MOJ OTAC

Jedina stvar koju cenim kod svog oca je to sto me jos uvek mat.izdrzava,ali kad odrastem i to ce proci.
Inace cu ga pamtiti u jako losem secanju i koliko god je pogresno cesto i sada pozelim da nije s nama.
 
Inace cu ga pamtiti u jako losem secanju i koliko god je pogresno cesto i sada pozelim da nije s nama.

Ne mora da znaci da je pogresno. Mozes da ga "postujes" i dok je daleko, ako je tako bolje za tvoje zdravlje.
Inace, obrati paznju kako otac utice na tvoje formiranje seksualnosti i viziju idealnog muskarca. Jer , utice mnogo, da znas, probaj da korigujes to, ili bar usmeris na pravi put. Otac ti je, ne samo tebi, nego i meni i svakoj devojcici preteca zeljenog coveka. To je nesto po difoltu.
 
Ne mora da znaci da je pogresno. Mozes da ga "postujes" i dok je daleko, ako je tako bolje za tvoje zdravlje.
Inace, obrati paznju kako otac utice na tvoje formiranje seksualnosti i viziju idealnog muskarca. Jer , utice mnogo, da znas, probaj da korigujes to, ili bar usmeris na pravi put. Otac ti je, ne samo tebi, nego i meni i svakoj devojcici preteca zeljenog coveka. To je nesto po difoltu.

Ne mora da ga poštuje ništa više nego što on nju poštuje. Vokacija ne izaziva poštovanje, već postupci.

A za pogrešne izbore nije kriv niko osim nas samih... da sam tražila ideal u tom pravcu, možda bi se za nijansu više unesrećila... ovako, više verujem svojim izborima, nego tuđim.
Kakvi god da su, moji su.
 
@Krepto,da znas da mi cesto prodje to kroz glavu...Slusala sam sa mnogih strana kako psiholozi potvrdjuju to,ali kod mene uopste nije tako,naime trazim bas suprotno od onoga kakav je moj otac,niti bih jednog dana mogla da zamislim sebe u braku s takvim tipom muskarca.
 
Citajuci postove na ovoj temi moram da vam priznam da sam se ohladio i raznjezio, jer sam se jutros s mojim ocem posvadjao, i sad se osjecam jako glupo i dodje mi da klepim glavom od zid, nebitno da li sam ja bio u pravu ili on, bitno je on od mene hoce da stvori boljeg covjeka, srecnijeg i pametnijeg nego sto je on, i ne zeli da napravim iste greske koje je on pravio kad je bio mojih godina.

A kakav je moj otac. Moj otac je castan i posten covjek, koji sve sto je zaradio u zivotu, zaradio od svog rada, koji kroz viku i galamu (iako mi ona smeta) pokazuje koliko mu je stalo do mene. Vidim mnogi ovdje nemaju oca kraj sebe, umalo ja nijesam ostao bez mog prije 4 godine kad je ozbiljno obolio, tako da nemam sta da se zalim kad me iznervira, barem je tu, kad mi je potreban, a nervira me za moje dobro.
 
Citajuci postove na ovoj temi moram da vam priznam da sam se ohladio i raznjezio, jer sam se jutros s mojim ocem posvadjao, i sad se osjecam jako glupo i dodje mi da klepim glavom od zid, nebitno da li sam ja bio u pravu ili on, bitno je on od mene hoce da stvori boljeg covjeka, srecnijeg i pametnijeg nego sto je on, i ne zeli da napravim iste greske koje je on pravio kad je bio mojih godina.

A kakav je moj otac. Moj otac je castan i posten covjek, koji sve sto je zaradio u zivotu, zaradio od svog rada, koji kroz viku i galamu (iako mi ona smeta) pokazuje koliko mu je stalo do mene. Vidim mnogi ovdje nemaju oca kraj sebe, umalo ja nijesam ostao bez mog prije 4 godine kad je ozbiljno obolio, tako da nemam sta da se zalim kad me iznervira, barem je tu, kad mi je potreban, a nervira me za moje dobro.

