MOJ OTAC

Moj tata je smeker...uvek bio, uvek ostao...
Kockar u dusi, kazu imam i ja to u krvi. Rauf, preferans, ajnc...majsor u kartama. Uzasno inteligentan. I kad se nije kockao na klasican nacin, kockao se. Bio je privatnik, biznismen, kockar u poslu... Kada je pao na dno doslo je i do ruleta, jeste, ali za porodicu je uvek nalazio. Bio je i svaler, ali nikada nije ni to ugrozavalo nasu porodicu. Dugo sam ga mrzela zbog toga. Ali kad sam odrasla shvatila sam...nikada nije on moju majku ponizavao, oni su pre bili u nekom slobodnom braku takva im je filozofija zivota. I na kraju kad se sve sjebalo zrtvovao se za sve nas, i majku i bracu...otisao je daleko, muci se, radi, nema svetlosti u zivotu osim telefonskih razgovora da bi nas mogao da iskoluje. Danas ga razumem i divim mu se. Razume i on mene nema te stvari koje ja svom ocu ne mogu da kazem. Umeo je da razume i sva moja sranja, a ruku na srce pravila sam ih mnogo. Svi iz mog drustva koji su imli prilike da ga upoznaju mu se dive, gotive ga. Mog decka sa kojim sam jako dugo nije upoznao, ali su pricali telefonom i opet ga je odusevio. Nikada me ne bi bilo sramota da ga upoznam sa bilo kim, svakoga bi odusevio, svakom bi se svideo vise nego i ja sama, *** smeker, zivotna skola...obozavam ga i zahvalna sam mu na onome sto danas cini za mene...i on je osoba od koje bi za sve trazila savet, jer znam da njegov savet nikada ne bi bio ogranicen drustvenim normama, predrasudama, glupostima...
Ja sam dete kockara, prevaranta, smekera koji kao da je izasao iz americkog filma...i ponosna sam na to.
 
Moj tata,
jedva cekam da ga vidim posle par godina.Da jako jako zagrlim i izljubim :heart:
Ja sam do 7.razreda govorila i pricala da je mene tata rodio :zcepanje:
dzabe uveravanja bila da me je mama rodila,da mame radjaju.
Jeste covek teske naravi i da retko kad iskazuje emocije,kad ga covek ugleda onako visokog i pomalo namrstenog i sa cvikerima ,reko bi ovaj guta malu decu,a ustvari taj isti covek je kao Meca Dobrica,uvek spreman za salu,uvek za zezanciju...
Svi mi kazu da sam pljunuti otac u svakom smeru i opisu i ponosna sam na to :manikir:
Za brata i mene bi skinuo i celu galaksiju ako treba,porodica mu je uvek na prvom mestu.
Nema toga sto ne bi uradio za nas,i kad smo bili manji i kad bi dosao posle celodnevnog rada kuci sa posla,uvek je bio da nam pomogne,sedne sa nama,prica,zeza..
nema tih reci koje bi se stavile ovde a da bi mogle da ga opisu....
JEDVA CEKAM DA GA VIDIM I ZAGRLIM JAKO JAKO :zpozdrav:
 
Odgovarajući na jednu temu ovdje...obuzele su me emocije...ne znam da li slična tema već postoji ili ne...ali sam pomislila da bi bilo lijepo da na jednom mjestu pišemo o svojim očevima, najiskrenije što možemo; o tome kakve ih pamtimo iz našeg djetinjstva, kao i kasnije, dok smo odrastali, i o tome kakvi su sad.
Da li smo ponosni na njih ili ih se stidimo, da li im šta zamjeramo, da li nešto želimo za njih da učinimo, a još nismo i slično...
Ako nisu živi, kakve uspomene na njih nosimo...

Hajte prvo vi, pa ću se i ja ubaciti...

Sva sreca umro je....lepo nam je bez njega cak ga se i nesecamo samo mu ponekad zapalimo svecu kuci (jer nas mrzi da idemo na groblje) u znak zahvalnosti na novac koji nam je ostavio.....z:lol:
 
od kad smo ga pre pet godina sahranili, nemam emotivnu stabilnost i sigurnost koju sam imala do tada..
bio mi je podrska u svemu..
ne postoji ni trenutak u mom odrastanju i zivotu da nije bio prisutan..emotivnu toplinu koju sam kroz odrastanje trebala da dobijem od majke, dobila sam od njega..
on je izgubio svoju majku u ranom detinjstvu i podigla ga maceha koja je bila prava maceha..

bio je tu da sa mnom podeli sve uspehe..da me podrzi kad bi me neuspeh sapleo..
stalozen, topao, pun razumevanja i autoritet..
u svom zivotu sam samo jedan samar dobila od njega - kad sam ga sa sest godina slagala..i nikad vise..

bio je pravi otac..
tata, nedostajes mi jako.. :(
 
Мој тата је учитељ. :) Увек, на сваком месту и у сваком погледу.:sad2:

Висок је и врло усправног и достојанственог хода (и дан данас, у својој 76. години). Црна коса (скоро без седих), плаве, плаве очи, оштар профил и наочаре. Кравата обавезна!!!

