uistinu opravdavaš neznanje, tj nedovoljan nivo Svjesnosti smatrajući ga samim tim i moralnim.

 

[ristob]

Pa, ribaru, upravo ono što je opšteprihvatljivo je zdravorazumsko. I većinom nije dobro.

 

[JA KOJI JESAM]

Nužnost je stanje nesvjesnog izbora. Cilj evolucije Svjesnosti jeste prevazilaženje nužnog izbora. Kada se čovjek nađe u opasnosti i kada su mu i volja i pažnja zarobljeni strahom za opstanak, strahom od ropstva, tad nastupa nužnost, a volja biva vođena najjačim motivom-motivom samoodržanja. Nije čudo onda da je čovjek spreman činiti bilo šta, i ubiti, da bi se zaštitio, da bi zaštitio šta??? Da bi zaštito svoj krhki entitet, ego. Ono što se dešava na individualnom nivou preslikava se na društveni. Nije čudo da u takvom stanju Svjesnosti čovjek opravdava svaki akt. Međutim, naša Svjesnost evoluira, evoluira s razlogom, te kako evoluira mi shvatamo da smo mi uistinu kreatori svoje stvarnosti, te umjesto centriranja volje u domenu ega i njegove (samo)zaštite, ma kakva opasnost nam se predstavljala, trebamo stati i predati svoj strah Bogu, u drugim riječima predati svoj sud bez uslova i bez straha svom Višem Ja.

Ljubav je iznad svih zakona, iznad nužnosti.

Dakle, ona opasnost koja nam se predstavlja nije ništa drugo do ponuda koju nam univerzum nudi tog trena, koju svojim izborom tad trebamo prihvatiti ili odbaciti. Izbor je jednostavan; ako je prihvatimo morat' ćemo da se borimo za opstanak ili pak da doživljavamo gubitak prividne slobode, ako je odbacimo i zahvalimo se izvoru punuđenog, i predamo se Bogu bezuslovno, u Ljubavi, ponuda opasnosti će se na materijalnom planu pretvoriti u nekakvu vrstu nečujnog spozaruma. Opasnost će nestati i svako će otići svojim putem. Situacija će da se uruši u sebi; onaj koji je u Ljubavi vidjet' će svoje jedinstvo sa onim koji mu se ponudio kao izvor opasnosti. Onaj koji mu se nudio kao objekat te moguće predstave naći će sebi shodan razlog 'da ode' i otići će iz naše 'slike' stvarnosti (otpustit' ćemo ga), da se nudi nekome ili nečemu drugom koje ili što zahtijeva baš njega kao objekat svog saznanja.

Dakle, sloboda izbora je krajnji cilj evolucije naše Svjesnosti a nužnost je upravo posledica (niskog) nivoa nedovoljno evoluirane Svjesnosti.

 

[snouden]

Ja sam citirao šta si rekao, nisam izmislio niti me interesuje da izmišljam nerečeno.

lažeš. ovo piše u mom postu:

upotreba oružane sile je pravedna i opravdana ako nema boljeg izbora.

a ti tumačiš ovako:

Aha, dakle opravdano je sve kad ne znaš drugačije.

da li to radiš što ne znaš čitati ili razmišljati to me ne zanima.
dakle, kada nema boljeg izbora je opravdana upotreba sile.

to ne znači iz ugla onog koji je upotrebljava (iako se to najčešće tako shvata) no da stvarno ne postoji bolje rešenje.

kad se kaže da je nešto najbolje misli se na skup svih mogućih. to bi mogli nazvati i Božjim rešenjem.

očitio ja shvatam da čovek može znati koje je najbolje rešenje. tj koji bi bio Božji odgovor. a ti ne.

osim u slučaju najboljeg rešenja može se sila upotrebiti i u nužnoj odbrani. kada nasilnik ne ostavlja žrtvi mogućnost da nadje najbolje rešenje. bilo bi nepravedno da zlikovac/bolesnik uspe.

 

[gost 212595]

Ja sam citirao šta si rekao, nisam izmislio niti me interesuje da izmišljam nerečeno.
Odatle se nadovezah na tvoj komentar jer ne ukazuje na apsolutnu istinu. Moralno može biti sve što je u jednom društvu prihvaćeno. Arapima je moralno da imaju četiri žene a nama nije. To nema veze sa apsolutnom istinom o međuljudskim bračnim odnosima i postojanju. Nužnost oružane revolucije je stoga moralna samo zato što se ne poznaje Etika univerzalnih principa. Eto, zato.

Mene ne itereuju relativne istine. Naravno da je iz tvog ugla moralno da spasiš svoj život kad drugog izbora nemaš, kad nad tobom vlada nužnost= NEZNANJE= nesvjestan izbor. To sve spada u domen relativne istine. Tu spada i moral.

Jednom kada kažeš "Nažalost, oružana revolucija je po nekada nužna i moralna, iako nasilje samo po sebi, bez valjanih razloga, nije.", za mene nema nikakve sumnje šta si rekao i šta je tvoj stav. Rekao si da opravdavaš moralnost oružane revolucije a to je kako sam u svom komentaru objasnio proizvod nužnosti koju ti s tim takođe opravdavaš smatrajaući da je nužnost neminovna. Dakle ti opravdavaš nužnost kao neminovnost a ja kako vidiš, ne mislim tako, jer nužnost pri tom ne smatram najvišim oblikom izbora, o tome je riječ. Čim imaš izbor, svjesni ili nesvjesni, to ti je znak da možeš birati između dva i da jedno nije neminovno. Sudeći po tvom komentaru na koji sam komentraisao a i sudeći po rekaciji na moj odgovor ti niti vidiš niti razumiješ da je nužnost uistinu samo jedan vid izbora; nesvjestan izbor. Ja te ne osuđujem zbog toga već te navodim, bar ti nudim mogućnost da vidiš da nužnost nije i jedini izbor, ma kako to u datoj situaciji izgledalo, te da opravdavajući nužnost ti uistinu opravdavaš neznanje, tj nedovoljan nivo Svjesnosti smatrajući ga samim tim i moralnim.