Svaka ti cast... i jeste tako. Hiljadu puta sam rekla samo da mi je ziv ali nije.
 
Citajuci postove na ovoj temi moram da vam priznam da sam se ohladio i raznjezio, jer sam se jutros s mojim ocem posvadjao, i sad se osjecam jako glupo i dodje mi da klepim glavom od zid, nebitno da li sam ja bio u pravu ili on, bitno je on od mene hoce da stvori boljeg covjeka, srecnijeg i pametnijeg nego sto je on, i ne zeli da napravim iste greske koje je on pravio kad je bio mojih godina.

A kakav je moj otac. Moj otac je castan i posten covjek, koji sve sto je zaradio u zivotu, zaradio od svog rada, koji kroz viku i galamu (iako mi ona smeta) pokazuje koliko mu je stalo do mene. Vidim mnogi ovdje nemaju oca kraj sebe, umalo ja nijesam ostao bez mog prije 4 godine kad je ozbiljno obolio, tako da nemam sta da se zalim kad me iznervira, barem je tu, kad mi je potreban, a nervira me za moje dobro.

..šta misliš o tome, da mu kažeš da znaš njegove želje i da si mu zahvalan na tome
što brine o tebi....mislim da bi mu to prijalo da čuje....
 
zahvaljujem se... ali tacno znam sta ste mi pisali, iako nisam pročitao

Prebrodićeš to,budi jak... seti se druge dece, siromasne, ne osuđuj oca ipak ti je otac

Ih, pa vidiš kako si ti pametan, stvarno ti ne treba niko sa foruma da ti soli pamet, samo se pridržavaj toga što znaš i guraj dalje, nećeš uvek imati 16.g. nećeš uvek biti zavistan od očevog novca, izbegavaj ga u širokom luku, uči, završi školu i gledaj što pre da se osamostališ pa nećeš morati da ga i dalje trpiš. Znam, deluje teško ali stvarno pomisli na one koji moraju da trpe sve što i ti a pritom nemaju ni hleba da jedu, znam neke, veruj mi da je strašno.
 
..šta misliš o tome, da mu kažeš da znaš njegove želje i da si mu zahvalan na tome
što brine o tebi....mislim da bi mu to prijalo da čuje....

Pogledao bi me poprijeko i rekao bi mi "Pusti ti to, vidi ti da zavrsis fakultet, da se zaposlis, sjutra ozenis, da budes neko i nesto u zivotu, jedino ces mi se tako zahvaliti". Deja vu, on je takav, njemu rijeci ne znace nista, vec samo djela.

Jedino ga vidim nasmijanog kad sretne druga iz vojske, rodjaka kog nije gledao 100 godina, ili kad dodje neko s malom bebom, pa se malo poigra s njom :lol:
 
Pogledao bi me poprijeko i rekao bi mi "Pusti ti to, vidi ti da zavrsis fakultet, da se zaposlis, sjutra ozenis, da budes neko i nesto u zivotu, jedino ces mi se tako zahvaliti". Deja vu, on je takav, njemu rijeci ne znace nista, vec samo djela.

Jedino ga vidim nasmijanog kad sretne druga iz vojske, rodjaka kog nije gledao 100 godina, ili kad dodje neko s malom bebom, pa se malo poigra s njom :lol:

Interesantno, a šta je to što bi ti on ustvari loše rekao, sve je to pametan savet svakom pametnom biću, moje mišljenje.
A ako je srećan u situacijama koje opisuješ, eh, tek to govori u prilog tvom starom: drug iz vojske je neka lepa uspomena iz mladosti, neko koga 100 godina nije video verovatno mu vraća neke lepe uspomene iz prošlosti naravno, a tek njegova reakcija na nečiju malu bebu, ma svaka čast čoveku, čini mi se da je pravi u svakom pogledu, moje mišljenje naravno.
 