Објавио је неколико књига кратких прича, неколико књига композиција за децу, водио је (и води) бројне ауторске радио-емисије, компонује, свира све инструменте сем дувачких, објављивао је стручне педагошке радове и добијао бројне професионалне награде...

Памти све генерације својих ђака, ко је где седео, шта су коме родитељи, ко су му баба и деда..:lol:....познаје лично пола града и њега сви знају, тако да је прошетати кроз град са њим права мука, јер на сваком кораку застаје да прича са људима које познаје, а познаје их све...:sad2:

Основао је први фото-кино клуб у овом граду давних шездесетих, имао је свој тамбурашки оркестар (док нису поумирали :roll:)...бави се етнологијом, локалном историографијом, спортским новинарством, нумизматиком, сакупљањем и поправком старих сатова (нумизматичку збирку смо продали 93. да бисмо преживели :(, али сатове не дамо! :)), био је виноградар, и ветрењар, и до скоро је обрађивао повртњак.....а сада игра игрице на компу, четује на интернету, полемише на неким стручним сајтовима и чуди се како је свет неписмен....:mrgreen:...пише рецензије, сарађује у неким монографијама...стално је активан и физички и ментално!


У малом граду као што је мој - тешко је бити дете тако познатог човека. :confused: Некада ми је то јако сметало и желела сам да се отргнем, да будем ЈА, а не ''његова ћерка''... Данас ми прија када ме препознају по њему :D (и по оштром профилу - једино што сам физички покупила од њега :( :lol:) и његово име ми је улазница и пропусница у многим сферама живота.;)

Иначе је хипохондар, увек у облацима, понекад врло тежак (али ја имам живаца за њега), на неки начин мама га је размазила јер је много тога подређивала њему....али, са друге стране, кад год је била стварно фрка - у тим тренуцима је увек био јак, одлучан, способан за све, сталожен и храбар! Чим фрка прође, он почне опет да кењка и ситничари...:lol:

Никад нисмо причали о неким интимним стварима, углавном причамо о књигама, историји, догађајима из културе... Блиски смо, али на неки дистанциран начин....не знам како да објасним...

Да не преписујем... z:kiss:

За разлику од Хелен, која се са њим никад не посвађа, ја се понекад посвађам, јер смо веома слични. z:)
Иначе, још увек ме зове ,,мој Плавко'', уме да ме загрли и каже:,,Воли је тата!''
А знам да ме воли, да нас воли, најдивнији је деда на свету...
Али, људи моји, што уме да ми штедљиво гаси светла по кући и туторише о томе како је он штедео, а ми се разбацујемо...
А срећна сам што га имам таквог какав је, и умем да се разњањавим кад је он у питању...
 
Kako početi, priču o njemu, a, ne pustiti suzu...probaću,
bar....ako odustanem ne zamerite.....:(
...bila sam njegova jedinica, početak i kraj sveta, njegova
želja najveća, koja mu se ostvarila...sve.....
...on meni uzor, oslonac, prijatelj....sve....
....ništa mi nije bilo teško, nije znao kako se izgovara
reč, neću i ne mogu....on je mogao sve, za mene...:(
....učio me je da budem dobar čovek, da to što imam
podelim sa prijateljima, da mi ne bude žao, kad komad
hleba delim na dva dela...ali i da nikad ne bacim onu
polovinu koju ne mogu da pojedem...jer neko je negde
gladan..:(
....da odeća ne čini čoveka, ali ga krasi...da nikad iz
kuće ne izađem, pre nego što virnem u ogledalo:)
....trudio se da me ne razmazi previše, ali eto to mu
nije pošlo za rukom, uvek smo bili mi..poseban svet....
...ima već mnogo godina od kad je otišao, bez reči
i pozdrava...prestiglo ga je...znam da je imao još
puno toga da mi kaže:(
...još uvek mi krene suza, kad pomislim na njega,
kad se setim naših jutarnjih razgovora uz kaficu,
naših šetnji........saveta kako treba sa decom:
"znaš to su mali anđeli, nemoj nikad da vičeš na
njih i budeš gruba, njima treba samo puno ljubavi,
kao što sam se ja trudio da je pružim tebi".....
...znam da me od nekud gleda, čuva, štiti, da mu
nekad tamo krene suza što više nemamo one naše
male tajne.....
....divni dobri tata, i ove noći kao i svake pre nje,
nedostaješ mi mnogo, mnogo...neka te dragi Bog
čuva, i anđeli zagrle umesto mene..:(:(:(
 
