MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ruze1.jpg
 
Ne volim ljude sa zadnjim namerama.Ne volim koristoljublje, ni ljude koji se samo kroz to ostvaruju.Ne volim laz, dvolicnost.Ne volim glupe ljude,ni klaustofobicne.Ne volim nepravdu.Od toga dobijam napade besa.Ne volim ratove,bol.Ne volim masnu i jaku hranu.Ne volim samoljublje i narcisoidnost, ni ljude bez osecanja.Ne volim nehumanost,nepostovanje i nevaspitanje.Kao sto ne volim neodgovornost i povrsnost..Ne volim drogu,homoseksualce i pedofile.Ne volim autoritete a jos manje ih priznajem.Ne volim grand,pinki sve ostale mediske i druge manipulcije.Ne volim uniformisanost .Ne volim jos mnogo toga ali najvise ne volim da ne volim i ne budem voljena
 
Poslednja izmena:
I pored svega pozelim..ohh kako pozelim ,da se spakujem u jedan paketic i posaljem ti se... da me imas.
Preporuceno,potpisano tvojom rukom da sam sigurna da ces paket primiti,odvezati zutu masnu,skinuti srebrni papir,otvoriti poklopac i uzeti me,polako.Kao jabuku,koju protrljas dlanovima i zagrizes,negde u predelu vrata, gde kljucna kost pravi udubljenje,pa jos jednom i josss,dok ti sok ne pocuri sa usana niz bradu,i kane u predelu moga stomaka, tamo gde je cvoriste zivota.Gde pocinje sve.Gde bi deo mene i deo tebe,postalo jedno
 
Osetila sam nedostajanje,dok sam nanosila poslednji sloj maskare i spremala se da izadjem.Ogromnu prazninu.Stresla sam se od nenadanog udara da sam se skoro ubola u oko cetkicom.Udahnula sam duboko,gurajuci vazduh kroz knedlu u grlu, i zatresla glavom ne bih li sprecila suzu u oku.Zapalila sam cigaretu i sela na terasu.Moje malo kuce kao da je osetilo.
Dosla je zamnom i pocela da mi se mota oko nogu.Pomazila sam je i uzela u krilo.Smiri se,govorila sam sebi.Nije prvi put. Znam,ali nisam ocekivala ovako jak udarac.
Normalno je valjda tako,da boli.Cuteci sam izabacivala dim iz sebe ne dozvoljavajuci da pocnem da razmisljam o svemu.Time nista necu postici niti cu uspeti da nestane.Samo cu uprskati stvar kao bezbroj puta do sada i dovesti sebe do same ivice ponora da vrisnem.
Skuvcu kafu i necu razmisljati o tome.

zzzzz-2116962207.jpg



 
Ćutala je kad bih je pitao o njenom danu

gledala je u daljinu i plovila dalje od pogleda

tražio sam je riječima

vješto im je bježala

tražio sam je dodirima

lebdjela je iznad njih

bio sam sjena njene sjene

ostajao bih nekud iza njenih koraka

ne znajući da li uopšte koračam pravim putem

nisam imao ni mrvice ni svjetlo ulične lampe

tražio sam njen miris

kao jedini putokaz

u svijetu za koji nisam mario

tražio sam je da budem

ni njen saputnik ni njen počinak niti išta obavezujuće

želio sam biti želja

što se ostvarila

želio sam biti san

koji će sanjati i otvorenih očiju

želio sam biti sve ono

za čim žudi tiho ili glasno

ali duboko i daleko

od ičijeg pogleda

od bilo koga ko bi mogao dotaknuti taj plutajući balon

satkan od nitni njenog bića.
 
-Nina,ne postoje dve ljubavi potpuno iste.
-To znam i sama..nista mi novo nisi rekla. Zasto mi to sada govoris.?
-Zato sto,sledeci put kada budes volela,neces se ni setiti uzroka tvoje patnje.
-Kako mislis da se necu secati ?
-Ljubav je najmocnija carolija,pa je i lek takav,ekstreman
-Ekstremno mi zvuci kao podcenjivanje.
-Ne sumnjaj u sebe draga.Ljubav nas cini bolesnim.Proganja nas u snovima,unistava nas u stvarnosti.Ljubav je ubila vise ljudi nego bilo koja bolest.
-O cemu ti pricas,mene nije ubila,ucinila me je boljom.
-Ako je tako,zasto si onda tuzna,zasto patis
-Zato sto zelim da patim, jer samo tako cu moci prihvatiti drugu ljubav
 