Pogledao bi me poprijeko i rekao bi mi "Pusti ti to, vidi ti da zavrsis fakultet, da se zaposlis, sjutra ozenis, da budes neko i nesto u zivotu, jedino ces mi se tako zahvaliti". Deja vu, on je takav, njemu rijeci ne znace nista, vec samo djela.

Jedino ga vidim nasmijanog kad sretne druga iz vojske, rodjaka kog nije gledao 100 godina, ili kad dodje neko s malom bebom, pa se malo poigra s njom :lol:

..onda pokušaj da ga učiniš sretnim dok još možeš....:ok:
 
Interesantno, a šta je to što bi ti on ustvari loše rekao, sve je to pametan savet svakom pametnom biću, moje mišljenje.
A ako je srećan u situacijama koje opisuješ, eh, tek to govori u prilog tvom starom: drug iz vojske je neka lepa uspomena iz mladosti, neko koga 100 godina nije video verovatno mu vraća neke lepe uspomene iz prošlosti naravno, a tek njegova reakcija na nečiju malu bebu, ma svaka čast čoveku, čini mi se da je pravi u svakom pogledu, moje mišljenje naravno.

Svakako mi je drago sto tako mislis :) On jeste bio previse strog kad sam bio mali, njegove metode vaspitanja su bile takve da sam tad mislio da me mrzi (:lol:) ali ustvari nije bilo tako, jer bitno je da su upalile, da zbog njih u meni i ima malo ljudskosti. Takav je i njegov otac bio, samo sto je on sa 17 godina ostao bez oca, pa je bio glava familije vec tad, i on je tad osjetio koliko mu nedostaje njegova podrska, pa je valjda i zato naporan, ali definitivno iako on djeluje grubo, on ima veliko srce i za porodicu je spreman da da krv ispod grla. On nije flegmatican nimalo, on ili te obozava ili te ne podnosi.

Zato kad ga neko iznevjeri, toliko ga zabolii i toliko se razocara da se tacno vidi da je takav. Znao je on da se naljuti na mene, da ne prica sa mnom po nekoliko dana, ali nikad nijesam nista uradio da bi se on mene stidio, i savjest mi je mirna, jer i u podsvijesti meni je cilj da se ne razocara u mene, a ni on nista nije uradio da se ja stidim njega, sto je dodatni razlog da tako postupim. Sve u svemu, on zna sta ja mislim o njemu, i ja znam sta on misli, tako da staze zivota su preda mnom i moram da se sam borim, dzaba mi njegova podrska ako ja sam ne krenem u akciju, ali da znaci, znaci previse.

Hvala, tata :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Moj calac je genije. Uvek ozbiljan, poslovan covek... Nije smarac nikada bio i imao sam sve sto pozelim (samo po zasluzi). Pustio me da sa 18 godina odem na studije u inostranstvo i na tome sam mu vecno zahvalan. Jako smo slicni...u kuci nikada nije bilo panike, svadje i slicno...uvek je sve drzao i dan danas drzi pod kontrolom! POZDRAV CALE!
 
Moj calac je genije. Uvek ozbiljan, poslovan covek... Nije smarac nikada bio i imao sam sve sto pozelim (samo po zasluzi). Pustio me da sa 18 godina odem na studije u inostranstvo i na tome sam mu vecno zahvalan. Jako smo slicni...u kuci nikada nije bilo panike, svadje i slicno...uvek je sve drzao i dan danas drzi pod kontrolom! POZDRAV CALE!