Moj ćale je faca :lol: Šta da kažem, čovek je uvek bio ok, trudio se da bude normalan otac, nije on kriv što je lud :lol: Sve lepo priča, kao i svi ostali roditelji, al' kad njega iskreno ne interesuje praktičan život - nije ga interesovalo ni šta misli moja učiteljica, ni u koga sam bila zaljubljena (a bogami ni za koga sam se udala), ni gde ću na more, ni da li sam kupila stan, a tek ga za unučiće zabole uvce... ali kada treba da se sedne u kafanu, da se priča o filmu ili književnosti, e, tu je nenadmašiv! Nikad me nije smarao, uvek mi je davao dobre knjige da čitam, i sa njim sam uvek mogla da radim sve što mi je majka branila (da pušim, da se alkoholišem, da bežim sa časova, da budem uobražena, i slično).
E, da, uvek mi je kupovao fenomenalnu garderobu - pravi šminker :)
 
Poslednja izmena:
ja sam sinoć legla u krevet i plakala...
jer on uglavnom leži, slabo može da se kreće, a obolio je sa 44 godine, pa je prebrodio osnovnu bolest, ali je sustiglo svašta drugo...
sad ne može na operaciju,jer ima ubrzan rad srca, najviše leži, jer je svaka kretnja napor, čita novine, gleda TV...
sinoć je rekao (a rijetko se žali) :""kakav je moj život zadnjih 15 godina..."
a ja sam tek uveče, sama, sklupčana, pustile suze da klize niz moje obraze...
željela bih nešto posebno učiniti za njega, nešto što će ga mnogo obradovati...

p.s. i...jeste li primijetili da više ženskih osoba piše ovdje o očevima?
Šta je to sa sinovima?
 
Moj tata :heart:
Najbolji i najdivniji covek koga znam.

Njegova velika mana je ta sto je naivan....uvek krece od sebe i ocekuje od ljudi da budu posteni.....desilo se par puta da ga prevare neki dripci....
Dok sam bila klinka,mama bi me stavljala svako vece u krevet,pa bi ona legla,a tata bi ostao da gleda tv....onda bih ja otisla u dnevnu sobu kod tate i gledala tv sa njim(a mama kao nije znala za to)
Znala sam da ga zezam...ali je on po prirodi jako tolerantan :)
Volela sam da dodjem kod njega u krilo i da mu postavljam brojna pitanja.....upijala odgovore kao sundjer :)
Redovno smo isli na dunav i uzivali....On i moja braca su vadili kedere za pecanje,a ja sam krala kedere i vracala ih u vodu :lol:

Pre 4 godine se razboleo....ali je sve bilo ok posle...
prosle godine se opet razboleo....sada se oporavlja...sporo....
....stari.....:sad2:
 
...jednom smo bili zajedno na plazi i neki lik se tu kao muvao oko mene ...tata se pravio da ne primecuje ali kad smo igrali odbojku on ga kao slucajno pogodio loptom u glavu i kaze "izvini momak"...nije me vise muvao :)

...stalno ga pitam je li mu zao sto nema sina a on kaze da me ne bi dao za 10 sinova...ne znam da li da mu verujem :)
 
Jako lijepa tema!!!!!!!!! :super:

Moj tata se i sad ponasa prema nama kao da smo mala djeca.
Uvijek je tu za nas sta god nam treba,
Jednostavno je bio i ostao TATA.

Zao mi je ljudi koji nisu osjetili ocevu ljubav.
 
moj tata je bio pilot. prvo je leteo na ''migovima'', a onda je leteo svuda po svetu...i ja sa njim. vodio me je svuda, objašnjavao, podržavao u mojim ludostima, govorio da se čuvam, ali me nije zadržavao...
bio je genije života, znao je šta je bitno, a šta ne...bio je lep i to je jedina muška osoba sa kojom sam se uvek osećala apsolutno sigurnom.
vaspitao me je sa jednom rečenicom - ''sve što radiš, radiš sebi'' i sada će (4. marta) tri godine kako ne hoda ovom zemljom...još uvek mi je teško kada je subota i kada nesvesno čekam kucanje na vratima, da pijemo subotnju jutarnju kafu zajedno...umesto toga idem na groblje.
zvao me je ''sine'' iako imam brata, tj. imao je i sina...toliko je na neki neobjašnjiv način znao da stavi do znanja kako je raspoložen i šta treba i kako da se ponašam...mislim, na neki telepatski način. kapirali smo se skroz.
bio je dasa, pravi. njegova uramljena slika stoji na komodi u dnevnoj sobi...ne verujem da će se ičija slika još naći blizu nje.
 