Da, rekao sam nužnost da se braniš kada neko želi da te poništi, ubije recimo, ili da ubije tvoju porodicu. Jeste nesvesan, nagon za samoočuvanjem. Tvoj izbor može biti da pustiš da te ponište, da ponište tebi drage, slobodu, istine. Ali, za mene, odbrana vrednosti jeste jedini izbor - kroz borbu. A ti izaberi suprotno, ako misliš i veruješ u to.
Mada, ne bih rekao, jer se svako ovde trudi da odbrani i sačuva svoju istinu.
Ja i ne govorim o apsulitnim istinama, po meni, svako ima svoje. Svi svedočimo i iskustvujemo različite stvari, pa su i istine različite. Zato je i moral rastegljiv, jer pokušavamo da dođemo do istine koja je apsulutna.
A ako si ti to uspeo, bravo za tebe...

 

[ristob]

Suština je da se čoveku neće dogoditi zlo ako ga ne 'priziva'. Evo, npr, revolucija ili rat. Svo loše što mogu doneti čoveku, a uglavnom donose loše, čoveka će mimoići ako to hoće i zna kako.

Znam, većina će ovo tretirati kao notornu glupost.

 

[Boljarin]

Izreku sam napisao. Treba je samo pročitati.

Ja procitao da tvrdis da je pravo jacega osnova, ali i da je neko zaduzen da izjednaci sposobnosti ljudi.

U prevodu znaci da neko treba da oduzima jacem, a da daje slabijem.

Tacnije ti bi sistem u kome je neko iznad volje gradjana. Koliko to lici na komunizam, dok u isto vreme

demokratija pokusava da se bori za jednaka prava, a ne za ogranicenja.

Mozda nisam jasan, ali bolje zaviri u svoja razmisljanja i njih razumi.

Ljudi hoce slobodu da stvaraju, a ne ogranicenja nekog aparata iznad ljudi.

 

[JA KOJI JESAM]

to ne znači iz ugla onog koji je upotrebljava (iako se to najčešće tako shvata) no da stvarno ne postoji bolje rešenje.

najbolje nije subjektivno no rešenje iz skupa svih mogućih. to bi mogli nazvati i Božjim rešenjem.

O tome i jeste riječ. 'Ugao iz kojeg upotrebljavaš izbor' ne određuje mogućnosti, već određuje tvoju Svjesnost o mogućnostima. Nivo Svjesnosti izričito zavisi od prisutnih apsolutnih istina unutar te pozicije iz koje biraš. Ako nisi svjestan apsolutnih znanja, nemaš izbora, nužnost ti je zagarantovana. To je apsolutna istina o relativnoj poziciji tvoje volje.

očitio ja shvatam da čovek može znati koje je najbolje rešenje. tj koji bi bio Božji odgovor. a ti ne.

(?)

Slabo ti to znaš, a evo i primjera tome, primjer zablude pri shvatanju i razumijevanju:

osim u slučaju najboljeg rešenja može se sila upotrebiti i u nužnoj odbrani. kada nasilnik ne ostavlja žrtvi mogućnost da nadje najbolje rešenje. bilo bi nepravedno da zlikovac uspe.

Ti stvarno misliš da vidiš šta pričaš???
Da li ti misliš da si otkrio toplu vodu? Jasno nam je svima da se sila može upotrijebiti u nužnoj odbrani kao i u napadu koji je takođe proizvod nužnog izbora, mada se tako ne čini.
Izbor nije nešto što neko čini za tebe, kao što ti navodiš u gre citiranom. Svako čini izbor za sebe i po sebi. Bog ne čini izbor za tebe a kamoli neki, kako ga ti svojim sudom nazivaš 'zlikovac'.
Zar ne shvataš da je zliokvac zlikovac samo zato jer ga je žrtva već izabrala, osvijestila u sebi? Zar ne shvataš da 'izabrani 'zlikovac' tvoje stvarnosti nije zlikovac bez tebe, dok mu ti svojim izborom ne odobriš da nad tobom počini čin zločinstva?
'Zlikovac' će u tvojoj realnosti odigrati ulogu kojom ćeš opravdati svoje (ne)shvatanje, svoja ubjeđenja o životu?
Izbor uvijek činiš ti. Zlikovac ne može izabrati tebe ukoliko ti nisi upravo onakav kakav zlikovcu omogućava iskustvo zločinca. Ti moraš biti neko ko ima mentalitet žrtve. Sa mentalitetom žrtve stvaraš vektor sile koja zahtijeva balans,. Pri tom ne shvataš da si i univerzum pomjerio iz ravnoteže i on zato pronalazi ekvivalentu suprotnost sili tvog vektora. Šta je razlog tvog izbora, to je već nešto drugo. Ti si taj koji kreiraš stvarnost u kojoj ćeš se pojaviti 'zikovac' kojem si ti već presudio njegovo zlo i prije njegove pojave, jer si mu svojim izborom omogućio da se pojavi, da ga u sebi osvijestiš.

Razlozi za pojavu 'zlikovca' u tvojoj Svjesnosti su mnogi;

1. ne shvataš metafizičku postavku svoje nesvjesne potrebe da donosiš sud o dobrom i zlu,
2. ne shvataš metafizičku postavku potrebe da se odbraniš (dakle ne shvataš kako se stavra nužnost)
3. ne shvataš metafizičku postavku pojave zločinca koju si izabrao kako bi testirao svoju Svjesnost upravo o metafizičkim zakonitostima koje prethode mogućnostima i drugo...

