Skoro sam procitala da su sve zivotinje sem labudova poligamne. Iz licnog stresnog iskustva prevare me to navelo da se zapitam zasto je tako tesko kada si covek, a ne zivotinja, dakle u stanju si da kontrolises sebe- da bude neko veran? Zasto je vernost out? Cesto cujem najnebulozniju izjavu 'morao je da trazi sex sa strane'! Evo recimo ovaj moj je imao sex pa kada je video kako je tamo negde,sada moli da se vrati! i zasto uopste,uglavnom varanjem dopustamo sebi da varamo sa nekim slabijim varijantama,od trenutnog partnera?
I rode su potpuno odane partneru...
Vijernost nije out, nego smo skloni da uvidjamo prije lose stvari, dok se dobre (vjernost) podrazumijevaju, pa se ostave po strani.
(Ne)vijernost nije samo pitanje cina prevare, u sexualnom smislu.
Evo, npr. licni primjer. Nije me prevario, znam. Ali, ali kad sam saznala da je mogao, tj. pokusao, ali da mu se plan izjalovio, bilo mi je zao i mene i njega.
Njega jer je varao samo sebe, da mu je dobro sa mnom, da je ispunjen i srecan. Is to nije mogao/htio/smio/zelio to da prizna i sebi i meni. Da mi prosto kaze.
Sebe, jer nisam na vrijeme uvidjela. I sznanje da je jedan dio naseg odnosa bio na staklenim nogama. I naraFski, kao takav- krah, u paramparcad

Gore mi je ta podmukla laz, muljanje, nego da je zaista bio sa nekom i dosao i rekao mi-tako i tako. Pa bi sjeli, ohladili glave, razgovarali kako/zasto i vidjeli ima li smisla, i moze li se dalje...