MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moja devojko ne lazi me,
gde si spavala prosle noci?
U borovima,u borovima
gde sunce nikad nece sijati
smrzavao bih se cele noci
Moja devojko,moja devojko,gde si posla?
idem tamo gde hladan vetar duva
U borovima,u borovima
gde sunce nikad nece sijati
smrzavao bih se cele noci



 
Pletem svoje gnezdo iznad vaše glave,
Toplije od gnezda u orla i laste;
Vetar otme granu ili vlakno trave,
A, ko cvet džinovski, ono ipak raste

Gnezdo - Jovan Dučić

136754851-young-blonde-woman-plaited-hair-studio-lit-gettyimages.jpg
 
Postoje oni od kojih ne možete otići..... I oni, kojima se uvek vraćate... Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvek nisu otišli od vas...Susretanja, sudaranja..Slučajni i namerni saputnici ...Istopljena prijateljstva ...Promašene ljubavi... Po neki ispušten znak...
Gde tebe da smestim ? U one od kojih ne idem ili one ... kojima se uvek vraćam …
@
923069_234031403445514_1997583484_n.jpg
 
Svaki put kada ti srce otkuca, blizi si trenutku kada ces me sresti.

Svaki put kada setas sumom sa mnom, zao ti je sto na kraju ce nas ipak razdvojiti dva
pravca na asfaltu.

Svaki put kada trepnes okom i pogledas moje zaljubljene oci, proci ce nekoliko trenutaka
dok to ne ucinis ponovo i ti se zaljubis.

Svaki put kada te nasmejem, smisljas nacin da me nateras da to uradim jos jednom.

Svaki put kada sa prijateljima popijes casicu dobre rakije, razmisljas da popijes jos koju i za mene.

Svaki put kada na radiju cujes neku nama dragu pesmu, otpevas refren naglas i zavodljivo se nasmesis.

Svaki put kada me moja ljubav nezno dodirne, prijatni zmarci spuste ti se lagano niz kicmu i podsete me da sam voljen.

Svaki put kada ujutru ustanes, shvatis da je to bio najlepsi san koji si sanjala.

Svaki put kada se rastajes od nekoga, iznova ti bude tesko.

I svaki put je kao prva, najlepsa ljubav.


OVE STIHOVE SAM NEGDE, NEKADA ISKOPAO OD ZABORAVA, PORADIO NA NJIMA, UNEO MOJU ROMANTICNU DUSU I PRUZAM JE SADA SVIMA.
 
Poslednja izmena:
NEGDE KUD NIKAD NISAM PUTOVAO

Negde kud nikad nisam putovao, srećne iznad
svakog iskustva,tvoje oči čuvaju svoj mir;
u tvom najkrhkijem pokretu ima nečeg što me zatvara,
ili što ne mogu taći jer je suviše blizu.

Tvoj najlaganiji pogled lako će me rastvoriti
mada sam se zatvorio poput prstiju,
uvek me otvaraš listak po listak kao što Proleće otvara
(dodirujuc vešto, zagonetno) svoju prvu ružu

a ako želiš da me zatvoriš, ja i moj život
sklopićemo se veoma lepo, najednom,
kao da srce ovog sveta zamišlja
kako se sneg brižljivo svuda spušta;

Ništa što možemo sagledati na ovom svetu
nije ravno snazi tvoje neodoljive krhkosti:
Njeno mi tkanje nameće boju svojih predela,
pruža mi smrt i vekovečnost sa svakim udisajem

(ne znam što je to u tebi što zatvara
i otvara; jedino nešto u meni shvata
da je glas tvojih očiju dublji od svih ruža)
niko, čak ni kiša, nema tako malene ruke.

Marion Morehouse
 
PREDOSEĆAM JA TEBE

Predosećam ja Tebe. Leti prazno vreme.
U istom liku predosećam Te dugo.

Sav horizont u ognju. Zabljeskuje zene,
A ja Te ćutke čekam s ljubavlju i s tugom.

Sav horizont u ognju, znam, stižeš sa smeškom,
al’ strah me je da ne dodješ mi s drugim likom.

Jer, rodićeš u meni podozrenje teško
Kad promeniš na kraju lik na koji svikoh.

O, kako ću ja pasti žalosno i nisko,
snova smrtonosnih ne podnevši krik.

Što horizont sad blješti! Vidjenje je blisko,
Al’ plašim se: Ti ćeš promeniti lik.

Aleksandar Blok
 
Mozda je ova noc, noc moje velike inspiracije,
ili je samo noc, kada si mi dosla u misli
i obuzela me osecanjima neznosti , ljubavi...