Pozdrav i od mene (verujem i od većine učesnika ovog pdf-a), kamo sreće da je više takvih očeva, ili roditelja uopšte :heart::heart::heart:
 
Evo reci cu ja. Dok je bio ziv, sa mojim ocem imala sam milion sukoba. Vise smo se svadjali nego pricali. Cinjenica i dalje stoji da je bio tu kad mi je trebao. Secam se zadnjeg susreta sa njim, kad smo se zagrlili, kad se nasmejao, pokusavam da zaboravim sliku njega mrtvog koja mi je u glavi, i da zadrzim sliku onih njegovih veselih plavih ociju. Umro je iste noci, u snu. Hvala mu na svemu, zao mi je za sve sto sam prema njemu zgresila, zao mi je sto nikad nisam stigla da se izvinem i kazem par reci. Umro je u snu u tek napunjenoj 59 g zivota, niko se tome nije nadao, ali meni je ostala ogromna rupa, koju, nazalost, nikad necu popuniti. I ogromno kajanje, koje o5 ne mogu da promenim
PS. Rasplakah se :(
 
Ah, moj otac..koji me neizmjerno voli, kojeg neizmjerno volim cesto mi govori kako cu pamtit samo dobre trenutke zivota jer se ocito losi trenutci pokopaju sa smrcu mile i drage osobe..Inace moj otac je veoma drag i vrijedan covjek, svi ga znaju po tome sto se voli salit i sto vozi autobus prvenstveno, a znaju ga i po katakteru jer je zaista dusha od covjeka..
Ponekad stvarno osjetim kad je umoran, bez volje i nekako osjetim da se osjeca kao neka biljka...ali stvarno ocevi su zaista vrijedni i
 
Moj otac je umro prije 3,5 god. tog dana mi je puklo srce; Roditelji su mi se rastali kad sam imala 14 god.sad imam 29 god. zivjela sam s tatom. bio mi je najbolji drug i moj jedini oslonac.
cesto smo satima pricali, nekad po cijelu noc.njemu sam uvijek sve govorila kao i on meni.sve bih dala da mogu samo jos jednom popiti kafu s njim i reci mu toliko toga ali ... beskrajno mi nedostaje ,cesto pricam o njemu tako mi nekad bude lakse :sad2:
zahvalna sam mu na svemu sto mi je pruzio i na svemu sto me je naucio.bio je veliki borac .volio je ljude volio je zivot. volio je mene.osmjeh je imao na usnama kad je otisao (umro). uzasno sam bila ljuta na boga sto mi ga je uzeo , ali sam vremenom shvatila da je bog htjeo da moj tata bude na nekom mnogo ljepšem mjestu.
cesto je govorio ... samo ti budi sretna, i izmedju ostalog i " budi covjek".
hvala mu na svemu .neopisivo mi fali srce još krvari.ali ipak mogu da kazem
"tata sretna sam" ! :sad2:
 
Tema spava...
ima li još neko tatu?
ili bar uspomenu na njega?:sad2:

Imam jednog poznanika, prijatelj i kolega m.m. imao je nekih 27.g. kada je upoznao sada već bivšu ženu, ona je imala malog sina iz prvog braka, 3.g. venčali se i dobili devojčicu posle godinu dana. Prošlo je nekih dvadeset godina, oni se razveli, ne ulazim u razloge, nije moj problem, nismo nešto u kontaktu, muž i on su u poslovnim odnosima, ali porodično se baš ne družimo.
Pre neki dan sretnem njegovu bivšu ženu u gradu, malko popričale, pitam kako deca, kaže oboje su kod njega, kako kod njega, mislim, sin je tvoj, ne njegov, kćerka je zajednička, ali ipak, kao mama, baš sam kvočka, ali ne bih dala dete ni pod kojim uslovom, a ona će: - pa znaš, deca završila škole, ON im oboma našao posao i svakom napravio stan u sklopu svoje kuće, lepše im tamo, imaju više prostora nego kod mene (a njena kuća preko 200m2).
Juče mi priča muž, našao se sa njim negde u gradu, oboje dece bili tamo, malko popričali, klinci ga obožavaju, golim okom se vidi, ne zbog stana i posla koje dobiše već onako, iz čista mira, da li je iz čista mira, a uvek kaže: imam dvoje dece:heart:
 

Back
Top