Misli poznatih mislilaca - II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
nije nužno da postaneš kriminalac..vec da budeš svoj i neukalupljen..znam da to košta, osetih na svojoj koži ali vredi :zaljubljena:
Nije nužno naravno, ali je realan slučaj za sebe koji se opet tiče citata koji si navela.

Šta je još bitno vezano za citat, to što Emerson navodi za postignuće, podrazumjeva uz to rekao bih hrabrost. Da li se slažeš?
Jer treba imati hrabrosti biti ono što jesi, ono što želiš, bez obzira da li je to dobro ili zlo?
Sticajem okolnosti znam dvojicu kriminalaca da ne navodim sada detaljno kakva djela stojie iza njih, teška i najteža, dovoljno.
I često mi padnu na pamet, rizikuju, ali su to što jesu, i lagodnije žive od većine ljudi, ponosni su, imaju integritet, stav, inteligentni natprosječno itd. i tako se zapitam ponekad, šta da su njih dvojica upali u kolotečinu običnog života, oni po društvenim normama nisu baš dobri, ali nisu ni toliko loši, nisu opasni za "obične ljude", u tom svjetu opasni su i prijeti im opasnost od njima sličnih, "neobičnih", e sad da li bi oni onda bili "dobri", npr. da mjese burek u nekoj buregdzinici ili da peru automobile u perionici dok ih gazda izrabljuje sklapajući jedva kraj sa krajem, znam i takve ljude, oni su svi dobri ljudi. "Dobri"...

Nušić je izjavio prethodno nešto što bi se moglo povezati sa ovim, čekiraj:

Da se neko digne ili spusti iznad ili ispod linije normale u životu, da se neko uzvisi iznad gomile ili spusti ispod gomile, treba da je podjednako hrabar. Hrabrost je biti čestiti, plemenit, uzvišen, isto tako kao što je hrabrost biti podao i nevaljao.
Treba imati mnogo moralne snage u sebi pa se uzneti iznad normalne linije, biti iznad ostalih, iznad gomile; kao što treba vrlo mnogo duševne snage pa sići ispod linije, biti ispod ostalih, ispod gomile: biti hulja, provalnik, klevetnik, razbojnik i ubica. Podjednaka je hrabrost uzneti se u zrak na nepouzdanoj Ikarovoj spravi, koju je naš vek usavršio, kao i spustiti se, u gnjuračkome oklopu, u mulje morskog dna. Ti ljudi, koji se uznose iznad ili se spuštaju ispod ravne linije života, imaju i velikih zamaha, velikih pokreta duše, velikih uzbuđenja i velikih emocija.

Ceo tekst:
https://magazinplus.eu/branislav-nusic-o-drustvu-i-ljudima-koji-nemaju-ni-snage-ni-hrabrosti-2/
 
“Do kraja života upoznavaću ljude, a nikada ih upoznati neću. Uvek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka.”

Meša Selimović
Ne samo da neće upoznati do kraja druge ljude, koji će svoje tamne odaje držati zakatančene sa bačenim ključem na dno jezera, te neće nikada svoje najcrnje karte pokazati svojevoljno, samo ako slučajno nemarom ispadnu, nego ni sebe!
Ljudi nemaju mogućnost samospoznaje 1/1, apsolutna samosvjest ne postoji, zato im je često potrebna pomoć psihologa koji će pokušati kalazuom otvoriti te tamne odaje... takodje znamo da se čovjekova aktivnost bazira u većem procentu iz podsvijesti, a ne iz svijesti, tako da svijest neće nikada moći sagledati taj bunar bez dna...
 
Ne možeš ih prihvatiti onakve kakvi jesu, već njihovu masku kakva jeste, ili njihovu predstavu.

Rećiću da se slažem sa Geteovim citatom, u okviru iluzije naših života, koji uključuje sve naše cljeve, ambicije, težnje... u tom okvru svog cilja, znam šta mi je korisno a šta ne, to i radim, ali, šta je to suštinski i u svom najdubljem odgovoru beskoristan život, a šta je to koristan, tu već mogu samo da zastanem i nem da ostanem...
Svaka naša radnja, koliko god nama bila smislena i korisna, u svojoj suštini je guranje Sizifovog kamena koji će da se skotrlja ponovo, gradjevina koju neprestano gradimo u visinu dok joj se temelj besprekidno potkopava dok se ne sruši...
 
mudre-misli-o-životu.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top