Mozda je bas ova noc, nasa noc, puna sete, neznosti, radosti, ljubavi,
ma ko zna cega jos, sto dvoje koji se vole,
mogu u svojim sludjenim osecanjima da osete...

Mozda je ova noc, presudna, zbog vazduha koji odise nasom ljubavlju,
strascu, koja lebdi uvek u nekom prostoru izmedju nas,
a, Mozda je samo romanticna noc u pitanju, i u njoj ti i ja...Ma ko to vise i zna.
 
DOĐI


Dođi,sjedni do mene,tu na obali rijeke.
Mirno gledajmo kako teče i naučimo od nje
da život prolazi,a mi se ne držimo za ruke
(Držimo se za ruke)
Onda ćemo misliti,velika djeca,da ovaj život
prolazi i nestaje,ništa ne ostavlja i ne vraća se,
odlazi prema dalekom moru,odlazi Sudbini,
dalje od bogova.
Opustimo ruke jer nije vrijedno da se umaramo.
Uživali,ne uživali,prolazimo kao rijeka.
No treba znati prolaziti sasvim spokojno
i bez velikih uzbuđenja.
Bez ljubavi,bez mržnje i strasti koje podižu glas,
bez zavisti koja previše uznemirava oči,
bez briga,jer i s njima rijeka će jednako teći
i uvijek će odlaziti prema moru.
Volimo se spokojno,misleći da možemo,
ako hoćemo,izmijeniti poljupce,zagrljaje,milošte,
ali bolje je da sjedimo jedno pored drugoga
i da gledamo kako rijeka teče.
Naberimo cvjetova,uroni u njih i ostavi ih
u svom krilu,nek njihov miris blaži ovaj trenutak-
ovaj trenutak kada smireni ne vjerujemo ni u što,
nevini pogani propadanja.
Bar češ se ako postanem sjena,sjetiti mene poslije,
a da te sjećanje na me neće opeći ni raniti
jer nikad se ne držasmo za ruke niti se poljubismo
niti bijasmo drugo osim djeca.
I ako prije mene poneseš obol mračnom brodaru,
neću morati da patim kad te se budem sjećao.
Bit ćeš mi blaga u spomenu,kad te se sjetim na obali
tužna poganko s cvijećem u krilu.

Fernando Pescoa
 
Kada volim sve vidim kroz ruzicaste naocare.
Zivot je bolji i lepsi.Osecam se svemogucom.
Hocu i mogu da uradim sve,
i mnogo toga pocinje da dobija svoj smisao,
ali sam i dalje ja ovakva kakva sam.
Svoja,svojeglava,uporna,tvrdoglava,istrajna,
iskrena,ponosna,dobra, opcinjena jednim snom,
i jedno veliko srce koje kuca ,odavde do beskonacnosti.

leto.jpg
 
DRVENA PESMA

Snio sam noćas nikad prežaljenu stvar.
Mog drvenog konjića.
Kanap i zvuk točkića.
Vrbice zvon.
Za mnom verni Sančo moj.
U pohodu na Nespokoj.

Snio sam još i svoju prvu tamburu...
Kako ko noćna dama
Iz južnog Amsterdama.
Iz izloga... Mene klinca zavodi.
Na smrtne grehe navodi.

Di je to drvo raslo, od kog je tesana?
Dal se pod njime neko nekada ljubio?
Otkud u njemu izvor svih mojih pesama?
Dal je to znao onaj ko ga je dubio?

Di je to drvo raslo, vrh kojih bregova?
Dal nas je ista kiša mlađane zalila?
Ko mu je grane kreso, mati ga njegova?
čija je ruka lišće s jeseni palila... da znam?

Snio sam, onda, krevet, sav u čipkama.
Obesnu igru vatre.
Sklopljene šalukatre.
Na uzglavlju... Ruža u intarziji.
Pod kojom smo se mazili.

Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan.
Novembar... Izmaglica.
I kvartet dragih lica.
Maleni čun... Nasred luke pokisle.
Da me u večnost otisne.

Di je to drvo raslo, spram kojih vetrova?
Dal je pod njime neko za nekim žalio?
Što ga je grom obišo, mati ga Petrova?
Ko je u šake pljuno, pa ga strovalio?

Jedina moja mila... Što si me budila?
Bio sam tako blizu naličja vremena.
Taji se jedno drvo u mojim grudima.
Gde li će nesto nići iz toga semena... da znam?

Djordje Balašević
 
Ljubav sam ti podario, branila si se nisi je zelela,

htela si nekoga, ko kada cuje rec romantika, izvadi pistolj.