Može lako biti biti da si nesvjestan svog suda te ti se proizvod osude svijeta pojavljuje u stvarnosti da ti ukaže na potrebu i mogućnost prestanka osuđivanja.
Može biti da ne shvataš ništa o metafizičkoj postavci stvarnosti, to je najbliže istini.

osim u slučaju najboljeg rešenja može se sila upotrebiti i u nužnoj odbrani. kada nasilnik ne ostavlja žrtvi mogućnost da nadje najbolje rešenje. bilo bi nepravedno da zlikovac uspe.

Šta je to pravda i pravedno?
Pravda je onakva kakvom si je za sebe stvorio. Ako si izabrao da budeš žrtva zločina to ti je pravda kakvu si 'zaslužio' svojom svjesnošću. Ako si izabrao da zaločincu doskočiš pa da nad njim načiniš novi zločin, da ga ubiješ recimo, to je pravda koju si zaslužio, ali onda nisi drugačiji od njega. I ti si tad isti taj zlikovac-zločinac koji za zločin i zlo koje čini sad ima 'legitimno' opravdanje.

Međutim, postoji i 'srednji put', put svjesnog, nepolarizovanog izbora. Kad shvatiš da tvoj mentalni sklop operiše kao mentalni sklop žrtve, to instantno treba da ti bude budilnik, smijernica ka apsolutnoj istini (ti si kreator svoje stvarnosti) da te potsjeti na univerzalne principe po kojima se sve stvara, na Ljubav i harmoniju, na istinu o sebi-Bogu-kreatoru, te da simultano, dok se usmjeravaš ka božanskom u sebi, odbaciš sve razumsko i razumno i da se predaš Bogu koji će s tvojim zahtjevom, sad svjesno načinjenim izborom, anulirati nužnost kao sredstvo izbora i odobriti za tebe manifestaciju stvarnosti u skladu sa univerzalnim principima postojanja kojih i u snu moraš biti svjestan. Ako to uspiješ ostavriti, nećeš imati potrebu da se oružano-fizički ili pak mentalno obračunavaš sa demonima iz sjenke svog nesvjesnog.

Za to je potrebno mnogo više znanja od onog kojim ti raspolažeš.

 

[gost 212595]

Suština je da se čoveku neće dogoditi zlo ako ga ne 'priziva'. Evo, npr, revolucija ili rat. Svo loše što mogu doneti čoveku, a uglavnom donose loše, čoveka će mimoići ako to hoće i zna kako.

Znam, većina će ovo tretirati kao notornu glupost.

Na žalost nije tako, jer ne vode sve iste sile.
Čime je Isus prizivao zlo, sudbinu koja ga je zadesila na kraju ovozemaljskog života. A to ne sprečava ljude koji su hrišćani da veruju da će ih takva sudbina zaobići.
Kakvo zlo su prizvala poklana i poubijana deca po raznim logorima smrti svojim ponašanjem, i kakvo znanje im je bilo potrebno da to izbegnu?
Kao što već rekoh. Pored ljubavi, konstruktivne sile - Erosa, postoji i ona destruktivna, ona koja poništava i moral, i ljubav, pa i svaku logiku.
Da li se danas uopšte postavlja pitanje da li je bilo ispravno i moralno boriti se protiv nacizma i pogroma nad ljudima u drugom svetskom ratu?

 

[gost 212595]

Ako je univerzalna istina samo ljubav, kako to da čak i kaktus ima bodlje da ga ne poručkaju drugi. Životinje isto tako imaju razne odbranbene mehanizme. Samo čovek, ali ne i svi, veruje da mu se ništa neće desiti ako on prvi nekog ne dira... Cvrc!

 

[snouden]

O tome i jeste riječ. 'Ugao iz kojeg upotrebljavaš izbor' ne određuje mogućnosti, već određuje tvoju Svjesnost o mogućnostima.
.

ti stvrno ne umeš razmišljati. neuroni su ti do zla boga uvezani nakaradnim učenjem.

opravdano je ako je moj izbor stvarno (apsolutno) najbolji . kapiraš sad. pojam najbolji ne znači samo po mom izboru i mentalnom dosegu. već se odnosi na sve mogućnosti (i tvoje, i žikine, i svih drugima vidljive i nevidljive). najbolje od svih mogućih opcije. zato ga i nazvah božjim.

i da se sad ne rasplinjavam o tome kako čovek u biti ne odlučuje o životu i smrti. to je u Božjoj jurizdikciji. već samo pobunom/revolucijom zauzima stav prema bolesnicima koji ga kinje i ne daju mu da živi. svojom pobunom čovek jasno negira pravo takvoga odnosa čoveka prema čoveku.

ps. ostalo smaranje nisam čitao pa smatraj da je pametnije da pitaš no da pišeš kobasice. ili, još bolje da se pokriješ po ušima i šetaš.

 

[JA KOJI JESAM]

Na žalost nije tako, jer ne vode sve iste sile.
Čime je Isus prizivao zlo, sudbinu koja ga je zadesila na kraju ovozemaljskog života. A to ne sprečava ljude koji su hrišćani da veruju da će ih takva sudbina zaobići.
Kakvo zlo su prizvala poklana i poubijana deca po raznim logorima smrti svojim ponašanjem, i kakvo znanje im je bilo potrebno da to izbegnu?
Kao što već rekoh. Pored ljubavi, konstruktivne sile - Erosa, postoji i ona destruktivna, ona koja poništava i moral, i ljubav, pa i svaku logiku.
Da li se danas uopšte postavlja pitanje da li je bilo ispravno i moralno boriti se protiv nacizma i pogroma nad ljudima u drugom svetskom ratu?