Poslednja izmena:
sto bi rekla mici, idite u persun.... :(( opet sam se rasplakala, ovo mi je najdraza tema, posle decijih bisera naravno... toliko emocija i ljubavi na jednom mestu....
 
ja sam sinoć legla u krevet i plakala...
jer on uglavnom leži, slabo može da se kreće, a obolio je sa 44 godine, pa je prebrodio osnovnu bolest, ali je sustiglo svašta drugo...
sad ne može na operaciju,jer ima ubrzan rad srca, najviše leži, jer je svaka kretnja napor, čita novine, gleda TV...
sinoć je rekao (a rijetko se žali) :""kakav je moj život zadnjih 15 godina..."
a ja sam tek uveče, sama, sklupčana, pustile suze da klize niz moje obraze...
željela bih nešto posebno učiniti za njega, nešto što će ga mnogo obradovati...

p.s. i...jeste li primijetili da više ženskih osoba piše ovdje o očevima?
Šta je to sa sinovima?

z:kiss: sta uciniti?To ti najbolje znas z:kiss:
A sto nema sinova?Pa zna se da su cerke tatine,a sinovi mamini pa mozda zato z:hm:
 
Moj tata :heart:

Pre 4 godine se razboleo....ali je sve bilo ok posle...
prosle godine se opet razboleo....sada se oporavlja...sporo....
....stari.....:sad2:

И мени је болно ово сазнање....
Негде летос мој тата је гостовао у некој ТВ емисији и причао о својој књизи. Причао је надахнуто, вешто, шармантно....Али, у једном тренутку камера је зумирала његове руке у којима је држао књигу....... а руке су му онако старачки ситно дрхтале док је окретао странице......z:(
Први пут сам тада помислила како је мој тата у ствари један стар човек....и то сазнање ме је стварно потресло....z:(....и јако ми је тешко то да прихватим......
 
Moj tata je umro pre 10 godina.... i to na Srpsku Novu godinu 2000. godine, a ja sam imala samo 20 godina... toliko me je potresla njegova smrt, umalo da ostanem bez mleka Mindjusici.... a bio je predobar i preposten, danas se takve postenjacine i idealisti vise ne radjaju.
Da vidi sad ovo vreme u kome zivimo i kako je svet otisao u nekom ludom pravcu, srce bi mu se skupilo od tuge, jer ne bi verovao sta se desava sa drustvom.
Pre neku noc sam sanjala da je ziv, i da mi je kupio auto, i bila sam tako srecna u tom snu.
Mnogo mi je tuzno secanje na njega, ne mogu ni da pisem....
 
И мени је болно ово сазнање....
Негде летос мој тата је гостовао у некој ТВ емисији и причао о својој књизи. Причао је надахнуто, вешто, шармантно....Али, у једном тренутку камера је зумирала његове руке у којима је држао књигу....... а руке су му онако старачки ситно дрхтале док је окретао странице......z:(
Први пут сам тада помислила како је мој тата у ствари један стар човек....и то сазнање ме је стварно потресло....z:(....и јако ми је тешко то да прихватим......

Draga Hellen,
ne znam da li te moje reči mogu utešiti, ali, tvoj tata je srećan čovek,
doživeo je starost, svoje unuke (mislim na svo četvoro)...da vidi vas
dve kako stasavate u zrele žene, da ste srećne..i sve što ide uz to....
....znam da to nije uteha, i da roditelj nikad, nikad, nije dovoljno star
za neke pu, pu, daleko bilo situacije....ali nemoj se opterećivati tim,
uživaj u njegovoj blizini dok možeš, dok je tu među vama....posveti
mu se koliko god možeš....neće ti jednog dana biti lakše zbog toga,
ali ćeš ti biti ispunjenija...ustvari ne treba mnogo da ti tupim, znaćeš
ti na šta mislim......
.....i obavezno ga zagrli jako svaki put, kad možeš.....

.....kad bi ja mogla samo još jednom to da doživim......ali.....:):):)
 
Afro, da znas da sam se rasplakala od tvojih reci... z:cry:

....eh, Tićo :heart: znaš ja uvek plačem kad pišem i razmišljam o tati:(
....jeste da sam već odavno "matora"..i da ću ako bude sreće još za
koju godinu biti i baka...ali me isto toliko boli, i toliko mi nedostaje
kao da je sve to bilo juče......
....uvek će dok sam živa.......ništa i niko ga nikad ne mogu zameniti:(:(:(
 

Back
Top