Ljubav sam ti podario, odnela si sve sto si mi pruzila,

sto bi me u nekim pustim nocima podsecalo na nesto ,

sto nisam umeo ili nisam zeleo, da sacuvam od zaborava vremena.

Vreme, koje je postalo grobar nase ljubavi, a ona je bila tako nevina, lepa, strasna,

prava ljubav iz romana i onih sapunskih opera, sa mnogo suza i smeha.

Zbog svega toga, molim te vrati mi nasu ljubav,

jer srescu valjda neku sa ljubavnim nemirom kao mojim,

koja ce mi poljubcima ukloniti, tragove tvoje ,,VELIKE LJUBAVI,, .



 
BEZIMENA

Poveriću ti jednu tajnu Vreme si ti
Vreme je žena Ono oseća
Potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge као kad se haljina raširi
Vreme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava
Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osetim stranom
Da bežiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom veku
Bože moj kako su reči teške A ustvari jeste to
Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
I ako ti nedišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
Lakše je umreti nego voleti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

Luj Aragon
 
Nesto, davno za Tebe napisano.

Uvek dobijem neverovatnu inspiraciju, kad pomislim na Tebe. Kad tako ceznem mogao bih da pisem satima, danima, godinama.

Zelim te, zelim u svakom trenutku mog praznog i besmislenog zivota.
Iako sam svestan da nikada necu moci da Ti pridjem na blize od dva koraka u prolazu, iako znam da nikada necu pomirisati tvoju kozu, da nikada necu osetiti slatke usne tvoje na svom vratu.

Ipak mastam, ipak pisem.....

a tako bih Te voleo zagrliti oko struka, neznog, uzanog, da ti dodirnem svaki pedalj tela, prislonim usne na nadlanicu, da poljubim Ti prelepe prstice.

Pisem, sanjarim i uzdisem ...misli me obaraju..
Uh, kako bih zeleo da je samo moja....Da je moja i Bozija...U meni ima toliko ljubavi prema njoj, da bih mogao da je volim bar dvesta godina vise.... Imala bi ljubavi, dovoljno da moze njom da se hrani...

A za osmeh, njen, da za osmeh njen...
koji izgleda kao sunce u smiraj dana, uvek siri neki mir i pozitivnu energiju na sve oko sebe.....da, ja bih isao do pakla i nazad.

Vrativsi se iz misli prokapale su mi kapi suza na dlan. Svaku suzu sam pokupio prstima i zelim tebi u srce staviti... da osetis sve sto se skriva iza mojih muskih vrelih suza.

Koji san, koja slova, koji dan kad znam da ne mogu da Te imam

..... Nikad


AUTOR JE NEPOZNAT, ALI SAM U SVEMU OVOM NASAO DEO MOJE ROMANTIKE
 
ČEMU TA JEDINA SUZA

Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijih, prošlijih ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noći i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!

Hajnrih Hajne
 
Kazu da je Bog svakom dao da ponese onoliko koliko moze....
I da svako svoj krst nosi kroz zivot sam samcat. Niko nam ne moze pomoci u tome.
Isto tako ljudi kazu da se vremenom svi snovi raspadnu ko trosne ladje i raspuknu kao baloni od sapunice.
Polako, jedan po jedan.
Ako se to i desi,tada shvatis da to nisu ni bili pravi snovi, da je to samo bila iluzija sna, samo dodir maglicaste zudnje.


baloni.jpg
 
DALJINA NE MOŽE ZAVARATI SRCE

Daleko je noćas najlepša zvezda,
a mesec je traži u mislima setnim.
Ljubavlju zanesen sniva meka gnezda
i nju kraj sebe sa osmehom sretnim.

Najlepše noći proveo je s’njom,
anđele moleći za njihovu sreću.
Najveću ljubav u životu svom,
evo i sad čuva, k’o tajnu najveću.

Mesec se od zvezde na kratko rastao.
Ona mu je ljubav, ona mu je san.
Žao mu je što je život na put stao,
eh da nikad nije svanuo taj dan.

Zraci njegovi stalno je dozivaju,
a ona se nada da će brzo doći.
Više nego ikad da zajedno uživaju,
a tek tad će biti obasjane noći.

Razdaljina ne može da zavara srce.
Amorova strela do beskraja leti.
Ta je zvezda ljudi, ono večno sunce
i mesecu svome, stalno je na pameti.

Sastaće se mesec i zvezda na javi.
Razmak među njima biće jedan dlan.
Celo nebo samo jedan jorgan plavi,
eh kako će biti lep i taj dan.

Dragan Đurašinović
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top