Ti polaziš od već projektovane stvarnosti kao premise svemu što slijedi.
Zemaljska stvarnost je posledica a ne uzrok pojavama.
Nešto drugo vlada nad zemaljskom stvarnošću a što je izvan domena čula i razuma. To je duhovna-metafizička postavka zemaljske stvarnosti koju smo sebi postavili prije stvaranja ne samo iskustva već i dimenzije, razuma.
Ako shvatiš principe shvatit' ćeš bilo koju postavku jer se ona uvijek kreira po istim principima.
...
Isus je izabrao baš onakvu stvarnost kakva mu se ostavrila.
Zar misliš da 'sin božiji' ne može izabrati da bude u drugačijoj stvarnosti???
Bez obzira na činjenicu da Isus ne mora da bude istnski lik (i nije) nego glavna uloga romana; Biblije, trebalo bi, ako se već oslanjaš an biblijskog Isusa, da znaš da je on jedno sa Bogom. "Otac i Ja jedno smo".
Da li to znači da ti vjeruješ da čovjek može ubiti Boga?
Pa može, ako nema pojma o apsolutnim isinama o sebi. To je onda metaforički rečeno "ubistvo Boga u sebi".

Akli ti to navodiš kao nekakav legitiman primjer opravdanja tvog shvatanja da nekakve druge sile kolo vode pri stvaranu reanosti, u totalnoj si zabludi.
Ti si onaj koji stvara realnost za sebe. Dok to ne shvatiš, nad tobom će vladati nužnost, a ti ćeš biti ubijeđen da na stvaranje tvoje realnosti te sile imaju dejstvo spolja na koje ti nemaš nikavog uticaja.
Isus je izabrao (kako kažeš 'prizvao') takvu sudbinu jer po Bibliji jedino kroz žrtvu Sina Bog može Biću (nesvjesnom sebe u čovjeku) ukazati na njegovu besmrtnost. To nije besmrtnost čovjeka, već kako rekoh besmtrnost Bića koje je apsolutno.

Odatle sad, 'čovjek' (kao) vjernik vjeruje da se Isus iskupio za njegove grijehe i da će on-grešni smrtni čovjek spas i besmrtnost naći u vinu (njegovj krvi) i njegvom tijelu (hljebu) koje će u sebe unositi, samim tim simbolično prihvatati univerzalne principe postojanja, božije principe Ljubavi i harmonije. A zašto se to ipak ne dešava???
Pa ne dešava se jer ne može Isus za tebe postati svjesnije Biće. To moraš sam, shvatajući i prihvatajući apsolutne istine o sebi-Bogu, o sebi-Biće koje jesi.
"Otac i ja jedno smo." odnosi se upravo na taj zaključak, da je Biće isto jedno i u čovjeku i u Bogu te da bi da jedino to Jedno i jeste ono što je besmrtno u nama. Nema potrebe da nas neko spašava. Mi nismo ovdje ugroženi već smo ovdje svojim izborom. Evolucijom Svjesnosti ćemo doseći do apsolutnih znanja kad će nam izbor postati slobodan a nužnost stvar prošlosti.

Kakvo zlo su prizvala poklana i poubijana deca po raznim logorima smrti svojim ponašanjem, i kakvo znanje im je bilo potrebno da to izbegnu?

Najsmješnije je kad neko hoće da komentariše filozofski a onda postavi taj 'nezaobilazni' adut iz rukava; 'djecu' i njihovu nevinost.
Naravno da gledajući dijete kao kreaciju u razvoju, svojim očima ne vidimo to apsolutno Biće koje je i u tebi i u meni i zlikovcima i samom Bogu JEDNO.
Ako to ne vidimo onda je teško shvatiti da djeca u ovaj život ulaze sa već predodređenim planom koji pri ulasku u tijelo zaboravljaju, potiskuju u tamu nesvjesnog. To nesvjesno onda kolo vodi i za njih manifestuje njihovu realnost kroz nužnost dok ne postanu svjesni tog plana. Sva iskustva svih jedinki u svim životnim iskustvima se zapisuju u memoriji jedinke koja se čuva uskladištena u zajedničkoj arhivi univerzuma. Dakle, mala djeca su isto ono Veliko Biće koje i ti i ja sad jesmo, koje ćemo ikad biti, koje u svojoj aposlutnosti jeste Bog.

Vidiš, djeca u početku nisu imala takvo znanje, neki jesu ali djeci se u takvim 'ozbiljnim situacijama ne vjeruje na riječ'...ali zato su 'djeca' sebe postavila u situacije zbog mnoštva razloga, uostalom i da pokušaju da probude čovjeka u zvijerima. Nisu uspjeli, većinom nisu, jer kad razum očvrsne, razlozi za činjenje zla se opravdavaju moralom vremena. Nacisti su imali svoj moral, jasan model ponašanja. Nisu svi nacisti bili zločinci, ali su pripadali kritčnoj masi Svjesosti koju su oblikovali i koja ih je onda nesvjesno oblikovala iz dubine, kao što voda rijeke oblikuje oblutke kamenja valjajući ih po svom koritu.

- - - - - - - - - -

Ako je univerzalna istina samo ljubav, kako to da čak i kaktus ima bodlje da ga ne poručkaju drugi. Životinje isto tako imaju razne odbranbene mehanizme. Samo čovek, ali ne i svi, veruje da mu se ništa neće desiti ako on prvi nekog ne dira... Cvrc!

Kao kaktus, Biće nije jedinka sa najvišim nivoom Svjesnosti na Zemlji. Ipak, ima dovoljno visok nivo za iskustvo koje je kao kaktus izabralo da doživljava.
Svjesnost evoluira od niže ka višoj.
Nije li to dovoljan odgovor?

