Ne raste ruska ekonomija, ona propada, samo što se to trenutno maskira ratnom proizvodnjom. A ratna proizvodnja nije razvoj, to je spaljivanje resursa. Sve što se proizvede: granate, tenkovi, dronovi, završi uništeno na frontu. Nema stvaranja nove vrednosti, samo iscrpljivanje.
Privreda Rusije se sve više svodi na uvoz iz Kine i izvoz sirovina po sniženim cenama, jer niko drugi neće da ih kupi. Time ne samo da ne razvijaju sopstvenu industriju, već je dodatno potkopavaju, zaviseći od jedne sile kojoj nemaju šta ozbiljno da ponude zauzvrat. Na jednoj strani ratuju sa Zapadom, na drugoj su ekonomski podređeni Kini, to nije strategija razvoja, to je recept za dugoročno propadanje.
I ono što je najbizarnije: to Putinu zapravo odgovara. Pre rata, standard je rastao, društvo se postepeno otvaralo, i to je za autokrate ozbiljna pretnja. Jer kad ljudi postanu slobodniji i sigurniji, više ne pristaju da budu potčinjeni. Zato je bilo neophodno kreirati "spoljnog neprijatelja", uvući zemlju u rat, militarizovati ekonomiju i uvesti represiju. Jer je cilj bio učvršćivanje vlasti, a ne boljitak građana.
To je isti obrazac koji gledamo i kod Vučića. Filozofija je jednostavna: dokle god smo izolovani i zavađeni sa svetom, možemo da vladamo bez ograničenja.
Narodi su uvek ostali glupi, slepi i naivni pa to dozvoljavaju na sopstvenu štetu.