Sloboda
Ljudska bića žude za slobodom. Svi mi pokušavamo da pronađemo mesto, poziciju, način života ili odnosa sa nekim u okviru kojeg ćemo moći da budemo slobodna osoba. Ali meditacija nam pomaže da otkrijemo kako "ja" ne može nikada biti slobodno. Osoba nikada ne može biti slobodna, zato što osoba, zato što ego, predstavlja tamnicu.
Važno je zapamtiti da taj ego nije naš neprijatelj, nekakvo zlo čudovište kojeg se treba otarasiti. On je jedna vrlo zgodna socijalna alatka. Potreban nam je individualni identitet kako bismo funkcionisali u društvu. Na primer, ako ga ne bismo imali i policija nas zaustavi na putu ili želimo da unovčimo ček u banci i hoće da nas identifikuju, kako bismo reagovali? Identiteti su neophodni da bismo funkcionisali u ovome svetu.
No, uz meditaciju počinjemo da istražujemo taj osećaj "ja-stva", osećaj "mene-stva" i "moje-stva". I počinjemo da uviđamo da on jeste nešto kratkotrajno; da se pojavljuje i zatim nestaje, kao i sve drugo u prirodi. Kako napredujemo u meditaciji, počinjemo i da uočavamo sve više slojeva onoga što mislimo da smo mi -- sećanja, misli, raspoloženja, osećaji, ideje koje čine ono što vidmo kao sopstvo. I tada uviđamo da ta sećanja, misli, raspoloženja, osećaji i ideje nisu to ko i šta mi jesmo.
Zatim počinjemo da posmatramo i to što doživljava taj osećaj ja, mene i moje, počinjemo da razmišljamo o tome i da radimo sa time. Istražujući šta je to što zna, jedan kvalitet oslobađanja i olakšanja javlja se sa saznanjem da ta sećanja, misli, raspoloženja, osećaji i ideje nisu to ko i šta jesmo. Već da je reč tek o prolaznim obrascima našeg iskustva.
Ajahn Amaro: Finding the Missing Peace