 

[MarieSoLong]

Nužnost je stanje nesvjesnog izbora. Cilj evolucije Svjesnosti jeste prevazilaženje nužnog izbora. Kada se čovjek nađe u opasnosti i kada su mu i volja i pažnja zarobljeni strahom za opstanak, strahom od ropstva, tad nastupa nužnost, a volja biva vođena najjačim motivom-motivom samoodržanja. Nije čudo onda da je čovjek spreman činiti bilo šta, i ubiti, da bi se zaštitio, da bi zaštitio šta??? Da bi zaštito svoj krhki entitet, ego. Ono što se dešava na individualnom nivou preslikava se na društveni. Nije čudo da u takvom stanju Svjesnosti čovjek opravdava svaki akt. Međutim, naša Svjesnost evoluira, evoluira s razlogom, te kako evoluira mi shvatamo da smo mi uistinu kreatori svoje stvarnosti, te umjesto centriranja volje u domenu ega i njegove (samo)zaštite, ma kakva opasnost nam se predstavljala, trebamo stati i predati svoj strah Bogu, u drugim riječima predati svoj sud bez uslova i bez straha svom Višem Ja.

Ljubav je iznad svih zakona, iznad nužnosti.

Dakle, ona opasnost koja nam se predstavlja nije ništa drugo do ponuda koju nam univerzum nudi tog trena, koju svojim izborom tad trebamo prihvatiti ili odbaciti. Izbor je jednostavan; ako je prihvatimo morat' ćemo da se borimo za opstanak ili pak da doživljavamo gubitak prividne slobode, ako je odbacimo i zahvalimo se izvoru punuđenog, i predamo se Bogu bezuslovno, u Ljubavi, ponuda opasnosti će se na materijalnom planu pretvoriti u nekakvu vrstu nečujnog spozaruma. Opasnost će nestati i svako će otići svojim putem. Situacija će da se uruši u sebi; onaj koji je u Ljubavi vidjet' će svoje jedinstvo sa onim koji mu se ponudio kao izvor opasnosti. Onaj koji mu se nudio kao objekat te moguće predstave naći će sebi shodan razlog 'da ode' i otići će iz naše 'slike' stvarnosti (otpustit' ćemo ga), da se nudi nekome ili nečemu drugom koje ili što zahtijeva baš njega kao objekat svog saznanja.

Dakle, sloboda izbora je krajnji cilj evolucije naše Svjesnosti a nužnost je upravo posledica (niskog) nivoa nedovoljno evoluirane Svjesnosti.

jedno konkretno pitanje,
da li si ti pre nego sto si postao svestan da si 'ja koji jesam' imao preovadjujuci karakter tiranina' lii 'zrtve?
koliko sam razumela, uspeo si da to sto jesi postanes uz pomoc nekog nadnaravnog iskustva, da li bi uspeo i bez njega?

sta konkretno predlazes zrtvi da ucini kad se nadje pred nasilnikom: recimo ja se vracam kuci kasno i pred ulazom me napadne silovatelj.
sta da radim? (na stranu to sto sam ga prizvala nesvesnim blabla, sta da radim u konkretnoj situaciji da ga osujetim?) --da mu pricam bajke kao Seherezada.?

sta bi ti uradio da te napadne silovatelj? Tebi se to ne bi mogllo desiti jer ga nesvesno ne bi prizvao? kako ti se onda mogla desiti 'vrucina' u sidneju , pa si morao prizivati vetar? (naizgled nije paralela, ali sustinski jeste, ma kako izglrdala banalna neprijatnost sa omorom u odnosu na silovatelja)

 

[JA KOJI JESAM]

ti stvrno ne umeš razmišljati. neuroni su ti do zla boga uvezani nakaradnim učenjem.

opravdano je ako je moj izbor stvarno (apsolutno) najbolji . kapiraš sad. pojam najbolji nije po pom izboru i mentalnom dosegu. već se odnosi na sve mogućnosti (i tvoje, i žikine, i svih drugima vidljive i nevidljive). zato ga i nazvah božjim.

ps. ostalo smaranje nisam čitao pa smatraj da je pametnije da pitaš no da pišeš kobasice. ili, još bolje da se pokriješ po ušima i šetaš.

Ne kapiram, jer ako je tvoj izbor aposlutno njabolji onda si izabrao da se predaš Bogu, da svoju volju svjesno podrediš volji Tvorca-apsoluta. Tad je nemoguće da ćeš izabrati borbu, niti u fizičkoj niti u mentalnoj formi, izabrat' ćeš srednji put, nepolarizovani put, put povjerenja u svoju božansku prirodu, u čijoem progrmu (u duši) ne postoji plan i mogućnost koji u sebi ne sadrže neprijatelja, niti pak bilo kakvu mogućnost ugroženosti. Da imaš moć takvog izbora mogao bi i po vodi hodati.
Kad dalje nisi čitao BRIŠI! nisi relativan u daljoj diskusiiji.

 

[gost 212595]

Ti polaziš od već projektovane stvarnosti kao premise svemu što slijedi.
Zemaljska stvarnost je posledica a ne uzrok pojavama.
Nešto drugo vlada nad zemaljskom stvarnošću a što je izvan domena čula i razuma. To je duhovna-metafizička postavka zemaljske stvarnosti koju smo sebi postavili prije stvaranja ne samo iskustva već i dimenzije, razuma.
Ako shvatiš principe shvatit' ćeš bilo koju postavku jer se ona uvijek kreira po istim principima.
...
Isus je izabrao baš onakvu stvarnost kakva mu se ostavrila.
Zar misliš da 'sin božiji' ne može izabrati da bude u drugačijoj stvarnosti???
Bez obzira na činjenicu da Isus ne mora da bude istnski lik (i nije) nego glavna uloga romana; Biblije, trebalo bi, ako se već oslanjaš an biblijskog Isusa, da znaš da je on jedno sa Bogom. "Otac i Ja jedno smo".
Da li to znači da ti vjeruješ da čovjek može ubiti Boga?
Pa može, ako nema pojma o apsolutnim isinama o sebi. To je onda metaforički rečeno "ubistvo Boga u sebi".