Pocetak jos jedne nedelje, na izgled iste kao prethodne ali ipak drugacije.Hladno mi je .
Ne izlazi mi se napolje u dan bez Sunca, a vreme mi izmice brzinom svetlosti ovih dana.
Iako puno radim, uzivam u svakom pokretu koji napravim i obrisima slike koja nastaje.
Nije mi tesko.Bez napora slazem misli i emocije.Nanosim ih sloj po sloj kao sto su se lagano.
talozile u meni pretoverene u secanja i neostvarenost jednog sna koga sam pustila da ode iz mojih misli,
u kojima je stanovao dugo,predugo.Onaj pravi san uz koji se zauvek sanja.

 
Tako je jako povukla jaknu da se ofinger zaljuljao, dok je zatvarala vrata garderobera. Zurila je da stigne u katastar, zarad te glupe podele sa kojom se nije slagala iz razloga sto nije zelela tu zemlju koje joj je nasledstvom pripala.Zazvonilo je zvono na vratima.Otvorila ih je i primila preporuceno pismo.Ispalo joj je iz ruke dok je zatvarala vrata.Sagla se i podigla ga sa poda.Osecala je nemir u sebi kao jedinu konstantu.Folija na pozadini pisma bila je zute boje kao sunce.Topla kao njegove oci.Okrenula se.Stiklama je zveckala po parketu,iduci ka radnoj sobi.Uzela je noz za papir i lagano pocela da ga otvara, znajuci unapred da joj ovim pismom saopstava da nece doci.Odjednom, vise nista nije bilo vazno.Skinula je jaknu,izula cipele,sela na kauc, izvadila cigaretu iz tabakere i mali upaljac i duboko udahnula prvi dim .
 
Oduvek sam pisala kada sam za to imala potrebu ,ili mi je samo dolazilo.Onako.
I pisala sam. I onda je sve prestalo.Nestalo, ili samo stalo.
Nisam mogla da napisem ni rec. Ne onako kako zelim.
Ne onako kako osecam.I zato sam cutala.
I sada ne znam da li mogu da ista napisem i pustim iz sebe emocije koje su u meni.
Kazu da srce moze neko da nam slomi samo ako mu to dozvolimo.
Sudbina,ili jednostavno zivot.Ne znam.

 
Setajuci ulicama,ono sto mi je prolazilo kroz glavu nije imalo veze sa poslom vec sa tim da svaki grad ima svoj mirisni pecat.Na to su me navele na primer:uzane ulice i kanali Venecije,koji mirisu na proslost., lak za gondole,stari namestaj,vapore i riblju pijacu ispod Rialta.Mirisao mi je i Milano sa svojim uglacanim ulicnim plocama,piacom Duomo,izduvnim gasovovima,tekstil i ruze.Mirisao mi je i Brisel na obliznje more, skoljke i vafle..Bec sa svojim otmernim ulicama,pecenim kestenima, konjskim kocijama i balskim haljinama.Prag sa moravskim kobasicama na pocetku Vaclava,knedlicke u Pinkasu.Tocenim pivom i Vltavom koja je najlepsa u Jesen.Mirisala mi je i Atina sa girosom,maslinama, i karijatidama na Akropolju.Istambul je mirisao na cimet,Aja sofiju,sveze krastavce i baklave.Lima je mirisala na mango,kolonijalnu cipku i cica moradu..Madrid na cipku i kastanjete..Osecam mirise jos puno gradova pod cijim nebom sam nocila,ali ni jedan ne moze da mi zameni miris mog Beograda ,njegovog velikog srca i ljubavi.

3194863.jpg
 
Kad god me pitaju: Sta ti je..
Ja odgovaram : Nije mi nista..
A svasta mi je,jer u srcu cuvam jednu bajku.
Ima dana koji donesu neke cudne magle u moju glavu,
kao ove noci dok gledam po zidovima kako promice moja senka..
Detinjasto pokusavam da pobegnem od nje i od same sebe.
Suluda pomisao,sulud i beg u sobi u kojoj lampe svetle toplom zuckastom bojom.
Volela bih da umem da me se ne dotice.
A kada bi me i pitali,rekla bih :
Ne..nije mi nista, a svasta mi je.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top