Akli ti to navodiš kao nekakav legitiman primjer opravdanja tvog shvatanja da nekakve druge sile kolo vode pri stvaranu reanosti, u totalnoj si zabludi.
Ti si onaj koji stvara realnost za sebe. Dok to ne shvatiš, nad tobom će vladati nužnost, a ti ćeš biti ubijeđen da na stvaranje tvoje realnosti te sile imaju dejstvo spolja na koje ti nemaš nikavog uticaja.
Isus je izabrao (kako kažeš 'prizvao') takvu sudbinu jer po Bibliji jedino kroz žrtvu Sina Bog može Biću (nesvjesnom sebe u čovjeku) ukazati na njegovu besmrtnost. To nije besmrtnost čovjeka, već kako rekoh besmtrnost Bića koje je apsolutno.

Odatle sad, 'čovjek' (kao) vjernik vjeruje da se Isus iskupio za njegove grijehe i da će on-grešni smrtni čovjek spas i besmrtnost naći u vinu (njegovj krvi) i njegvom tijelu (hljebu) koje će u sebe unositi, samim tim simbolično prihvatati univerzalne principe postojanja, božije principe Ljubavi i harmonije. A zašto se to ipak ne dešava???
Pa ne dešava se jer ne može Isus za tebe postati svjesnije Biće. To moraš sam, shvatajući i prihvatajući apsolutne istine o sebi-Bogu, o sebi-Biće koje jesi.
"Otac i ja jedno smo." odnosi se upravo na taj zaključak, da je Biće isto jedno i u čovjeku i u Bogu te da bi da jedino to Jedno i jeste ono što je besmrtno u nama. Nema potrebe da nas neko spašava. Mi nismo ovdje ugroženi već smo ovdje svojim izborom. Evolucijom Svjesnosti ćemo doseći do apsolutnih znanja kad će nam izbor postati slobodan a nužnost stvar prošlosti.




Najsmješnije je kad neko hoće da komentariše filozofski a onda postavi taj 'nezaobilazni' adut iz rukava; 'djecu' i njihovu nevinost.
Naravno da gledajući dijete kao kreaciju u razvoju, svojim očima ne vidimo to apsolutno Biće koje je i u tebi i u meni i zlikovcima i samom Bogu JEDNO.
Ako to ne vidimo onda je teško shvatiti da djeca u ovaj život ulaze sa već predodređenim planom koji pri ulasku u tijelo zaboravljaju, potiskuju u tamu nesvjesnog. To nesvjesno onda kolo vodi i za njih manifestuje njihovu realnost kroz nužnost dok ne postanu svjesni tog plana. Sva iskustva svih jedinki u svim životnim iskustvima se zapisuju u memoriji jedinke koja se čuva uskladištena u zajedničkoj arhivi univerzuma. Dakle, mala djeca su isto ono Veliko Biće koje i ti i ja sad jesmo, koje ćemo ikad biti, koje u svojoj aposlutnosti jeste Bog.

Vidiš, djeca u početku nisu imala takvo znanje, neki jesu ali djeci se u takvim 'ozbiljnim situacijama ne vjeruje na riječ'...ali zato su 'djeca' sebe postavila u situacije zbog mnoštva razloga, uostalom i da pokušaju da probude čovjeka u zvijerima. Nisu uspjeli, većinom nisu, jer kad razum očvrsne, razlozi za činjenje zla se opravdavaju moralom vremena. Nacisti su imali svoj moral, jasan model ponašanja. Nisu svi nacisti bili zločinci, ali su pripadali kritčnoj masi Svjesosti koju su oblikovali i koja ih je onda nesvjesno oblikovala iz dubine, kao što voda rijeke oblikuje oblutke kamenja valjajući ih po svom koritu.

- - - - - - - - - -




Kao kaktus, Biće nije jedinka sa najvišim nivoom Svjesnosti na Zemlji. Ipak, ima dovoljno visok nivo za iskustvo koje je kao kaktus izabralo da doživljava.
Svjesnost evoluira od niže ka višoj.
Nije li to dovoljan odgovor?

Ja poznajem samo zemaljsku stvarnost.
Kaktuse, životinje, ljude koje vodi tanatos.
Apsulut još nisam shvatio, a i ne verujem da neko to može.
To sa predodoređnim planom sa kojim se deca rađaju baca u vodu teoriju izbora koju plasiraš. Znači da neki imaju izbor i priliku da se osveste, a neki nemaju, već im je isplanirano da im tu priliku neko oduzme... toliko o izboru.
Nemam nameru da se raspravljam sa tobom u domenu viših i nižih bića i svesti.
A i tebi je bolje da ako o njima diskutuješ to radiš na religiji.

 

[Boljarin]

Naravno da ne mogu da citam ovolike postove, pa sam prvo proverio da li smo na filozofiji ili religiji

i kaze Filozofija. Sta god to nekome znacilo.

 

[Transcendental]

jedno konkretno pitanje,
da li si ti pre nego sto si postao svestan da si 'ja koji jesam' imao preovadjujuci karakter tiranina' lii 'zrtve?
koliko sam razumela, uspeo si da to sto jesi postanes uz pomoc nekog nadnaravnog iskustva, da li bi uspeo i bez njega?

sta konkretno predlazes zrtvi da ucini kad se nadje pred nasilnikom: recimo ja se vracam kuci kasno i pred ulazom me napadne silovatelj.
sta da radim? (na stranu to sto sam ga prizvala nesvesnim blabla, sta da radim u konkretnoj situaciji da ga osujetim?) --da mu pricam bajke kao Seherezada.?

sta bi ti uradio da te napadne silovatelj? Tebi se to ne bi mogllo desiti jer ga nesvesno ne bi prizvao? kako ti se onda mogla desiti 'vrucina' u sidneju , pa si morao prizivati vetar? (naizgled nije paralela, ali sustinski jeste, ma kako izglrdala banalna neprijatnost sa omorom u odnosu na silovatelja)

Ta pitanja koja postavljaš su objektivna, ali on će opet da izvrda to nekim metafizičkim bulšitom. To tako ide kod privilegovanih, oni imaju luksuz da drve o metafizici kad se bave filozofijom. Njega realnost ne zanima jer je uzima zdravo za gotovo.

 

[JA KOJI JESAM]

To sa predodoređnim planom sa kojim se deca rađaju baca u vodu teoriju izbora koju plasiraš. Znači da neki imaju izbor i priliku da se osveste, a neki nemaju, već im je isplanirano da im tu priliku neko oduzme... toliko o izboru.

I ti si po predodređenom planu ovdje na zemlji. Pri tom si morao zaboraviti na taj plan i na prošla životna iskustva inače ti ovo tjelesno iskustvo ne bi bilo autentično.
A kad već uđeš u domen zemaljskog, tvoj se razum formira, tvoje tijelo se formira i u tom periodu tvoji bližnji su po duhovonom dogovoru odgovorni za tvoj izbor. Sve što se tebi dešava dešava se kroz njihovo nadgledanje (već zi izabrap njih da te nadgledaju) ali oni ipak ne mogu da izmijene neke dijelove tvog individualnog plana, kao recimo pogubljenja djece u logorima, kad su im roditelji, njihovi nadglednici takođe bili u ustom stanju.
Dakle pričaš neosnovano ali eto, nek se priča. I sam kažeš da si ovozemaljski, a ja ti tvrdim da nisi. Kao svi i sve na zemlju si došao iz drugih sfera univerzuma, a u univerzum iz Svijesti apsoluta. O aposlutu ne znaš ništa, slažem se, te zato o tome treba i da ćutiš i da ne daješ nikakve konkretne zaključke. Specijalno ne tipa da 'niko ne može znati šta to jeste'. Ti ne možeš suditi o nečemu to ti nije dostupno. Valjda bi ti to trebalo biti jasno (?)

 

[JA KOJI JESAM]

koliko sam razumela, uspeo si da to sto jesi postanes uz pomoc nekog nadnaravnog iskustva, da li bi uspeo i bez njega?

Moje trenutno stanje Svjesnosti ne bi bilo moguće bez prosvjetljenja.

sta konkretno predlazes zrtvi da ucini kad se nadje pred nasilnikom: recimo ja se vracam kuci kasno i pred ulazom me napadne silovatelj.
sta da radim? (na stranu to sto sam ga prizvala nesvesnim blabla, sta da radim u konkretnoj situaciji da ga osujetim?) --da mu pricam bajke kao Seherezada.?

Postavljaš pitanje u kojemu daješ veoma malo širine mogućnostima. Prvo, ako i u najmanjem dijelu svog Bića ikad osjetiš slutnju ili zastrašujuću misao o tom aktu nad tobom, znak je da postoji mogućnost da se taj strah i manifestuje u realnost kad se poklope idealni uslovi za to. Dakle, ako u tvom razumu postoje takve misli, predlažem ti da svjesno odlučiš jedno od sledećih dva:

1. Svjesno izbriši tu mogućnost iz postojanja, dakle, koncentriši se na tu misao, uhvati je u fokus a onda se zahvali Bogu-univerzumu, kome hoćeš i sa potpunim povjerenjem u sebe i u Boga reci NE, HVALA!. To je brisač mogućnosti. Previše jednostavno??? Jeste, jednostavnije da jednostavnije ne može biti. Pri tom, dok se zahvaljuješ i negiraš je, moraš osjetiti kako tu mogućnost predaješ univerzumu koji je prosipa u elementarnu formu, vraća je u prvobiitnu stvar koja nema nikakve veze sa namjerom koja se u tebi rodila. Oslobađanje činiš rasipanjem fokusa sa jedne tačke na policentrični univerzum, na sve. Kad to odradiš, možeš bez problema hodati sama u sred noći, na bilo kojem kraju svijeta i neće postojati mogućnost iz koje će se izroditi silovatelj. Tad si slobodna u svijetu. To ne znači da ćeš svojim svjesnim izborom izbrisati tu mogućmost iz nesvjesnog razuma neke druge žene. Ona, ukoliko u svom nesvjesnom razumu ima sličnu misao, takođe sama za sebe to mora učiniti.

2. Ako pak u tome ne uspiješ (probaj sve dok ne uspiješ), onda ti kao svojoj sestri, majci i svojim kćerka savjetujem da nikad ne kročiš u takva mjesta koja te potsjećaju na mogućnost o kojoj govoriš. Dakle, ili sa sobom pozovi drugaricu koja se ne plaši, ili druga, majku, ili jednostavno ne idi u to vrijeme tim putevima. Jednostavno. Pri tom, nastavi i dalje da probaš ono što rekoh pod brojem 1.

sta konkretno predlazes zrtvi da ucini kad se nadje pred nasilnikom: recimo ja se vracam kuci kasno i pred ulazom me napadne silovatelj.
sta da radim? (na stranu to sto sam ga prizvala nesvesnim blabla, sta da radim u konkretnoj situaciji da ga osujetim?) --da mu pricam bajke kao Seherezada.?

Sjeti se svega što sam ti rekao pod brjem 1. i to onda magično odradi prije nego li se radnja odvije dalje. (kako vodim, vi biste čarobni štap, ne može, na svemu se mor araditi, svjesno i ozbiljno).

sta bi ti uradio da te napadne silovatelj?

Takva mogućnost ne postoji.

Tebi se to ne bi mogllo desiti jer ga nesvesno ne bi prizvao?

Ne da ga ne bih prizvao, već sam to sa sobom interno riješio. Mogućnost takve relanosti sam u potpunosti anulirao.

kako ti se onda mogla desiti 'vrucina' u sidneju , pa si morao prizivati vetar?

Vrućina u Melburnu. Vrućina se desila pošto jer vrućina iskustvo koje prizivamo i određujemo kolektivno, kritičnom masom Svjesnosti u sprezi sa zemljom, oblacima, Suncem, vjetrom i drugim. Ipak, individualno djelujemo na kolektivno, tako nastaje kritična masa koja onda ima svoj momentum. Ja sam recimo, svojim znanjima i usmjerenjima u tom momentu bio veći u masi od kritične mase nesvjesnog tog okruženja. Lokalno sam promijenio vremenske uslove (to nije jedini put).

(naizgled nije paralela, ali sustinski jeste, ma kako izglrdala banalna neprijatnost sa omorom u odnosu na silovatelja)

Paralela je sasvim u redu. Sve se, kao što rekoh, dešava po istim principaima.

Stoga, opet naglašavam, postoje događaji koji su posledica kritične mase kolektivne Svjesnosti (ratovi, nevrijeme, požari,) i njih u svoju realnost 'prizivamo' putem kolektivno nesvjesnog. Drugi događaji su izričito individualnog karaktera i imaju vezu sa našom mentalnom postavkom, sa našim individualno nesvjesnim. Vidiš, svako individualno nesvjesno je uistinu dio i gradivni element kolketivno nesvjesnog. Odatle je svakoj individui dostupno da iz njega pozajmljuje i osvješćava stvarnost po sebi. Istu vrućinu ne doživljavamo svi na isti način. Neko sjedi u sobi sa 'klima' uređajima.
I ako neko može živjeti u strahu od silovatelja, jer zna da u kolketivno nesvjesnom postoji impuls, usmjerenje, mogućnost realnosti nekih jedinki, nije garancija da ćeš ga ti svojim strahom i osvijestiti u realnost. Međutim, gdje ima dima ima i vatre; gdje ima straha ima i njegove menifestacije. U tom slučaju je bolje spriječiti nego liječiti. Rekoh već kako. Ponovi metod broja 1.

- - - - - - - - - -

Naravno da ne mogu da citam ovolike postove, pa sam prvo proverio da li smo na filozofiji ili religiji

i kaze Filozofija. Sta god to nekome znacilo.

Hm, kad se pročita ovo što si ispisao, nemam trun sumnje da bi iko shvatio da je na podforumu 'Filozofija'.
Kafana? Da.

 

[oziman]

Takva mogućnost ne postoji.

Ne da ga ne bih prizvao, već sam to sa sobom interno riješio. Mogućnost takve relanosti sam u potpunosti anulirao.


Vrućina u Melburnu. Vrućina se desila pošto jer vrućina iskustvo koje prizivamo i određujemo kolektivno, kritičnom masom Svjesnosti u sprezi sa zemljom, oblacima, Suncem, vjetrom i drugim. Ipak, individualno djelujemo na kolektivno, tako nastaje kritična masa koja onda ima svoj momentum. Ja sam recimo, svojim znanjima i usmjerenjima u tom momentu bio veći u masi od kritične mase nesvjesnog tog okruženja. Lokalno sam promijenio vremenske uslove (to nije jedini put).

У вези ових твојих натприродних способноти већ сам ти рекао шта да радиш, да те подсетим:

https://forum.krstarica.com/showthread.php/798918-Dru%C5%A1tvena-svest-ili-iluzija?p=35279083&viewfull=1#post35279083

Дао сам ти сајт, адресе, уговоре. Дакле, лепо демонстрираш те твоје просветљене моћи и узмеш милион долоара од оног типа. У чему је проблем?
Јел у твојој свесности, бива исправно да тај брадоња материјалиста и позитивиста, поред тебе просветељног, задржи својих милион долара док деца по свету гладују?
Јел тај твој апсолут толико пун љубави?

Takva mogućnost ne postoji.

Ne da ga ne bih prizvao, već sam to sa sobom interno riješio. Mogućnost takve relanosti sam u potpunosti anulirao.

Претпоствљам да си и старење анулирао? Зашто ли онда стариш? А знам. Ти то можеш анулирати, можеш се подмлатити, али ето нећеш, јел тако?

Претпостављам да можеш ходати и по води и померати планине. Јесам ли и то погодио?!

 

[gost 212595]

I ti si po predodređenom planu ovdje na zemlji. Pri tom si morao zaboraviti na taj plan i na prošla životna iskustva inače ti ovo tjelesno iskustvo ne bi bilo autentično.
A kad već uđeš u domen zemaljskog, tvoj se razum formira, tvoje tijelo se formira i u tom periodu tvoji bližnji su po duhovonom dogovoru odgovorni za tvoj izbor. Sve što se tebi dešava dešava se kroz njihovo nadgledanje (već zi izabrap njih da te nadgledaju) ali oni ipak ne mogu da izmijene neke dijelove tvog individualnog plana, kao recimo pogubljenja djece u logorima, kad su im roditelji, njihovi nadglednici takođe bili u ustom stanju.
Dakle pričaš neosnovano ali eto, nek se priča. I sam kažeš da si ovozemaljski, a ja ti tvrdim da nisi. Kao svi i sve na zemlju si došao iz drugih sfera univerzuma, a u univerzum iz Svijesti apsoluta. O aposlutu ne znaš ništa, slažem se, te zato o tome treba i da ćutiš i da ne daješ nikakve konkretne zaključke. Specijalno ne tipa da 'niko ne može znati šta to jeste'. Ti ne možeš suditi o nečemu to ti nije dostupno. Valjda bi ti to trebalo biti jasno (?)

Mani se tih Hare krišna, Vedskih filozofija. Čitao sam ih, ali se ne slažem, niti je to tema za ovaj podforum.
Valjda ti jasno da to što ti tvrdiš, a tvrde i tvoji učitilji nije merodavno za sve?
Skontao?

 

[Ribar]

Ja procitao

Nisi pažljivo pročitao.

Molim te pročitaj malo pažljivije.